Demist If

1
1
0. To C++ or not to C++?
Vie nego bilo kada u povijesti, !ovje!anstvo
se nalazi na razme"i. Jedan put vodi u o!aj i
krajnje bezna"e, a drugi u potpuno
istrebljenje. Pomolimo se da #emo imati
mudrosti izabrati ispravno.
Woody Allen, Popratne pojave ($980)
Prilikom pisanja ove knjige mnogi su nas, s podsmijehom kao da gledaju posljednji
primjerak snjenog leoparda, pitali: No zato se bavite C++ jezikom? To je
kompliciran jezik, spor, nedovoljno efikasan za primjenu u komercijalnim programima.
Na kraju, ja to sve mogu napraviti u obi!nom C-u. Prije nego to po!nemo objanjavati
pojedine zna!ajke jezika, nalazimo vanim pokuati dati koliko-toliko suvisle odgovore
na ta i sli!na pitanja.
Osnovno pitanje je to C++ !ini boljim i pogodnijim op"enamjenskim jezikom za
pisanje programa, od operacijskih sustava do baza podataka. Da bismo to razumjeli,
pogledajmo kojim putem je tekao povijesni razvoj jezika. Na taj na!in "e moda biti
jasnija motivacija Bjarne Stroustrupa, oca i majke jezika C++. Dakle, krenimo od
stolje"a sedmog.
0.1. Povijesni pregled razvoja programskih jezika
Prva ra!unala koja su se pojavila bila su vrlo sloena za koritenje. Njih su koristili
isklju!ivo stru!njaci koji su bili osposobljeni za komunikaciju s ra!unalom. Ta
komunikacija se sastojala od dva osnovna koraka: davanje uputa ra!unalu i !itanje
rezultata obrade. I dok se !itanje rezultata vrlo brzo u!inilo koliko-toliko snoljivim
uvo#enjem pisa!a na kojima su se rezultati ispisivali, unoenje uputa programiranje
se sastojalo od mukotrpnog unosa niza nula i jedinica. Ti nizovi su davali ra!unalu upute
kao to su: zbroji dva broja, premjesti podatak s neke memorijske lokacije na drugu,
sko!i na neku instrukciju izvan normalnog slijeda instrukcija i sli!no. Kako je takve
programe bilo vrlo sloeno pisati, a jo sloenije !itati i ispravljati, ubrzo su se pojavili
prvi programerski alati nazvani asembleri (engl. assemblers).
U asemblerskom jeziku svaka strojna instrukcija predstavljena je mnemonikom koji
je razumljiv ljudima koji !itaju program. Tako se zbrajanje naj!e"e obavlja
mnemonikom ADD, dok se premjetanje podataka obavlja mnemonikom MOV. Time se
postigla bolja !itljivost programa, no i dalje je bilo vrlo sloeno pisati programe i
ispravljati ih jer je bilo potrebno davati sve, pa i najmanje upute ra!unalu za svaku
pojedinu operaciju. Javlja se problem koji "e kasnije, nakon niza godina, dovesti i do
2 0. To C++ or not to C++?
pojave C++ programskog jezika: potrebno je razviti programerski alat koji "e osloboditi
programera rutinskih poslova te mu dopustiti da se usredoto!i na problem koji rjeava.
Zbog toga se pojavljuje niz viih programska jezika, koji preuzimaju na sebe neke
dosadne programerske poslove. Tako je FORTRAN bio posebno pogodan za
matemati!ke prora!une, zatim BASIC koji se vrlo brzo u!io, te COBOL koji je bio u
pravilu namijenjen upravljanju bazama podataka.
Oko $972. se pojavljuje jezik C, koji je direktna prete!a dananjeg jezika C++. To
je bio prvi jezik op"e namjene te je postigao nevi#en uspjeh. Vie je razloga tome: jezik
je bio jednostavan za u!enje, omogu"avao je modularno pisanje programa, sadravao je
samo naredbe koje se mogu jednostavno prevesti u strojni jezik, davao je brzi kd. Jezik
nije bio optere"en mnogim sloenim funkcijama, kao na primjer skupljanje sme#a (engl.
garbage collection): ako je takav podsustav nekome trebao, korisnik ga je sam napisao.
Jezik je omogu"avao vrlo dobru kontrolu strojnih resursa te je na taj na!in omogu"io
programerima da optimiziraju svoj kd. Do unatrag nekoliko godina, 99% komercijalnih
programa bili su pisani u C-u, ponegdje dopunjeni odsje!cima u strojnom jeziku kako bi
se kriti!ni dijelovi sustava u!inili dovoljno brzima.
No kako je razvoj programske podrke napredovao, stvari su se i na podru!ju
programskih jezika po!ele mijenjati. Sloeni projekti od nekoliko stotina tisu"a, pa i vie
redaka vie nisu rijetkost, pa je zbog toga bilo potrebno uvesti dodatne mehanizme
kojima bi se takvi programi u!inili jednostavnijima za izradu i odravanje, te kojima bi
se omogu"ilo da se jednom napisani kd iskoristi u vie razli!itih projekata.
Bjarne Stroustrup (ro#en u Danskoj) je $979. godine zapo!eo rad na jeziku C s
razredima (engl. C with Classes). Prije toga, on je radio na svom doktoratu u
Computing Laboratory of Cambridge te istraivao distribuirane sustave: granu
ra!unalne znanosti u kojoj se prou!avaju modeli obrade podataka na vie jedinica
istodobno. Pri tome koristio se jezikom Simula, koji posjedovao neka vana svojstva
koja su ga !inila prikladnim za taj posao. Na primjer, Simula je posjedovala pojam
razreda: strukture podataka koje objedinjavaju podatke i operacije nad podacima.
Koritenje razreda omogu"ilo je da se koncepti problema koji se rjeava izraze direktno
pomo"u jezi!nih konstrukcija. Dobiveni kd je bio vrlo !itljiv i razumljiv, a g.
Stroustrup je bio posebno fasciniran na!inom na koji je sam programski jezik upu"ivao
programera u razmiljanju o problemu. Tako#er, jezik je posjedovao sustav tipizacije,
koji je !esto pomagao korisniku u pronalaenju pogreaka ve" prilikom prevo#enja.
Naoko idealan u teoriji, jezik Simula je posrnuo u praksi: prevo#enje je bilo
iznimno dugotrajno, a kd se izvodio izuzetno sporo. Dobiveni program je bio
neupotrebljiv i, da bi ipak poteno zaradio svoj doktorat, gospodin Stroustrup se morao
potruditi i ponovo napisati cjelokupni program u jeziku BCPL jeziku niske razine koji
je omogu"io vrlo dobre performanse prevedenog programa. No iskustvo pisanja
sloenog programa u takvom jeziku je bilo uasno i g. Stroustrup je, po zavretku svog
posla na Cambridgeu, !vrsto sebi obe"ao da vie nikada ne"e takav sloen problem
pokuati rijeiti neadekvatnim alatima poput BCPL-a ili Simule.
Kada se $979. zaposlio u Bell Labs (kasnije AT&T) u Murray Hillu, zapo!eo je rad
na onome to "e kasnije postati C++. Pri tome je iskoristio svoje iskustvo ste!eno
0.2. Osnovna svojstva jezika C++ 3
prilikom rada na doktoratu te pokuao stvoriti univerzalni jezik koji "e udovoljiti
dananjim zahtjevima. Pri tome je uzeo dobra svojstva niza jezika: Simula, Clu, Algol68
i Ada, a kao osnovu je uzeo jezik C.
0.2. Osnovna svojstva jezika C++
%etiri su vana svojstva jezika C++ koja ga !ine objektno orijentiranim:
$. enkapsulacija (engl. encapsulation),
2. skrivanje podataka (engl. data hiding),
3. naslje"ivanje (engl. inheritance) i
4. polimorfizam (engl. polymorphism).
Sva ta svojstva doprinose ostvarenju takozvane objektno orijentirane paradigme
programiranja.
Da bismo to bolje razumjeli, pogledajmo koji su se programski modeli koristili u
prolosti. Pri tome je svakako najvaniji model proceduralno strukturiranog
programiranja.
Proceduralno programiranje zasniva se na promatranju programa kao niza
jednostavnih programskih odsje!aka: procedura. Svaka procedura je konstruirana tako
da obavlja jedan manji zadatak, a cijeli se program sastoji od niza procedura koje
sudjeluju u rjeavanju zadatka.
Kako bi koristi od ovakve podjele programa bile to izraenije, smatralo se dobrom
programerskom taktikom odvojiti proceduru od podataka koje ona obra#uje: time je bilo
mogu"e pozvati proceduru za razli!ite ulazne podatke i na taj na!in iskoristiti je na vie
mjesta. Strukturirano programiranje je samo dodatak na proceduralni model: ono
definira niz osnovnih jezi!nih konstrukcija, kao to su petlje, grananja i pozivi
procedura, koje unose red u programe i !ine samo programiranje daleko jednostavnijim.
Princip kojim bismo mogli obiljeiti proceduralno strukturirani model jest podijeli-
pa-vladaj: cjelokupni program je presloen da bi ga se moglo razumjeti pa se zbog toga
on rastavlja na niz manjih zadataka procedura koje su dovoljno jednostavne da bi se
mogle izraziti pomo"u naredbi programskog jezika. Pri tome, pojedina procedura
tako#er ne mora biti rijeena monolitno: ona moe svoj posao obaviti kombiniraju"i rad
niza drugih procedura.
Ilustrirat "emo to primjerom: zamislimo da elimo izraditi kompleksan program za
obradu trodimenzionalnih objekata. Kao jednu od mogu"nosti koje moramo ponuditi
korisnicima jest rotacija objekata oko neke to!ke u prostoru. Koriste"i proceduralno
programiranje, taj zadatak bi se mogao rijeiti ovako:
$. Listaj sve objekte redom.
2. Za pojedini objekt odredi njegov tip.
3. Ovisno o tipu, pozovi ispravnu proceduru koja "e izra!unati novu poziciju objekta.
4. U skladu s tipom podataka auriraj koordinate objekta.
Operacije odre#ivanja tipa, izra!unavanje nove pozicije objekta i auriranje koordinata
mogu se dalje predstaviti pomo"u procedura koje sadravaju niz jednostavnijih akcija.
Ovakav programski pristup je bio vrlo uspjean do kasnih osamdesetih, kada su
njegovi nedostaci postajali sve o!itiji. Naime, odvajanje podataka i procedura !ini
programski kd teim za !itanje i razumijevanje. Prirodnije je o podacima razmiljati
preko operacija koje moemo obaviti nad njima u gornjem primjeru to zna!i da o
kocki ne razmiljamo pomo"u koordinata njenih kutova ve" pomo"u mogu"ih operacija,
kao to je rotacija kocke.
Nadalje, pokazalo se sloenim istodobno razmiljati o problemu i odmah
strukturirati rjeenje. Umjesto rjeavanja problema, programeri su mnogo vremena
provodili pronalaze"i na!ine da programe usklade sa zadanom strukturom.
Tako#er, dananji programi se pokre"u pomo"u mia, prozora, izbornika i dijaloga.
Programiranje je pogonjeno doga"ajima (engl. event-driven) za razliku od starog,
sekvencijalnog na!ina. Proceduralni programi su korisniku, u trenutku kada je bila
potrebna interakcija korisnika (na primjer zahtjev za ispis na pisa!u) prikazivali ekran
nude"i mu opcije; ovisno o odabranoj opciji, izvo#enje kda se usmjeravalo na odre#eni
programski odsje!ak. Pogonjeno doga"ajima zna!i da se program ne odvija po
unaprijed odre#enom slijedu, ve" se programom upravlja pomo"u niza doga#aja.
Doga#aja ima raznih: pomicanje mia, pritisak na tipku, izbor stavke iz izbornika i
sli!no. Sada su sve opcije dostupne istodobno, a program postaje interaktivan, to zna!i
da promptno odgovara na korisnikove zahtjeve i odmah (ovo ipak treba uvjetno shvatiti)
prikazuje rezultat svoje akcije na zaslonu ra!unala.
Kako bi se takvi zahtjevi jednostavnije proveli u praksi, razvijen je objektni pristup
programiranju. Osnovna ideja je razbiti program u niz zatvorenih cjelina koje zatim
me#usobno sura#uju u rjeavanju problema. Umjesto specijaliziranih procedura koje
barataju podacima, radimo s objektima koji objedinjavaju operacije i podatke. Pri tome
je vano to objekt radi, a ne kako on to radi. To omogu"ava da se pojedini objekt moe
po potrebi izbaciti i zamijeniti drugim, boljim, ako oba rade istu stvar.
Klju! za postizanje takvog cilja jest spajanje podataka i operacija, poznato pod
nazivom enkapsulacija (engl. encapsulation). Pritom su podaci privatni za svaki objekt
te ne smiju biti dostupni ostalim dijelovima programa. To svojstvo se naziva skrivanje
podataka (engl. data hiding). Svaki objekt svojoj okolini prua isklju!ivo podatke koji
su joj neophodni da bi se objekt mogao iskoristiti. Ti podaci zajedno s operacijama koje
ih prihva"aju ili vra"aju !ine su!elje objekta. Programer koji "e koristiti taj objekt vie
se ne mora zamarati razmiljaju"i o na!inu na koji objekt funkcionira on jednostavno
trai od objekta odre#enu uslugu.
Kada PC preprodava!, vlasnik poduze"a Taiwan/tavan-Commerce sklapa
ra!unalo, on zasigurno treba ku"ite (iako se i to ponekad pokazuje nepotrebnim). To ne
zna!i da "e on morati po!eti od nule (miksaju"i atome eljeza u !aici od Kinderlade);
on "e jednostavno oti"i kod susjednog dilera i kupiti gotovo ku"ite koje ima priklju!ak
na mreni napon, ATX napajanje, ladice za montau diskova te otvor za disketu. Tako je
i u programiranju: mogu"e je kupiti gotove programske komponente koje se zatim mogu
iskoristiti u programu. Nije potrebno razumjeti kako komponenta radi dovoljno je
poznavati njeno su!elje da bi ju se moglo iskoristiti.
0.3. Usporedba s C-om 5
Tako#er, kada projektanti u Renaultu ele izraditi novi model automobila, imaju
dva izbora: ili mogu po!eti od nule i ponovo prora!unavati svaki najmanji dio motora,
asije i ostalih dijelova, ili mogu jednostavno novi model bazirati na nekom starom
modelu. Kako je kompaniji vrlo vjerojatno u cilju to bre razviti novi model kako bi
pretekla konkurenciju, gotovo sigurno "e jednostavno uzeti uspjean model automobila i
samo izmijeniti neka njegova svojstva: promijenit "e mu liniju, poja!ati motor, dodati
ABS ko!nice. Sli!no je i s programskim komponentama: prilikom rjeavanja nekog
problema moemo uzdahnuti i po!eti kopati, ili moemo uzeti neku ve" gotovu
komponentu koja je blizu rjeenja i samo dodati nove mogu"nosti. To se zove ponovna
iskoristivost (engl. reusability) i vrlo je vano svojstvo. Za novu programsku
komponentu kae se da je naslijedila (engl. inherit) svojstva komponente iz koje je
izgra#ena.
Korisnik koji kupuje auto sigurno ne"e biti presretan ako se njegov novi model
razlikuje od starog po na!inu koritenja (primjerice da se umjesto pritiskom na papu!icu
gasa auto ubrzava povla!enjem ru!ice na krovu vozila ili sputanjem suvoza!evog
sjedala): on jednostavno eli pritisnuti gas, a stvar je nove verzije automobila primjerice
kra"e vrijeme ubrzanja od 0 do $00 km/h. Sli!no je i s programskim komponentama:
korisnik se ne treba optere"ivati time koju verziju komponente koristi on "e
jednostavno traiti od komponente uslugu, a na njoj je da to obavi na adekvatan na!in.
To se zove polimorfizam (engl. polimorphism).
Gore navedena svojstva zajedno sa!injavaju objektno orijentirani model
programiranja. Evo kako bi se postupak rotiranja trodimenzionalnih likova proveo
koriste"i objekte:
$. Listaj sve objekte redom.
2. Zatrai od svakog objekta da se zarotira za neki kut.
Sada glavni program vie ne mora voditi ra!una o tome koji se objekt rotira on
jednostavno samo zatrai od objekta da se zarotira. Sam objekt zna to u!initi ovisno o
tome koji lik on predstavlja: kocka "e se zarotirati na jedan na!in, a kubi!ni spline na
drugi. Tako#er, ako se bilo kada kasnije program proiri novim tijelima, nije potrebno
mijenjani program koji rotira sve objekte samo je za novi objekt potrebno definirati
operaciju rotacije.
Dakle, ono to C++ jezik !ini vrlo pogodnim jezikom op"e namjene za izradu
sloenih programa jest mogu"nost jednostavnog uvo#enja novih tipova te naknadnog
dodavanja novih operacija.
0.3. Usporedba s C-om
Mnogi okorjeli C programeri, koji sanjaju strukture i dok se voze u tramvaju ili
razmiljaju o tome kako "e svoju novu rutinu rijeiti pomo"u pokaziva!a na funkcije,
dvoume se oko toga je li C++ doista dostojan njihovog kda: mnogi su u strahu od
nepoznatog jezika te se boje da "e im njihov supermunjeviti program za zbrajanje dvaju
jednoznamenkastih brojeva na novom jeziku biti sporiji od programa za ra!unanje
fraktalnog skupa. Drugi se, pak, kunu da je C++ odgovor na sva njihova ivotna pitanja,
te u fanati!nom zanosu umjesto Kristovog ro#enja slave ro#endan gospodina
Stroustrupa.
Moramo odmah razo!arati obje frakcije: niti jedna nije u pravu te je njihovo
miljenje rezultat nerazumijevanja nove tehnologije. Kao i sve drugo, objektna
tehnologija ima svoje prednosti i mane, a tako#er nije svemogu"a te ne moe rijeiti sve
probleme (na primjer, ona vam ne"e pomo"i da oplja!kate banku i umaknete Interpolu).
Kao prvo, C++ programi nisu nuno sporiji od svojih C ekvivalenata. U vrijeme
adolescencije jezika C++ to je bio !est slu!aj kao posljedica neefikasnih prevoditelja
zbog toga se uvrijeilo miljenje kako programi pisani u jeziku C++ daju sporiji
izvedbeni kd. Me#utim, kako je rastao broj prevoditelja na tritu (a time i me#usobna
konkurencija), kvaliteta izvedbenog kda koju su oni generirali se poboljavala. No u
pojedinim slu!ajevima izvedbeni kd dobiven iz C++ izvornog kda doista moe biti
sporiji, a na programeru je da shvati kada je to dodatno usporenje prevelika smetnja da
bi se toleriralo.
Nadalje, koncept razreda i enkapsulacija uop"e ne usporavaju dobiveni izvedbeni
program. Dobiveni strojni kd bi u mnogim slu!ajevima trebao biti potpuno istovjetan
onome koji "e se dobiti iz analognog C programa. Funkcijski !lanovi pristupaju
podatkovnim !lanovima objekata preko pokaziva!a, na sli!an na!in na koji to korisnici
proceduralne paradigme !ine ru!no. No C++ kd "e biti !itljiviji i jasniji te "e ga biti
lake napisati i razumjeti. Ako pojedini prevoditelj i daje loiji izvedbeni kd, to je
posljedica loeg prevoditelja, a ne mana jezika.
Tako#er, koritenje naslje#ivanja ne usporava dobiveni kd ako se ne koriste
virtualni funkcijski !lanovi i virtualni osnovni razredi. Naslje#ivanje samo ute#uje
programeru viestruko pisanje kda te olakava ponovno koritenje ve" napisanih
programskih odsje!aka.
Virtualne funkcije i virtualni osnovni razredi, naprotiv, mogu unijeti zna!ajno
usporenje u program. Koritenje virtualnih funkcija se obavlja tako da se prije poziva
konzultira posebna tablica, pa je jasno da "e poziv svake takve funkcije biti sporiji.
Tako#er, pristup !lanovima virtualnih osnovnih razreda se redovito obavlja preko
jednog pokaziva!a vie. Na programeru je da odredi ho"e li koristiti inkriminirana
svojstva jezika ili ne. Da bi se precizno ustanovilo kako djeluje pojedino svojstvo jezika
na izvedbeni kd, nije dobro naga#ati i kriviti C++ za loe performanse, ve" izmjeriti
vrijeme izvo#enja te locirati problem.
No razmislimo o jo jednom problemu: asembler je jedini jezik u kojemu programer
to!no zna to se deava u pojedinom trenutku prilikom izvo#enja programa. Kako je
programiranje u asembleru bilo sloeno, razvijeni su vii programski jezici koji to
olakavaju. Prevedeni C kd tako#er nije maksimalno brz posebno optimiran
asemblerski kd "e sigurno dati bolje rezultate. No pisanje takvog kda danas
jednostavno nije mogu"e: problemi koji se rjeavaju su ipak previe sloeni da bi se
mogli rjeavati tako da se pazi na svaki ciklus procesora. Sloeni problemi zahtijevaju
nove pristupe njihovom rjeavanju: zbog toga imamo na raspolaganju nova ra!unala s
ve"im mogu"nostima koja su sposobna u!initi gubitak performansi bezna!ajnim u
odnosu na dobitak u brzini razvoja programa.
0.4. Usporedba s Javom 7
Sli!no je i s objektnom tehnologijom: moda "e i dobiveni kd biti sporiji i ve"i od
ekvivalentnog C kda, no jednostavnost njegove izrade "e sigurno omogu"iti da
dobiveni program bude bolji po nizu drugih karakteristika: bit "e jednostavnije izraditi
program koji "e biti laki za koritenje, s vie mogu"nosti i sli!no. Uostalom, manje
posla ve"a zarada! (Raj zemaljski!) Tehnologija ide naprijed: dok se gubi neznatno na
brzini i memorijskim zahtjevima, dobici su viestruki.
Tako#er, C++ nije svemo"an. Koritenje objekata ne"e napisati pola programa
umjesto vas: ako elite provesti crtanje objekata u tri dimenzije i pri tome ih realisti!no
osjen!ati, namu!it "ete se poteno koristite li C ili C++. To niti ne zna!i da "e
poznavanje objektne tehnologije jam!iti da "ete ju i ispravno primijeniti: ako se ne
potrudite prilikom izrade razreda te posao ne obavite u duhu objektnog programiranja,
ne"e biti nita od ponovne iskoristivosti kda. %ak i ako posao obavite ispravno, to ne
zna!i da jednog dana ne"ete nai"i na problem u kojem "e jednostavno biti lake
zaboraviti sve napisano i po!eti od jajeta.
Ono to vam objektna tehnologija prua jest mogu"nost da manje panje obratite
jeziku i na!inu na koji "ete svoju misao izraziti, a usredoto!ite se na ono to zapravo
elite u!initi. U gornjem slu!aju trodimenzionalnog crtanja objekata to zna!i da "ete
manje vremena provesti razmiljaju"i gdje ste pohranili podatak o poloaju kamere koji
vam ba sad treba, a vie "ete razmiljati o tome kako da ubrzate postupak sjen!anja ili
kako da ga u!inite realisti!nijim.
Objektna tehnologija je pokuala dati odgovore na neke potrebe ljudi koji rjeavaju
svoje zadatke ra!unalom; na vama je da procijenite koliko je to uspjeno, a u svakom
slu!aju da prije toga pro!itate ovu knjigu do kraja i preporu!ite ju prijateljima, naravno.
Jer tak dobru i guba knjigu niste vidli ve# sto godina i ba vam je bilo fora ju !itat.
0.4. Usporedba s Javom
Nakon to je izalo prvo izdanje knjige, jedan od !e"ih komentara je bio: A zato
(radije) niste napisali knjigu o Javi?. Odgovor je vrlo jednostavan: da smo onda
napisali knjigu o Javi, ta knjiga bi ve" nakon godinu dana bila zastarjela! Kada smo
krajem $995. godine po!eli pisati knjigu, Java je bila tek u povojima (u svibnju te
godine objavljena je prva alfa verzija Jave). Danas (listopad 2000.) je to ve" prili!no
zrela tehnologija koja je prola niz izmjena, a realno je o!ekivati jo takvih promjena do
njena potpunog sazrijevanja. Upravo zbog toga je (barem za sada) nezahvalno raditi
isklju!ive usporedbe tipa ovo je puno bolje napravljeno u jeziku A nego u jeziku B.
Pokuajmo stoga samo nazna!iti koje su zna!ajnije razlike izme#u Jave i jezika C++;
kona!ne zaklju!ke preputamo !itatelju.
0.4.1. Java je potpuno objektno orijentirani programski jezik
To zna!i da se sve operacije odvijaju isklju!ivo kroz objekte, odnosno preko njihovih
funkcijskih !lanova (metoda). Stoga je programer od po!etka prisiljen razmiljati na
objektno orijentirani na!in. S druge strane, jezik C++ omogu"ava pisanje i
proceduralnog kda. Iako se nekome moe u!initi kao prednost, ovo je zamka u koju
vrlo lako mogu upasti po!etnici, posebice ako prelaze sa nekog proceduralnog
programskog jezika, kao to je jezik C. Naime, ako usvoji proceduralni na!in
razmiljanja, programer "e se teko prealtati na objektni pristup i iskoristiti sve
njegove pogodnosti. Ovo je danak to ga jezik C++ pla"a zbog insistiranja na
kompatibilnosti s jezikom C. Stvaratelji jezika C++ (uklju!uju"i i gospodina
Stroustrupa) nisu eljeli izmisliti potpuno novi jezik koji bi iziskivao da se sve aplikacije
prepiu u tom novom jeziku, ve" su nastojali da postoje"i izvorni kdovi mnotva
aplikacija pisanih u jeziku C (ne zaboravimo da je jezik C osamdesetih godina bio
najrasprostranjeniji programski jezik) budu potpuno zdruivi s novim jezikom i da se ti
kdovi bez poteko"a mogu prevesti na prevoditeljima za jezik C++. Ovakav pristup
podrazumijevao je mnotvo kompromisa, ali je omogu"io tisu"ama programera i
programskih ku"a postepeni i bezbolan prijelaz s jezika C na jezik C++. To je zna!ajno
doprinijelo popularnosti i op"em prihva"anju jezika C++.
S druge strane, Java je potpuno novi programski jezik, neoptere"en takvim
naslje#em zbog toga su neke stvari rijeene daleko elegantnije nego u jeziku C++.
Uostalom, Javu je stvorila grupa C++ programera koji su bili frustrirani nedostacima
jezika C++.
0.4.2. Java kd se izvodi na virtualnom stroju
Java izvorni kd se ne prevodi u strojni kd mati!nog procesora (mati!ni kd, engl.
native code) nego u poseban, tzv. Java binarni kd (engl. Java bytecode) kojeg Java
virtualni stroj (engl. Java Virtual Machine, JVM) interpretira i izvodi. Prednost ovakvog
pristupa jest da "e prevedeni Java kd biti izvodljiv na bilo kojem ra!unalu s bilo kojim
procesorom i operacijskim sustavom. Naravno, pod uvjetom da na tom stroju postoji i
vrti se (odgovaraju"i) virtualni stroj. No, takav kd ne"e biti optimiziran za doti!ni
procesor. Na primjer, velika ve"ina dananjih procesora ima ugra#ene instrukcije za
operacije s realnim brojevima koje omogu"avaju da se dijeljenje dva realna broja izvede
u svega nekoliko taktova procesora. Budu"i da se Java binarni kd mora izvoditi i na
ra!unalima s procesorima koja nemaju ugra#ene instrukcije za realne brojeve, izvo#enje
takvih operacija bit "e op"enito sporije.
Zbog toga, kao i zbog !injenice da se Java binarni kd interpretira, a ne izvodi
izravno, Java programi su i do desetak puta sporiji od ekvivalentnih programa
prevedenih iz nekog drugog jezika. Dodue, Java virtualni strojevi pruaju mogu"nost
Prevo"enja upravo na vrijeme (engl. Just-In-Time compilation), kojim se Java binarni
kd prevodi u mati!ni izvedbeni kd i kao takav izvodi; brzina izvo#enja takvog kda je
usporediva s brzinom mati!nog izvedbenog kda. Me#utim, taj kd treba prvo prevesti,
to zna!i da se dio vremena namijenjenog izvo#enju programa troi na prevo#enje iz
Java binarnog u mati!ni izvedbeni kd. Za programe u kojima se ve"i dio kda izvodi
samo jednom to "e predstavljati zna!ajni gubitak vremena, odnosno usporenje
programa.
0.4. Usporedba s Javom 9
0.4.3. Java nema pokaziva!a
Davno su prola vremena kada su se na sm spomen rije!i pokaziva! zatvarali prozori
i zaklju!avala vrata, a djecu tjeralo na spavanje (i kada se osoba koja je javno izjavila da
je napravila funkciju koja vra"a pokaziva! na neki objekt smatrala genijalnim
ekscentrikom koji i usred ljeta nosi vunenu kapu i duge ga"e). Me#utim, jo i danas su
pokaziva!i baba-roga kojom se plae programeri-utokljunci. Stoga "e takvi
aklamacijom prihvatiti istrijebljenje pokaziva!a.
Dodue, zavirimo li pod haubu vidjet "emo da se u Javi objekti uglavnom
dohva"aju preko pokaziva!a i referenci ono to je dobro jest da nema pretvorbi
izme#u pokaziva!a i objekata koje omogu"avaju raznorazne (obi!no nenamjerne)
hakeraje i obi!no zavravaju blokiranjem programa. Iako su pokaziva!i jedan od
naj!e"ih uzroka pogreaka u programima, mnogi iskusniji programeri znaju koliko je
neke stvari tee napraviti bez pokaziva!a na funkcije ili funkcijske !lanove.
0.4.4. Java nema predloaka niti viestrukog naslje"ivanja.
Predloci omogu"avaju da se isti kd moe koristiti za razli!ite tipove podataka, bez
potrebe da se taj kd ponovno pie za nove tipove ili da se metodom kopiraj-i-umetni
preslikava na razli!ita mjesta i naknadno dora#uje.
Naslje#ivanje omogu"ava kreiranje korisni!ki definiranih tipova podataka koriste"i
i proiruju"i osobine ve" postoje"ih tipova. %esto je poeljno naslijediti osobine
razli!itih tipova tada se u jeziku C++ primjenjuje viestruko naslje#ivanje. U Javi
nema viestrukog naslje#ivanja implementacije, ali nudi se viestruko naslje#ivanje
su!elja korisni!ki definiranih podataka prema korisniku. To zahtijeva druga!iji stil
programiranja koji je orijentiran prema su!eljima objekata.
0.4.5. Java ima ugra"eno automatsko sakupljanje sme#a.
U jeziku C++ programer mora eksplicitno navesti u kdu da eli osloboditi memoriju
koju je prethodno zauzeo za neki objekt. Propusti li to napraviti, tijekom izvo#enja
programa memorija "e se troiti, smanjuju"i raspoloivu memoriju za ostatak
programa ili za ostale programe. Napravi li pak to prerano u kdu, unitit "e objekt koji
bi eventualno mogao kasnije zatrebati. Curenje memorije ili prerano unitenje objekata
je vrlo !esti uzrok blokiranja rada programa ili cijelog ra!unala. Dobar C++
programer mora imati pod kontrolom gdje je rezervirao prostor za neki objekt i gdje "e
taj prostor osloboditi.
U Javi se sam sustav brine da oslobodi memoriju koja vie nije potrebna
mehanizam za sakupljanje sme#a (engl. garbage collection) ugra#en je u sustav i
automatski se pokre"e po potrebi. Naravno da za sve one koji su iskusili gore opisane
probleme u jeziku C++ ovo predstavlja pravi melem. Dodue, za jezik C++ postoje
komercijalne i besplatne biblioteke koje ugra#uju mehanizme za skupljanje sme"a u
kd, me#utim !injenica je da ono nije ugra#eno u sam sustav.
S druge strane, mnogi programeri imaju zamjerku na automatsko sakupljanje sme"a
jer sustav sam procjenjuje kada treba to sakupljanje zapo!eti i nerijetko se doga#a da to
bude upravo u trenutku kada va program obavlja neku zahtjevnu operaciju te "e
sakupljanje sme"a usporiti izvo#enje programa. Zato i kod ugra#enog automatskog
sustava za sakupljanje sme"a treba !esto paziti da se novi objekti u memoriji ne stvaraju
neracionalno i bez ozbiljnije potrebe.
0.4.6. Java podrava vienitnost
Vienitnost (engl. multithreading) omogu"ava pisanje programa koji izvode dvije ili vie
operacija istovremeno. Primjerice, moete napisati sportsku simulaciju u kojoj va
automobil vozite trka"om stazom, a istovremeno se u gornjem kutu ekrana odbrojava
vrijeme svaku od ove dvije radnje stavit "ete u vlastitu nit. Procesor "e, ovisno o
prioritetu pojedinih niti, naizmjence odre#eni dio vremena posvetiti izvo#enju
instrukcija u svakoj od niti.
U Javu je vienitnost podrana od po!etka, uklju!uju"i i sve detalje, kao to su
me#usobna sinkronizacija niti te zaklju!avanje kriti!nih podataka i metoda. U jeziku
C++ vienitnost nije ugra#ena, ve" morate imati odgovaraju"u biblioteku koja sadri
podrku.
0.4.7. Java ne podrava preoptere#enje operatora
Preoptere"enje operatora omogu"ava da se funkcija operatora moe proiriti i za
korisni!ki definirane podatke. Primjerice, operator zbrajanja + definiran je za ugra#ene
tipove podataka kao to su cijeli ili realni brojevi i znakovni nizovi. No, ako uvedemo
kompleksne brojeve kao svoj novi tip podataka, realno je za o!ekivati da "emo poeljeti
zbrajanje kompleksnih brojeva izvoditi pomo"u operatora +. Bez mehanizma
preoptere"enja operatora to nije mogu"e, ve" smo prisiljeni koristiti ne!itljiviju sintaksu
preko poziva funkcijskog !lana.
0.4.8. U Javi su operacije s decimalnim brojevima loije podrane
Izvorno je Java bila koncipirana uz pretpostavku da ju ve"ina korisnika ne"e
upotrebljavati za sofisticirane numeri!ke prora!une. Budu"i da je osnovna misao vodilja
autora Jave bila prenosivost kda, nisu do kraja implementirani svi zahtjevi koje
postavlja IEEE 754 standard za ra!unanje s decimalnim brojevima te nisu do kraja
iskoritene sve sklopovske mogu"nosti nekih procesora (npr. Intelovih) koji imaju
ugra#ene instrukcije za operacije s decimalnim brojevima. Rezultat toga je i neto
sporije izvo#enje takvih operacija. No, kako je u specifikaciji jezika Java zapisano,
prosje!ni korisnik ove nedostatke najvjerojatnije ne"e nikada primijetiti.
0.5. Zato primjer iz knjige ne radi na mom ra!unalu? 11
0.5. Zato primjer iz knjige ne radi na mom ra!unalu?
Zahvaljuju"i velikoj popularnosti jezika C, programski jezik C++ se brzo proirio i
prili!no rano su se pojavili mnogi komercijalno dostupni prevoditelji. Od svoje pojave,
jezik C++ se dosta mijenjao, a prevoditelji su kaskali za tim promjenama. Zbog toga
se redovito doga#alo da je program koji se dao korektno prevesti na nekom prevoditelju,
bio neprevodiv ve" na sljede"oj ina!ici prevoditelja istog proizvo#a!a.
Takva raznolikost i nekompatibilnost prevoditelja nagnala je Ameri!ki Nacionalni
Institut za Standarde (American National Standards Institute, ANSI) da krajem $989.
godine osnuje odbor (s kdnom oznakom X3J$6) !iji je zadatak bio napisati Standard za
jezik C++. Osim eminentnih stru!njaka (poput g. Stroustrupa) u radu odbora sudjelovali
su i predstavnici svih najzna!ajnijih softverskih tvrtki. U lipnju $99$. rad odbora je
preao u nadlenost Me#unarodne Organizacije za Standarde (International Standards
Organization, ISO). U listopadu $997. godine prihva"en je ISO standard jezika C++
(ANSI/ISO/IEC $4882).
Pojavom zavrnog oblika standarda je dinami!ki proces promjena u jeziku C++
zaustavljen (barem na neko vrijeme) . Stoga bi bilo logi!no o!ekivati da se svi
prevoditelji koji su se na tritu pojavili nakon $997. ponaaju u skladu sa Standardom.
Naalost, to nije slu!aj, tako da vam se moe lako dogoditi da i na najnovijem
prevoditelju nekog proizvo#a!a (imena ne"emo spominjati Sjedni Bille, nitko ti nije
rekao da se digne!) ne moete prevesti kd iz knjige ili da vam prevedeni kd radi
druk!ije od onoga to smo mi napisali.
Naravno (unaprijed se posipamo pepelom), ne otklanjamo mogu"nost da smo i mi
napravili pogreku. Ve"inu primjera smo istestirali pomo"u prevoditelja koji je
uglavnom uskla#en sa Standardom, ... ali nikad se ne zna. Oznaku prevoditelja ne"emo
navoditi da nam netko ne bi prigovorio da objavljujemo (strane) pla"ene reklame (a ne
zato jer bi se radilo o piratskoj kopiji kopija je legalno kupljena i licencirana).
0.6. Literatura
Tijekom pisanja knjige koristili smo sljede"u literaturu (navodimo ju abecednim
slijedom autora):
[ANSI95] Working Paper for Draft Proposed International Standard for
Information Systems Programming Language C++, Technical
Report X3J$6/95-0087, American National Standards Institute (ANSI),
April $995
[Barton94] John J. Barton, Lee R. Nackman: Scientific and Engineering C++ An
Introduction with Advanced Techniques and Examples, Addison-
Wesley, Reading, MA, $994, ISBN 0-20$-53393-6
[Borland94] Borland C++ 4.5 Programmers Guide, Borland International, Scotts
Valley, CA
[Carroll95] Martin D. Carroll, Margaret A. Ellis: Designing and Coding Reusable
C++, Addison-Wesley, Reading, MA, $995, ISBN 0-20$-5$284-X
[Eckel99] Bruce Eckel: Thinking in C++, Prentice Hall, Englewood Cliffs , NJ,
$999, ISBN 0-$3-9$7709-4
[Ellis90] Margaret A. Ellis, Bjarne Stroustrup: The Annotated C++ Reference
Manual, Addison-Wesley, Reading, MA, $990, ISBN 0-20$-5$459-$
[Hanly95] Jeri R. Hanly, Elliot B. Koffman, Joan C. Horvath: C Program Design
for Engineers, Addison-Wesley, Reading, MA, $994, ISBN 0-20$-
59064-6
[Horstmann96] Cay S. Horstmann: Mastering C++ An Introduction to C++ and
Object-Oriented Programming for C and Pascal Programmers (2
nd
Edition), John Wiley and Sons, New York, $996, ISBN 0-47$-$0427-2
[ISO/IEC98] ISO/IEC $4882 International Standard: Programming Languages
C++, American National Standards Institute, $998.
[Josuttis99] Nicolai M. Josuttis: The C++ Standard Library A Tutorial and
Handbook, Addison Wesley Longman, Reading MA, $999, ISBN 0-
20$-37926-0
[Kernighan88] Brian Kernighan, Dennis Ritchie: The C Programming Language (2
nd
Edition), Prentice-Hall, Englewood Cliffs, NJ, $988, ISBN 0-$3-
937699-2
[Kukrika89] Milan Kukrika: Programski jezik C, kolska knjiga, Zagreb, $989,
ISBN 86-03-99627-X
[Liberty96] Jesse Liberty, J. Mark Hord: Teach Yourself ANSI C++ in 2$ Days,
Sams Publishing, Indianapolis, IN, $996, ISBN 0-672-30887-6
[Lippman9$] Stanley B. Lippman: C++ Primer (2
nd
Edition), Addison-Wesley,
Reading, MA, $99$, ISBN 0-20$-53992-6
[Lippman96] Stanley B. Lippman: Inside the C++ Object Model, Addison-Wesley,
Reading, MA, $996, ISBN 0-20$-83454-5
[Lippman98] Stanley B Lippman, Jose Lajoie: C++ Primer (3
rd
Edition), Addison-
Wesley Longman, Reading, MA, $998, ISBN 0-20$-82470-$
[Lippman00] Stanley B Lippman: Essential C++, Addison-Wesley Longman,
Reading, MA, 2000, ISBN 0-20$-485$8-4
[Meyers98] Scott Meyers: Effective C++ 50 Specific Ways to Improve Your
Programs and Design (2
nd
Edition), Addison-Wesley Longman,
Reading, MA, 2000, ISBN 0-20$-92488-9
[Murray93] Robert B. Murray: C++ Strategies and Tactics, Addison-Wesley,
Reading, MA, $993, ISBN 0-20$-56382-7
[Schildt90] Herbert Schildt: Using Turbo C++, Osborne/McGraw-Hill, Berkeley,
CA, $990, ISBN 0-07-88$6$0-6
[Stepanov95] Alexander Stepanov, Meng Lee: The Standard Template Library,
Hewlett-Packard Laboratory, Palo Alto, CA, $995
0.6. Literatura 13
[Stroustrup9$] Bjarne Stroustrup: The C++ Programming Language (2
nd
Edition),
Addison-Wesley, Reading, MA, $99$, ISBN 0-20$-53992-6
[Stroustrup94] Bjarne Stroustrup: The Design and Evolution of C++, Addison-
Wesley, Reading, MA, $994, ISBN 0-20$-54330-3
[Strostrup00] Bjarne Stroustrup: The C++ Programming Language (Special
Edition), Addison-Wesley Longman, Reading, MA, 2000, ISBN 0-20$-
70073-5
[Weidl96] Johannes Weidel: The Standard Template Library Tutorial, Technical
University Vienna, $996
Ponegdje se pozivamo na neku od knjiga, navode"i pripadaju"u, gore navedenu oznaku
u uglatoj zagradi. Tako#er smo koristili !lanke iz !asopisa C++ Report u kojem se moe
na"i mnotvo najnovijih informacija. %asopis izlazi od $989. godine, deset puta
godinje, a izdaje ga SIGS Publications Group, New York. Godita $99$$995
objavljena su na CDROM-u (SIGS Books, New York, ISBN $-884842-24-0). Krajem
2000. godine, !asopis se stopio sa sli!nim !asopisom Journal of Object-Oriented
Programming. Uz to, mnotvo odgovora te prakti!nih i korisnih rjeenja moe se na"i na
Usenet grupama za rasprave (newsgroups): comp.lang.c++, comp.lang.c++.moderated
kao i na mnotvu WWW stranica na Internetu. Obavezno posjetite osobne stranice
Bjarnea Stroustrupa (http://www.research.att.com/~bs), na kojima "ete na"i mnotvo
zanimljivih informacija o povijesti i specifi!nostima jezika C++, kao i putokaze na
druge zanimljive stranice.
Od svih navedenih knjiga, najreferentniji je C++ standard; moe se kupiti kod
Ameri!kog Nacionalnog Instituta za Standarde (ANSI) ili se (uz pla"anje USD $8) moe
skinuti u PDF formatu sa WWW stranica Nacionalnog Odbora za Standarde
Informati!ke Tehnologije (National Committee for Information Technology Standards)
http://www.ncits.org/. Na Internetu (npr. ftp://ftp.research.att.com/dist/c++std/WP/CD2/)
se jo uvijek moe na"i zavrna ina!ica nacrta Standarda
iz travnja $995., koja je

besplatna. Dostupna je u !istom tekstovnom formatu, PDF (Acrobat Reader) formatu ili
u PostScript formatu. Broji oko 600 stranica formata A4 (oko 4MB komprimirane
datoteke), a kao kuriozitet navedimo da je preko CARNet mree trebalo u kolovozu
$995. oko 6 sati vremena da se prebaci na nae ra!unalo (toliko o Internetu u Hrvata!).
Sm Standard ne preporu!ujemo za u!enje jezika C++, a tako#er vjerujemo da ne"e
trebati niti iskusnijim korisnicima Standard je prvenstveno namijenjen proizvo#a!ima
softvera; svi noviji prevoditelji (engl. compilers) bi se trebali ponaati u skladu s tim
standardom (to, na alost, nije slu!aj). No, smatramo da bi svaki ozbiljni C++
programer morao imati knjigu B. Stroustrupa: The C++ Programming Language (tre"e
izdanje!) to je uz Standard svakako najreferentnija knjiga u kojoj "ete na"i odgovor na
vjerojatno svaki detalj vezan uz jezik C++ (knjigu ne preporu!ujemo za u!enje jezika).

Iako se radi o nacrtu Standarda, on u potpunosti definira sve karakteristike programskog jezika
kako je definirano u kona!noj verziji Standarda. Sve promjene koje su se doga#ale od objave
Nacrta u travnju $995. odnosile su se isklju!ivo na tekst standarda sintaksa jezika i definicije
biblioteka ostale su nepromijenjene.
Uz nju, najtopliju preporuku zasluuje knjiga S. Lippmana i J. Lajoie: C++ Primer
(tre"e izdanje) u kojoj su mnogi detalji jasnije objanjeni nego u Stroustrupovoj knjizi.
Zadnje poglavlje ove knjige posve"eno je principima objektno orijentiranog
programiranja. Naravno da to nije dovoljno za ozbiljnije sagledavanje detaljnije o
objektno orijentiranom programiranju zainteresirani !itatelj moe pro!itati u referentnoj
knjizi Grady Booch: Object-Oriented Analysis and Design with Applications (2
nd
Edition), Benjamin/Cummings Publishing Co., Redwood City, CA, $994, ISBN 0-8053-
5340-2, kao i u nizu !lanaka istog autora u !asopisu C++ Report. Jedna od knjiga koju
bi svaki ozbiljniji programer trebao na svojoj polici jest Design Patterns: Elements of
Reusable Object-Oriented Software, !iji su autori Erich Gamma, Richard Helm, Ralph
Johnson, John Vlissides, izdava! Adison Wesley Longman, Reading Massachusetts,
$995 (ISBN 020$6336$2).
Nakon to je izalo prvo izdanje knjige, jedan od naj!e"ih upita koje smo dobivali
jest bio: Moe li se pomo"u vae knjige programirati u (MS) Windowsima?. Ova
knjiga prua osnove jezika C++ i vjerujemo da "ete se, kada nakon par mjeseci zaklopite
zadnju stranu, mo"i pohvaliti da ste nau!ili jezik C++. Za pisanje Windows programa
trebaju vam, me#utim, specijalizirane knjige koje "e vas nau!iti kako ste!eno znanje
jezika C++ iskoristiti za tu namjenu. Od takvih knjiga svakako vam preporu!ujemo (to
nije samo naa preporuka!) sljede"e dvije knjige, to!no navedenim redoslijedom:
- Jeff Prosise: Programming Windows with MFC (2
nd
Edition), Microsoft Press, $999,
ISBN $-5723$-695-0
- Jeffrey Richter: Programming Applications for Microsoft Windows, Microsoft Press,
$999, ISBN $-5723$-996-8.
0.7. Zahvale
Zahvaljujemo se svima koji su nam izravno ili posredno pomogli pri izradi ove knjige.
Posebno se zahvaljujemo Branimiru Pej!inovi"u (Portland State University) koji nam je
omogu"io da do#emo do Nacrta ANSI C++ standarda, Vladi Glavini"u (Fakultet
elektrotehnike i ra!unarstva) koji nam je omogu"io da do#emo do knjiga [Stroustrup94]
i [Carroll95] te nam je tijekom pripreme za tisak dao na raspolaganje laserski pisa!, te
Zdenku imi"u (Fakultet elektrotehnike i ra!unarstva) koji nam je, tijekom svog
boravka u SAD, pomogao pri nabavci dijela literature.
Posebnu zahvalu upu"ujemo Ivi Mesari" koja je pro!itala cijeli rukopis te svojim
korisnim i konstruktivnim primjedbama znatno doprinijela kvaliteti iznesene materije.
Tako#er se zahvaljujemo Zoranu Kalafati"u (Fakultet elektrotehnike i ra!unarstva) i
Damiru Hodaku koji su !itali dijelove rukopisa i dali na njih korisne opaske.
Boris se posebno zahvaljuje gospo#ama ribar na tonama kola!a pojedenih za
vrijeme dugih, zimskih no"i !itanja i ispravljanja rukopisa, a koje su ga kotale kure
mravljenja.
0.7. Zahvale 15
I naravno, zahvaljujemo se Bjarne Stroustrupu i de!kima iz AT&T-a to su izmislili
C++, na najdrai programski jezik. Bez njih ne bi bilo niti ove knjige (ali moda bi bilo
sli!ne knjige iz FORTRAN-a).
0.7.1. Zahvale uz drugo izdanje
U prvom redu zahvaljujemo se svima koji su kupili prvo izdanje knjige koje je
rasprodano u relativno kratkom vremenu bez njih ne bi bilo drugog izdanja knjige. A
onima koji su fotokopirali knjigu poru!ujemo da "e se posthumno pe"i u vje!noj vatri
Xeroxovih i Canonovih tonera, a djeca "e im izgledati kao izblijedjele fotokopije
dobivene mokrim postupkom (naravno, svoje grijehe "e iskupiti unite li odmah
fotokopiju i kupe primjerak knjige u knjiari).
Zahvale upu"ujemo i svima koji su dali prijedloge ili nas upozorili na pogreke u
prvom izdanju. Tako#er, zahvaljujemo se Julijanovim bivim kolegama sa Zavoda za
elektroniku, mikroelektroniku, ra!unalne i inteligentne sustave Fakulteta elektrotehnike i
ra!unarstva koji su dozvolili da na njihovom posluiteljima odravamo WWW stranice
vezane uz ovu knjigu.
17
17
1. Oluja kroz jezik C++
to je to naredba?
Da ugasim svjetiljku. Dobra ve!er. I on je ponovo upali.
Ne razumijem re!e mali princ.
Nema to tu razumjeti re!e no"obdija. Naredba je
naredba. Dobar dan. I on ugasi svoju svjetiljku.
Antoine de Saint-Exupry (#900#944), Mali princ
U prvom poglavlju proletjet !emo kroz osnovne pojmove vezane uz programiranje i
upoznat !emo se s strukturom najjednostavnijih programa pisanih u programskom jeziku
C++. Ovo poglavlje prvenstveno je namijenjeno "itateljicama i "itateljima koji nisu
nikada pisali programe u bilo kojem viem programskom jeziku i onima koji su to
moda radili, ali je od tada prola "itava vje"nost.
1.1. to je program i kako ga napisati
Elektroni"ka ra"unala su danas postala pribor kojim se svakodnevno koristimo kako
bismo si olakali posao ili se zabavili. Istina, to"nost prvog navoda !e mnogi poricati,
isti"u!i kao protuprimjer "injenicu da im je za podizanje novca prije trebalo znatno
manje vremena nego otkad su alteri u banci kompjuterizirani. Ipak, "injenica je da su
mnogi poslovi danas nezamislivi bez ra"unala; u krajnjoj liniji, dokaz za to je knjiga
koju upravo "itate koja je u potpunosti napisana pomo!u ra"unala.
Samo ra"unalo, "ak i kada se uklju"i u struju, nije kadro u"initi nita korisno. Na
dananjim ra"unalima se ne moe "ak ni zagrijati prosje"ni ru"ak, to je ina"e bilo
mogu!e na ra"unalima s elektronskim cijevima. Ono to vam nedostaje jest pamet
neophodna za koristan rad ra"unala: programi, programi, mnotvo programa. Pod
programom tu podrazumijevamo niz naredbi u strojnom jeziku koje procesor u vaem
ra"unalu izvodi i shodno njima obra#uje podatke, provodi matemati"ke prora"une,
ispisuje tekstove, iscrtava krivulje na zaslonu ili ga#a va avion F-$6 raketama srednjeg
dometa. Pokretanjem programa s diska, diskete ili CD-ROM-a, program se u"itava u
radnu memoriju ra"unala i procesor po"inje s mukotrpnim postupkom njegova
izvo#enja.
Programi koje pokre!ete na ra"unalu su u izvedbenom obliku (engl. executable),
razumljivom samo procesoru vaeg (i njemu sli"nih) ra"unala, sretnim procesorovim
roditeljima negdje u Silicijskoj dolini i nekolicini zadrtih hakera irom svijeta koji jo
uvijek programiraju u strojnom kdu. U sutini se strojni kd sastoji od nizova binarnih
znamenki: nula i jedinica. Budu!i da su dananji programi tipi"no duljine nekoliko
18 1. Oluja kroz jezik C++
megabajta, naslu!ujete da ih autori nisu pisali
izravno u strojnom kdu (kamo sre!e da je
tako ne bi Microsoft tek tako svake dvije
godine izbacivao nove Windowse!).
Gotovo svi dananji programi se piu u
nekom od viih programskih jezika
(FORTRAN, BASIC, Pascal, C) koji su
donekle razumljivi i ljudima (barem onima
koji imaju neto pojma o engleskom jeziku).
Naredbe u tim jezicima se sastoje od
mnemonika. Kombiniranjem tih naredbi
programer slae izvorni kd (engl. source
code) programa, koji se pomo!u posebnih
programa prevoditelja (engl. compiler) i
poveziva!a (engl. linker) prevodi u izvedbeni
kd. Prema tome, pisanje programa u uem
smislu podrazumijeva pisanje izvornog kda.
Me#utim, kako pisanje kda nije samo sebi
svrhom, pod pisanjem programa u irem
smislu podrazumijeva se i prevo#enje,
odnosno povezivanje programa u izvedbeni
kd. Stoga moemo govoriti o "etiri faze
izrade programa:
$. pisanje izvornog kda
2. prevo#enje izvornog kda,
3. povezivanje u izvedbeni kd te
4. testiranje programa.
Da bi se za neki program moglo re!i da je
uspjeno zgotovljen, treba uspjeno pro!i kroz
sve "etiri faze.
Kao i svaki drugi posao, i pisanje
programa iziskuje odre#eno znanje i vjetinu.
Prilikom pisanja programera vrebaju Scile i
Haribde, danas poznatije pod nazivom
pogreke ili bugovi (engl. bug - stjenica) u
programu. Uo"i li se pogreka u nekoj od faza
izrade programa, izvorni kd treba doraditi i
ponoviti sve prethodne faze. Zbog toga
postupak izrade programa nije pravocrtan, ve! manje-vie podsje!a na mukotrpno
petljanje u krug. Na slici $.$ je shematski prikazan cjelokupni postupak izrade
programa, od njegova za"etka, do njegova okon"anja. Analizirajmo najvanije faze
izrade programa.
Po!etak
Upis i ispravke
izvornog kda
Prevo"enje
Pogreke tijekom
prevo"enja?
Da
Povezivanje
Pogreka tijekom
povezivanja?
Izvo"enje programa
Pogreke tijekom
izvo"enja?
Konac
Da
Da
Ne
Ne
Ne
Slika 1.1. Tipi!an razvoj programa
1.1. to je program i kako ga napisati 19
Prva faza programa je pisanje izvornog kda. U principu se izvorni kd moe pisati
u bilo kojem programu za ure#ivanje teksta (engl. text editor), me#utim velika ve!ina
dananjih prevoditelja i poveziva"a se isporu"uje kao cjelina zajedno s ugra#enim
programom za upis i ispravljanje izvornog kda. Te programske cjeline poznatije su pod
nazivom integrirane razvojne okoline (engl. integrated development environment, IDE).
Nakon to je (prema obi"no nekriti"kom miljenju programera) pisanje izvornog kda
zavreno, on se pohrani u datoteku izvornog kda na disku. Toj datoteci se obi"no daje
nekakvo smisleno ime, pri "emu se ono za kdove pisane u programskom jeziku C++
obi"no proiruje nastavkom .cpp, .cp ili samo .c, na primjer pero.cpp. Nastavak je
potreban samo zato da bismo izvorni kd kasnije mogli lake prona!i.
Slijedi prevo#enje izvornog kda. U integriranim razvojnim okolinama program za
prevo#enje se pokre!e pritiskom na neku tipku na zaslonu, pritiskom odgovaraju!e tipke
na tipkovnici ili iz nekog od izbornika (engl. menu) ako prevoditelj nije integriran,
poziv je neto sloeniji
. Prevoditelj tijekom prevo#enja provjerava sintaksu napisanog

izvornog kda i u slu"aju uo"enih ili naslu!enih pogreaka ispisuje odgovaraju!e poruke
o pogrekama, odnosno upozorenja. Pogreke koje prijavi prevoditelj nazivaju se
pogrekama pri prevo$enju (engl. compile-time errors). Nakon toga programer !e
pokuati ispraviti sve navedene pogreke i ponovo prevesti izvorni kd sve dok
prevo#enje kda ne bude uspjeno okon"ano, ne!e se mo!i pristupiti povezivanju kda.
Prevo#enjem izvornog dobiva se datoteka objektnog kda (engl. object code), koja se
lako moe prepoznata po tome to obi"no ima nastavak .o ili .obj (u naem primjeru bi
to bio pero.obj).
Nakon to su ispravljene sve pogreke uo"ene prilikom prevo#enja i kd ispravno
preveden, pristupa se povezivanju objektnih kdova u izvedbeni. U ve!ini slu"ajeva
objektni kd dobiven prevo#enjem programerovog izvornog kda treba povezati s
postoje!im bibliotekama (engl. libraries). Biblioteke su datoteke u kojima se nalaze ve!
prevedene gotove funkcije ili podaci. One se isporu"uju zajedno s prevoditeljem, mogu
se zasebno kupiti ili ih programer moe tijekom rada sam razvijati. Bibliotekama se
izbjegava opetovano pisanje vrlo "esto koritenih operacija. Tipi"an primjer za to je
biblioteka matemati"kih funkcija koja se redovito isporu"uje uz prevoditelje, a u kojoj
su definirane sve funkcije poput trigonometrijskih, hiperbolnih, eksponencijalnih i sl.
Prilikom povezivanja provjerava se mogu li se svi pozivi kdova realizirati u
izvedbenom kdu. Uo"i li poveziva" neku nepravilnost tijekom povezivanja, ispisat !e
poruku o pogreki i onemogu!iti generiranje izvedbenog kda. Ove pogreke nazivaju se
pogrekama pri povezivanju (engl. link-time errors) sada programer mora prionuti
ispravljanju pogreaka koje su nastale pri povezivanju. Nakon to se isprave sve
pogreke, kd treba ponovno prevesti i povezati.
Uspjenim povezivanjem dobiva se izvedbeni kd. Me#utim, takav izvedbeni kd
jo uvijek ne jam"i da !e program raditi ono to ste zamislili. Primjerice, moe se
dogoditi da program radi pravilno za neke podatke, ali da se za druge podatke ponaa

Ovdje ne!emo opisivati konkretno kako se pokre!u postupci prevo#enja ili povezivanja, jer to
varira ovisno o prevoditelju, odnosno poveziva"u. Saeti opis za neke popularnije prevoditelje
dan je u Prilogu D na kraju knjige.
nepredvidivo. U tom se slu"aju radi o pogrekama pri izvo$enju (engl. run-time errors).
Da bi program bio potpuno korektan, programer treba istestirati program da bi uo"io i
ispravio te pogreke, to zna"i ponavljanje cijelog postupka u lancu ispravljanje
izvornog kda-prevo#enje-povezivanje-testiranje. Kod jednostavnijih programa broj
ponavljanja !e biti manji i smanjivat !e se proporcionalno s rastu!im iskustvom
programera. Me#utim, kako raste sloenost programa, tako se pove!ava broj mogu!ih
pogreaka i cijeli postupak izrade programa neiskusnom programeru moe postati
mukotrpan.
Za ispravljanje pogreaka pri izvo#enju, programeru na raspolaganju stoje programi
za otkrivanje pogreaka (engl. debugger). Radi se o programima koji omogu!avaju
prekid izvo#enja izvedbenog kda programa koji testiramo na unaprijed zadanim
naredbama, izvo#enje programa naredbu po naredbu, ispis i promjene trenutnih
vrijednosti pojedinih podataka u programu. Najjednostavniji programi za otkrivanje
pogreaka ispisuju izvedbeni kd u obliku strojnih naredbi. Me#utim, ve!ina dananjih
naprednih programa za otkrivanje pogreaka su simboli!ki (engl. symbolic debugger)
iako se izvodi prevedeni, strojni kd, izvo#enje programa se prati preko izvornog kda
pisanog u viem programskom jeziku. To omogu!ava vrlo lagano lociranje i ispravljanje
pogreaka u programu.
Osim pogreaka, prevoditelj i poveziva" redovito dojavljuju i upozorenja. Ona ne
onemogu!avaju nastavak prevo#enja, odnosno povezivanja kda, ali predstavljaju
potencijalnu opasnost. Upozorenja se mogu podijeliti u dvije grupe. Prvu grupu "ine
upozorenja koja javljaju da kd nije potpuno korektan. Prevoditelj ili poveziva" !e
zanemariti nau pogreku i prema svom naho#enju generirati kd. Drugu grupu "ine
poruke koje upozoravaju da nisu sigurni je li ono to smo napisali upravo ono to smo
eljeli napisati, tj. radi se o dobronamjernim upozorenjima na zamke koje mogu
proizi!i iz na"ina na koji smo program napisali. Iako !e, unato" upozorenjima, program
biti preveden i povezan (moda "ak i korektno), pedantan programer ne!e ta upozorenja
nikada zanemariti ona "esto upu!uju na uzrok pogreaka pri izvo#enju gotovog
programa. Za precizno tuma"enje poruka o pogrekama i upozorenja neophodna je
dokumentacija koja se isporu"uje uz prevoditelj i poveziva".
Da zaklju"imo: to nam dakle treba za pisanje programa u jeziku C++? Osim
ra"unala, programa za pisanje i ispravljanje teksta, prevoditelja i poveziva"a trebaju vam
jo samo tri stvari: interes, puno slobodnih popodneva i dooobra knjiga. Interes
vjerojatno postoji, ako ste s "itanjem stigli "ak do ovdje. Slobodno vrijeme !e vam
trebati da isprobate primjere i da se sami okuate u bespu!ima C++ zbiljnosti. Jer, kao
to stari junohrvatski izrijek kae: Nima dopisne kole iz plivanja. Stoga ne gubite
vrijeme i odmah otkaite sudar de"ku ili curi. A za dooobru knjigu(ta-ta-daaam
tu sada mi upadamo!).
1.2. Moj prvi i drugi C++ program 21
1.2. Moj prvi i drugi C++ program
Bez mnogo okolianja i filozofiranja, napiimo najjednostavniji program u jeziku C++:
int main() {
return 0;
}
Utipkate li nadobudno ovaj program u svoje ra"unalo, pokrenete odgovaraju!i
prevoditelj, te nakon uspjenog prevo#enja pokrenete program, na zaslonu ra"unala
sigurno ne!ete dobiti nita! Nemojte se odmah hvatati za glavu, la!ati telefona i zvati
svoga dobavlja"a ra"unala. Gornji program zaista nita ne radi, a ako neto i dobijete na
zaslonu vaeg ra"unala, zna"i da ste negdje pogrijeili prilikom utipkavanja. Unato"
jalovosti gornjeg kda, promotrimo ga, redak po redak.
U prvom retku je napisano int main(). main je naziv za glavnu funkciju
u svakom
C++ programu. Izvo#enje svakog programa po"inje naredbama koje se nalaze u njoj.
Pritom valja uo"iti da je to samo simboli"ko ime koje daje do znanja prevoditelju koji se
dio programa treba prvo po"eti izvoditi ono nema nikakve veze s imenom izvedbenog
programa koji se nakon uspjenog prevo#enja i povezivanja dobiva. eljeno ime
izvedbenog programa odre#uje sam programer: ako se koriteni prevoditelj pokre!e iz
komandne linije, ime se navodi kao parametar u komandnoj liniji, a ako je prevoditelj
ugra#en u neku razvojnu okolinu, tada se ime navodi kao jedna od opcija. To"ne detalje
definiranja imena izvedbenog imena "itateljica ili "itatelj na!i !e u uputama za
prevoditelj kojeg koristi.
Rije" int ispred oznake glavne funkcije ukazuje na to da !e main() po zavretku
izvo#enja naredbi i funkcija sadranih u njoj kao rezultat tog izvo#enja vratiti cijeli broj
(int dolazi od engleske rije"i integer koja zna"i cijeli broj). Budu!i da se glavni
program pokre!e iz operacijskog sustava (DOS, UNIX, MS Windows), rezultat glavnog
programa se vra!a operacijskom sustavu. Naj"e!e je to kd koji signalizira pogreku
nastalu tijekom izvo#enja programa ili obavijest o uspjenom izvo#enju.
Iza rije"i main slijedi par otvorena-zatvorena zagrada (). Unutar te zagrade trebali
bi do!i opisi podataka koji se iz operacijskog sustava prenose u main(). Ti podaci
nazivaju se argumenti ili parametri funkcije. Za funkciju main() to su parametri koji se
pri pokretanju programa navode u komandnoj liniji iza imena programa, kao na primjer:
pkunzip -t mojzip

U nekim programskim jezicima glavna funkcija se zove glavni program, a sve ostale funkcije
potprogrami.
Svaki program napisan u C++ jeziku mora imati to"no (ni manje ni vie) jednu
main() funkciju.
Ovom naredbom se pokre!e program pkunzip i pritom mu se predaju dva parametra: -t
i mojzip. U naem C++ primjeru unutar zagrada nema nita, to zna"i da ne prenosimo
nikakve argumente. Tako !e i ostati do daljnjega, to"nije do poglavlja 5.$$ u kojem
!emo detaljnije obraditi funkcije, a posebice funkciju main().
Slijedi otvorena viti"asta zagrada {. Ona ozna"ava po"etak bloka naredbi u kojem
!e se nalaziti naredbe glavne funkcije, dok zatvorena viti"asta zagrada } u zadnjem retku
ozna"ava kraj tog bloka . U samom bloku prosje"ni "itatelj uo"it !e samo jednu naredbu,
return 0. Tom naredbom glavni program vra!a pozivnom programu broj 0, a to je
poruka operacijskom sustavu da je program uspjeno okon"an, togod on radio.
Uo"imo znak ; (to"ka-zarez) iza naredbe return 0! On ozna"ava kraj naredbe te
slui kao poruka prevoditelju da sve znakove koji slijede interpretira kao novu naredbu.
Radi kratko!e !emo u ve!ini primjera u knjizi izostavljati uvodni i zaklju"ni dio glavne
funkcije te !emo podrazumijevati da oni u konkretnom kdu postoje.
Pogledajmo jo na trenutak to bi se dogodilo da smo kojim slu"ajem napravili neku
pogreku prilikom upisivanja gornjeg kda. Recimo da smo zaboravili desnu viti"astu
zagradu na kraju kda:
int main() {
return 0;
Prilikom prevo#enja prevoditelj !e uo"iti da funkcija main() nije pravilno zatvorena, te
!e ispisati poruku o pogreki oblika Pogreka u prvi.cpp xx: sloenoj naredbi nedostaje
} u funkciji main(). U ovoj poruci je prvi.cpp ime datoteke u koju smo na izvorni kd
pohranili, a xx je broj retka u kojem se prona#ena pogreka nalazi. Zaboravimo li
napisati naredbu return:
int main() {
}
neki prevoditelji !e javiti upozorenje oblika Funkcija bi trebala vratiti vrijednost. Iako
se radi o pogreki, prevoditelj !e umetnuti odgovaraju!i kd prema svom naho#enju i
prevesti program. Ne mali broj korisnika !e zbog toga zanemariti takva upozorenja.
Me#utim, valja primijetiti da "esto taj umetnuti kd ne odgovara onome to je
programer zamislio. Zanemarivanjem upozorenja programer gubi pregled nad
korektno!u kda, pa se lako moe dogoditi da rezultiraju!i izvedbeni kd daje na prvi
pogled neobjanjive rezultate.
Zadatak. Izbacite iz gornjeg kda desnu viti!astu zagradu } te pokuajte prevesti kd.
Pogledajte koje "e pogreke javiti prevoditelj.
Znak ; mora zaklju"ivati svaku naredbu u jeziku C++.
1.2. Moj prvi i drugi C++ program 23
Programi poput gornjeg nemaju ba neku prakti"nu primjenu, te daljnju analizu
gornjeg kda preputamo poklonicima minimalizma. We need some action, man! Stoga
pogledajmo sljede!i primjer:
#include <iostream>
using namespace std;
int main() {
cout << "Ja sam za C++!!! A vi?" << endl;
return 0;
}
U ovom primjeru uo"avamo tri nova retka. U prvom retku nalazi se naredba
#include <iostream> kojom se od prevoditelja zahtijeva da u na program uklju"i
biblioteku iostream. U toj biblioteci nalazi se izlazni tok (engl. output stream) te
funkcije koje omogu!avaju ispis podataka na zaslonu. Ta biblioteka nam je neophodna
da bismo u prvom retku glavnoga programa ispisali tekst poruke. Naglasimo da
#include nije naredba C++ jezika, nego se radi o pretprocesorskoj naredbi
(pretprocesorskim naredbama posve!eno je poglavlje $7). Naletjevi na nju, prevoditelj
!e prekinuti postupak prevo#enja kda u teku!oj datoteci, sko"iti u datoteku iostream,
prevesti ju, a potom se vratiti u po"etnu datoteku na redak iza naredbe #include. Sve
pretprocesorske naredbe po"inju znakom #.
iostream je primjer datoteke zaglavlja (engl. header file). U takvim datotekama se
nalaze deklaracije funkcija sadranih u odgovaraju!im bibliotekama. Jedna od osnovnih
zna"ajki (zli jezici !e re!i mana) jezika C++ jest vrlo oskudan broj funkcija ugra#enih u
sam jezik. Ta oskudnost olakava u"enje samog jezika, te bitno pojednostavnjuje i
ubrzava postupak prevo#enja. Za specifi"ne zahtjeve na raspolaganju je veliki broj
odgovaraju!ih biblioteka funkcija i razreda.
Datoteke zaglavlja nalaze se obi"no u potkazalu include unutar kazala u kojem je
instaliran prevoditelj. Znatieljnicima eljnima znanja preporu"ujemo da zavire u te
datoteke budu!i da se u njima moe na!i dosta korisnih informacija, ali svakako valja
paziti da se sadraj tih datoteka ne mijenja.
U drugom retku kda napisana je naredba using namespace std. using i
namespace su klju"ne rije"i jezika C++ kojima se aktivira odre#eno podru"je imena
(imenik, engl. namespace), a std je naziv imenika u kojem su obuhva!ane sve
standardne funkcije, uklju"uju!i i funkcije iz gore opisane iostream biblioteke. Imenici
su se prili"no kasno pojavili u jeziku C++, a uvedeni su da se izbjegne kolizija istih
imena funkcija ili varijabli iz razli"itih biblioteka. Na primjer, ako dvije razli"ite
funkcije iz razli"itih biblioteka imaju isto ime, prevoditelj !e javiti pogreku. Kada ne
bismo imali na raspolaganju imenike, jedino rjeenje u takvom slu"aju bilo bi
promijeniti ime funkcije u jednoj od biblioteka, to ponekad nije mogu!e jer proizvo#a"i
redovito te biblioteke isporu"uju u ve! prevedenom obliku. Detaljnije o imenicima bit !e
govora u poglavlju $$, a do tada uzmite naredbu using namespace std zdravo za
gotovo.
Korisno je znati da je iostream novi (Standardom propisani) naziv za iostream.h
zaglavlje. Do te promjene imena dolo je ne bez razloga. Naime, kada su uvedeni
imenici, trebalo je sve standardne biblioteke uvrstiti u imenik std. Kako je ve! tada
postojalo mnotvo kda koji je koristio iostream.h biblioteku, ona se zbog spojivosti sa
tim starim kodom nije smjela mijenjati. Rjeenje je bilo definirati novu biblioteku sli"na
naziva u kojoj su definirane sve funkcije kao i u iostream.h zaglavlju, ali unutar
imenika std. Zato je u bibliotekama ve!ine dananjih prevoditelja zapravo unutar
iostream datoteke samo uklju"ena (pretprocesorskom naredbom #include) iostream.h
datoteka, uz uklju"ivanje te biblioteke u std imenik. Sli"no vrijedi za zaglavlja svih
ostalih standardnih biblioteka. Ina"e Standard dozvoljava upotrebu starog nazivlja, ali se
ono ne preporu"uje.
Tre!a novina u gornjem primjeru jest naredba unutar glavne funkcije koja po"inje
sa cout.cout je ime izlaznog toka definiranog u biblioteci iostream, pridruenog
zaslonu ra"unala. Operatorom << (dva znaka manje od) podatak koji slijedi upu!uje se
na izlazni tok, tj. na zaslon ra"unala. U gornjem primjeru to je kratka promidbena
poruka:
Ja sam za C++!!! A vi?
Ona je u programu napisana unutar znakova navodnika, koji upu!uju na to da se radi o
tekstu koji treba ispisati doslovce. Biblioteka iostream bit !e detaljnije opisana kasnije,
u poglavlju $5.
Me#utim, to jo nije sve! Iza znakovnog niza ponavlja se operator za ispis, kojeg
slijedi endl. endl je konstanta u biblioteci iostream koja prebacuje ispis u novi redak,
to jest vra!a zna!ku (ili kurzor, engl. cursor) na po"etak sljede!eg retka na zaslonu.
Dovitljiva "itateljica ili "itatelj !e sami zaklju"iti da bi se operatori za ispis mogli dalje
nadovezivati u istoj naredbi:
cout << "Ja sam za C++!!! A vi?" << endl << "Ne, hvala!";
Zadatak. Utipkajte gornji kd u ra!unalo, pohranite ga u datoteku te pokrenite
prevoditelj/poveziva!. Izvrite dobiveni program i pogledajte ispis na zaslonu.
Ako koristite prevoditelj na operacijskom sustavu s grafi"kim su"eljem (npr. Windows
95/98/2000, Windows NT) i rezultiraju!i program ne pokre!ete iz terminalskog (DOS)
prozora ve! izravno iz grafi"kog okruenja, tada se lako moe dogoditi da se nakon
pokretanja programa na trenutak otvori terminalski prozor, koji !e se nestati prije nego
to uspijete pro"itati ijedno slovo teksta koji se ispisao. Osje!at !ete se nasamareni
(Iaaa!!! Zar sam zato platio punih 20 kuna lokalnom piratu za kopiju najnovijeg
prevoditelja?). Vjerojatno !e odmah vam pasti na pamet neka od sljede!ih perverznih
ideja:
nabaviti neko ultra-staro, hiper-sporo ra"unalo s ekstremno sporom grafi"kom
karticom i monitor s perzistencijom od desetak sekundi;
nabaviti najmoderniji foto-aparat s vrlo brzim zatvara"em. Bljeskalica dodue nije
neophodna, ali bi dobro doao mreni (po mogu!nosti $00 megabitni) priklju"ak na
1.3. Moj tre#i C++ program 25
ra"unalo preko kojeg bi se sinkroniziralo okidanje aparata s otvaranjem prozora.
Alternativa je video kamera s mogu!no!u ubrzanog ($0) snimanja;
pozvati cijelu obitelj pred ra"unalo i objaviti natje"aj s posebnom nagradom za onog
tko prvi uspije pro"itati cijeli tekst (ako ste izuzetno sadisti"ki nastrojeni, proirit
!ete tekst poruke na barem dva retka).
Mi vam nudimo sljede!a dva rjeenja:
otvorite komandni (DOS) prozor i program pokrenite iz komandne linije, ili
pri kraju kda, ispred naredbe return dodajte sljede!e dvije naredbe:
char z;
cin >> z;
Njima se deklarira znakovna (char) varijabla z, i potom u naredbi cin program o"ekuje
da utipkamo vrijednost te varijable; kada program prilikom izvo#enja do#e na naredbu
cin, izvo#enje !e se prekinuti sve dok ne pritisnemo neki znak (samo jedan znak!) i
potom tipku Enter. To !e nam omogu!iti da u miru Bojem, duboko u no! prou"avamo
ispis naih umotvorina. No, unaprijed vas upozoravamo da neke od ispisanih poruka
ne!ete uspjeti vidjeti niti na ovaj na"in. Naime, u poglavlju o razredima i njihovim
destruktorima neki od primjera poruke ispisuju pri izlasku iz programa, tj. nakon gore
spomenutih naredbi.
Zadatak. Kako bi izgledao izvorni kd ako bismo eljeli ispis endl znaka staviti u
posebnu naredbu? Dodajte u gornji primjer ispis poruke Imamo C++!!! u sljede"em
retku (popratno eufori!ko sklapanje ruku iznad glave nije neophodno). Nemojte
zaboraviti dodati i ispis endl na kraju tog retka!
Zadatak. Izbacite iz gornjeg kda pretprocesorsku naredbu #include te pokuajte
prevesti kd. Pogledajte koje "e pogreke javiti prevoditelj. Ponovite to za slu!aj da
izbacite naredbu using namespace.
1.3. Moj tre!i C++ program
Sljede!i primjer je pravi mali dragulj interaktivnog programa:
#include <iostream>
int main() {
int a, b, c;
cout << "Upii prvi broj:";
cin >> a; // o!ekuje prvi broj
cout << "Upii i drugi broj:";
cin >> b; // o!ekuje drugi broj
c = a + b; // ra!una njihov zbroj
// ispisuje rezultat (vidi sljede"u stranicu):
cout << "Njihov zbroj je: " << c << endl;
return 0;
}
U ovom primjeru uo"avamo nekoliko novina. Prvo, to je redak
int a, b, c;
u kojem se deklariraju tri varijable a, b i c. Klju"nom rije"i (identifikatorom tipa) int
deklarirali smo ih kao cjelobrojne, tj. tipa int. Deklaracijom smo pridijelili simboli"ko,
nama razumljivo i lako pamtljivo ime memorijskom prostoru u koji !e se pohranjivati
vrijednosti tih varijabli. Naiavi na te deklaracije, prevoditelj !e zapamtiti njihova
imena, te za njih rezervirati odgovaraju!i prostor u memoriji ra"unala. Kada tijekom
prevo#enja ponovno sretne varijablu s nekim od tih imena, prevoditelj !e znati da se radi
o cjelobrojnoj varijabli i znat !e gdje bi se ona u memoriji trebala nalaziti. Osim toga,
tip varijable odre#uje raspon dozvoljenih vrijednosti te varijable, te definira operacije
nad njima. Opirnije o deklaracijama varijabli i o tipovima podataka govorit !emo u
sljede!em poglavlju.
Slijedi ispis poruke Upii prvi broj:, "ije zna"enje ne trebamo objanjavati.
Iza poruke nismo dodali ispis znaka endl, jer elimo da nam zna"ka ostane iza poruke, u
istom retku, spreman za unos prvog broja.
Druga novina je ulazni tok (engl. input stream) cin koji je zajedno s izlaznim tokom
definiran u datoteci zaglavlja iostream. On slui za u"itavanje podataka s konzole, tj.
tipkovnice. Operatorom >> (dvostruki znak ve!e od) podaci s konzole upu!uju se u
memoriju varijabli a (prvi broj), odnosno b (drugi broj). Naglasimo da u"itavanje
po"inje tek kada se na tipkovnici pritisne tipka za novi redak, tj. tipka Enter. To zna"i da
kada pokrenete program, nakon ispisane poruke moete utipkavati bilo to i to po
potrebi brisati tek kada pritisnete tipku Enter, program !e analizirati unos te pohraniti
broj koji je upisan u memoriju ra"unala. Napomenimo da taj broj u naem primjeru ne
smije biti ve!i od 32767 niti manji od 32768, jer je to dozvoljeni raspon cjelobrojnih
int varijabli
. Unos ve!eg broja ne!e imati nikakve dramati"ne posljedice na daljnji rad
vaeg ra"unala, ali !e dati krivi rezultat na kraju ra"una.
Radi saetosti kda, u ve!ini primjera koji slijede, pretprocesorska naredba za
uklju"ivanje iostream biblioteke ne!e biti napisana, ali se ona podrazumijeva. Koriste li
se ulazno-izlazni tokovi, njeno izostavljanje prouzro"it !e pogreku kod prevo#enja.

Opseg dozvoljenih vrijednosti ovisi o prevoditelju i nije strogo definiran Standardom. Za neke
prevoditelje raspon je od 2.$47.483.648 do 2.$47.483.647. Detaljnije o rasponu dozvoljenih
vrijednosti bit !e rije"i u odjeljku 2.4.$.
Svaki puta kada nam u programu treba ispis podataka na zaslonu ili unos
podataka preko tipkovnice pomo!u ulazno-izlaznih tokova cin ili cout, treba
uklju"iti zaglavlje odgovaraju!e iostream biblioteke pretprocesorskom
naredbom #include.
1.4. Komentari 27
No, zavrimo s naim primjerom. Nakon unosa prvog broja, po istom principu se
unosi drugi broj b, a zatim slijedi naredba za ra"unanje zbroja
c = a + b;
Ona kae ra"unalu da treba zbrojiti vrijednosti varijabli a i b, te njihov zbroj pohraniti u
varijablu c, tj. u memoriju na mjesto gdje je prevoditelj rezervirao prostor za tu
varijablu.
U po"etku !e "itatelj zasigurno imati problema s razlu"ivanjem operatora << i >>. U
vjeri da !e olakati razlikovanje operatora za ispis i u"itavanje podataka, dajemo sljede!i
naputak.
Primjerice,
>> a
preslikava vrijednost u a, dok
<< c
preslikava vrijednost iz c.
Zadatak. Pokrenite Moj tre"i program nekoliko puta, unose"i svaki puta sve ve"e
brojeve i pratite rezultate. Na primjer, pokuajte sa sljede"im parovima: 326766 i #;
326766 i 2; 2#47483646 i #; 2#47483646 i 2. Ponovite to i za identi!ne negativne
brojeve.
1.4. Komentari
Na nekoliko mjesta u gornjem kdu moemo uo"iti tekstove koji zapo"inju dvostrukim
kosim crtama (//). Radi se o komentarima. Kada prevoditelj naleti na dvostruku kosu
crtu, on !e zanemariti sav tekst koji slijedi do kraja teku!eg retka i prevo#enje !e
nastaviti u sljede!em retku. Komentari dakle ne ulaze u izvedbeni kd programa i slue
programerima za opis zna"enja pojedinih naredbi ili dijelova kda. Komentari se mogu
pisati u zasebnom retku ili recima, to se obi"no rabi za dulje opise, primjerice to
odre#eni program ili funkcija radi:
//
// Ovo je moj tre"i C++ program, koji zbraja
// dva broja unesena preko tipkovnice, a zbroj
// ispisuje na zaslonu.
// Autor: N. N. Hacker III
//
Operatore << i >> moemo zamisliti kao strelice koje pokazuju smjer
prijenosa podataka [Lippman9$].
Za kra!e komentare, na primjer za opise varijabli ili nekih operacija, komentar se pie u
nastavku naredbe, kao to smo vidjeli u primjeru.
Uz gore navedeni oblik komentara, jezik C++ podrava i komentare unutar para
znakova /* */. Takvi komentari zapo"inju slijedom /* (kosa crta i zvjezdica), a
zavravaju slijedom */ (zvjezdica i kosa crta). Kraj retka ne zna"i podrazumijevani
zavretak komentara, pa se ovakvi komentari mogu protezati na nekoliko redaka
izvornog kda, a da se pritom znak za komentiranje ne mora ponavljati u svakom retku:
/*
Ovakav na!in komentara
preuzet je iz programskog
jezika C.
*/
Stoga je ovakav na"in komentiranja naro"ito pogodan za (privremeno) isklju"ivanje
dijelova izvornog kda. Ispred naredbe u nizu koji elimo isklju"iti dodat !emo oznaku
/* za po"etak komentara, a iza zadnje naredbe u nizu nadodat !emo oznaku */ za
zaklju"enje komentara.
Iako komentiranje programa iziskuje dodatno vrijeme i napor, u kompleksnijim
programima ono se redovito isplati. Dogodi li se da netko drugi mora ispravljati va kd,
ili (jo gore) da nakon dugo vremena vi sami morate ispravljati svoj kd, komentari !e
vam olakati da proniknete u ono to je autor njime htio re!i. Svaki ozbiljniji programer
ili onaj tko to eli postati mora biti svjestan da !e nakon desetak ili stotinjak napisanih
programa po"eti zaboravljati "emu pojedini program slui. Zato je vrlo korisno na
po"etku datoteke izvornog programa u komentaru navesti osnovne generalije, na
primjer ime programa, ime datoteke izvornog kda, kratki opis onoga to bi program
trebao raditi, funkcije i razrede definirane u datoteci te njihovo zna"enje, autor(i) kda,
uvjeti pod kojima je program preveden (operacijski sustav, ime i oznaka prevoditelja),
zabiljeke, te naknadne izmjene:
/**********************************************************
Program: Moj tre"i C++ program
Datoteka: Treci.cpp
Funkcije: main() - cijeli program je u jednoj datoteci
Opis: U!itava dva broja i ispisuje njihov zbroj
Autori: Boris (bm)
Julijan (j)
Okruenje: Penderi MEeee
Gledljivi C++ 7.0 prevoditelj
Zabiljeke: Znam Boris da si ti protiv ovakvih komentara,
ali sam ih morao staviti
Izmjene: 15.07.1996. (j) prva ina!ica
21.08.1996. (bm) svi podaci su iz float
promijenjeni u int
08.07.2000. (j) iostream.h promijenjen u
iostream te uba!en namespace
**********************************************************/
1.5. Rastavljanje naredbi 29
S druge strane, s koli"inom komentara ne treba pretjerivati, jer !e u protivnom izvorni
kd postati nepregledan. Naravno da !ete izbjegavati komentare poput:
c = a + b; // zbraja a i b
i++; // uve"ava i za 1
y = sqrt(x) // poziva funkciju sqrt
Nudimo vam sljede!e naputke gdje i to komentirati [Strustrup9$]:
Na po"etku datoteke izvornog kda opisati sadraj datoteke.
Kod deklaracije varijabli, razreda i objekata obrazloiti njihovo zna"enje i primjenu.
Ispred funkcije dati opis to radi, to su joj argumenti i to vra!a kao rezultat.
Eventualno dati opis algoritma koji se primjenjuje.
Dati saeti opis na mjestima u programu gdje nije potpuno o"ito to kd radi.
Radi bolje razumljivosti, primjeri u knjizi bit !e redovito prekomentirani, tako da !e
komentari biti pisani i tamo gdje je iskusnom korisniku jasno zna"enje kda. Osim toga,
redovito !emo ubacivati komentare uz naredbe za koje bi prevoditelj javio pogreku.
1.5. Rastavljanje naredbi
Razmotrimo jo dva problema vana svakoj po"etnici ili po"etniku: praznine u izvornom
kdu i produljenje naredbi u vie redaka. U primjerima u knjizi intenzivno !emo koristiti
praznine izme#u imena varijabli i operatora, iako ih iskusniji programeri "esto
izostavljaju. Tako smo umjesto
c = a + b;
mogli pisati
c=a+b;
Umetanje praznina doprinosi preglednosti kda, a "esto je i neophodno da bi prevoditelj
interpretirao djelovanje nekog operatora onako kako mi o"ekujemo od njega. Ako je
negdje dozvoljeno umetnuti prazninu, tada broj praznina koje se smiju umetnuti nije
ograni"en, pa smo tako gornju naredbu mogli pisati i kao
c= a + b ;
to je jo nepreglednije! Istaknimo da se pod prazninom (engl. whitespace) ne
podrazumijevaju isklju"ivo prazna mjesta dobivena pritiskom na razmaknicu (engl.
space), ve! i praznine dobivene tabulatorom (engl. tabs) te znakove za pomak u novi red
(engl. newlines).
Naredbe u izvornom kdu nisu ograni"ene na samo jedan redak, ve! se mogu
protezati na nekoliko redaka zavretak svake naredbe jednozna"no je odre#en znakom
;. Stoga pisanje naredbe moemo prekinuti na bilo kojem mjestu gdje je dozvoljena
praznina, te nastaviti pisanje u sljede!em retku, na primjer
c =
a + b;
Naravno da je ovakvim potezom kd iz razmatranog primjera postao nepregledniji.
Razdvajati naredbe u vie redaka ima smisla kod vrlo duga"kih naredbi, kada one ne
stanu u jedan redak, odnosno postanu zbog svoje duljine nepregledne. Ve!ina
programera ograni"ava svoj kd na 60-80 stupaca budu!i da je to broj znakova koji
standardno stane u jedan redak ispisa na listu A4 formata. Zbog formata knjige duljine
redaka u naim primjerima su manje.
Posebnu panju treba obratiti na razdvajanje znakovnih nizova. Pokuamo li
prevesti sljede!i primjer, dobit !emo pogreku prilikom prevo#enja:
#include <iostream>
int main() {
// pogreka: nepravilno razdvojeni znakovni niz
cout << "Pojavom jezika C++ ostvaren je
tisu"ljetni san svih programera" << endl;
return 0;
}
Prevoditelj !e javiti pogreku da znakovni niz Pojavom ... ostvaren je nije zaklju"en
znakom dvostrukog navodnika, jer prevoditelj ne uo"ava da se niz nastavlja u sljede!em
retku. Da bismo mu to dali do znanja, zavretak prvog dijela niza treba ozna"iti lijevom
kosom crtom \ (engl. backslash):
cout << "Pojavom jezika C++ ostvaren je \
tisu"ljetni san svih programera" << endl;
pri "emu nastavak niza ne smijemo uvu!i, jer bi prevoditelj doti"ne praznine prihvatio
kao dio niza. Stoga je u takvim slu"ajevima preglednije niz rastaviti u dva odvojena
niza:
cout << "Pojavom jezika C++ ostvaren je "
"tisu"ljetni san svih programera" << endl;
Pritom se ne smije zaboraviti staviti prazninu na kraj prvog ili po"etak drugog niza.
Gornji niz mogli smo rastaviti na bilo kojem mjestu:
cout << "Pojavom jezika C++ ostvaren je tis"
"u"ljetni san svih programera" << endl;
ali je o"ito takav pristup manje "itljiv.
Budu!i da znak ; ozna"ava kraj naredbe, mogu!e je vie naredbi napisati u jednom
retku. Tako smo Moj tre!i program mogli napisati i na sljede!i na"in:
1.5. Rastavljanje naredbi 31
#include <iostream>
int main() {
int a, b, c; cout << "Upii prvi broj:"; cin >> a;
cout << "Upii i drugi broj:"; cin >> b; c = a + b;
cout << "Njihov zbroj je: " << c << endl;
return 0;
}
Program !e biti preveden bez pogreke i raditi !e ispravno. No, o"ito je da je ovako
pisani izvorni kd daleko ne"itljiviji pisanje vie naredbi u istom retku treba
prakticirati samo u izuzetnim slu"ajevima.
33
33
2. Osnovni tipovi podataka
Postoje dva tipa ljudi: jedni koji nose
nabijene pitolje, drugi koji kopaju...
Clint Eastwood, u filmu Dobar, lo, zao
Svaki program sadri u sebi podatke koje obra#uje. Njih moemo podijeliti na
nepromjenjive konstante, odnosno promjenjive varijable (promjenjivice).
Najjednostavniji primjer konstanti su brojevi (5, $0, 3.$4$59). Varijable su podaci koji
op!enito mogu mijenjati svoj iznos. Stoga se oni u izvornom kdu predstavljaju ne
svojim iznosom ve! simboli"kom oznakom, imenom varijable.
Svaki podatak ima dodijeljenu oznaku tipa koja govori o tome kako se doti"ni
podatak pohranjuje u memoriju ra"unala, koji su njegovi dozvoljeni rasponi vrijednosti,
kakve su operacije mogu!e s tim podatkom i sl. Tako razlikujemo cjelobrojne, realne,
logi"ke, pokaziva"ke podatke. U poglavlju koje slijedi upoznat !emo se ugra#enim
tipovima podataka i pripadaju!im operatorima.
2.1. Identifikatori
Mnogim dijelovima C++ programa (varijablama, funkcijama, razredima) potrebno je
dati odre#eno ime, tzv. identifikator. Imena koja dodjeljujemo identifikatora su
proizvoljna, uz uvjet da se potuju sljede!a tri osnovna pravila:
$. Identifikator moe biti sastavljen od kombinacije slova engleskog alfabeta (A - Z, a -
z), brojeva (0 - 9) i znaka za podcrtavanje '_' (engl. underscore).
2. Prvi znak mora biti slovo ili znak za podcrtavanje.
3. Identifikator ne smije biti jednak nekoj od klju"nih rije"i (vidi tablicu 2.$) ili nekoj
od alternativnih oznaka operatora (tablica 2.2). To ne zna"i da klju"na rije" ne moe
biti dio identifikatora moj_int je dozvoljeni identifikator iako je int klju"na rije".
Tako#er, treba izbjegavati da naziv identifikatora sadri dvostruke znakove
podcrtavanja (_ _) ili da zapo"inje znakom podcrtavanja i velikim slovom, jer su
takve oznake rezervirane za C++ implementacije i standardne biblioteke (npr.
_ _LINE_ _, _ _FILE_ _).
Stoga si moemo pustiti mati na volju pa svoje varijable i funkcije nazivati svakojako.
Pritom je vjerojatno svakom jasno da je zbog razumljivosti kda poeljno imena
odabirati tako da odraavaju stvarno zna"enje varijabli, na primjer:
Pribrojnik1
Pribrojnik2
rezultat
34 2. Osnovni tipovi podataka
a izbjegavati imena poput
Snjeguljica_i_7_patuljaka
MojaPrivatnaVarijabla
FrankieGoesToHollywood
RockyXXVII
Odmah uo"imo da nije dozvoljena upotreba naih dijakriti"kih znakova u
identifikatorima. %ak i ako naletite na neki prevoditelj koji bi ih prihvatio, zbog
prenosivosti kda te znakove neizostavno izbjegavajte; program s varijablama
BeiJankec ili TeksakiMasakrMotornja!om na ve!ini prevoditelja prouzro"it !e
pogreku prilikom prevo#enja.
Valja uo"iti da jezik C++ razlikuje velika i mala slova u imenima, tako da
identifikatori
maliNarodiVelikeIdeje
MaliNarodiVelikeIdeje
malinarodiVELIKEIDEJE
predstavljaju tri razli"ita naziva. Tako#er, ne postoji teoretsko ograni"enje na duljinu
imena, no neki stariji prevoditelji razlikuju imena samo po prvih nekoliko znakova
(pojam nekoliko je ovdje prili"no rastezljiv). Stoga !e prevoditelj koji uzima u obzir
samo prvih $4 znakova, identifikatore
Tablica 2.1. Klju!ne rije!i jezika C++
asm else
new
this
auto enum
operator throw
bool explicit private true
break export protected try
case extern public typedef
catch false register typeid
char float reinterpret_cast typename
class for return union
const friend short unsigned
const_cast goto signed using
continue if sizeof virtual
default inline static void
delete int static_cast volatile
do long struct wchar_t
double mutable switch while
dynamic_cast namespace template
Tablica 2.2. Alternativne oznake operatora
and bitand compl not_eq or_eq xor_eq
and_eq bitor not or xor
2.2. Varijable, objekti i tipovi 35
Snjeguljica_i_7_patuljaka
Snjeguljica_i_sedam_patuljaka
interpretirati kao iste, iako se razlikuju od petnaestog znaka ('7' odnosno 's') na dalje.
Naravno da duga"ka imena treba izbjegavati radi vlastite komocije, posebice za
varijable i funkcije koje se "esto ponavljaju.
Ponekad je pogodno koristiti sloena imena zbog boljeg razumijevanja kda. Iz
gornjih primjera "itateljica ili "itatelj mogli su razlu"iti dva naj"e!a pristupa
ozna"avanju sloenih imena. U prvom pristupu rije"i od kojih je ime sastavljeno
odvajaju se znakom za podcrtavanje, poput
Snjeguljica_te_sedam_patuljaka
(praznina umjesto znaka podcrtavanja izme#u rije"i ozna"avala bi prekid imena, to bi
uzrokovalo pogreku prilikom prevo#enja). U drugom pristupu rije"i se piu spojeno, s
velikim po"etnim slovom:
SnjeguljicaTeSedamPatuljaka
Mi !emo u primjerima preferirati potonji na"in samo zato jer tako ozna"ene varijable i
funkcije zauzimaju ipak neto manje mjesta u izvornom kdu.
Iako ne postoji nikakvo ograni"enje na po"etno slovo naziva varijabli, ve!ina
programera preuzela je iz programskog jezika FORTRAN naviku da imena cjelobrojnih
varijabli zapo"inje slovima i, j, k, l, m ili n.
2.2. Varijable, objekti i tipovi
Bez obzira na jezik u kojem je pisan, svaki program sastoji se od niza naredbi koje
mijenjaju vrijednosti objekata pohranjenih u memoriji ra"unala. Ra"unalo dijelove
memorije u kojima su smjeteni objekti razlikuje pomo!u pripadaju!e memorijske
adrese. Da programer tijekom pisanja programa ne bi morao pamtiti memorijske adrese,
svi programski jezici omogu!avaju da se vrijednosti objekata dohva!aju preko
simboli"kih naziva razumljivih inteligentnim bi!ima poput ljudi-programera. Gledano iz
perspektive obi"nog ra"unala (lat. computer vulgaris ex terae Tai-wan), objekt je samo
dio memorije u koji je pohranjena njegova vrijednost u binarnom obliku. Tip objekta,
izme#u ostalog, odre#uje raspored bitova prema kojem je taj objekt pohranjen u
memoriju.
U programskom jeziku C++ pod objektima u uem smislu rije"i obi"no se
podrazumijevaju sloeni tipovi podataka opisani pomo!u posebnih receptura
razreda, to !e biti opisano u kasnijim poglavljima. Jednostavni objekti koji pamte jedan
cijeli ili realni broj se "esto nazivaju varijablama.
Da bi prevoditelj pravilno preveo na izvorni C++ kd u strojni jezik, svaku
varijablu treba prije njena koritenja u kdu deklarirati, odnosno jednozna"no odrediti
njen tip. U Naem tre!em C++ programu varijable su deklarirane u prvom retku
glavne funkcije:
int a, b, c;
Tim deklaracijama je prevoditelju jasno dano do znanja da !e varijable a, b i c biti
cjelobrojne prevoditelj !e vrijednosti tih varijabli pohranjivati u memoriju prema svom
pravilu za cjelobrojne podatke. Tako#er !e znati kako treba provesti operacije na njima.
Prilikom deklaracije varijable treba tako#er paziti da se u istom dijelu programa (to"nije
bloku naredbi, vidi poglavlje 3.$) ne smiju deklarirati vie puta varijable s istim
imenom, "ak i ako su one razli"itih tipova. Zato !e prilikom prevo#enja sljede!eg kda
prevoditelj javiti pogreku o viekratnoj deklaraciji varijable a:
int a, b, c;
int a; // pogreka: ponovno koritenje naziva a
Varijable postaju realna zbiljnost tek kada im se pokua pristupiti, na primjer kada im se
pridrui vrijednost:
a = 2;
b = a;
c = a + b;
Prevoditelj tek tada pridruuje memorijski prostor u koji se pohranjuju podaci. Postupak
deklaracije varijable a i pridruivanja vrijednosti simboli"ki moemo prikazati slikom
2.$. Lijevo od dvoto"ke je ku!ica koja simbolizira varijablu s njenim tipom i imenom.
Desno od dvoto"ke je ku!ica koja predstavlja objekt s njegovim tipom i konkretnom
vrijedno!u. Ako nakon toga istoj varijabli a pridruimo novu vrijednost naredbom
a = 5;
tada se u memoriju ra"unala na mjestu gdje je prije bio smjeten broj 2 pohranjuje broj
5, kako je prikazano slikom 2.2.
Deklaracija varijable i pridruivanje vrijednosti mogu se obaviti u istom retku kda.
Umjesto da piemo poseban redak s deklaracijama varijabli a, b i c i zatim im
pridruujemo vrijednosti, inicijalizaciju moemo provesti ovako:
int
2
int a
int a
int
2
:
Slika 2.1. Deklaracija varijable i pridruivanje vrijednosti
2.3. Operator pridruivanja 37
int a = 2;
int b = a;
int c = a + b;
Gornji oblik inicijalizacije naslije#en je iz jezika C i uobi"ajen je za ugra#ene tipove
podataka. Me#utim, postoji i drugi mogu!i oblik zapisa naredbi za inicijalizaciju,
takozvanom konstruktorskom sintaksom():
int a(2);
int b(a);
Ovakav zapis redovito se koristi za inicijalizaciju sloenih korisni"ki definiranih tipova
koji iziskuju dva ili vie parametra prilikom inicijalizacije. Primjerice, prilikom
inicijalizacije kompleksnog broja treba inicijalizirati njegov realni i imaginarni.
Detaljnije o ovakvom na"inu inicijalizacije govorit !emo u poglavlju o korisni"ki
definiranim tipovima razredima. Za razliku od programskog jezika C u kojem sve
deklaracije moraju biti na po"etku programa ili funkcije, prije prve naredbe, u C++
jeziku ne postoji takvo ograni"enje, pa deklaracija varijable moe biti bilo gdje unutar
programa. tovie, mnogi autori preporu"uju da se varijable deklariraju neposredno
prije njihove prve primjene.
2.3. Operator pridruivanja
Operatorom pridruivanja mijenja se vrijednost nekog objekta, pri "emu tip objekta
ostaje nepromijenjen. Naj"e!i operator pridruivanja je znak jednakosti (=) kojim se
objektu na lijevoj strani pridruuje neka vrijednost s desne strane. Ako su objekt s lijeve
strane i vrijednost s desne strane razli"itih tipova, vrijednost se svodi na tip objekta
prema definiranim pravilima pretvorbe, to !e biti objanjeno u poglavlju 2.4 o tipovima
podataka. O"ito je da s lijeve strane operatora pridruivanja mogu biti isklju"ivo
promjenjivi objekti, pa se stoga ne moe pisati ono to je ina"e matemati"ki korektno:
2 = 4 / 2 // pogreka!!!
3 * 4 = 12 // pogreka!!!
3.14159 = pi // Bingooo!!! Tre"a pogreka!
Pokuamo li prevesti ovaj kd, prevoditelj !e javiti pogreke. Objekti koji se smiju
nalaziti s lijeve strane znaka pridruivanja nazivaju se lvrijednosti (engl. lvalues, kratica
od left-hand side values). Pritom valja znati da se ne moe svakoj lvrijednosti
pridruivati nova vrijednost neke varijable se mogu deklarirati kao konstantne (vidi
a
int
5
int
int a
int
5
:
Slika 2.2. Pridruivanje nove vrijednosti
poglavlje 2.4.4) i pokuaj promjene njihove vrijednosti prevoditelj !e nazna"iti kao
pogreku. Stoga se posebno govori o promjenjivim lvrijednostima. S desne strane
operatora pridruivanja mogu biti i lvrijednosti i konstante.
Evo tipi"nog primjera pridruivanja kod kojeg se ista varijabla nalazi i s lijeve i s
desne strane znaka jednakosti:
int i = 5;
i = i + 3;
Naredbom u prvom retku deklarira se varijabla tipa int, te se njena vrijednost
inicijalizira na 5. Dosljedno gledano, operator = ovdje nema zna"enje pridruivanja, jer
se inicijalizacija varijable i provodi ve! tijekom prevo#enja, a ne prilikom izvo#enja
programa. To zna"i da je broj 5 ugra#en u izvedbeni strojni kd dobiven prevo#enjem i
povezivanjem programa. Obratimo, me#utim, panju na drugu naredbu!
Matemati"ki gledano, drugi redak u ovom primjeru je besmislen: nema broja koji bi
bio jednak samom sebi uve!anom za 3! Ako ga pak gledamo kao uputu ra"unalu to mu
je "initi, onda taj redak treba po"eti "itati neposredno iza znaka pridruivanja: uzmi
vrijednost varijable i, dodaj joj broj 3..... Doli smo do kraja naredbe (znak ;), pa se
vra!amo na operator pridruivanja: ...i dobiveni zbroj s desne strane pridrui varijabli i
koja se nalazi s lijeve strane znaka jednakosti. Nakon izvedene naredbe varijabla i imat
!e vrijednost 8.
Jezik C++ dozvoljava vie operatora pridruivanja u istoj naredbi. Pritom
pridruivanje ide od krajnjeg desnog operatora prema lijevo:
a = b = c = 0;
te ih je tako najsigurnije i "itati: broj 0 pridrui varijabli c, "iju vrijednost pridrui
varijabli b, "iju vrijednost pridrui varijabli a. Budu!i da se svakom od objekata lijevo
od znaka = pridruuje neka vrijednost, svi objekti izuzev onih koji se nalaze desno od
najdesnijeg znaka = moraju biti lvrijednosti:
a = b = c + d; // OK!
a = b + 1 = c; // pogreka: b + 1 nije lvrijednost
2.4. Tipovi podataka i operatori
U C++ jeziku ugra#eni su neki osnovni tipovi podataka i definirane operacije na njima.
Za te su tipove precizno definirana pravila provjere i pretvorbe. Pravila provjere tipa
(engl. type-checking rules) uo"avaju neispravne operacije na objektima, dok pravila
pretvorbe odre#uju to !e se dogoditi ako neka operacija o"ekuje jedan tip podataka, a
umjesto njega se pojavi drugi. U sljede!im poglavljima prvo !emo se upoznati s
brojevima i operacijama na njima, da bismo kasnije preli na pobrojenja, logi"ke
vrijednosti i znakove.
2.4. Tipovi podataka i operatori 39
2.4.1. Brojevi
U jeziku C++ ugra#ena su u sutini dva osnovna tipa brojeva: cijeli brojevi (engl.
integers) i realni brojevi (tzv. brojevi s pomi!nom decimalnom to!kom, engl. floating-
point). Najjednostavniji tip brojeva su cijeli brojevi njih smo ve! upoznali u Naem
tre!em C++ programu. Cjelobrojna varijabla deklarira se rije"ju int i njena !e
vrijednost u memoriji ra"unala obi"no zauzeti dva bajta
(engl. byte), tj. $6 bitova. Prvi

bit je rezerviran za predznak, tako da preostaje $5 bitova za pohranu vrijednosti. Stoga
se varijablom tipa int mogu obuhvatiti svi brojevi od najmanjeg broja (najve!eg
negativnog broja)
2
$5
= 32768
do najve!eg broja
2
$5
$ = 32767
Za ve!inu prakti"nih primjena taj opseg vrijednosti je dostatan. Me#utim, ukae li se
potreba za ve!im cijelim brojevima varijablu moemo deklarirati kao long int, ili kra!e
samo long:
long int HrvataUDijasporiZaVrijemeIzbora = 3263456;
long ZrnacaPrasineNaMomRacunalu = 548234581;
// mogao bih uzeti krpu za prainu i svesti to na int!
Takva varijabla !e zauzeti u memoriji vie prostora i operacije s njom !e dulje trajati.
Cjelobrojne konstante se mogu u izvornom kdu prikazati u razli"itima brojevnim
sustavima:
dekadskom,
oktalnom,
heksadekadskom.
Dekadski prikaz je razumljiv ve!ini obi"nih nehakerskih smrtnika koji se ne sputaju
na razinu ra"unala. Me#utim, kada treba raditi operacije nad pojedinim bitovima, oktalni
i heksadekadski prikazi su daleko primjereniji.
U dekadskom brojevnom sustavu, koji koristimo svakodnevno, postoji $0 razli"itih
znamenki (0, $, 2,..., 9) "ijom kombinacijom se dobiva bilo koji eljeni vieznamenkasti
broj. Pritom svaka znamenka ima deset puta ve!u teinu od znamenke do nje desno. U
oktalnom brojevnom sustavu broj znamenki je ograni"en na 8 (0, $, 2,..., 7), tako da
svaka znamenka ima osam puta ve!u teinu od svog desnog susjeda. Na primjer, $$ u
oktalnom sustavu odgovara broju 9 u dekadskom sustavu ($$
8
= 9
$0
). U
heksadekadskom sustavu postoji $6 znamenki: 0, $, 2,..., 9, A, B, C, D, E, F. Budu!i da
za prikaz brojeva postoji samo $0 broj"anih simbola, za prikaz heksadekadskih

Kod nas se "esto za bajt koristi autohtona hrvatska rije" oktet, budu!i da se byte sastoji od 8
bitova. U engleskom rije" byte nema nikakvo izvorno zna"enje, ve! je samo umjetna
modifikacija rije"i bit (engl. komadi", trun, mrvica).
Kao to smo ve! spomenuli, ove grani"ne vrijednosti nisu uvijek iste, ve! ovise o
implementaciji prevoditelja.
znamenki iznad 9 koriste se prva slova engleskog alfabeta, tako da je A
$6
= $0
$0
,
B
$6
= $$
$0
, itd. (vidi tablicu 2.3). Oktalni i heksadekadski prikaz predstavljaju
kompromis izme#u dekadskog prikaza kojim se koriste ljudi i binarnog sustava kojim se
podaci pohranjuju u memoriju ra"unala. Naime, binarni prikaz pomo!u samo dvije
znamenke (0 i $) iziskivao bi puno prostora u programskom kdu, te bi bio nepregledan.
Oktalni i heksadekadski prikazi iziskuju manje prostora i iskusnom korisniku omogu!uju
brzu pretvorbu brojeva iz dekadskog u binarni oblik i obrnuto.
Oktalne konstante se piu tako da se ispred prve znamenke napie broj 0 iza kojeg
slijedi oktalni prikaz broja:
int SnjeguljicaIPatuljci = 010; // odgovara dekadsko 8!
Heksadekadske konstante zapo"inju s 0x ili 0X:
int TucetPatuljaka = 0x0C; // dekadsko 12
Slova za heksadekadske znamenke mogu biti velika ili mala.
Vode!a nula kod oktalnih brojeva uzrokom je "estih po"etni"kih pogreaka, jer
korisnik obi"no smatra da !e ju prevoditelj zanemariti i interpretirati broj kao obi"ni
dekadski.
Tablica 2.3. Usporedba brojeva u razli!itim sustavima
Dekadski Oktalno Heksadekadski
1 1 1
2 2 2

7 7 7
8 10 8
9 11 9
10 12 A
11 13 B
12 14 C
13 15 D
14 16 E
15 17 F
16 20 10
17 21 11

32 40 20
Sve konstante koje zapo"inju s brojem 0 prevoditelj interpretira kao oktalne
brojeve. To zna"i da !e nakon prevo#enja 010 i 10 biti dva razli"ita broja!
Jo jednom uo"imo da !e bez obzira na brojevni sustav u kojem broj zadajemo, njegova
vrijednost u memoriju biti pohranjena prema predloku koji je odre#en deklaracijom
pripadne varijable. To najbolje ilustrira sljede!i primjer:
int i = 32;
cout << i << endl;
i = 040; // oktalni prikaz broja 32
cout << i << endl;
i = 0x20; // heksadekadski prikaz broja 32
cout << i << endl;
Bez obzira to smo varijabli i pridruivali broj 32 u tri razli"ita prikaza, u sva tri slu"aja
na zaslonu !e se ispisati isti broj, u dekadskom formatu.
Ako je potrebno ra"unati s decimalnim brojevima, naj"e!e se koriste varijable tipa
float:
float pi = 3.141593;
float brzinaSvjetlosti = 2.997925e8;
float nabojElektrona = -1.6E-19;
Prvi primjer odgovara uobi"ajenom na"inu prikaza brojeva s decimalnim zarezom. U
drugom i tre!em primjeru brojevi su prikazani u znanstvenoj notaciji, kao umnoak
mantise i potencije na bazi $0 (2,997925$0
8
, odnosno $,6$0
$9
). Kod prikaza u
znanstvenoj notaciji, slovo 'e' koje razdvaja mantisu od eksponenta moe biti veliko ili
malo.
Prevoditelj !e broj
float PlanckovaKonst = 6.626 e -34; // pogreka
interpretirati samo do "etvrte znamenke. Prazninu koja slijedi prevoditelj !e shvatiti kao
zavretak broja, pa !e po nailasku na znak e javiti pogreku.
Osim to je ograni"en raspon vrijednosti koje se mogu prikazati float tipom (vidi
tablicu 2.4), treba znati da je i broj decimalnih znamenki u mantisi tako#er ograni"en na
7 decimalnih mjesta
. %ak i ako se napie broj s vie znamenki, prevoditelj !e zanemariti

sve nie decimalne znamenke. Stoga !e ispis varijabli

Broj to"nih znamenki ovisi o prevoditelju i o ra"unalu. U ve!ini slu"ajeva broj to"nih
znamenki i dozvoljene pogreke pri osnovnim aritmeti"kim operacijama ravnaju se po IEEE
standardu 754 za binarni prikaz brojeva s pomi"nim decimalnim zarezom.
Praznine unutar broja, na primjer iza predznaka, ili izme#u znamenki i slova
e nisu dozvoljene.
float pi_tocniji = 3.141592654;
float pi_manjeTocan = 3.1415927;
dati potpuno isti broj! Usput spomenimo da su broj i ostale zna"ajnije matemati"ke
konstante definirani u biblioteci cmath, i to na ve!u to"nost, tako da uklju"ivanjem te
datoteke moete prikratiti muke traenja njihovih vrijednosti po raznim priru"nicima i
srednjokolskim udbenicima.
Ako to"nost na sedam decimalnih znamenki ne zadovoljava ili ako se koriste
brojevi ve!i od $0
38
ili manji od $0
38
, tada se umjesto float mogu koristiti brojevi s
dvostrukom to"no!u tipa double koji pokrivaju opseg vrijednosti od $.7$0
308
do
$.7$0
308
, ili long double koji pokrivaju jo iri opseg od 3.4$0
4932
do $.$$0
4932
.
Brojevi ve!i od $0
38
vjerojatno !e vam zatrebati samo za neke astronomske prora"une,
ili ako !ete se baviti burzovnim meetarenjem. Realno gledano, brojevi manji od $0
38
ne!e vam gotovo nikada trebati, osim ako elite izra"unati vjerojatnost da dobijete dek-
pot na lutriji ili da Miloevi! zavri u Haagu (ovo je napisano u prosincu 2000.).
Iako double ima ve!u duljinu i zauzima vie mjesta u memoriji, operacije s double
podacima ne moraju nuno biti sporije nego s podacima tipa float. Naime, velika
ve!ina dananjih procesora ima ugra#ene instrukcije za aritmeti"ke operacije s
brojevima tipa double pa se te operacije izvode gotovo jednako brzo kao i na kra!im
tipovima podataka. Stoga se ne treba previe ustru"avati u koritenju podataka tipa
double, naro"ito gdjegod nam je potrebna iole ve!a to"nost.
U tablici 2.4 dane su tipi"ne duljine ugra#enih brojevnih tipova u bajtovima,
rasponi vrijednosti koji se njima mogu obuhvatiti, a za decimalne brojeve i broj to"nih
decimalnih znamenki. Duljina memorijskog prostora i opseg vrijednosti koje odre#eni
tip varijable zauzima nisu standardizirani i variraju ovisno o prevoditelju i o platformi za
koju se prevoditelj koristi. Stoga "itatelju preporu"ujemo da za svaki slu"aj konzultira
dokumentaciju uz prevoditelj koji koristi. Relevantni podaci za cjelobrojne tipove mogu
se na!i u datoteci climits, a za decimalne tipove podataka u cfloat
. Tako, primjerice
su konstante INT_MIN i INT_MAX (definirane pretprocesorskom naredbom #define u
datoteci climits) jednake najmanjoj (najve!oj negativnoj) i najve!oj vrijednosti brojeva
tipa int.
Ako elite sami provjeriti veli"inu pojedinog tipa, to moete u"initi i pomo!u
sizeof operatora:
cout << "Veli!ina cijelih brojeva: " << sizeof(int);
cout << "Veli!ina realnih brojeva: " << sizeof(float);
long double masaSunca = 2e30;
cout << "Veli!ina long double: " << sizeof(masaSunca);

Kod nekih prevoditelja navedeni podaci se nalaze u zaglavljima limits.h odnosno float.h
(koja su naslije#ena iz jezika C), a ova su uklju"ena u datoteke climits, odn. cfloat (glede
imena vidi sli"no zapaanje vezano uz iostream biblioteku na str. 24)
Gornje naredbe !e ispisati broj bajtova koliko ih zauzimaju podaci tipa int, float,
odnosno double. Najve!e i najmanje vrijednosti moete vidjeti ispisom odgovaraju!ih
konstanti iz prije navedenih climits i cfloat datoteka:
cout << "Najmanji int: " << INT_MIN;
cout << "Najve"i int: " << INT_MAX;
cout << "Najmanji long: " << LONG_MIN;
cout << "Najve"i long: " << LONG_MAX;
cout << "Najve"i float: " << FLT_MAX;
cout << "Najmanji double: " << DBL_MIN;
Kada !ete isprobavati gornji kd, nemojte zaboraviti uklju"iti zaglavlja climits i
cfloat!
Svi navedeni brojevni tipovi mogu biti deklarirani i bez predznaka, dodavanjem
rije"i unsigned ispred njihove deklaracije:
unsigned int i = 40000;
unsigned long int li;
unsigned long double BrojZvijezdaUSvemiru;
U tom slu"aju !e prevoditelj bit za predznak upotrijebiti kao dodatnu binarnu znamenku,
pa se najve!a mogu!a vrijednost udvostru"uje u odnosu na varijable s predznakom, ali
se naravno ograni"ava samo na pozitivne vrijednosti. Pridruimo li unsigned varijabli
negativan broj, ona !e poprimiti vrijednost nekog pozitivnog broja. Na primjer,
programski slijed
unsigned int i = -1;
cout << i << endl;
Tablica 2.4. Ugra"eni brojevni tipovi, njihove tipi!ne duljine i rasponi vrijednosti
tip konstante bajtova raspon vrijednosti to"nost
char $ $28 do $27
short int 2 32768 do 32767
int 2
(4)
32768 do 32767
2$47483648 do 2$47483647
long int 4 2$47483648 do 2$47483647
float 4
3,4$0
38
do 3,4$0
38
i
3,4$0
38
do 3,4$0
38
7 dec. znamenki
double 8
$,7$0
308
do $,7$0
308
i
$,7$0
308
do $,7$0
308
$5 dec. znamenki
long double $0
$,$$0
4932
do 3,4$0
4932
i
3,4$0
4932
do $,$$0
4932
$8 dec. znamenki
!e za varijablu i ispisati broj 65535 (ili 4294967295, ovisno o broju bajtova koji se
koriste za pohranjivanje int brojeva). Uo"imo da je taj broj za $ manji od najve!eg
dozvoljenog unsigned int broja 65536 (odnosno 4294967296). Zanimljivo da
prevoditelj za gornji kd ne!e javiti pogreku.
Stoga ni za ivu glavu nemojte u programu za evidenciju stanja na teku!em ra"unu
koristiti unsigned varijable. U protivnom se lako moe dogoditi da ostanete bez
"ekovne iskaznice, a svoj bijes iskalite na ra"unalu, ni krivom ni dunom.
2.4.2. Aritmeti"ki operatori
Da bismo objekte u programu mogli mijenjati, na njih treba primijeniti odgovaraju!e
operacije. Za ugra#ene tipove podataka definirani su osnovni operatori, poput zbrajanja,
oduzimanja, mnoenja i dijeljenja (vidi tablicu 2.5). Ti operatori se mogu podijeliti na
unarne, koji djeluju samo na jedan objekt, te na binarne za koje su neophodna dva
objekta. Osim unarnog plusa i unarnog minusa koji mijenjaju predznak broja, u jeziku
C++ definirani su jo i unarni operatori za uve!avanje (inkrementiranje) i umanjivanje
vrijednosti (dekrementiranje) broja. Operator ++ uve!at !e vrijednost varijable za $, dok
!e operator --) umanjiti vrijednost varijable za $:
int i = 0;
++i; // uve"a za 1
cout << i << endl; // ispisuje 1
Prevoditelj ne prijavljuje pogreku ako se unsigned varijabli pridrui
negativna konstanta korisnik mora sam paziti da se to ne dogodi!
Tablica 2.5. Aritmeti!ki operatori
+x unarni plus
-x unarni minus
unarni operatori x++ uve!aj nakon
++x uve!aj prije
x-- umanji nakon
--x umanji prije
x + y zbrajanje
x - y oduzimanje
binarni operatori x * y mnoenje
x / y dijeljenje
x % y modulo
--i; // umanji za 1
cout << i << endl; // ispisuje 0
Pritom valja uo"iti razliku izme#u operatora kada je on napisan ispred varijable i
operatora kada je on napisan iza nje. U prvom slu"aju (prefiks operator), vrijednost
varijable !e se prvo uve!ati ili umanjiti, a potom !e biti dohva!ena njena vrijednost. U
drugom slu"aju (postfiks operator) je obrnuto: prvo se dohvati vrijednost varijable, a tek
onda slijedi promjena. To najbolje do"arava sljede!i kd:
int i = 1;
cout << i << endl; // ispii za svaki slu!aj
cout << (++i) << endl; // prvo pove"a, pa ispisuje 2
cout << i << endl; // ispisuje opet, za svaki slu!aj
cout << (i++) << endl; // prvo ispisuje, a tek onda uve"a
cout << i << endl; // vidi, stvarno je uve"ao!
Na raspolaganju imamo pet binarnih aritmeti"kih operatora: za zbrajanje, oduzimanje,
mnoenje, dijeljenje i modulo operator:
float a = 2.;
float b = 3.;
cout << (a + b) << endl; // ispisuje 5.
cout << (a - b) << endl; // ispisuje -1.
cout << (a * b) << endl; // ispisuje 6.
cout << (a / b) << endl; // ispisuje 0.666667
Operator modulo kao rezultat vra!a ostatak dijeljenja dva cijela broja:
int i = 6;
int j = 4;
cout << (i % j) << endl; // ispisuje 2
On se vrlo "esto koristi za ispitivanje djeljivosti cijelih brojeva: ako su brojevi djeljivi,
ostatak nakon dijeljenja !e biti nula.
Za razliku od ve!ine matemati"ki orijentiranih jezika, jezik C++ nema ugra#eni
operator za potenciranje, ve! programer mora sam pisati funkciju ili koristiti funkciju
pow(). iz standardne matemati"ke biblioteke deklarirane u datoteci zaglavlja cmath.
Valja uo"iti dva sutinska problema vezana uz aritmeti"ke operatore. Prvi problem
vezan je uz pojavu numeri"kog preljeva, kada uslijed neke operacije rezultat nadmai
opseg koji doti"ni tip objekta pokriva. Drugi problem sadran je u pitanju kakvog !e
tipa biti rezultat binarne operacije s dva broja razli"itih tipova?.
Razmotrimo pojavu broj"anog preljeva. Donje naredbe !e prvo ispisati najve!i broj
tipa int. Izvo#enjem naredbe u tre!em retku, na zaslonu ra"unala !e se umjesto tog
broja uve!anog za $ ispisati najve!i negativni int (32768 ili 2$47483648)!
int i = INT_MAX;
cout << i << endl;
cout << (++i) << endl;
Uzrok tome je preljev podataka do kojeg dolo zbog toga to o"ekivani rezultat vie ne
stane u bitove predvi#ene za int varijablu. Podaci koji su se prelili uli su u bit za
predznak (zato je rezultat negativan), a raspored preostalih bitova daje broj koji
odgovara upravo onom to nam je ra"unalo ispisalo. Sli"no !e se dogoditi oduzmete li
od najve!eg negativnog broja neki broj. Ovo se moe ilustrirati brojevnom krunicom na
kojoj zbrajanje odgovara kretanju po krunici u smjeru kazaljke na satu, a oduzimanje
odgovara kretanju u suprotnom smjeru (slika 2.3).
Gornja situacija moe se poistovjetiti s kupovinom automobila na sajmu rabljenih
automobila. Naravno da auto star $0 godina nije preao samo 5000 kilometara koliko
pie na broja"u kilometara (kilometer-cajgeru), ve! je nakon 99999 kilometara broja"
ponovno krenuo od 00000. Budu!i da broja" ima mjesta za 5 znamenki najvia
znamenka se izgubila! Sutinska razlika je jedino u tome da je kod automobila do
preljeva dolo hardverskom intervencijom prethodnog vlasnika, dok u programu do
preljeva obi"no dolazi zbog nepanje programera pri izradi programa.
Ponekad se pojava preljeva moe izbje!i promjenom redoslijeda operacija.
Pogledajmo to na primjeru ra"unanja aritmeti"ke sredine dva broja:
int prvi = INT_MAX - 1;
int drugi = i - 2;
int AritSred = (prvi + drugi) / 2;
Zagrade oko zbroja su neophodne, jer dijeljenje ima vii prioritet od zbrajanja (o
hierarhiji operacija govorit !emo u odjeljku 2.7) da zagrada nema, s 2 bi se dijelio
Ako postoji mogu!nost pojave numeri"kog preljeva, tada deklarirajte
varijablu s ve!im opsegom u gornjem primjeru umjesto int uporabite
long int.
0
1
2
3
-1
-2
-3
-32767
oduzimanje zbrajanje
int
32766
-32768 32767
Slika 2.3. Prikaz preljeva na brojevnoj krunici
samo drugi pribrojnik. Oba su pribrojnika manja od najve!eg dozvoljenog broja tipa int
pa od toga mora biti manja i njihova aritmeti"ka sredina. Me#utim, me#urezultat (zbroj
oba pribrojnika prije dijeljenja s 2) !e premaiti tu granicu do!i !e do njegovog
preljeva zbog "ega !e i krajnji rezultat biti pogrean. No, prepiemo li zadnju naredbu na
drugi na"in:
int AritSred = prvi / 2 + drugi / 2;
opasnost od preljeva !emo otkloniti.
Sli"no vrijedi i za realne brojeve (tipa float i double). Napomenimo da neki
prevoditelji prije aritmeti"kih operacija podatke tipa float pretvaraju u tip double i
operacije obavljaju s tako proirenim brojevima. Tek po zavretku operacija, rezultat
vra!aju u tip float. Zbog toga !e tee do!i do preljeva u me#urezultatu, a samim tim je
smanjena mogu!nost pogreke u krajnjem rezultatu. Me#utim, kako Standard ne
propisuje da se dva float broja prije me#usobne aritmetike moraju pretvoriti u double
(kao to !e se vidjeti u tekstu koji slijedi), ne treba se previe oslanjati na ovakvo
ponaanje, posebice ako elimo da kd jednako radi i na drugim prevoditeljima.
Drugo pitanje vezano na aritmeti"ke operatore koje se name!e jest kakvog !e biti
tipa rezultat binarne operacije na dva broja. Za ugra#ene tipove to"no su odre#ena
pravila uobi!ajene aritmeti!ke pretvorbe. Ako su oba operanda istog tipa, tada je i
rezultat tog tipa, a ako su operandi razli"itih tipova, tada se oni prije operacije svode na
zajedni!ki tip (to je obi"no sloeniji tip), prema sljede!im pravilima [ISO/IEC$998]:
$. Ako je jedan od operanada tipa long double, tada se i drugi operand pretvara u
long double.
2. Ina"e, ako je jedan od operanada tipa double, tada se i drugi operand pretvara u
double.
3. Ina"e, ako je jedan od operanada tipa float, tada se i drugi operand pretvara u
float.
4. Ina"e, se provodi cjelobrojna promocija (engl. integral promotion) oba operanda
(ovo je bitno samo za operande tipa bool, wchar_t i pobrojenja, tako da !emo o
cjelobrojnoj promociji govoriti u odgovaraju!im poglavljima o tim tipovima).
5. Potom, ako je jedan od operanada unsigned long, tada se i drugi operand pretvara u
unsigned long.
6. U protivnom, ako je jedan od operanada tipa long int, a drugi operand tipa
unsigned int, ako long int moe obuhvatiti sve vrijednosti unsigned int,
unsigned int se pretvara u long int; ina"e se oba operanda pretvaraju u
unsigned long int.
7. Ina"e, ako je jedan od operanada tipa long, tada se i drugi operand pretvara u long.
8. Ina"e, ako je jedan od operanada unsigned, tada se i drugi operand pretvara u
unsigned.
Na primjer, izvo#enje kda
int i = 3;
float a = 0.5;
cout << (a * i) << endl;
uzrokovat !e ispis broja 1.5 na zaslonu, jer je od tipova int i float sloeniji tip float.
Cjelobrojnu varijablu i prevoditelj prije mnoenja pretvara u float (prema pravilu u
to"ki 3), tako da se provodi mnoenje dva broja s pomi"nom to"kom, pa je i rezultat tipa
float. Da smo umnoak prije ispisa pridruili nekoj cjelobrojnoj varijabli
int c = a * i;
cout << c << endl;
dobili bismo ispis samo cjelobrojnog dijela rezultata, tj. broj 1. Decimalni dio rezultata
se gubi prilikom pridruivanja umnoka cjelobrojnoj varijabli c.
Problem pretvorbe brojevnih tipova najja"e je izraen kod dijeljenja cijelih brojeva,
to po"etnicima (ali i nepaljivim C++ guruima) zna prouzro"iti dosta glavobolje.
Pogledajmo sljede!i jednostavni primjer:
int Brojnik = 1;
int Nazivnik = 4;
float Kvocijent = Brojnik / Nazivnik;
cout << Kvocijent << endl;
Suprotno svim pravilima zapadnoeuropske klasi"ne matematike, na zaslonu !e se kao
rezultat ispisati 0., tj. najobi"nija nula! Koristi li vae ra"unalo abori#anski brojevni
sustav, koji poznaje samo tri broja (jedan, dva i puno)? Iako smo rezultat dijeljenja
pridruili float varijabli, pri izvo#enju programa to pridruivanje slijedi tek nakon to
je operacija dijeljenja dva cijela broja bila zavrena (ili, u duhu junoslavenske narodne
poezije, Kasno float na Dijeljenje stie!). Budu!i da su obje varijable, Brojnik i
Nazivnik cjelobrojne, prevoditelj provodi cjelobrojno dijeljenje u kojem se zanemaruju
decimalna mjesta. Stoga je rezultat cjelobrojni dio kvocijenta varijabli Brojnik i
Nazivnik (0.25), a to je 0. Sli"na je situacija i kada dijelimo cjelobrojne konstante:
float DiskutabilniKvocijent = 3 / 2;
Brojeve 3 i 2 prevoditelj !e shvatiti kao cijele, jer ne sadre decimalnu to"ku. Zato !e
primijeniti cjelobrojni operator /, pa !e rezultat toga dijeljenja biti cijeli broj $.
Evo pravilnog na"ina da se provede eljeno dijeljenje:
float TocniKvocijent = 3. / 2.;
Da bi se izbjegle sve nedoumice ovakve vrste, dobra je programerska navada
sve konstante koje trebaju biti s pomi"nom decimalnom to"kom (float i
double) pisati s decimalnom to"kom, "ak i kada nemaju decimalnih mjesta.
Dovoljno bi bilo decimalnu to"ku staviti samo uz jedan od operanada prema pravilima
aritmeti"ke pretvorbe i drugi bi operand bio sveden na float tip. Iako je kd ovako
dulji, izaziva manje nedoumica i stoga svakom po"etniku preporu"ujemo da ne tedi na
decimalnim to"kama.
Neupu!eni po"etnik postavit !e logi"no pitanje zato uop!e postoji razlika izme#u
cjelobrojnog dijeljenja i dijeljenja decimalnih brojeva. Za programera bi bilo
najjednostavnije kada bi se oba operanda bez obzira na tip, prije primjene operatora
svela na float (ili jo bolje, na double), na takve modificirane operande primijenio
eljeni operator, a dobiveni rezultat se pretvorio u zajedni"ki tip. U tom slu"aju
programer uop!e ne bi trebao paziti kojeg su tipa operandi rezultat bi uvijek bio
korektan (osim ako nemate procesor s pogrekom, to i nije nemogu!e). Nedostatak
ovakvog pristupa jest njegova neefikasnost. Zamislimo da treba zbrojiti dva broja tipa
int! U gornjem programer-ne-treba-paziti pristupu, izvedbeni kd dobiven nakon
prevo#enja trebao bi prvo jedan cjelobrojni operand pretvoriti u float. Budu!i da se
razli"iti tipovi podataka pohranjuju u memoriju ra"unala na razli"ite na"ine, ta pretvorba
nije trivijalna, ve! iziskuje odre#eni broj strojnih instrukcija. Istu pretvorbu treba
ponoviti za drugi operand. Ve! sada uo"avamo dvije operacije pretvorbe tipa koje kod
izravnog zbrajanja cijelih brojeva ne postoje! tovie, samo zbrajanje se provodi na dva
float-a, koji u memoriji zauzimaju ve!i prostor od int-a. Takvo zbrajanje iziskivat !e
puno vie strojnih instrukcija i strojnog vremena, ne samo zbog ve!e duljine float
brojeva u memoriji, ve! i zbog sloenijeg na"ina na koji su oni pohranjeni. Za mali broj
operacija korisnik zasigurno ne bi osjetio razliku u izvo#enju programa s izravno
primijenjenim operatorima i operatorima la programer-ne-treba-paziti. Me#utim, u
sloenim programima s nekoliko tisu!a ili milijuna operacija, ta razlika moe biti
zamjetna, a "esto i kriti"na. U krajnjoj liniji, shvatimo da prevoditelj poput vjernog psa
nastoji to bre ispuniti gospodarevu zapovijed, ne paze!i da li !e pritom protr"ati kroz
upravo ure#en susjedin cvjetnjak ili zagaziti u svjee betoniran plo"nik.
Zadatak. to "e ispisati sljede"e naredbe:
int a = 10;
float b = 10.;
cout << a / 3 << endl;
cout << b / 3 << endl;
Zadatak. Da li "e postojati razlika pri ispisu u donjim naredbama (varijable a i b
deklarirane su u prethodnom zadatku):
float c = a / 3;
cout << c * b << endl;
c = a / 3.;
cout << c * b << endl;
c = b * a;
cout << c / 3 << endl;
2.4.3. Operator dodjele tipa
to u"initi elimo li podijeliti dvije cjelobrojne varijable, a da pritom ne izgubimo
decimalna mjesta? Dodavanje decimalne to"ke iza imena varijable nema smisla, jer !e
prevoditelj javiti pogreku. Za eksplicitnu promjenu tipa varijable valja primijeniti
operator static_cast kojim se nekom izrazu eksplicitno moe dodjeliti tip (engl. type
cast, kra!e samo cast):
int Brojnik = 1;
int Nazivnik = 3;
float TocniKvocijent = static_cast<float>(Brojnik) /
static_cast<float>(Nazivnik);
Op!eniti oblik primjene operatora static_cast jest:
static_cast< Tip >( izraz )
gdje se izme#u znakova < i > (manje i ve!e) navodi tip u koji elimo pretvoriti
izraz unutar zagrada koje slijede. U gornjem kdu se tako vrijednosti varijabli Brojnik
i Nazivnik pretvaraju u tip float prije nego to se one me#usobno podijele, tako da je
krajni rezultat korektan. Naravno, bilo bi dovoljno operator dodjele tipa primijeniti
samo na jedan operand prema pravilima aritmeti"ke pretvorbe i drugi bi operand bio
sveden na float tip. Da ne bi bilo zabune, same varijable Brojnik i Nazivnik i nadalje
ostaju tipa int, tako da !e njihovo naknadno dijeljenje
float OpetKriviKvocijent = Brojnik / Nazivnik;
opet kao rezultat dati kvocijent cjelobrojnog dijeljenja.
Koritenje operatora dodjele tipa je naj"e!e pokazatelj loeg dizajna (Zato su
Brojnik i Nazivnik deklarirani kao int ako elimo s njima provesti float
dijeljenje?), tim vie to on predstavlja mogu!i izvor programskih pogreaka
njegovom uporabom programer onemogu!ava striktnu provjeru tipa koju provodi
prevoditelj. Me#utim, postoje slu"ajevi kada ga jednostavno ne moemo izbje!i
[Lipmann98]:
kada pokaziva" tipa void * (neodre#enog tipa) moramo usmjeriti na pokaziva"
zadanog tipa (o pokaziva"ima !e biti rije"i u 4. poglavlju);
kada elimo izbje!i standardne pretvorbe (spomenute u prethodnom odjeljku)
kada nije jednozna"no odre#eno u koji !e se tip odre#eni objekt pretvoriti, jer postoji
mogu!nost vie pretvorbi (ovo je izraeno kod korisni"ki definiranih tipova koji su
izvedeni iz vie razli"itih tipova ovaj problem bit !e obra#en u poglavlju 8
posve!enom naslje#ivanju)
Tako#er, operator dodjele tipa "esto se koristi kada se koristi naslije#eni kd kojeg je
nezgodno mijenjati; ubacivanjem dodjela tipa isklju"uju se upozorenja o neistovjetnosti
tipova podataka koja bi ina"e prevoditelj izbacivao.
Prije uvo#enja operatora static_cast u zavrnoj ina"ici standarda, dodjela tipa u
jeziku C++ se obavljala na identi"an na"in kao i u jeziku C navo#enjem dodijeljenog
tipa u okruglim zagradama () ispred izraza:
float TocniKvocijent = (float)Brojnik / (float)Nazivnik;
Jezik C++ dozvoljavao je i funkcijski oblik dodjele tipa u kojem se tip navodi ispred
zagrade, a ime varijable u zagradi:
float TocniKvocijent2 = float(Brojnik) / float(Nazivnik);
Iako su ova dva oblika dodjele tipa u potpunosti podrana standardom, njihova upotreba
se ne preporu"uje.
Operator dodjele tipa moe se koristiti i u obrnutom slu"aju, kada elimo iz
decimalnog broja izlu"iti samo cjelobrojne znamenke:
float a = 3.1415926
cout << "Cijeli dio broja a: " << static_cast<int>(a) << endl;
O operatorima dodjele tipa bit !e jo detaljno govora u $2. poglavlju koje se bavi
identifikacijom tipa tijekom izvo#enja.
Zadatak. Odredite koje "e od navedenih naredbi za ispis:
int a = 100000;
int b = 200000;
long c = a * b;
cout << c << endl;
cout << (a * b) << endl;
cout << (static_cast<float>(a) * b) << endl;
cout << static_cast<long>(a * b) << endl;
cout << (a * static_cast<long>(b)) << endl;
dati ispravan umnoak, tj. 20 000 000 000.
Zadatak. Odredite to "e se ispisati na zaslonu po izvo$enju sljede"eg kda:
float a = 2.71;
float b = static_cast<int>a;
cout << b << endl;
2.4.4. Dodjeljivanje tipa broj"anim konstantama
Kada se u kdu pojavljuju broj"ane konstante, prevoditelj ih pohranjuje u formatu nekog
od osnovnih tipova. Tako s brojevima koji sadre decimalnu to"ku ili slovo e, odnosno
E, prevoditelj barata kao s podacima tipa double, dok sve ostale brojeve tretira kao int.
Operatore dodjele tipa mogu!e primijeniti i na konstante, na primjer:
cout << static_cast<long>(10) << endl; // long int
cout << static_cast<unsigned>(60000) << endl; // unsigned int
%e!e se za specificiranje konstanti koriste sufiksi, posebni znakovi kojima se
eksplicitno odre#uje tip broj"ane konstante (vidi tablicu 2.6). Tako !e sufiks l, odnosno
L cjelobrojnu konstantu pretvoriti u long, a konstantu s decimalnom to"kom u double:
long HrvatskiDugovi = 3457630455475571952525L;
long double a = 1.602e-4583L / 645672L; // (long double) / long
dok !e sufiksi u, odnosno U cjelobrojne konstante pretvoriti u unsigned int:
cout << 65000U << endl; // unsigned int
Sufiks f, odnosno F !e konstantu s decimalnom to"kom pretvoriti u float:
float b = 1.234F;
Velika i mala slova sufiksa su potpuno ravnopravna. U svakom slu"aju je preglednije
koristiti veliko slovo L, da bi se izbjegla zabuna zbog sli"nosti slova l i broja $.
Tako#er, sufiksi L (l) i U (u) za cjelobrojne podatke mogu se me#usobno kombinirati u
bilo kojem redoslijedu (LU, UL, Ul, uL, ul, lu...) rezultat !e uvijek biti
unsigned long int.
Sufiksi se rijetko koriste, budu!i da u ve!ini slu"ajeva prevoditelj obavlja sam
neophodne pretvorbe, prema ve! spomenutim pravilima. Izuzetak je, naravno pretvorba
double u float koju provodi sufiks F.
2.4.5. Simboli"ke konstante
U programima se redovito koriste simboli"ke veli"ine "ija se vrijednost tijekom
izvo#enja ne eli mijenjati. To mogu biti fizi"ke ili matemati"ke konstante, ali i
Tablica 2.6. Djelovanje sufiksa na broj!ane konstante
broj ispred sufiksa sufiks rezultiraju!i tip
int
cijeli L, l long int
U, u unsigned int
double
decimalni F, f float
L, l long double
parametri poput maksimalnog broja prozora ili maksimalne duljine znakovnog niza, koji
se namjetaju prije prevo#enja kda i ulaze u izvedbeni kd kao konstante.
Zamislimo da za neki zadani polumjer elimo izra"unati i ispisati opseg krunice,
povrinu kruga, oploje i volumen kugle. Pri ra"unanju sve "etiri veli"ine treba nam
Ludolfov broj =3,$4$59...:
float Opseg = 2. * r * 3.14159265359;
float Povrsina = r * r * 3.14159265359;
double Oplosje = 4. * r * r * 3.14159265359;
double Volumen = 4. / 3. * r * r * r * 3.14159265359;
Naravno da bi jednostavnije i pouzdanije bilo definirati zasebnu varijablu koja !e
sadravati broj :
double pi = 3.14159265359;
float Opseg = 2. * r * pi;
float Povrsina = r * r * pi;
double Oplosje = 4. * r * r * pi;
double Volumen = 4. / 3. * r * r * r * pi;
Manja je vjerojatnost da !emo pogrijeiti prilikom utipkavanja samo jednog broja, a
osim toga, ako se (kojim slu"ajem, jednog dana) promijeni vrijednost broja , bit !e
lake ispraviti ga kada je definiran samo na jednom mjestu, nego raditi pretraivanja i
zamjene brojeva po cijelom izvornom kdu.
Pretvaranjem konstantnih veli"ina u varijable izlaemo ih pogibelji od nenamjerne
promjene vrijednosti. Nakon izvjesnog vremena jednostavno zaboravite da doti"na
varijabla predstavlja konstantu, te negdje u kdu dodate naredbu
pi = 2 * pi;
kojom ste promijenili vrijednost varijable pi. Prevoditelj vas ne!e upozoriti (Opet taj
prokleti kompjutor!) i dobit !ete da zemaljska kugla ima dva puta ve!i volumen nego
to ga je imala proli puta kada ste koristili isti program, ali bez inkriminirane naredbe.
Koristite li program za odre#ivanje putanje svemirskog broda, ovakva pogreka sigurno
!e rezultirati odailjanjem broda u bespu!a svemirske zbiljnosti.
Da bismo izbjegli ovakve peripetije, na raspolaganju nam je kvalifikator const
kojim se prevoditelju daje na znanje da varijabla mora biti nepromjenjiva. Na svaki
pokuaj promjene vrijednosti takve varijable, prevoditelj !e javiti pogreku:
const double pi = 3.14159265359;
pi = 2 * pi; // sada je to pogreka!
Drugi "esto koriteni pristup zasniva se na pretprocesorskoj naredbi #define:
#define PI 3.14159265359
Ona daje uputu prevoditelju da, prije nego to zapo"ne prevo#enje izvornog kda, sve
pojave prvog niza (PI) zamijeni drugim nizom znakova (3.14159265359). Stoga !e
prevoditelj naredbe
double Volumen = 4. / 3. * r * r * r * PI;
PI = 2 * PI; // pogreka
interpretirati kao da se u njima umjesto simbola PI nalazi odgovaraju!i broj. U drugoj
naredbi !e javiti pogreku, jer se taj broj naao s lijeve strane operatora pridruivanja.
Valja napomenuti da se ove zamjene ne!e odraziti u izvornom kdu i on !e nakon
prevo#enja ostati nepromijenjen.
Na prvi pogled nema razlike izme#u pristupa oba pristupa !e osigurati prijavu
pogreke pri pokuaju promjene konstante. Razlika postaje o"ita tek kada pokuate
program ispraviti koriste!i program za simboli"ko lociranje pogreaka (engl. debugger,
doslovni prijevod bio bi istjeriva! stjenica, odnosno stjeni!ji terminator). Ako ste
konstantu definirali pretprocesorskom naredbom, njeno ime ne!e postojati u simboli"koj
tablici koju prevoditelj generira, jer je prije prevo#enja svaka pojava imena
nadomjetena brojem. Ne moete "ak ni provjeriti da li ste moda pogrijeili prilikom
poziva imena.
Napomenimo da vrijednost simboli"ke konstante mora biti inicijalizirana prilikom
deklaracije. U protivnom !emo dobiti poruku o pogreki:
const float mojaMalaKonstanta; // pogreka
Prilikom inicijalizacije vrijednosti nismo ograni"eni na brojeve moemo pridruiti i
vrijednost neke prethodno definirane varijable. Vrijednost koju pridruujemo konstanti
ne mora biti "ak ni zapisana u kdu:
float a;
cin >> a;
const float DvijeTrecine = a;
2.4.6. Kvalifikator volatile
U prethodnom odsje"ku smo deklarirali konstantne objekte "ime smo ih zatitili od
neovlatenih promjena. Svi ostali objekti su promjenjivi (engl. volatile). Promjenjivost
objekta se moe naglasiti tako da se ispred tipa umetne klju"na rije" volatile:
volatile Tip ime_promjenjivice;
Konstante definirane pomo!u deklaracije const dohvatljive su i iz programa
za simboli"ko lociranje pogreaka.
Time se prevoditelju daje na znanje da se vrijednost varijable moe promijeniti njemu
nedoku"ivim na"inima, te da zbog toga mora isklju"iti sve optimizacije kda prilikom
pristupa.
Valja razjasniti koji su to na"ini promjene koji su izvan prevoditeljevog znanja. Na
primjer, ako razvijamo sistemski program, vrijednost memorijske adrese se moe
promijeniti unutar obrade prekida (engl. interrupt) time prekidna rutina moe
signalizirati programu da je odre#eni uvjet zadovoljen. U tom slu"aju prevoditelj ne
smije optimizirati pristup navedenoj varijabli. Na primjer:
int izadjiVan = 0;
while (!izadjiVan) {
// !ekaj dok se vrijednost izadjiVan ne postavi na 1
}
U gornjem primjeru prevoditelj analizom petlje moe zaklju"iti da se varijabla
izadjiVan ne mijenja unutar petlje, te !e optimizirati izvo#enje tako da se vrijednost
varijable izadjiVan uop!e ne testira. Prekidna rutina koja !e eventualno postaviti
vrijednost izadjiVan na $ zbog toga ne!e okon"ati petlju. Da bismo to sprije"ili,
izadjiVan moramo deklarirati kao volatile:
volatile int izadjiVan;
2.4.7. Pobrojenja
Ponekad su varijable u programu elementi pojmovnih skupova, tako da je takvim
skupovima i njihovim elementima zgodno pridijeliti lakopamtljiva imena. Za takve
slu"ajeve obi"no se koriste pobrojani tipovi (engl. enumerated types, enumeration):
enum dani {ponedjeljak, utorak, srijeda,
cetvrtak, petak, subota, nedjelja};
Ovom deklaracijom uvodi se novi tip podataka dani, te sedam nepromjenjivih
identifikatora (ponedjeljak, utorak,...) toga tipa. Prvom identifikatoru prevoditelj
pridjeljuje vrijednost 0, drugom $, itd. Sada moemo definirati varijablu tipa dani, te joj
pridruiti neku od vrijednosti iz niza:
dani HvalaBoguDanasJe = petak;
dani ZakajJaNeVolim = ponedjeljak;
Naredbom
cout << HvalaBoguDanasJe << endl;
na zaslonu se ispisuje cjelobrojni ekvivalent za petak, tj. broj 4.
Varijable tipa dani mogli smo deklarirati i neposredno uz definiciju pobrojanog
tipa:
enum dani{ponedjeljak, utorak, srijeda, cetvrtak,
petak, subota, nedjelja} ThankGodItIs, SunnyDay;
ThankGodItIs = petak;
SunnyDay = nedjelja;
U pobrojanim nizovima podrazumijevana vrijednost prve varijable je 0. elimo li da niz
po"inje nekom drugom vrijedno!u, treba eksplicitno pridijeliti eljenu vrijednost:
enum dani {ponedjeljak = 1, utorak, srijeda,
cetvrtak, petak, subota, nedjelja};
Identifikator utorak poprima vrijednost 2, srijeda 3, itd. U ovom slu"aju, kd
dani ZecUvijekDolaziU = nedjelja;
cout << ZecUvijekDolaziU << endl;
na zaslonu ispisuje broj 7.
Eksplicitno pridjeljivanje moe se primijeniti i na bilo koji od ostalih "lanova, s
time da !e slijede!i "lan, ako njegova vrijednost nije eksplicitno definirana, imati za $
ve!u vrijednost:
enum likovi {kruznica = 0,
trokut = 3,
pravokutnik = 4,
kvadrat = 4,
cetverokut = 4,
peterokut,
sedmerokut = cetverokut + 3};
cout << kruznica << endl; // ispisuje 0
cout << trokut << endl; // ispisuje 3
cout << kvadrat << endl; // ispisuje 4
cout << peterokut << endl; // ispisuje 5
cout << sedmerokut << endl; // ispisuje 7
Ako nam ne treba vie varijabli tog tipa, ime tipa iza rije"i enum moe se izostaviti:
enum {NE = 0, DA} YesMyBabyNo, ShouldIStayOrShouldIGo;
enum {TRUE = 1, FALSE = 0};
Pobrojane vrijednosti mogu se koristiti u aritmeti"kim izrazima. U takvim slu"ajevima
se prvo provodi cjelobrojna promocija (engl. integral promotion) pobrojane vrijednosti
ona se pretvara u prvi mogu!i cjelobrojni tip naveden u slijedu: int, unsigned int,
long ili unsigned long. Na primjer:
enum {DVOSTRUKI = 2, TROSTRUKI};
int i = 5;
float pi = 3.14159;
cout << DVOSTRUKI * i << endl; // ispisuje 10
cout << TROSTRUKI * pi << endl; // ispisuje 9.42477
Me#utim, pobrojanim tipovima ne mogu se pridruivati cjelobrojne vrijednosti, pa !e
prevoditelj za sljede!i primjer javiti pogreku:
dani VelikiPetak = petak;
dani DolaziZec = VelikiPetak + 2; // pogreka
Prilikom zbrajanja pobrojeni tip VelikiPetak svodi se na tip zajedni"ki sa cijelim
brojem 2 (a to je int). Dobiveni rezultat tipa int treba pridruiti pobrojenom tipu, to
rezultira pogrekom prilikom prevo#enja
. Da bi gornja operacija prola, trebamo

operatorom dodjele tipa taj int pretvoriti u tip dani:
dani DolaziZec = static_cast<dani>(VelikiPetak + 2); // OK!
2.4.8. Logi"ki tipovi i operatori
Logi"ki podaci su takvi podaci koji mogu poprimiti samo dvije vrijednosti, na primjer:
da/ne, istina/la, dan/no!. Jezik C++ za prikaz podataka logi"kog tipa ima ugra#en tip
bool, koji moe poprimiti vrijednosti true (engl. true to!no) ili false (engl. false
pogreno)
:
bool JeLiDanasNedjelja = true;
bool SloboZeliIzZemlje = false;
bool NjofraMozeIzZemlje = false;
Pri ispisu logi"kih tipova, te pri njihovom koritenju u aritmeti"kim izrazima, logi"ki
tipovi se pravilima cjelobrojne promocije (vidi prethodno poglavlje) pretvaraju u int:
true se pretvara u cjelobrojni $, a false u 0. Isto tako, logi"kim varijablama se mogu
pridruivati aritmeti"ki tipovi: u tom slu"aju se vrijednosti razli"ite od nule pretvaraju u
true, a nula se pretvara u false.
Gornja svojstva tipa bool omogu!avaju da se za predstavljanje logi"kih podataka
koriste i cijeli brojevi. Broj 0 u tom slu"aju odgovara logi"koj neistini, a bilo koji broj
razli"it od nule logi"koj istini. Iako je za logi"ku istinu na raspolaganju vrlo iroki
raspon cijelih brojeva (zlobnici bi rekli da ima vie istina), ona se ipak naj"e!e zastupa
brojem $. Ovakvo predstavljanje logi"kih podataka je vrlo "esto, budu!i da je tip bool
vrlo kasno uveden u standard jezika C++.

Programski jezik C dozvoljava da se pobrojanom tipu pridrui int vrijednost. Zato, radi
prenosivosti kda pisanog u programskom jeziku C, te kda pisanog u starijim varijantama
jezika C++, ANSI/ISO C++ standard dozvoljava da se u nekim implementacijama prevoditelja
omogu!i to pridruivanje, uz napomenu da to moe prouzro"iti neeljene efekte.
Rije" bool dolazi od prezimena engleskog matemati"ara Georgea Boolea ($8$5$864),

utemeljitelja logi"ke algebre.
Za logi"ke podatke definirana su svega
tri operatora: ! (logi!ka negacija), &&
(logi!ki i), te || (logi!ki ili)
(tablica 2.7).
Logi"ka negacija je unarni operator koji
mijenja logi"ku vrijednost varijable: istinu
pretvara u neistinu i obrnuto. Logi"ki i daje
kao rezultat istinu samo ako su oba operanda
istinita; radi boljeg razumijevanja u tablici 2.8 dani su rezultati logi"kog i za sve mogu!e
vrijednosti oba operanda. Logi"ki ili daje istinu ako je bilo koji od operanada istinit
(vidi tablicu 2.9).
Razmotrimo primjenu logi"kih operatora na sljede!em primjeru:
enum Logicki{NEISTINA, ISTINA, DRUGAISTINA = 124};
Logicki a = NEISTINA;
Logicki b = ISTINA;
Logicki c = DRUGAISTINA;
cout << "a = " << a << ", b = " << b
<< ", c = " << c << endl;
cout << "Suprotno od a = " << !a << endl;
cout << "Suprotno od b = " << !b << endl;
cout << "Suprotno od c = " << !c << endl;

| je znak koji je na tipkovnici ozna"en prekinutom crtom . Na MS Windowsima taj se znak, uz

hrvatski raspored tipkovnice, dobiva istovremenim pritiskom na tipke <Ctrl>,<Alt> i <W>
Tablica 2.7. Logi!ki operatori
!x logi"ka negacija
x && y logi"ki i
x || y logi"ki ili
Tablica 2.8. Stanja za logi!ki i
a b a .i. b
to"no ($) to"no ($) to"no ($)
to"no ($) pogreno (0) pogreno (0)
pogreno (0) to"no ($) pogreno (0)
pogreno (0) pogreno (0) pogreno (0)
Tablica 2.9. Stanja za logi!ki ili
a b a .ili. b
to"no ($) to"no ($) to"no ($)
to"no ($) pogreno (0) to"no ($)
pogreno (0) to"no ($) to"no ($)
pogreno (0) pogreno (0) pogreno (0)
cout << "a .i. b = " << (a && b) << endl;
cout << "a .ili. c = " << (a || c) << endl;
Unato" tome da smo varijabli c pridruili vrijednost DRUGAISTINA = 124, njenom
logi"kom negacijom dobiva se 0, tj. logi"ka neistina. Operacija a-logi!ki i-b daje
neistinu (broj 0), jer operand a ima vrijednost pogreno, dok a-logi!ki ili-c daje istinu,
tj. $, jer operand c ima logi"ku vrijednost to!no.
Logi"ki operatori i operacije s njima uglavnom se koriste u naredbama za grananje
toka programa, pa !emo ih tamo jo detaljnije upoznati.
Budu!i da su logi"ki podaci tipa bool dosta kasno uvrteni u standard C++ jezika,
stariji prevoditelji ne podravaju taj tip podataka. elite li na starijem prevoditelju
prevesti program koji je pisan u novoj verziji jezika, tip bool moete simulirati tako da
na po"etak programa dodate sljede!e pobrojenje:
enum bool {false, true};
2.4.9. Poredbeni operatori
Osim aritmeti"kih operacija, jezik C++ omogu!ava i usporedbe dva broja (vidi tablicu
2.$0). Kao rezultat usporedbe dobiva se tip bool: ako je uvjet usporedbe zadovoljen,
rezultat je true, a ako nije rezultat je false. Tako !e se izvo#enjem kda
cout << (5 > 4) << endl; // je li 5 ve"e od 4?
cout << (5 >= 4) << endl; // je li 5 ve"e ili jednako 4?
cout << (5 < 4) << endl; // je li 5 manje od 4?
cout << (5 <= 4) << endl; // je li 5 manje ili jednako 4?
cout << (5 == 4) << endl; // je li 5 jednako 4?
cout << (5 != 4) << endl; // je li 5 razli!ito od 4?
na zaslonu ispisati redom brojevi $, $, 0, 0, 0 i $.
Poredbeni operatori (ponekad nazvani i relacijski operatori od engl. relational
operators) se koriste preteito u naredbama za grananje toka programa, gdje se, ovisno o
tome je li neki uvjet zadovoljen, izvo#enje programa nastavlja u razli"itim smjerovima.
Tablica 2.10. Poredbeni operatori
x < y manje od
x <= y manje ili jednako
x > y ve!e od
x >= y ve!e ili jednako
x == y jednako
x != y razli"ito
Stoga !emo poredbene operatore podrobnije upoznati kod naredbi za grananje, u
poglavlju 3.
to !e se dogoditi ako umjesto operatora pridruivanja =, pogrekom u nekom izrazu
napiemo operator usporedbe ==? Na primjer:
int a = 3;
a == 5;
U drugoj naredbi !e se umjesto promjene vrijednosti varijable a, ona usporediti s brojem
5. Rezultat te usporedbe je false, odnosno 0, ali to ionako nema nikakvog zna"aja, jer
se rezultat usporedbe u ovom slu"aju ne pridruuje niti jednoj varijabli naredba nema
nikakvog efekta. A to je najgore, prevoditelj ne!e prijaviti pogreku, ve! moda samo
upozorenje! Kod sloenijeg izraza poput
a = 1.23 * (b == c + 5);
to upozorenje !e izostati, jer ovdje poredbeni operator moe imati smisla. Za po"etnike
jedno od nezgodnih svojstava jezika C++ jest da trpi i besmislene izraze, poput:
i + 5;
ili
i == 5 == 6;
Bolji prevoditelji !e u gornjim primjerima prilikom prevo#enja dojaviti upozorenje o
tome da kd nema efekta.
2.4.10. Znakovi
Znakovne konstante tipa char piu se uglavnom kao samo jedan znak unutar
jednostrukih znakova navodnika:
char SlovoA = 'a';
cout << 'b' << endl;
Za znakove koji se ne mogu prikazati na zaslonu koriste se posebne sekvence (engl.
escape sequence) koje po"inju lijevom kosom crtom (engl. backslash) (tablica 2.$$). Na
primjer, kd
cout << '\n'; // znak za novi redak
Uo"imo sutinsku razliku izme#u jednostrukog znaka jednakosti (=) koji je
simbol za pridruivanje, te dvostrukog znaka jednakosti (==) koji je operator
za usporedbu!
uzrokovat !e pomak zna"ke na po"etak sljede!eg retka, tj. ekvivalentan je ispisu
konstante endl.
Znakovne konstante naj"e!e se koriste u znakovnim nizovima (engl. strings) za
ispis tekstova, te !emo ih tamo detaljnije upoznati. Za sada samo spomenimo da se
znakovni nizovi sastoje od nekoliko znakova unutar dvostrukih navodnika. Zanimljivo je
da se char konstante i varijable mogu uspore#ivati, poput brojeva:
cout << ('a' < 'b') << endl;
cout << ('a' < 'B') << endl;
cout << ('A' > 'a') << endl;
cout << ('\'' != '\"') << endl; // usporedba jednostrukog
// i dvostrukog navodnika
pri "emu se u biti uspore#uju njihovi broj"ani kdovi u nekom od standarda.
Najraireniji je ASCII niz (kratica od American Standard Code for Information
Interchange) u kojem su svim ispisivim znakovima, brojevima i slovima engleskog
alfabeta pridrueni brojevi od 32 do $27, dok specijalni znakovi imaju kdove od 0 do
3$ uklju"ivo. U prethodnom primjeru, prva naredba ispisuje $, jer je ASCII kd malog
slova a (97) manji od kda za malo slovo b (98). Druga naredba ispisuje 0, jer je ASCII
kd slova B jednak 66 (nije vano to je B po abecedi iza a!). Tre!a naredba ispisuje 0,
jer za veliko slovo A kd iznosi 65. ASCII kdovi za jednostruki navodnik i dvostruki
navodnik su 39 odnosno 34, pa zaklju"ite sami to !e "etvrta naredba ispisati.
Znakovi se mogu uspore#ivati sa cijelim brojevima, pri "emu se oni pretvaraju u
cjelobrojni kdni ekvivalent. Naredbom
cout << (32 == ' ') << endl; // usporedba broja 32 i praznine
Tablica 2.11. Posebni znakovi
\n novi redak
\t horizontalni tabulator
\v vertikalni tabulator
\b pomak za mjesto unazad (backspace)
\r povrat na po"etak retka (carriage return)
\f nova stranica (form feed)
\a zvu"ni signal (alert)
\\ kosa crta ulijevo (backslash)
\? upitnik
\' jednostruki navodnik
\" dvostruki navodnik
\0 zavretak znakovnog niza
\ddd znak "iji je kd zadan oktalno s $, 2 ili 3 znamenke
\xddd znak "iji je kd zadan heksadekadski
ispisat !e se broj $, jer je ASCII kd praznine upravo 32.
tovie, na znakove se mogu primjenjivati i svi aritmeti"ki operatori. Budu!i da se
pritom znakovi cjelobrojnom promocijom pretvaraju u cijele brojeve, za njih vrijede ista
pravila kao i za operacije sa cijelim brojevima. Ilustrirajmo to sljede!im primjerom:
char a = 'h'; // ASCII kd 104
char b;
cout << (a + 1) << endl; // ispisuje 105
b = a + 1;
cout << b << endl; // ispisuje 'i'
Kod prvog ispisa znakovna varijabla a (koja ima vrijednost slova h) se, zbog operacije
sa cijelim brojem $, pretvara se u ASCII kd za slovo h, tj. u broj $04, dodaje joj se $, te
ispisuje broj $05. Druga naredba za ispis daje slovo i, jer se broj $05 pridruuje
znakovnoj varijabli b, te se $05 ispisuje kao ASCII znak, a ne kao cijeli broj.
Zadatak. Razmislite i provjerite to "e se ispisati izvo$enjem sljede"eg kda:
char a = 'a';
char b = a;
int asciiKod = a;
cout << a << endl;
cout << b << endl;
cout << 'b' << endl;
cout << asciiKod << endl;
Za pohranjivanje znakova "iji kd ne stane u tip char moe se koristiti tip wchar_t.
Razjasnimo ukratko problem pohranjivanja znakova.
char tip podataka je duljine $ bajta, tj. 8 bitova. Budu!i da se s 8 bitova moe
prikazati 2
8
=256 razli"itih brojeva (tj. brojevi od 0 do 255), to zna"i da !e se tipom char
mo!i istovremeno prikazati najvie 256 znakova. ASCII je rezervirao kdove od 0 do
$27 za znakove engleskog alfabeta i specijalne znakove (interpunkcija, kontrolni
kdovi) za nacionalne znakove neengleskih jezika preostali su kodovi od $27 do 255
.
Taj skup je dovoljan da obuhvati jezi"no specifi"ne znakove samo za nekoliko jezika.
Tako primjerice prema ISO-8859-$ kdiranju taj skup popunjavaju znakovi
zapadnoeuropskih pisama, dok ga prema ISO-8859-2 kdiranju popunjavaju znakovi
srednjeeuropskih jezika (uklju"uju!i Hrvatski).
Time je rijeen problem razmjene tekstova unutar podru"ja u kojem se koristi isto
8-bitno kodiranje. Na primjer, poaljete li datoteku s naim slovima kodiranu prema
ISO-8859-2 standardu nekom Ma#aru, on !e sve nae znakove vidjeti korektno, jer se i
u Ma#arskoj koristi taj standard. Me#utim, poaljete li taj dokument nekome Dancu (ili
bilo kome u zapadnoj Europi), njemu !e se umjesto naih slova pojaviti potpuno
druga"iji znakovi (npr. umjesto slova !, on !e na ekranu imati slovo ). Uspije li

Dodue, postoje neki lokalni 7-bitni standardi koji znakove unutar ASCII skupa
nadomjetaju jezi"ki specifi"nim znakovima, no oni se danas uglavnom naputaju.
promijeniti kodiranje tako da mu se prikae pravi znak, vie ne!e imati na raspolaganju
svoje znakove.
Da se izbjegnu ovakva ograni"enja u razmjeni dokumenata, napravljen je
univerzalni svjetski standard Unicode. U taj su standard uklju"eni znakovi svih
svjetskih pisama (uklju"uju!i !irilicu, arapsko, japansko, kinesko pismo) pa !e zbog toga
bilo koji dokument pisan u Unicodu biti korektno prikazan u bilo kojem dijelu svijeta.
Da bi se obuhvatili svi znakovi, kd za pojedine znakove trebalo je proirit na 2 bajta
(to daje mjesto za 65536 razli"itih znakova). Koritenjem Unicoda u programima
olakava se izrada programa za jezi"no razli"ita podru"ja.
Na alost, da bi se Unicode mogao koristiti, treba ga podravati operacijski sustav
koji se vrti na ra"unalu i koji je zaduen za pretvorbu broj"anih kdova u grafi"ki prikaz
na zaslonu. U ovom trenutku prakti"ki ne postoji operacijski sustav koji bi izravno
podravao Unicode, ve! se obavljaju translacije iz Unicoda u neki lokalni 8-bitni
standard i onda se takvi znakovi prikazuju.
wchar_t tip omogu!ava pohranjivanje znakova po Unicode standardu pa tako
moemo unutar istog programa kombinirati slova razli"itih pisama (naravno, uz
pretpostavku operacijski sustav podrava Unicode):
wchar_t DomaceJeDomace = L'"';
wchar_t OvakoToPisuPrekoDrine = L'#';
wchar_t NegdjeDalje = L'$';
wchar t JosDalje = L'';
Prefix L nazna"ava da je znak unutar apostrofa tipa wchar_t. Duljina tipa wchar_t nije
definirana standardom jezika C++; ona mora biti jednaka duljini nekog cjelobrojnog
tipa. Na prevoditelju koji smo koristili pri pisanju knjige ona je iznosila dva bajta, tako
da smo u jedan znak tipa wchar_t mogli smjestiti dva "obi"na" znaka (uo"ite da sada
nema prefiksa L ispred apostrofa):
wchar_t podebljiZnak = 'ab';
2.4.11. Bitovni operatori
Velika prednost jezika C++ je to omogu!ava
izravne operacije na pojedinim bitovima
podataka. Na raspolaganju je est operatora:
bitovni komplement, bitovni i, bitovni ili,
bitovni isklju!ivi ili, bitovni pomak udesno i
bitovni pomak ulijevo (tablica 2.$2). Valja
napomenuti da su bitovni operatori definirani
samo za cjelobrojne (int, long int) operande.
Operator komplementiranja ~ (tilda) je
unarni operator koji mijenja stanja pojedinih
bitova, tj. sve bitove koji su jednaki nuli
Tablica 2.12. Bitovni operatori
~i komplement
i & j binarni i
i | j binarni ili
i ^ j isklju"ivi ili
i << n pomakni ulijevo
i >> n pomakni udesno
postavlja u $, a sve bitove koji su $ postavlja u 0. Tako !e binarni broj 00$00$0$
2
komplementiranjem prije!i u $$0$$0$0
2
, kako je prikazano na slici 2.4.
Zbog toga !e se izvo#enjem kda
unsigned char a = 0x25; // 00100101 u heksadek.prikazu
unsigned char b = ~a; // pridrui bitovni komplement
cout << hex << static_cast<int>(a) << endl;
// ispisuje a u hex-formatu
cout << static_cast<int>(b) << endl;
// ispisuje b u hex-formatu
ispisati heksadekadski broj 25 i njegov bitovni komplement, heksadekadski broj da (tj.
$$0$$0$0 u binarnom prikazu). U gornjem kdu uo"avamo hex manipulator
za izlazni
tok, kojim smo osigurali da ispis svih brojeva koji slijede bude u heksadekadskom
formatu. Manipulator hex definiran je u iostream biblioteci. Operator dodjele tipa
static_cast<int> pri ispisu je neophodan, jer bi se bez njega umjesto heksadekadskih
brojeva ispisali pripadaju!i ASCII znakovi.
Poneki "itatelj !e se sigurno upitati zato smo u gornjem primjeru varijable a i b
deklarirali kao unsigned char. Varijabla tipa char ima duljinu samo jednog bajta, tj.
zauzima 8 bitova, tako da !e varijabla a nakon pridruivanja vrijednosti 0x25 u memoriji
imati zaista oblik 00$00$0$. Prilikom komplementiranja, ona se proiruje u int, tj.
dodaje joj se jo jedan bajt nula (ako int brojevi zauzimaju dva bajta), tako da ona
postaje 00000000 00$00$0$. Komplement tog broja je $$$$$$$$ $$0$$0$0 (FFDA
$6
),
ali kako se taj rezultat pridruuje unsigned char varijabli b, vii bajt (lijevih 8 bitova) se
gubi, a preostaje samo nii bajt (DA
$6
). Da smo varijablu b deklarirali kao int, lijevih 8
bitova bi ostalo, te bismo na zaslonu dobili ispis heksadekadskog broja ffda. Paljivi
"itatelj !e odmah primijetiti da je za varijablu a potpuno svejedno da li je deklarirana
kao char ili kao int ona se ionako prije komplementiranja pretvara u int. Nju smo
deklarirali kao unsigned char samo radi dosljednosti s varijablom b.
Zadatak. Razmislite (i eventualno provjerite) to se dobiva izvo$enjem gornjeg kda
ako je int duljine 4 bajta, a varijable a i b se definiraju da su tipa int.

Manipulatori !e biti detaljno obra#eni u poglavlju #5. Ulazni i izlazni tokovi.

B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1
1 0 1 0 0 1 0 0
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
0 1 0 1 1 0 1 1
B0
~00100101 = 11011010
Slika 2.4. Bitovni komplement
Operator & (bitovni i) postavlja u $ samo one bitove koji su kod oba operanda
jednaki $ (slika 2.5); matemati"kom terminologijom re"eno, trai se presjek bitova dvaju
brojeva.
Bitovni i se naj"e!e koristi kada se ele pojedini bitovi broja postaviti u 0
(obrisati) ili ako se ele izdvojiti samo neki bitovi broja. Drugi operand je pritom maska
koja odre#uje koji !e se bitovi postaviti u nulu, odnosno koji !e se bitovi izlu"iti. Za
postavljanje odre#enih bitova u nulu svi bitovi maske na tim mjestima moraju biti
jednaki 0. Ako u gornjem primjeru uzmemo da je maska donji operand, tj. 0000$$$$
2
,
tada moemo re!i da smo kao rezultat dobili gornji broj u kojem su "etiri najzna"ajnija
(tj. lijeva) bita obrisana. %etiri preostala bita su ostala nepromijenjena, jer maska na tim
mjestima ima jedinice, iz "ega odmah slijedi zaklju"ak da u maski za izlu"ivanje svi
bitovi koje elimo izlu"iti iz prvog broja moraju biti jednaki $. Ako u gornjem primjeru
uzmemo da je maska donji operand, kao rezultat smo dobili stanja "etiri najnia bita
gornjeg operanda. Zbog svojstva komutativnosti moemo re!i i da je prvi broj maska
pomo!u koje briemo, odnosno vadimo odre#ene bitove drugog broja. Izvorni kd za
gornju operaciju mogli bismo napisati kao:
int a = 0x0025;
int maska = 0x000f;
cout << hex << (a & maska) << endl;
Izvo#enjem se ispisuje broj 5.
Operator | (bitovni ili) postavlja u $ sve one bitove koji su u bilo kojem od
operanada jednaki $ (slika 2.6); matemati"kim rje"nikom trai se unija bitova dvaju
brojeva. Bitovni ili se naj"e!e koristi za postavljanje odre#enih bitova u $. Drugi
operand je pritom maska koja mora imati $ na onim mjestima koja elimo u broju
postaviti. U gornjem primjeru postavili smo sva "etiri najnia bita lijevog broja u $.
Stoga !e niz naredbi:
1 0 1 0 0 1 0 0
1 1 1 1 0 0 0 0
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
1 0 1 0 0 0 0 0
00100101 & 00001111 = 00000101
Slika 2.5. Bitovni operator i
int a = 0x0025;
int maska = 0x000f;
cout << hex << (a | maska) << endl;
na zaslonu ispisati heksadekadski broj 2F.
Operator ^ (isklju!ivi ili, ponekad nazvan i ex-ili, engl. exclusive or) postavlja u $
samo one bitove koji su kod oba operanda me#usobno razli"iti (slika 2.7). On se
uglavnom koristi kada se ele promijeniti stanja pojedinih bitova. Odgovaraju!a maska
mora u tom slu"aju imati $ na mjestima bitova koje elimo promijeniti:
int a = 0x0025;
int maska = 0x000f;
cout << hex << (a ^ maska) << endl; // ispisuje 0x2a
Zanimljivo je uo"iti da ponovna primjena maske vra!a broj u izvornu vrijednost:
cout << hex << (a ^ maska ^ maska) << endl; // ispisuje 0x25
1 0 1 0 0 1 0 0
1 1 1 1 0 0 0 0
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
1 1 1 1 0 1 0 0
00100101 | 00001111 = 00101111
Slika 2.6. Bitovni operator ili
1 0 1 0 0 1 0 0
1 1 1 1 0 0 0 0
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
0 1 0 1 0 1 0 0
00100101 ^ 00001111 = 00101010
Slika 2.7. Bitovni operator isklju!ivo ili
Ova "injenica "esto se koristi za jednostavnu zatitu podataka ili kda od nepoeljnog
"itanja, odnosno koritenja: primjenom isklju!ivog ili na podatke pomo!u tajne maske
podaci se ifriraju. Ponovnom primjenom isklju!ivog ili s istom maskom podaci se
vra!aju u izvorni oblik.
Operatori << (pomak ulijevo, engl. shift left) i >> (pomak udesno, engl. shift right)
pomi"u sve bitove lijevog operanda za broj mjesta odre#en desnim operandom, kako je
prikazano na slici 2.8.
Pri pomaku ulijevo najzna"ajniji (tj. krajnji lijevi) bitovi se gube, dok najmanje
zna"ajni bitovi poprimaju vrijednost 0. Sli"no, pri pomaku udesno, gube se najmanje
zna"ajni bitovi, a najzna"ajniji bitovi poprimaju vrijednost 0. Uo"imo da pomak bitova
u cijelim brojevima za jedno mjesto ulijevo odgovara mnoenju broja s 2 situacija je
potpuno identi"na dodavanju nula iza dekadskog broja, samo to je kod dekadskog broja
baza $0, a u binarnoj notaciji je baza 2. Sli"no, pomak bitova za jedno mjesto udesno
odgovara dijeljenju cijelog broja s 2:
int a = 20;
cout << (a << 1) << endl; // pomak za 1 bit ulijevo -
// ispisuje 40
cout << (a >> 2) << endl; // pomak za 2 bita udesno -
// ispisuje 5
Me#utim, pri koritenju pomaka valja biti krajnje oprezan, jer se kod cjelobrojnih
konstanti s predznakom najvii bit koristi za predznak. Ako je broj negativan, tada se
pomakom ulijevo bit predznaka !e se izgubiti, a na njegovo mjesto !e do!i najvia
binarna znamenka. Kod pomaka udesno bit predznaka ulazi na mjesto najvie znamenke.
Istina, neki prevoditelji vode ra"una o bitu predznaka, ali se zbog prenosivosti kda ne
treba previe oslanjati na to.
1 0 1 0 0 1 0 0
0 1 0 1 0 0 0 1
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
00100101 << 1 = 01001010
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
1 0 1 0 0 1 0 0
0 1 0 0 1 0 0 0
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
00100101 >> 2 = 00001001
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
1 0 0 1 0 0 0 0
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
Slika 2.8. Bitovni pomaci ulijevo, odnosno udesno
Mogu!nost izravnog pristupa pojedinim bitovima "esto se koristi za stvaranje
skupova logi"kih varijabli pohranjenih u jednom cijelom broju, pri "emu pojedini bitovi
tog broja predstavljaju zasebne logi"ke varijable. Takvim pristupom se tedi na
memoriji, jer umjesto da svaka logi"ka varijabla zauzima zasebne bajtove, u jednom je
bajtu pohranjeno osam logi"kih varijabli. Ilustrirajmo to primjerom u kojem se
definiraju parametri za prijenos podataka preko serijskog priklju"ka na ra"unalu. Radi
lakeg pra!enja, izvorni kd !emo ra"laniti na segmente, koje !emo analizirati zasebno.
Za serijsku komunikaciju treba, osim brzine prijenosa izraene u baudima, definirati
broj bitova po podatku (7 ili 8), broj stop-bitova ($ ili 2), te paritet (parni paritet, neparni
paritet ili bez pariteta). Uzmimo da na raspolaganju imamo osam brzina prijenosa: $$0,
$50, 300, 600, $200, 2400, 4800 i 9600 bauda. Svakoj toj brzini pridruit !emo po jedan
broj u nizu od 0 do 7:
enum {Baud110 = 0, Baud150, Baud300, Baud600,
Baud1200, Baud2400, Baud4800, Baud9600};
Budu!i da imamo brojeve od 0 do 7, moemo ih smjestiti u tri najnia bita B0 - B2 (vidi
sliku 2.9). Podatak o broju bitova po podatku pohranit !emo u B3; ako se prenosi 7
bitova po podatku bit B3 je jednak 0, a ako se prenosi 8 bitova po podatku onda je $.
Binarni broj koji ima tre!i bit postavljen odgovara broju 08 u heksadekadskom prikazu
(0000 $000
2
= 08
$6
):
enum {Bitova7 = 0x00, Bitova8 = 0x08};
Broj stop-bitova pohranit !emo u B4 i B5. Ako se trai jedan stop-bit, tada !e B4 biti $,
a za dva stop-bita B5 je jednak $:
enum {StopB1 = 0x10, StopB2 = 0x20};
Kona"no, podatke o paritetu !emo pohraniti u dva najvia bita (B6 - B7):
enum {ParitetNjet = 0x00, ParitetNeparni = 0x40,
ParitetParni = 0x80};
Uo"imo da smo sva gornja pobrojenja mogli saeti u jedno.
elimo li sada definirati cjelobrojnu varijablu SerCom u kojoj !e biti sadrani svi
parametri, primijenit !emo bitovni operator ili:
int SerCom = Baud1200 | Bitova8 | StopB2 | ParitetNjet;
kojim se odre#eni bitovi postavljaju u stanje $. Rezultiraju!i raspored bitova prikazan je
na slici 2.9.
Kako iz nekog zadanog bajta s parametrima izlu"iti relevantne informacije? Za to
trebamo na cijeli bajt primijeniti masku kojom !emo odstraniti sve nerelevantne bitove.
Na primjer, za brzinu prijenosa vani su nam samo bitovi B0 - B3, tako da !emo
bitovnim i operatorom s brojem koji u binarnom prikazu ima $ na tim mjestima (tj. s 07
heksadekadsko), izlu"iti podatak o brzini (vidi sliku 2.$0):
int Speed = SerCom & 0x07; // dobiva se 4
Prenosi li se osam bitova podataka provjerit !emo sljede!om bitovnom ili operacijom:
int JeLiOsamBita = SerCom & 0x08; // dobiva se 8
budu!i da 8
$6
ima u binarnom prikazu $ samo na mjestu B3. Ako je bit B3 postavljen, tj.
ako ima vrijednost $, varijabla JeLiOsamBita !e poprimiti vrijednost dekadsko (i
heksadekadsko!) 8; u protivnom !e biti 0.
Analogno, za izlu"ivanje broja stop-bitova posluit !emo se maskom 30
$6
koja na
mjestima B4 i B5 ima $:
""""!
#200 bauda
""!
2 stop-bita
$"%"&
bez pariteta
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
0 0 1 1 0 1 0 0
0 0 1 0 0 0 0 0
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
0 0 0 1 0 0 0 0
Baud1200 |
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
0 0 0 0 0 1 0 0
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
0 0 0 0 0 0 0 0
Bitova8 |
StopB2 |
ParitetNjet
$%&
8 bitova podataka
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
Slika 2.9. Primjer rasporeda bitovnih parametara za serijsku komunikaciju
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
0 0 1 1 0 1 0 0
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
1 1 1 0 0 0 0 0
SerCom
00000111 &
00000100
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
0 0 1 0 0 0 0 0
Slika 2.10. Primjena bitovne maske i operatora i
int BrojStopBita = SerCom & 0x30; // dobiva se 32
U naem primjeru kao rezultat !emo dobiti 32. Ako rezultantu bitovnu strukturu
pomaknemo udesno za 4 mjesta tako da B4 i B5 do#u na B0 odnosno B$ (slika 2.$$):
BrojStopBita = BrojStopBita >> 4;
dobit !emo upravo broj stop-bitova, tj. broj 2.
Zadatak. Napiite kd u kojem "e se int varijabla nekiBroj mnoiti s 4 pomakom
bitova ulijevo. Prije pomaka pohranite bit predznaka u cjelobrojnu varijablu predznak,
a nakon pomaka vratite predznak rezultatu! Napravite to isto i za dijeljenje s 2.
2.4.12. Operatori pridruivanja (2 )
Osim ve! obra#enog operatora =, jezik C++ za aritmeti"ke i bitovne operatore podrava
i operatore obnavljaju"eg pridruivanja (engl. update assignment) koji se sastoje se od
znaka odgovaraju!eg aritmeti"kog ili bitovnog operatora i znaka jednakosti. Operatori
obnavljaju!eg pridruivanja omogu!avaju kra!i zapis naredbi. Na primjer, naredba
a += 5;
ekvivalentna je naredbi
a = a + 5;
U tablici 2.$3 dani su svi operatori pridruivanja. Primjenu nekolicine operatora
ilustrirat !emo sljede!im kdom
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
0 1 0 0 0 0 0 0
B7 B6 B5 B4 B3 B2 B1 B0
0 0 0 0 0 1 0 0
00000010
00100000 >> 4
""""""!
$"""%"""&
# 2 3 4
Slika 2.11. Pomak udesno za !etiri bita
Tablica 2.13. Operatori pridruivanja
= += -= *= /= %= >>= <<= ^= &= |=
int n = 10;
n += 5; // isto kao: n = n + 5
cout << n << endl; // ispisuje: 15
n -= 20; // isto kao: n = n - 20
cout << n << endl; // ispisuje: -5
n *= -2; // isto kao: n = n * (-2)
cout << n << endl; // ispisuje: 10
n %= 3; // isto kao: n = n % 3
cout << n << endl; // ispisuje 1
Pri koritenju operatora obnavljaju!eg pridruivanja valja znati da operator
pridruivanja ima nii prioritet od svih aritmeti"kih i bitovnih operatora. Stoga, elimo li
naredbu
a = a - b - c;
napisati kra!e, ne!emo napisati
a -= b - c; // to je zapravo a = a - (b - c)
ve! kao
a -= b + c; // a = a - (b + c)
2.4.13. Alternativne oznake operatora
Na nekim starijim operacijskim sustavima (npr. starije ina"ice MS DOS-a) koristilo se 7-
bitno kodiranje, gdje za prikaz svih znakova stoji na raspolaganju samo $28 kdova. Da
bi se s takvim kodiranjem mogli prikazati nacionalni znakovi, neki rje#e koriteni
specijalni znakovi poput [, ], {, }, |, \, ~ i ^ nadomjeteni su u pojedinim europskim
jezicima nacionalnim znakovima kojih nema u engleskom alfabetu. Tako su u hrvatskoj
ina"ici (udoma!enoj pod nazivom CROSCII) ti znakovi nadomjeteni slovima , &, , !,
#, ', ", odnosno %. O"ito je da !e na ra"unalu koje podrava samo takav sustav znakova
biti nemogu!e pregledno napisati "ak i najjednostavniji C++ program. Na primjer, na
zaslonu bi kd nekog trivijalnog programa mogao izgledati ovako (onaj tko deifrira
kd, zasluuje bron"ani Velered Bjarnea Stroustrupa, bez pletera):
int main()
int a = 5;
char b = '%0';
int c = !a & b;
return 0;
"
Operator -= ima nii prioritet od ostalih aritmeti"kih operatora. Izraz s desne
strane je zapravo izraz u zagradi ispred znaka oduzimanja.
Budu!i da prevoditelj interpretira kdove pojedinih znakova, a ne njihove grafi"ke
prezentacije na zaslonu, program !e biti preveden korektno. Me#utim, za "ovjeka je kd
ne"itljiv. Osim toga, ispis programa ne!ete mo!i poslati svom prijatelju u Njema"koj,
koji ima svojih briga jer umjesto viti"astih zagrada ima znakove i .
Da bi se izbjegla ograni"enja ovakve vrste, ANSI komitet je predloio alternativne
oznake za operatore koji sadre problemati"ne znakove (tablica 2.$4). Uz to, za istu
namjenu je u jeziku C++ dozvoljena i upotreba nizova od tri znaka (engl. trigraph),
naslije#enih iz programskog jezika C (tablica 2.$5). Sre!om, dananji operacijski sustavi
za predstavljanje znakova koriste neki 8-bitni standard (npr. kodna stranica 852 pod
DOS-om ili kodna stranica $250 pod Windows-ima) pa omogu!avaju istovremeno
koritenje nacionalnih znakova i specijalnih znakova neophodnih za pisanje programa u
jeziku C++, tako da ve!ini korisnika tablice 2.$4 i 2.$5 ne!e nikada zatrebati. Ipak za
ilustraciju pogledajmo kako bi izgledao neki program napisan pomo!u alternativnih
oznaka ("itatelju preputamo da deifrira kd):
%:include <iostream>
int main() <%
bool prva = true;
bool druga = false;
bool treca = prva and druga;
cout << treca << endl;
cout << not treca << endl;
cout << prva or druga << endl;
return 1;
%>
Tablica 2.14. Alternativne oznake operatora
osnovna alternativa osnovna alternativa osnovna alternativa
{ <% && and ~ compl
} %> || or != not_eq
[ <: ! not &= and_eq
] :> & bitand |= or_eq
# %: | bitor ^= xor_eq
## %:%: ^ xor
Tablica 2.15. Trigraf nizovi
trigraf zamjena za trigraf zamjena za trigraf zamjena za
??= # ??( [ ??< {
??/ \ ??) ] ??> }
??' ^ ??! | ??- ~
2.4.14. Korisni"ki definirani tipovi i operatori
Osim standardno ugra#enih tipova podataka koje smo u prethodnim odjeljcima upoznali,
te operatora koji su za njih definirani, u programskom jeziku C++ na raspolaganju su
izvedeni tipovi podataka kao to su polja, pokaziva"i i reference (njih !emo upoznati u
sljede!em poglavlju). Me#utim, ono to programski jezik C++ "ini naro"ito mo!nim su
razredi koji omogu!avaju uvo#enje potpuno novih, korisni!ki definirani tipova
podataka. Tako programer vie nije sputan osnovnim tipovima koji su ugra#eni u jezik,
ve! ih moe po volji dopunjavati i definirati operacije na novostvorenim tipovima.
Detaljnije o razredima bit !e govora u poglavlju 6.
2.4.15. Deklaracija typedef
Klju"na rije" typedef omogu!ava uvo#enje novog imena za ve! postoje!i ugra#eni ili
korisni"ki definirani tip podataka. Na primjer, deklaracijom:
typedef float broj;
identifikator broj postaje sinonimom za tip float. Nakon gornje deklaracije
novope"eni identifikator tipa broj moe se ravnopravno koristiti u deklaracijama
objekata:
broj pi = 3.14159;
Budu!i da deklaracija typedef ne uvodi novi tip podataka, niti mijenja standardna
pravila pretvorbe podataka, sljede!a pridruivanja su dozvoljena i ne!e prouzro"iti
nikakve promjene u to"nosti:
float a = pi;
typedef float pliva;
pliva = pi;
Osnovni razlog za primjenu deklaracije typedef jesu jednostavnije promjene kda.
Pretpostavimo da smo napisali program za neki numeri"ki prora"un tako da su nam svi
broj"ani podaci tipa float. Nakon nekog vremena utvrdili smo da nam float ne
zadovoljava uvijek glede to"nosti, te da ponekad neke brojeve moramo deklarirati kao
double. U najgorem slu"aju to zna"i pretraivanje kda i ru"nu zamjenu odgovaraju!ih
deklaracija float u deklaracije double ili obrnuto (ako se predomislimo).
// prije promjene:
float a, b;
float k, h;
// ...
float x, y;
// nakon promjene:
double a, b;
float k, h;
// ...
double x, y;
Kada je broj objekata mali to i nije teko, ali za veliki broj deklaracija te zamjene mogu
biti naporne i podlone pogrekama. Posao !emo si bitno olakati, ako u gornjem
primjeru dodamo deklaraciju typedef za podatke "iji tip !emo povremeno mijenjati:
typedef float brojevi;
brojevi a, b;
float k, h;
// ...
brojevi x, y;
elimo li sada promijeniti tipove, dovoljno je samo gornju deklaraciju typedef
zamijeniti sljede!om:
typedef double brojevi;
Sada !e svi podaci tipa brojevi biti prevedeni kao double podaci, bez potrebe daljnjih
izmjena u izvornom kdu.
Osim u ovakvim jednostavnim slu"ajevima, klju"na rije" typedef se "esto koristi
prilikom deklaracija pokaziva"a i referenci na objekte, pokaziva"a na funkcije i kod
deklaracija polja. Naime, sintaksa kojom se ti tipovi opisuju moe "esto biti vrlo
sloena. Zbog toga, ako "esto koristimo pokaziva" na neki tip, programski kd moe
postati vrlo ne"itljiv. U tom slu"aju, jednostavnije je pomo!u klju"ne rije"i typedef
definirati novi tip, koji ozna"ava "esto koriteni tip pokaziva" na objekt. Takav tip
postaje ravnopravan svim ostalim ugra#enim tipovima, te se moe pojaviti na svim
mjestima na kojima se moe pojaviti ugra#eni tip: prilikom deklaracije objekata,
specificiranja parametara funkcije, kao parametar sizeof operatoru i sl. Primjena
typedef klju"ne rije"i na takve tipove bit !e objanjena u kasnijim poglavljima.
2.5. Operator sizeof
Operator sizeof je unarni operator koji kao rezultat daje broj bajtova to ih operand
zauzima u memoriji ra"unala:
cout << "Duljina podataka tipa int je " << sizeof(int)
<< " bajtova" << endl;
Valja naglasiti da standard jezika C++ ne definira veli"inu bajta, osim u smislu rezultata
to ga daje sizeof operator; tako je sizeof(char) jednak $. Naime, duljina bajta (broj
bitova koji "ine bajt) ovisi o arhitekturi ra"unala. Mi !emo u knjizi uglavnom
podrazumijevati da bajt sadri 8 bitova, to je naj"e!i slu"aj u praksi.
Operand sizeof operatora moe biti identifikator tipa (npr. int, float, char) ili
konkretni objekt koji je ve! deklariran:
float f;
cout << sizeof(f) << endl; // duljina float-a
int i;
cout << sizeof(i) << endl; // duljina int-a
2.6. Operator razdvajanja 75
Operator sizeof se moe primijeniti i na izraz, koji se u tom slu"aju ne izra"unava ve!
se odre#uje duljina njegova rezultata. Zbog toga !e sljede!e naredbe ispisati duljine
float, odnosno int rezultata:
float f;
int i;
cout << sizeof(f * i) << endl; // duljina float
cout << sizeof(static_cast<int>(i * f)) << endl;
// duljina int
Operator sizeof se moe primijeniti i na pokaziva"e, reference, polja, korisni"ki
definirani razredi, strukture, unije i objekte (s kojima !emo se upoznati u sljede!im
poglavljima). Ne moe se primijeniti na funkcije (na primjer, da bi se odredilo njihovo
zauze!e memorije), ali se moe primijeniti na pokaziva"e na funkcije. U svim
slu"ajevima on vra!a ukupnu duljinu tih objekata izraenu u bajtovima.
Rezultat operatora sizeof je tipa size_t, cjelobrojni tip bez predznaka koji ovisi o
implementaciji prevoditelja, definiran u zaglavlju cstddef.
Operator sizeof se uglavnom koristi kod dinami"kog alociranja memorijskog
prostora kada treba izra"unati koliko memorije treba osigurati za neki objekt, o "emu !e
biti govora u kasnije u knjizi.
2.6. Operator razdvajanja
Operator razdvajanja , (zarez) koristi se za razdvajanje izraza u naredbama. Izrazi
razdvojeni zarezom se izvode postepeno, s lijeva na desno. Tako !e nakon naredbe
i = 10, i + 5;
varijabli i biti pridruena vrijednost $5. Prilikom koritenja operatora razdvajanja u
sloenijim izrazima valja biti vrlo oprezan, jer on ima najnii prioritet (vidi sljede!i
odjeljak o hijerarhiji operatora). To se posebice odnosi na pozive funkcija u kojima se
zarez koristi za razdvajanje argumenata. Ovaj operator se vrlo "esto koristi u sprezi s
uvjetnim operatorom (poglavlje 3.3) te za razdvajanje vie izraza u parametrima for
petlje (poglavlje 3.5).
2.7. Hijerarhija i redoslijed izvo#enja operatora
U matematici postoji utvr#ena hijerarhija operacija prema kojoj neke operacije imaju
prednost pred drugima. Podrazumijevani slijed operacija je slijeva nadesno, ali ako se
dvije operacije razli"itog prioriteta na#u jedna do druge, prvo se izvodi operacija s viim
prioritetom. Na primjer u matemati"kom izrazu
a + b c/ d
mnoenje broja b s brojem c ima prednost pred zbrajanjem s brojem a, tako da se ono
izvodi prvo. Umnoak se zatim dijeli s d i tek se tada pribraja broj a.
I u programskom jeziku C++ definirana je hijerarhija operatora. Prvenstveni razlog
tome je kompatibilnost s matemati"kom hijerarhijom operacija, to omogu!ava pisanje
ra"unskih izraza na gotovo identi"an na"in kao u matematici. Stoga gornji izraz u jeziku
C++ moemo pisati kao
y = a + b * c / d;
Redoslijed izvo#enja operacija !e odgovarati matemati"ki o"ekivanom. Operacije se
izvode prema hijerarhiji operacija, po"evi s operatorima najvieg prioriteta. Ako dva
susjedna operatora imaju isti prioritet, tada se operacije izvode prema slijedu izvo#enja
operatora. U tablici 2.$6 na stranici 77 dani su svi operatori svrstani po hijerarhiji od
najvieg do najnieg. Operatori s istim prioritetom smjeteni su u zajedni"ke blokove.
Striktno definiranje hijerarhije i slijeda izvo#enja je neophodno i zato jer se neki
znakovi koriste za vie namjena. Tipi"an primjer je znak - (minus) koji se koristi kao
binarni operator za oduzimanje, kao unarni operator za promjenu predznaka, te u
operatoru za umanjivanje (--). Takva viezna"nost moe biti uzrokom "estih pogreaka.
Ilustrirajmo to sljede!im primjerom. Neka su zadana dva broja a i b; elimo od broja a
oduzeti broj b prethodno umanjen za $. Neopreznom programeru moe se dogoditi da
umjesto
c = a - --b;
za to napie naredbu
c = a---b;
to !e stvarno ta naredba uraditi pouzdano !emo saznati ako ispiemo vrijednosti svih
triju varijabli nakon naredbe:
int main() {
int a = 2;
int b = 5;
int c;
c = a---b;
cout << "a = " << a << ", b = " << b << ", c = " << c << endl;
return 1;
}
Izvo#enjem ovog programa na zaslonu !e se ispisati
a = 1, b = 5, c = -3
to zna"i da je prevoditelj naredbu interpretirao kao
c = a-- - b;
tj. uzeo je vrijednost varijable a, od nje oduzeo broj b te rezultat pridruio varijabli c, a
varijablu a je umanjio (ali tek nakon to je upotrijebio njenu vrijednost).
2.7. Hijerarhija i redoslijed izvo"enja operatora 77
Tablica 2.16. Hijerarhija operatora
operator zna"enje primjer
:: globalno podru"je ::ime
:: podru"je razreda razred::ime
:: podru"je imenika imenik::ime
. izbor "lana objekt.clan
-> izbor "lana pokazivac->clan
[] indeksiranje varijabla[indeks]
() poziv funkcije funkcija(argumenti)
() stvori tip tip(argumenti)
++ uve!aj nakon lvrijednost++
-- umanji nakon lvrijednost--
typeid identifikacija tipa typeid(tip)
typeid identifikacija tipa tijekom izvo#enja typeid(izraz)
const_cast pretvorba nepromjenjivosti tipa const_cast<tip>(izraz)
dynamic_cast pretvorba tipa tijekom izvo#enja dynamic_cast<tip>(izraz)
static_cast pretvorba tipa tijekom prevo#enja static_cast<tip>(izraz)
reinterpret_cast neprovjerena pretvorba tipa reinterpret_cast<tip>(izraz)
sizeof veli"ina objekta sizeof izraz
sizeof veli"ina tipa sizeof(tip)
++ uve!aj prije ++lvrijednost
-- umanji prije --lvrijednost
+ - ! ~ unarni operatori ~lvrijednost
* dereferenciranje *izraz
& adresa objekta &lvrijednost
new stvori (alociraj) objekt new tip
new stvori (i inicijaliziraj) objekt new tip(argumenti)
new stvori (smjesti) objekt new(argumenti) tip
new stvori (smjesti i inicijaliziraj) objekt new(argumenti) tip(argumenti)
delete uniti (dealociraj) objekt delete pokazivac
delete uniti (dealociraj) poljet delete[] pokazivac
() dodjela tipa (tip) izraz
.* izbor "lana objekt.*pokazivac_na_clan
->* izbor "lana pokazivac->*pokazivac_na_clan
* / % mnoenja izraz % izraz
+ - zbrajanja izraz izraz
<< >> bitovni pomaci izraz >> izraz
< > <= >= poredbeni operatori izraz <= izraz
== != operatori jednakosti izraz != izraz
(nastavlja se)
Kao i u matematici, okruglim zagradama se moe zaobi!i ugra#ena hijerarhija
operatora, budu!i da one imaju vii prioritet od svih operatora. Tako !e se u kdu
d = a * (b + c);
prvo zbrojiti varijable b i c, a tek potom !e se njihov zbroj mnoiti s varijablom a. %esto
je zgodno zagrade koristiti i radi "itljivosti kda kada one nisu neophodne. Na primjer, u
gore razmatranom primjeru mogli smo za svaki slu"aj pisati
c = a - (--b);
Tablica 2.16 (nastavak)
operator zna"enje primjer
& bitovni i izraz & izraz
^ bitovno isklju!ivo ili izraz ^ izraz
| bitovni ili izraz | izraz
&& logi"ki i izraz && izraz
|| logi"ki ili izraz || izraz
?: uvjetni izraz izraz ? izraz : izraz
= *= /= += -= &=
^= |= %= >>= <<=
pridruivanja lvrijednost += izraz
throw baci iznimku throw izraz
, razdvajanje izraz , izraz
Dobra je navada stavljati zagrade i praznine svugdje gdje postoji dvojba o
hijerarhiji operatora i njihovom pridruivanju. Time kd postaje pregledniji i
razumljiviji. Pritom valja paziti da broj lijevih zagrada u naredbi mora biti
jednak broju desnih zagrada u protivnom !e prevoditelj javiti pogreku.
79
79
3. Naredbe za kontrolu toka programa
Tko kontrolira prolost, glasio je slogan
Stranke, kontrolira i budu"nost: tko kontrolira
sadanjost kontrolira prolost.
George Orwell (#903#950), #984
U ve!ini realnih problema tok programa nije pravocrtan i jedinstven pri svakom
izvo#enju. Redovito postoji potreba da se pojedini odsje"ci programa ponavljaju
programski odsje"ci koji se ponavljaju nazivaju se petljama (engl. loops). Ponavljanje
moe biti unaprijed odre#eni broj puta, primjerice elimo li izra"unati umnoak svih
cijelih brojeva od $ do $00. Me#utim, broj ponavljanja moe ovisiti i o rezultatu neke
operacije. Kao primjer za to uzmimo u"itavanje podataka iz neke datoteke datoteka se
"ita podatak po podatak, sve dok se ne u"ita znak koji ozna"ava kraj datoteke (end-of-
file). Duljina datoteke pritom moe varirati za pojedina izvo#enja programa.
Gotovo uvijek se javlja potreba za grananjem toka, tako da se ovisno o
postavljenom uvjetu u jednom slu"aju izvodi jedan dio programa, a u drugom slu"aju
drugi dio. Na primjer, elimo izra"unati realne korijene kvadratne jednadbe. Prvo !emo
izra"unati diskriminantu ako je diskriminanta ve!a od nule, izra"unat !emo oba
korijena, ako je jednaka nuli izra"unat !emo jedini korijen, a ako je negativna ispisat
!emo poruku da jednadba nema realnih korijena. Grananja toka i ponavljanja dijelova
kda omogu!avaju posebne naredbe za kontrolu toka.
3.1. Blokovi naredbi
Dijelovi programa koji se uvjetno izvode ili "ije se izvo#enje ponavlja grupiraju se u
blokove naredbi jednu ili vie naredbi koje su ome#ene parom otvorena-zatvorena
viti"asta zagrada {}. Izvana se taj blok ponaa kao jedinstvena cjelina, kao da se radi
samo o jednoj naredbi. S blokom naredbi susreli smo se ve! u prvom poglavlju, kada
smo opisivali strukturu glavne funkcije main(). U prvim primjerima na stranicama 2$ i
25 cijeli program sastojao se od po jednog bloka naredbi. Blokovi naredbi se redovito
piu uvu"eno. To uvla"enje radi se isklju"ivo radi preglednosti, to je naro"ito vano
ako imamo blokove ugnije#ene jedan unutar drugog.
Vano svojstvo blokova jest da su varijable deklarirane u bloku vidljive samo
unutar njega. Zbog toga !e prevo#enje kda
#include <iostream>
int main() {
80 3. Naredbe za kontrolu toka programa
{ // po!etak bloka naredbi
int a = 1; // lokalna varijabla u bloku
cout << a << endl;
} // kraj bloka naredbi
return 0;
}
pro!i uredno, ali ako naredbu za ispis lokalne varijable a prebacimo izvan bloka
#include <iostream>
int main() {
{
int a = 1;
}
cout << a << endl; // pogreka: a vie ne postoji!
return 0;
}
dobit !emo poruku o pogreki da varijabla a koju pokuavamo ispisati ne postoji.
Ovakvo ograni"enje podru!ja lokalne varijable (engl. scope domet, doseg) omogu!ava
da se unutar blokova deklariraju varijable s istim imenom kakvo je ve! upotrijebljeno
izvan bloka. Lokalna varijabla !e unutar bloka zakloniti istoimenu varijablu prethodno
deklariranu izvan bloka, u to se najbolje moemo uvjeriti sljede!im primjerom
#include <iostream>
int main() {
int a = 5;
{
int a = 1;
cout << a << endl; // ispisuje 1
}
cout << a << endl; // ispisuje 5
return 0;
}
Prva naredba za ispis dohvatit !e lokalnu varijablu a = 1, budu!i da ona ima prednost
pred istoimenom varijablom a = 5 koja je deklarirana ispred bloka. Po izlasku iz bloka,
lokalna varijabla a se gubi te je opet dostupna samo varijabla a = 5. Naravno da bi
ponovna deklaracija istoimene varijable bilo u vanjskom, bilo u unutarnjem bloku
rezultirala pogrekom tijekom prevo#enja. Podru"jem dosega varijable pozabavit !emo
se detaljnije u kasnijim poglavljima.
Ako se blok u naredbama za kontrolu toka sastoji samo od jedne naredbe, tada se
viti"aste zagrade mogu i izostaviti.
3.2. Grananje toka naredbom if 81
3.2. Grananje toka naredbom if
Naredba if omogu!ava uvjetno grananje toka programa ovisno o tome da li je ili nije
zadovoljen uvjet naveden iza klju"ne rije"i if. Najjednostavniji oblik naredbe za
uvjetno grananje je:
if ( logi!ki_izraz )
// blok_naredbi
Ako je vrijednost izraza iza rije"i if logi"ka istina (true), izvodi se blok naredbi koje
slijede iza izraza. U protivnom se taj blok preska"e i izvo#enje nastavlja od prve
naredbe iza bloka. Na primjer:
if (a < 0) {
cout << "Broj a je negativan!" << endl;
}
U slu"aju da blok sadri samo jednu naredbu, viti"aste zagrade koje ome#uju blok mogu
se i izostaviti, pa smo gornji primjer mogli pisati i kao:
if (a < 0)
ili
if (a < 0) cout << "Broj a je negativan!" << endl;
U protivnom se moe dogoditi da nakon dodavanja naredbe u blok programer zaboravi
ome#iti blok zagradama i time dobije nepredvi#ene rezultate:
if (a < 0)
cout << "Njegova apsolutna vrijednost je " << -a
<< endl;
Druga naredba ispod if uvjeta izvest !e se i za pozitivne brojeve, jer vie nije u bloku,
pa !e se za pozitivne brojeve ispisati pogrena apsolutna vrijednost! Ina"e, u primjerima
!emo izbjegavati pisanje viti"astih zagrada gdje god je to mogu!e radi utede na
prostoru.
elimo li da se ovisno u rezultatu izraza u if uvjetu izvode dva nezavisna
programska odsje"ka, primijenit !emo sljede!i oblik uvjetnog grananja:
Zbog preglednosti kda i nedoumica koje mogu nastati prepravkama,
po"etniku preporu"ujemo redovitu uporabu viti"astih zagrada i pisanje
naredbi u novom retku.
if ( logi!ki_izraz )
// prvi_blok_naredbi
else
// drugi_blok_naredbi
Kod ovog oblika, ako izraz u if uvjetu daje kao rezultat logi"ku istinu (true), izvest !e
se prvi blok naredbi. Po zavretku bloka, izvo#enje programa nastavlja se od prve
naredbe iza drugog bloka. Ako izraz daje kao rezultat logi"ku neistinu (false), preska"e
se prvi blok, a izvodi samo drugi blok naredbi, nakon "ega se nastavlja izvo#enje
naredbi koje slijede. Evo jednostavnog primjera u kojem se ra"unaju presjecita pravca s
koordinatnim osima. Pravac je zadan jednadbom a x + b y + c = 0.
#include <iostream>
int main() {
cout << "Upii koeficijente pravca:" << endl;
float a, b, c; // koeficijenti pravca
cout << "a = ";
cin >> a; // u!itaj koeficijent a
cout << "b = ";
cin >> b; // u!itaj koeficijent b
cout << "c = ";
cin >> c; // u!itaj koeficijent c
cout << "Koeficijenti: " << a << ","
<< b << "," << c << endl; // ispii ih
cout << "Presjecite s apscisom: ";
if (a != 0)
cout << -c / a << ", ";
else
cout << "nema, "; // pravac je horizontalan
cout << "presjecite s ordinatom: ";
if (b != 0)
cout << -c / b << endl;
else
cout << "nema" << endl; // pravac je vertikalan
return 0;
}
Kada prevedete i pokrenete gornji program, ne zaboravite nakon upisa svake vrijednosti
pritisnuti tipku Enter.
Zadatak. Napiite program kojim "ete (pomo"u operatora modulo) ispitati da li je
upisani broj paran ili neparan i shodno tome ispisati poruku.
3.2. Grananje toka naredbom if 83
Blokovi if naredbi se mogu nadovezivati:
if ( logi!ki_izraz1 )
else if ( logi!ki_izraz2 )
else if ( logi!ki_izraz3 )
// tre"i_blok_naredbi
...
else
// zadnji_blok_naredbi
Ako je logi!ki_izraz1 to"an, izvest !e se prvi blok naredbi, a zatim se izvo#enje
nastavlja od prve naredbe iza zadnjeg else bloka u nizu, tj. iza bloka
zadnji_blok_naredbi. Ako logi!ki_izraz1 nije to"an, izra"unava se logi!ki_izraz2
i ovisno o njegovoj vrijednosti izvodi se drugi_blok_naredbi, ili se program nastavlja
iza njega. Ilustrirajmo to primjerom u kojem traimo realne korijene kvadratne
jednadbe:
#include <iostream>
int main() {
float a, b, c;
cout << "Unesi koeficijente kvadratne jednadbe:"
<< endl;
cout << "a = ";
cin >> a;
cout << "b = ";
cin >> b;
cout << "c = ";
cin >> c;
float diskr = b * b - 4. * a * c; // diskriminanta
cout << "Jednadba ima ";
if (diskr == 0)
cout << "dvostruki realni korijen." << endl;
else if (diskr > 0)
cout << "dva realna korijena." << endl;
else
cout << "dva kompleksna korijena." << endl;
return 0;
}
Blokovi if naredbi mogu se ugnje#ivati jedan unutar drugoga. Ilustrirajmo to
primjerom u kojem gornji kd poop!ujemo i na slu"ajeve kada je koeficijent a
kvadratne jednadbe jednak nuli, tj. kada se kvadratna jednadba svodi na linearnu
jednadbu:
#include <iostream>
int main() {
float a, b, c;
cout << "Unesi koeficijente kvadratne jednadzbe:"
<< endl;
cout << "a = ";
cin >> a;
cout << "b = ";
cin >> b;
cout << "c = ";
cin >> c;
if (a) {
float diskr = b * b - 4. * a * c;
cout << "Jednadba ima ";
if (diskr == 0)
cout << "dvostruki realni korijen." << endl;
else if (diskr > 0)
cout << "dva realna korijena." << endl;
else
cout << "kompleksne korijene." << endl;
}
else
cout << "Jednadba je linearna." << endl;
return 0;
}
Za logi"ki izraz u prvom if uvjetu postavili smo samo vrijednost varijable a ako !e
ona biti razli"ita od nule, uvjet !e biti zadovoljen (pravilima pretvorbe vrijednost
varijable svest !e se na logi"ku istinu) i izvest !e se naredbe u prvom if bloku. Taj blok
sastoji se od niza if-else blokova identi"nih onima iz prethodnog primjera. Ako
po"etni uvjet nije zadovoljen, tj. ako varijabla a ima vrijednost 0 (to rezultira logi"kom
neistinom nakon pretvorbe), preska"e se cijeli prvi blok i ispisuje poruka da je
jednadba linearna. Uo"imo u gornjem primjeru dodatno uvla"enje ugnije#enih
blokova.
Zadatak. Proirite prethodni zadatak za provjeru parnosti tako da za neparne brojeve
dodatno ispitate djeljivost s 3 ako je broj djeljiv s 3, ispiite dodatnu poruku o tome.
Pri definiranju logi"kog izraza u naredbama za kontrolu toka po"etnik treba biti
oprezan. Na primjer, elimo li da se dio programa izvodi samo za odre#eni opseg
vrijednosti varijable b, naredba
if (-10 < b < 0) //...
ne!e raditi onako kako bi se prema ustaljenim matemati"kim pravilima o"ekivalo. Ovaj
logi"ki izraz u biti se sastoji od dvije usporedbe: prvo se ispituje je li $0 manji od b, a
potom se rezultat te usporedbe uspore#uje s 0, tj.
3.3. Uvjetni operator ? : 85
if ((-10 < b) < 0) //...
Kako rezultat prve usporedbe moe biti samo true ili false, odnosno $ ili 0, druga
usporedba dat !e uvijek logi"ku neistinu. Da bi program poprimio eljeni tok, usporedbe
moramo razdvojiti i logi"ki izraz formulirati ovako: ako je $0 manji od b i ako je b
manji od 0:
if (-10 < b && b < 0) //...
Druga nezgoda koja se moe dogoditi jest da se umjesto operatora za usporedbu ==, u
logi"kom izrazu napie operator pridruivanja =. Na primjer:
if (k = 0) // pridruivanje, a ne usporedba!!!
k++;
else
k = 0;
Umjesto da se varijabla k uspore#uje s nulom, njoj se u logi"kom izrazu pridjeljuje
vrijednost 0. Rezultat logi"kog izraza jednak je vrijednosti varijable k (0 odnosno
false), tako da se prvi blok naredbi nikada ne izvodi. Bolji prevoditelj !e na takvom
mjestu korisniku prilikom prevo#enja dojaviti upozorenje.
3.3. Uvjetni operator ? :
Iako ne spada me#u naredbe za kontrolu toka programa, uvjetni operator po strukturi je
sli"an if-else bloku, tako da ga je zgodno upravo na ovom mjestu predstaviti. Sintaksa
operatora uvjetnog pridruivanja je:
uvjet ? izraz1 : izraz2 ;
Ako izraz uvjet daje logi"ku istinu, izra"unava se izraz1, a u protivnom izraz2. U
primjeru
x = (x < 0) ? -x : x; // x = abs(x)
ako je x negativan, izra"unava se prvi izraz, te se varijabli x na lijevoj strani znaka
jednakosti pridruuje njegova pozitivna vrijednost, tj. varijabla x mijenja svoj predznak.
Naprotiv, ako je x pozitivan, tada se izra"unava drugi izraz i varijabli x na lijevoj strani
pridruuje njegova nepromijenjena vrijednost.
Izraz u uvjetu mora kao rezultat vra!ati logi"ki tip (ili tip koji se moe svesti na
bool). Alternativni izrazi desno od znaka upitnika moraju davati rezultat me#usobno
istog tipa ili se moraju dati svesti na isti tip preko ugra#enih pravila pretvorbe.
Uvjetni operator koristite samo za jednostavna ispitivanja kada naredba stane
u jednu liniju. U protivnom kd postaje nepregledan.
Koliko "itatelja odmah shva!a da u sljede!em primjeru zapravo ra"unamo korijene
kvadratne jednadbe?
((diskr = b * b -4 * a * c) >= 0) ?
(x1 = (-b + diskr) / 2 / a, x2 = (-b + diskr) / 2 / a) :
(cout << "Ne valja ti korijen!", x1 = x2 = 0);
Zadatak. Koriste"i uvjetni operator, ispitajte parnost unesenog broja i ako je broj
neparan pove"ajte mu vrijednost za #.
3.4. Grananje toka naredbom switch
Kada izraz uvjeta daje vie razli"itih cjelobrojnih rezultata, a za svaki od njih treba
provesti razli"ite odsje"ke programa, tada je umjesto if grananja "esto preglednije
koristiti switch grananje. Kod tog grananja se prvo izra"unava neki izraz koji daje
cjelobrojni rezultat. Ovisno o tom rezultatu, tok programa se preusmjerava na neku od
grana unutar switch bloka naredbi. Op!enita sintaksa switch grananja izgleda ovako:
switch ( cjelobrojni_izraz ) {
case konstantan_izraz1 :
break;
// tre"i_blok_naredbi
break;
default:
// !etvrti_blok_naredbi
}
Prvo se izra"unava cjelobrojni_izraz, koji mora davati cjelobrojni rezultat. Ako je
rezultat tog izraza jednak nekom od konstantnih izraza u case uvjetima, tada se izvode
sve naredbe koje slijede pripadaju!i case uvjet sve do prve break naredbe. Nailaskom
na break naredbu, izvo#enje kda u switch bloku se prekida i nastavlja se od prve
naredbe iza switch bloka. Ako izraz daje rezultat koji nije naveden niti u jednom od
case uvjeta, tada se izvodi blok naredbi iza klju"ne rije"i default. Razmotrimo tokove
programa za sve mogu!e slu"ajeve u gornjem primjeru. Ako cjelobrojni_izraz kao
rezultat daje:
konstantan_izraz1, tada !e se prvo izvesti prvi_blok_naredbi, a zatim
drugi_blok_naredbi. Nailaskom na naredbu break prekida se izvo#enje naredbi u
switch bloku. Program iska"e iz bloka i nastavlja od prve naredbe iza bloka.
konstantan_izraz2, izvodi se drugi_blok_naredbi. Nailaenjem na naredbu break
prekida se izvo#enje naredbi u switch bloku i program nastavlja od prve naredbe iza
bloka.
3.4. Grananje toka naredbom switch 87
konstantan_izraz3 ili konstantan_izraz4 izvodi se tre"i_blok_naredbi.
Naredbom break prekida se izvo#enje naredbi u switch bloku i program nastavlja od
prve naredbe iza bloka.
Ako rezultat nije niti jedan od navedenih konstantnih_izraza, izvodi se
!etvrti_blok_naredbi iza default naredbe.
Evo i konkretnog primjera switch grananja (algoritam je prepisan iz priru"nika za jedan
stari programirljivi kalkulator):
#include <iostream>
int main() {
cout << "Upii datum u formatu DD MM GGGG:";
int dan, mjesec;
long int godina;
cin >> dan >> mjesec >> godina;
long datum;
if (mjesec < 3) {
datum = 365 * godina + dan + 31 * (mjesec - 1)
+ (godina - 1) / 4
- 3 * ((godina - 1) / 100 + 1) / 4;
}
else {
// uo!imo operator dodjele tipa static_cast<int>:
datum = 365 * godina + dan + 31 * (mjesec - 1)
- static_cast<int> (0.4 * mjesec + 2.3)
+ godina / 4 - 3 * (godina / 100 + 1) / 4;
}
cout << dan << "." << mjesec << "." << godina
<< ". pada u ";
switch (datum % 7) {
case 0:
cout << "subotu." << endl;
break;
case 1:
cout << "nedjelju." << endl;
break;
case 2:
cout << "ponedjeljak." << endl;
break;
case 3:
cout << "utorak." << endl;
break;
case 4:
cout << "srijedu." << endl;
break;
case 5:
cout << "!etvrtak." << endl;
break;
default:
cout << "petak." << endl;
}
return 0;
}
Algoritam se zasniva na cjelobrojnim dijeljenjima, tako da sve varijable treba deklarirati
kao cjelobrojne. tovie, godina se mora definirati kao long int, jer se ona u ra"unu
mnoi s 365. U protivnom bi vrlo vjerojatno dolo do broj"anog preljeva, osim ako
bismo se ograni"ili na datume iz ivota Kristovih suvremenika. Uo"imo u gornjem kdu
operator dodjele tipa static_cast<int>()
/*...*/ static_cast<int>(0.4 * mjesec + 2.3) /*...*/
kojim se rezultat mnoenja i zbrajanja brojeva s pomi"nim zarezom pretvara u cijeli
broj, tj. odbacuju decimalna mjesta. U switch naredbi se rezultat prethodnih ra"una
normira na neki od sedam dana u tjednu pomo!u operatora % (modulo).
U gornjem primjeru svaki case je zaklju"en break naredbom pa se netko moe
zapitati zato je uop!e neophodan break zar ne bi bilo jednostavnije definirati da se
program podrazumijevano izvrava samo do sljede!e naredbe case? Pogledajmo
protuprimjer: u gornjem programu !emo switch blok nadomjestiti sljede!im kdom:
switch (datum % 7) {
case 0:
case 1:
cout << "dane weekenda." << endl;
break;
default:
cout << "radne dane." << endl;
}
Budu!i da odmah iza naredbe case 0: slijedi case 1:, blok naredbi do naredbe break
!e se izvravati i za slu"aj kada je rezultat izraza u switch jednak 0. default blok !e se
izvoditi za sve ostale slu"ajeve.
Zadatak. U gornjem primjeru pomaknite default blok naredbi ispred case naredbi i
pokrenite program. Nemojte zaboraviti dodati naredbu break na kraj default bloka!
to bi se dogodilo da taj break izostavite?
Blok default moe biti smjeten bilo gdje unutar switch bloka, no zbog
preglednosti je preporu"ljivo staviti ga na kraj. On se smije i izostaviti, ali ga je redovito
zgodno imati da bi kroz njega program proao za vrijednosti koje nisu obuhva!ene case
blokovima. Ovo je naro"ito vano tijekom razvijanja programa, kada se u default blok
moe staviti naredba koja !e ispisivati upozorenje da je cjelobrojni_izraz u switch
poprimio neku nepredvi#enu vrijednost.
Zadatak. Zadnji primjer modificirajte tako da dodatno ispitujete da li zadani datum
pada na neki blagdan (za po!etak ispitajte samo za 25.#2.). Ako pada na blagdan ili
3.5. Petlja for 89
ako pada u dane weekenda, ispiite da je taj dan neradni, ina!e da je radni. Uputa: na
po!etku programa definirajte bool varijablu DaLiJePraznik i postavite ju po!etno na
false. Vrijednost te varijable promijenite ako je zadovoljen uvjet ispitivanja za
blagdane ili ako se unutar switch-a ispostavi da datum pada u subotu ili nedjelju. Na
kraju programa ispitajte vrijednost varijable i ispiite odgovaraju"u poruku.
3.5. Petlja for
%esto u programima treba ponavljati dijelove kda. Ako je broj ponavljanja poznat prije
ulaska u petlju, najprikladnije je koristiti for petlju. To je najop!enitija vrsta petlje i ima
sljede!i oblik:
for ( po!etni_izraz ; uvjet_izvo#enja ; izraz_prirasta )
// blok_naredbi
Iza klju"ne rije"i for, unutar okruglih zagrada () navode se tri grupe naredbi,
me#usobno odvojenih znakom to"ka-zarez ;. Postupak izvo#enja for-bloka je sljede!i:
$. Izra"unava se po!etni_izraz. Naj"e!e je to pridruivanje po"etne vrijednosti
broja"u kojim !e se kontrolirati ponavljanje petlje.
2. Izra"unava se uvjet_izvo#enja, izraz "iji rezultat mora biti tipa bool. Ako je rezultat
jednak logi"koj neistini, preska"e se blok_naredbi i program se nastavlja prvom
naredbom iza bloka.
3. Ako je uvjet_izvo#enja jednak logi"koj istini, izvodi se blok_naredbi.
4. Na kraju se izra"unava izraz_prirasta (npr. pove!avanje broja"a petlje). Program
se vra!a na po"etak petlje, te se ona ponavlja od to"ke 2.
Programski odsje"ak se ponavlja sve dok uvjet_izvo#enja na po"etku petlje daje
logi"ku istinu; kada rezultat tog izraza postane logi"ka neistina, programska petlja se
prekida.
Kao primjer za for petlju, napiimo program za ra"unanje faktorijela (faktorijela od
n je umnoak svih brojeva od $ do n):
n! = $ 2 (n 2) (n $) n
Pogledajmo kd:
#include <iostream>
int main() {
int n;
cout << "Upii prirodni broj: "; // manji od 13!?
cin >> n;
long int fjel = 1;
for (int i = 2; i <= n; i++)
fjel *= i;
cout << n << "! = " << fjel << endl;
return 0;
}
Prije ulaska u petlju trebamo definirati po"etnu vrijednost varijable fjel u koju !emo
gomilati umnoke. Na ulasku u petlju deklariramo broja" petlje, varijablu i tipa int te
joj pridruujemo po"etnu vrijednost 2 (po!etni_izraz: int i = 2). Unutar same petlje
mnoimo fjel s broja"em petlje, a na kraju tijela petlje uve!avamo broja"
(izraz_prirasta: i++). Petlju ponavljamo sve dok je broja" manji ili jednak unesenom
broju (uvjet_izvo#enja: i <= n). Pri testiranju programa pazite da uneseni broj ne
smije biti ve!i od $2, jer !e ina"e do!i do broj"anog preljeva varijable fjel.
Zanimljivo je uo"iti to !e se dogoditi ako za n unesemo brojeve manje od 2. Ve!
pri prvom ulasku u petlju ne!e biti zadovoljen uvjet ponavljanja petlje te !e odmah biti
presko"eno tijelo petlje i ona se ne!e izvesti niti jednom! Ovo nam odgovara, jer je $! =
$ i (po definiciji) 0! = $. Naravno da smo petlju mogli napisati i na sljede!i na"in:
for (int i = n; i > 1; i--)
fjel *= i;
Rezultat bi bio isti. Iskusni programer bi gornji program mogao napisati jo saetije
(vidi poglavlje 3.$$), no u ovom trenutku to nam nije bitno.
Moe se dogoditi da je uvjet izvo#enja uvijek zadovoljen, pa !e se petlja izvesti
neograni"eni broj puta. Program !e uletjeti u slijepu ulicu iz koje nema izlaska, osim
pomo!u tipki Power ili Reset na ku!itu vaeg ra"unala. Na primjer:
// ovaj primjer pokre"ete na vlastitu odgovornost!
cout << "Beskona!na petlja";
for (int i = 5; i > 1; )
cout << "a";
Varijabla i je uvijek ve!a od $, tako da ako se i usudite pokrenuti ovaj program, ekran
!e vam vrlo brzo biti preplavljen slovom a. Iako naizgled banalne, ovakve pogreke
mogu po"etniku zadati velike glavobolje.
Uo"imo da smo u gornjem kdu izostavili izraz_prirasta. Op!enito, moe se
izostaviti bilo koji od tri izraza u for naredbi jedino su oba znaka ; obavezna.
tovie, mogu se izostaviti i sva tri izraza:
for ( ; ; ) // opet beskona!na petlja!
ali "itatelju preputamo da sam zaklju"i koliko je to smisleno.
Izostavi li se uvjet_izvo#enja, podrazumijevana vrijednost !e biti true i
petlja !e biti beskona"na!
3.5. Petlja for 91
U protivnom se lako moe dogoditi da petlja postane beskona"na, poput sljede!eg
primjera:
for (int i = 0; i < 5; i++)
i--; // opet beskona!na petlja!
Naredba unutar petlje potpuno potire izraz prirasta, te varijabla i alternira izme#u $ i 0.
Po"etni izraz i izraz prirasta mogu se sastojati i od vie izraza odvojenih operatorom
nabrajanja , (zarez) . To nam omogu!ava da program za ra"unanje faktorijela napiemo
i (neto) kra!e:
#include <iostream>
int main() {
int n;
cout << "Upii prirodni broj: ";
cin >> n;
long fjel;
int i;
for (i = 2, fjel = 1; i <= n; fjel *= i, i++) ;
cout << n << "! = " << fjel;
return 0;
}
U po"etnom izrazu postavljaju se broja" i varijabla fjel na svoje inicijalne vrijednosti.
Naredba za mnoenje s broja"em preba"ena je iz bloka naredbi u izraz prirasta, tako da
je od bloka ostala prazna naredba, tj. sam znak ;. Njega ne smijemo izostaviti, jer bi
ina"e prevoditelj prvu sljede!u naredbu (a to je naredba za ispis rezultata) obuhvatio u
petlju. Sada je i deklaracija broja"a preba"ena ispred for naredbe, jer po"etni izraz ne
trpi viestruke deklaracije. Da smo for naredbu napisali kao:
for (int i = 2, long fjel = 1; i <= n; fjel *= i, i++) ;
prevoditelj bi javio da je deklaracija varijable i okon"ana nepravilno, jer bi iza zareza,
umjesto imena varijable naiao na klju"nu rije" long.
Ako for naredba sadri deklaraciju varijable, tada se podru"je te varijable prostire
samo do kraja petlje
. Na primjer:

Tijekom razvoja Standarda to pravilo se mijenjalo (zanimljivi "lanak o tome izaao je u

"asopisu C++ Report od velja"e $993, pod naslovom Identifier Scope in C++ for statement
autora A. Koeniga). Tako !e neki prevoditelji ostaviti varijablu i ivom i iza for petlje.
Koristan savjet (ali ne apsolutno pravilo) je izbjegavati mijenjanje vrijednosti
kontrolne varijable unutar bloka naredbi for petlje. Sve njene promjene bolje
je definirati isklju"ivo u izrazu prirasta.
#include <iostream>
int main() {
int i = -1;
for (int i = 1; i <= 10; i++)
cout << i << endl;
cout << i << endl; // ispisuje -1
return 0;
}
Zadatak. Napiite program s dvije uzastopne petlje koje "e ispisati tablicu sa slovima
engleskog alfabeta. Tablica neka ima dva stupca: u prvom stupcu neka je ASCII kd (od
65 do 90 uklju!ivo za velika slova, odnosno 97 do #22 uklju!ivo za mala slova). Uputa:
slovo ispiite koriste"i dodjelu tipa static_cast<char>. Potom preuredite program
tako da imate samo jednu petlju i ispis u !etiri stupca.
for petlje mogu biti ugnije#ene jedna unutar druge. Ponaanje takvih petlji
razmotrit !emo na sljede!em programu:
#include <iostream>
#include <iomanip>
int main() {
for (int redak = 1; redak <= 10; redak++) {
for (int stupac = 1; stupac <= 10; stupac++)
cout << setw(5) << redak * stupac;
cout << endl;
}
return 0;
}
Nakon prevo#enja i pokretanja programa, na zaslonu !e se ispisati ve! pomalo
zaboravljena, ali generacijama pu"kokolaca omraena tablica mnoenja do $0:
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
2 4 6 8 10 12 14 16 18 20
3 6 9 12 15 18 21 24 27 30
4 8 12 16 20 24 28 32 36 40
5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
6 12 18 24 30 36 42 48 54 60
7 14 21 28 35 42 49 56 63 70
8 16 24 32 40 48 56 64 72 80
9 18 27 36 45 54 63 72 81 90
10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
Kako se gornji program izvodi? Pri ulasku u vanjsku petlju, inicijalizira se broja" redaka
na vrijednost $ te se s njom ulazi u unutarnju petlju. U unutarnjoj petlji se broja" stupaca
mijenja od $ do $0 i za svaku pojedinu vrijednost izra"unava se njegov umnoak s
3.6. Naredba while 93
broja"em redaka (potonji je cijelo to vrijeme redak = 1). Po zavrenoj unutarnjoj petlji
ispisuje se znak za novi redak, "ime zavrava blok naredbi vanjske petlje. Slijedi prirast
broja"a redaka (redak = 2) i povrat na po"etak vanjske petlje. Unutarnja petlja se
ponavlja od stupac = 1 do stupac = 10 itd. Kao to vidimo, za svaku vrijednost broja"a
vanjske petlje izvodi se cjelokupna unutarnja petlja.
Da bismo dobili ispis brojeva u pravilnim stupcima, u gornjem primjeru smo rabili
operator za rukovanje (manipulator) setw(). Argument tog manipulatora (tj. cijeli broj
u zagradi) odre#uje koliki !e se najmanji prostor predvidjeti za ispis podatka koji slijedi
u izlaznom toku. Ako je podatak kra!i od predvi#enog prostora, preostala mjesta bit !e
popunjena prazninama. Manipulator setw() definiran je u datoteci zaglavlja iomanip.
Zadatak. Preuredite prethodni primjer tako da ispie samo !lanove u donjem lijevom
trokutu:
1
2 4
3 6 9
4 8 12 16
...
Uputa: u unutarnjoj petlji kao uvjet izvo$enja postavite da je stupac manji ili jednak
retku.
Zadatak. Kd iz prethodnog zadatka modificirajte tako da se ispiu samo !lanovi u
gornjem desnom trokutu. Uputa: unutar vanjske petlje smjestite dvije petlje po
stupcima, s time da prva treba ispisivati odgovaraju"i broj praznina, a druga traene
brojeve.
3.6. Naredba while
Druga od tri petlje kojima jezik C++ raspolae jest while petlja. Ona se koristi
uglavnom za ponavljanje segmenta kda kod kojeg broj ponavljanja nije unaprijed
poznat. Sintaksa while bloka je
while ( uvjet_izvo#enja )
// blok_naredbi
uvjet_izvo#enja je izraz "iji je rezultat tipa bool. Tok izvo#enja for-bloka je sljede!i:
$. Izra"unava se logi"ki izraz uvjet_izvo#enja.
2. Ako je rezultat jednak logi"koj neistini, preska"e se blok_naredbi i program se
nastavlja od prve naredbe iz bloka.
3. Ako je uvjet_izvo#enja jednak logi"koj istini izvodi se blok_naredbi. Potom se
program vra!a na while naredbu i izvodi od to"ke $.
Konkretnu primjenu while bloka dat !emo programom kojim se ispisuje sadraj
datoteke s brojevima. U donjem kdu je to datoteka brojevi.dat, ali uz promjene
odgovaraju!eg imena, to moe biti i neka druga datoteka.
#include <iostream>
#include <fstream>
int main() {
ifstream ulazniTok("brojevi.dat");
cout << "Sadraj datoteke:" << endl << endl;
float broj;
while ((ulazniTok >> broj) != 0)
cout << broj << endl;
return 0;
}
Brojevi u datoteci brojevi.dat moraju biti upisani u tekstovnom obliku, razdvojeni
prazninama, tabulatorima ili napisani u zasebnim recima (moemo ih upisati pomo!u
najjednostavnijeg programa za upis teksta te ih pohraniti na disk).
Na po"etku programa se stvara objekt ulTok tipa (razreda) ifstream. Iako !e
razredi biti detaljnije objanjene kasnije, za sada je dovoljno re!i da je objekt ulTok
sli"an ulaznom toku cin kojeg smo do sada koristili za unos podataka s tipkovnice.
Osnovna razlika je u tome to je cin povezan na tipkovnicu, dok se ulTok vee za
datoteku "iji je naziv zadan u dvostrukim navodnicima u zagradama
. elimo li koristiti
tokove u naem programu, potrebno je uklju"iti datoteku zaglavlja fstream pomo!u
pretprocesorske naredbe #include.
Usredoto"imo se na blok while naredbe. Na po"etku while-petlje, u uvjetu
izvo#enja se naredbom
ulTok >> broj
"ita podatak. Ako je u"itavanje bilo uspjeno, ulTok !e biti razli"it od nule (neovisno o
vrijednosti u"itanog broja), te se izvodi blok naredbi u while-petlji ispisuje se broj na
izlaznom toku cout. Nakon to se izvede naredba iz bloka, izvo#enje se vra!a na
ispitivanje uvjeta petlje. Ako ulTok poprimi vrijednost 0, to zna"i da nema vie brojeva
u datoteci, petlja se prekida. Blok petlje se preska"e, te se izvo#enje nastavlja prvom
naredbom iza bloka.
Primijetimo zgodno svojstvo petlje while: ako je datoteka prazna, ulazni tok !e
odmah poprimiti vrijednost 0 te !e uvjet odmah prilikom prvog testiranja biti
neispunjen. Blok petlje se tada ne!e niti jednom izvesti, to u naem slu"aju i trebamo.
Zadatak. Dopunite gornji program tako da nakon sadraja datoteke ispie i broj
i!itanih brojeva i njihovu srednju vrijednost.

Ulazni i izlazni tokovi te razred fstream detaljno su obra#eni u $5. poglavlju.

3.7. Blok do-while 95
Zanimljivo je uo"iti da nema sutinske razlike izme#u for- i while-bloka naredbi
svaki for-blok se uz neznatne preinake moe napisati kao while-blok i obrnuto. Da
bismo se u to osvjedo"ili, napisat !emo program za ra"unanje faktorijela iz prethodnog
poglavlja koritenjem while naredbe:
#include <iostream>
int main() {
int n;
cout << "Upii prirodni broj: ";
cin >> n;
long int fjel = 1;
int i = 2;
while (i <= n) {
fjel *= i;
i++;
}
cout << n << "! = " << fjel;
return 0;
}
Trebalo je samo po"etni izraz (int i = 2) izlu"iti ispred while naredbe, a izraz prirasta
(i++) prebaciti u blok naredbi.
Zadatak. Program za ispis datoteke napiite tako da umjesto while-bloka upotrijebite
for-blok naredbi.
Koji !e se pristup koristiti (for-blok ili while-blok) prvenstveno ovisi o
sklonostima programera. Ipak, zbog preglednosti i razumljivosti kda for-blok je
preporu"ljivo koristiti kada se broj ponavljanja petlje kontrolira cjelobrojnim broja"em.
U protivnom, kada je uvjet ponavljanja odre#en nekim logi"kim uvjetom, prakti"nije je
koristiti while naredbu.
3.7. Blok do-while
Zajedni"ko for i while naredbi jest ispitivanje uvjeta izvo#enja prije izvo#enja naredbi
bloka. Zbog toga se moe dogoditi da se blok naredbi ne izvede niti jednom. Me#utim,
"esto je neophodno da se prvo izvede neka operacija te da se, ovisno o njenom ishodu,
ta operacija eventualno ponavlja. Za ovakve slu"ajeve svrsishodnija je do-while petlja:
do
// blok_naredbi
while ( uvjet_ponavljanja );
Svakako treba uo"iti da:
while uvjet ponavljanja mora biti zaklju"en znakom to"ka-zarezom ; (za
razliku od naredbe while koju je neposredno slijedio blok naredbi)
Primjenu do-while bloka ilustrirat !emo programom-igricom u kojem treba pogoditi
slu"ajno generirani trazeniBroj. Nakon svakog naeg pokuaja ispisuje se samo poruka
da li je broj ve!i ili manji od traenog. Petlja se ponavlja sve dok je pokuaj (mojBroj)
razli"it od traenog broja.
#include <iostream>
#include <cstdlib>
#include <ctime>
int main() {
int raspon = 100;
srand(time(0)); // inicijalizira generator slu!.brojeva
// generira slu!ajni broj izme'u 1 i raspon
int trazeniBroj = static_cast<float>(rand()) / RAND_MAX
* (raspon - 1) + 1;
cout << "Treba pogoditi broj izme'u 1 i "
<< raspon << endl;
int mojBroj;
int brojPokusa = 0;
do {
cout << ++brojPokusa << ". pokuaj: ";
cin >> mojBroj;
if (mojBroj > trazeniBroj)
cout << "MANJE!" << endl;
else if (mojBroj < trazeniBroj)
cout << "VIE!" << endl;
} while(mojBroj != trazeniBroj);
cout << "BINGO!!!" << endl;
return 0;
}
Za generiranje slu"ajnih brojeva upotrijebljena je funkcija rand() iz zaglavlja cstdlib.
Ona kao rezultat vra!a slu"ajni broj izme#u 0 i RAND_MAX, pri "emu je RAND_MAX broj
tako#er definiran u cstdlib biblioteci. Da bismo generirali broj u rasponu izme#u $ i
raspon, broj koji vra!a funkcija rand() podijelili smo s RAND_MAX ("ime smo normirali
broj na interval od 0 do $), pomnoili s raspon - 1 i uve!ali za $. Prilikom dijeljenja
primijenili smo operator dodjele tipa static_cast<float>, jer bi se u protivnom
izgubila decimalna mjesta i rezultat bi bili samo brojevi 0 ili $.
Uzastopni pozivi funkcije rand() uvijek generiraju isti slijed slu"ajnih brojeva, a
prvi poziv te funkcije daje uvijek isti rezultat. Da bi se izbjegle katastrofalne posljedice
takvog svojstva na neizvjesnost igre, prije poziva funkcije rand() pozvali smo funkciju
srand() koja inicijalizira klicu generatora slu"ajnog broja, tj. postavlja po"etni
slu"ajno generirani broj to ga daje rand() na neku drugu vrijednost. Funkciji
srand() treba kao argument navesti neki cijeli broj na osnovu kojeg !e se izra"unati
vrijednost klice. Iako bismo tu vrijednost mogli sami zadavati, radi fair-playa smo to
prepustili ra"unalu: pomo!u funkcije time(), definirane u standardnoj biblioteci ctime,
3.8. Naredbe break i continue 97
u"itava se trenutno sistemsko vrijeme (broj sekundi to ih odbrojava interni sat u
ra"unalu od referentnog trenutka
) i ono se koristi kao osnovica za klicu. Budu!i da

nema anse da program pokrenete vie puta unutar iste sekunde (pa "ak i na razli"itim
ra"unalima), tako generirani brojevi !e biti doista slu"ajni.
Zadatak. Izbacite iz gornjeg primjera naredbu srand() i provjerite slu!ajnost
generiranih brojeva. Dodajte u gornji primjer provjeru je li broj pokuaja ve"i od #0
u tom slu!aju ispiite koliko je pokuaj daleko od traenog broja.
Zadatak. Napiite program u kojem se ra!una priblina vrijednost funkcije sinus
pomo"u reda potencija
( )
( )! ! ! ! !
+
= + +
+
=
$
2 $ 3 5 7 9
2 $
0
3 5 7 9
i
i
i
x
i
x
x x x x
Petlju za ra!unanje !lanova reda treba ponavljati sve dok je apsolutna vrijednost
zadnjeg izra!unatog !lana reda ve"a od nekog zadanog broja (npr. #0
7
). Uputa: ispred
do-while petlje definirajte realnu varijablu zbrojReda (po!etno 0), te cjelobrojne
varijable red i preznak koje po!etno postavite na +#. Unutar do-while petlje
definirajte realnu varijablu NtiClan i inicijalizirajte ju na vrijednost u!itanog x, iza
!ega slijedi for petlja. Indeks petlje j ide od # do red i unutar nje se NtiClan mnoi s
kvocijentom x/j. Na izlasku iz for petlje pomnoite tako izmnoeni NtiClan s predznak,
dodajte to u zbrojReda, promijenite predznak i na kraju ispitajte da li je NtiClan ve"i
od postavljene granice ako jest, petlju ponovite.
3.8. Naredbe break i continue
Naredba break moe se koristiti samo u petljama te u switch grananjima. Njenu
funkciju u switch grananjima upoznali smo u odjeljku 3.4, dok se u petljama njome
prekida izvo#enje okolne for, while ili do-while petlje. Na primjer, elimo da se
izvo#enje naeg program za ispis brojeva iz datoteke brojevi.dat (na str. 94) prekine
kada se u"ita 0. Tada !emo while-petlju modificirati na sljede!i na"in:
// ...
while ((ulazniTok >> broj) != 0) {
if (broj == 0)
break; // prekida petlju u!itavanja
cout << broj << endl;
}
// ...
Nailaskom na znak broj 0 program iska"e iz while-petlje te se prekida daljnje "itanje
datoteke i ispis njena sadraja.

Na IBM kompatibilnim osobnim ra"unalima referentno vrijeme je pono! (0:00 sati) $. sije"nja
$970. godine.
Naredba continue tako#er uzrokuje skok programa na kraj petlje, ali se potom
njeno ponavljanje nastavlja. Na primjer, elimo li da na program za ispis sadraja
datoteke ispisuje samo one znakove koji se mogu prikazati na zaslonu, jedna mogu!a
varijanta bila bi:
// ...
while ((znak = fgetc(ulazniTok)) != EOF) {
if (znak < ' ' && znak != '\r')
continue; // preska!e naredbe do kraja petlje
cout << znak;
}
// ...
Nailaskom na znak "iji je kd manji od kda za prazninu i nije jednak znaku za novi
redak, izvodi se naredba continue preska"u se sve naredbe do kraja petlje (u ovom
slu"aju je to naredba za ispis znaka), ali se ponavljanje petlje dalje nastavlja kao da se
nita nije dogodilo.
Ako je vie petlji ugnije#eno jedna unutar druge, naredba break ili naredba
continue prouzro"it !e prekid ponavljanja, odnosno nastavak okolne petlje u kojoj se
naredba nalazi.
Koristite ih samo za izvanredna stanja, kada ne postoji drugi prikladan na"in da se
izvo#enje naredbi u petlji prekine. Naredba continue redovito se moe izbje!i if-
blokom.
Kao ilustraciju nesvrhovitog koritenja break naredbe pogledajmo primjer kakav se
nerijetko moe vidjeti kod samozvanih C++ gurua:
while (1) { // beskona!na petlja!
int i;
cin >> i;
if (i == 0) // ako je u!itani broj 0,
break; // tada prekini petlju
}
Budu!i da je uvjet izvo#enja petlje uvijek $ (tj. true), petlja je beskona"na; prekida se
tek izvo#enjem break naredbe. Ljepe napisana petlja bi izgledala ovako:
int i;
do {
cin >> i;
} while(i != 0);
Za razliku od po"etnog rjeenja, u ovako napisanom kdu uvjet izvo#enja petlje je
odmah uo"ljiv.
Valja izbjegavati "esto koritenje break i continue naredbi u petljama, jer
one naruavaju strukturiranost programa.
3.9. Ostale naredbe za skok 99
3.9. Ostale naredbe za skok
Naredba goto omogu!ava bezuvjetni skok na neku drugu naredbu unutar iste funkcije.
Op!i oblik je:
goto ime_oznake ;
ime_oznake je simboli"ki naziv koji se mora nalaziti ispred naredbe na koju se eli
prenijeti kontrola, odvojen znakom : (dvoto"ka). Na primjer
if (a < 0)
goto negativniBroj;
//...
negativniBroj: //naredba
Naredba na koju se eli sko"iti moe se nalaziti bilo gdje (ispred ili iza naredbe goto)
unutar iste funkcije. ime_oznake mora biti jedinstveno unutar funkcije, ali moe biti
jednako imenu nekog objekta ili funkcije. Ime oznake jest identifikator, pa vrijede
pravila navedena u poglavlju 0.
Zadnju naredbu za kontrolu toka koju !emo ovdje spomenuti upoznali smo na samom
po"etku knjige. To je naredba return kojom se prekida izvo#enje funkcija te !emo se
njome pozabaviti u poglavlju 5 posve!enom funkcijama.
3.10. O strukturiranju izvornog kda
Uvla"enje blokova naredbi i pravilan raspored viti"astih zagrada doprinose preglednosti
i "itljivosti izvornog kda. Programeri koji tek zapo"inju pisati u programskim jezicima
C ili C++ "esto se na#u u nedoumici koji stil strukturiranja koristiti. Obi"no preuzimaju
stil knjige iz koje pretipkavaju svoje prve programe ili od kolege preko "ijeg ramena
kriomice stje"u prve programerske vjetine, ne sagledavaju!i nedostatke i prednosti tog
ili nekog drugog pristupa. Nakon to im taj stil u#e u krv, teko !e prije!i na drugi bez
obzira koliko je on bolji (u to su se uvjerili i sami autori knjige tijekom njena pisanja!).
Prvi problem jest raspored viti"astih zagrada koje ozna"avaju po"etak i kraj blo-
kova naredbi. Navedimo nekoliko naj"e!ih pristupa (redoslijed navo#enja je slu"ajan):
$. viti"aste zagrade uvu"ene i me#usobno poravnate:
for ( /*...*/ )
{
// blok naredbi
// ...
}
U pravilno strukturiranom programu naredba goto uop!e nije potrebna, te ju
velika ve!ina programera uop!e ne koristi.
2. po"etna zagrada izvu"ena, zavrna uvu"ena:
for ( /*...*/ )
{ // blok naredbi
// ...
}
3. zagrade izvu"ene, me#usobno poravnate:
for ( /*...*/ )
{ // blok naredbi
// ...
}
4. po"etna zagrada na kraju naredbe za kontrolu, zavrna izvu"ena:
for ( /*...*/ ) {
// blok naredbi
// ...
}
Pristupi 2. i 3. imaju jo podvarijante u kojima se redak s po"etnom zagradom ostavlja
prazan, bez naredbe. Me#utim, taj prazan redak ne doprinosi bitno preglednosti i
nepotrebno zauzima prostor. Ista zamjerka moe se uputiti prvom pristupu.
Ve! letimi"nim pogledom na "etiri gornja pristupa "itatelj !e uo"iti da izvu"ena
zavrna zgrada u 3. odnosno 4. pristupu bolje isti"e kraj bloka. U 3. pristupu zagrade u
paru otvorena-zatvorena viti"asta zagrada me#usobno su poravnate, tako da je svakoj
zagradi lako uo"iti njenog partnera, to moe biti vrlo korisno prilikom ispravljanja
programa. Me#utim, u mnogim knjigama koristi se pristup 4 kod kojeg je po"etna
viti"asta zagrada smjetena na kraj naredbe za kontrolu toka. Budu!i da ona zapo"inje
blok te je vezana uz njega, ovaj pristup je logi"an. U ostalim pristupima povezanost
bloka naredbi s naredbom za kontrolu toka nije vizualno tako o"ita i moe se ste!i dojam
da blok naredbi predstavlja potpuno samostalnu cjelinu. Zbog navedenih razloga (Kud
svi Turci, tuda i mali Mi), u knjizi koristimo 4. pristup. Uostalom, pronalaenja para,
odnosno provjera uparenosti viti"astih zagrada u urednicima teksta (editorima) koji se
koriste za pisanje i ispravljanje izvornog kda ne predstavlja problem, jer ve!ina njih
ima za to ugra#ene funkcije.
Druga nedoumica jest koliko duboko uvla"iti blokove. Za uvla"enje blokova
najprikladnije je koristiti tabulatore. Obi"no editori imaju po"etno ugra#eni pomak
tabulatora od po 8 znakova, me#utim za iole sloeniji program s vie blokova
ugnije#enih jedan unutar drugoga, to je previe. Naj"e!e se za izvorni kd koristi
uvla"enje po 4 ili samo po 2 znaka. Uvla"enje po 4 znaka je dovoljno duboko da bi se i
po"etnik mogao lagano snalaziti u kdu, pa smo ga zato i mi koristimo u knjizi.
Iskusnijem korisniku dovoljno je uvla"enje i po samo 2 znaka, to ostavlja dovoljno
prostora za duga"ke naredbe. Naravno da kod definiranja tabulatora treba voditi ra"una
o tipu znakova (fontu) koje se koristi u editoru. Za pravilnu strukturiranost kda
neophodno je koristiti neproporcionalno pismo kod kojeg je irina svih znakova jednaka.
3.11. Kutak za budu#e C++ gurue 101
Tre!i estetski detalj vezan je uz praznine oko operatora. Po"etniku u svakom
slu"aju preporu"ujemo umetanje praznina oko binarnih operatora, ispred prefiks-
operatora i iza postfiks operatora, te umetanje zagrada kada je god u nedoumici oko
hijerarhije operatora. U protivnom osim estetskih, moete imati i sintakti"kih problema.
Uostalom, neka sam "itatelj procijeni koji je kd je "itljiviji:
a = b * c - d / (2.31 + e) + e / 8.21e-12 * 2.43;
ili
a=b*c-d/(2.31+e)+e/8.21e-12*2.43;
3.11. Kutak za budu!e C++ gurue
Jedna od odlika programskog jezika C++ jest mogu!nost saetog pisanja naredbi.
Podsjetimo se samo naredbe za inkrementiranje koja umjesto
i = i + 1;
omogu!ava jednostavno napisati
i++;
Tako#er, mogu!nost viekratne uporabe operatora pridruivanja u istoj naredbi,
dozvoljava da se primjerice umjesto dviju naredbi
a = b + 25.6;
c = e * a - 12;
napie samo jedna
c = e * (a = b + 25.6) - 12;
s potpuno istim efektom. Ovakvo saimanje kda ne samo da zauzima manje prostora u
editoru i izvornom kdu, ve! "esto olakava prevoditelju generiranje kra!eg i breg
izvedbenog kda. tovie, mnoge naredbe jezika C++ (poput naredbe za
inkrementiranje) vrlo su bliske strojnim instrukcijama mikroprocesora, pa se njihovim
prevo#enjem dobiva maksimalno efikasan kd. Pri saimanju kda posebno valja paziti
na hijerarhiju operatora (vidi tablicu 2.$6). %esto se zaboravlja da logi"ki operatori
imaju nii prioritet od poredbenih operatora, a da operatori pridruivanja imaju najnii
prioritet. Zbog toga nakon naredbe
Koji !ete pristup preuzeti ovisi isklju"ivo o vaoj odluci, ali ga onda svakako
koristite dosljedno.
c = 4 * (a = b - 5);
varijabla a ne!e imati istu vrijednost kao nakon naredbe
c = 4 * ((a = b) - 5);
ili nakon naredbi
a = b;
c = 4 * (b - 5);
U prvom primjeru !e se prvo izra"unati b - 5 te !e rezultat dodijeliti varijabli a, to je
o"ito razli"ito od drugog, odnosno tre!eg primjera gdje se prvo varijabli a dodijeli
vrijednost od b, a zatim se provede oduzimanje.
Kod C-gurua su uobi"ajena saimanja u kojima se umjesto eksplicitne usporedbe
s nulom, kao na primjer
if (a != 0) {
// ...
}
pie implicitna usporedba
if (a) {
// ...
}
Iako !e oba kda raditi potpuno jednako, sutinski gledano je prvi pristup ispravniji (i
"itljiviji) izraz u if ispitivanju po definiciji mora davati logi"ki rezultat (tipa bool). U
drugom (saetom) primjeru se, sukladno ugra#enim pravilima pretvorbe, aritmeti"ki tip
pretvara u tip bool (tako da se brojevi razli"iti od nule pretvaraju u true, a nula se
pretvara u false), pa je kona"ni ishod isti.
Sli"na situacija je prilikom ispitivanja da li je neka varijabla jednaka nuli. U
dosljednom pisanju ispitivanje bismo pisali kao:
if (a == 0) {
// ...
}
dok bi nerijetki gurui to kra!e napisali kao
if (!a) {
// ...
}
I u ovom slu"aju !e oba ispitivanja polu"iti isti izvedbeni kd, ali !e neiskusnom
programeru i"itavanje drugog kda biti zasigurno tee. tovie, neki prevoditelji !e
prilikom prevo#enja ovako saetih ispitivanja ispisati upozorenja.
3.11. Kutak za budu#e C++ gurue 103
Mogu!nost saimanja izvornog kda (s eventualnim popratnim zamkama) ilustrirat
!emo programom u kojem traimo zbroj svih cijelih brojeva od $ do $00. Budu!i da se
radi o trivijalnom ra"unu, izvedbeni program !e i na najsporijim suvremenim strojevima
rezultat izbaciti za manje od sekunde. Stoga ne!emo koristiti Gaussov algoritam za
rjeenje problema, ve! !emo (zdravo-selja"ki) napraviti petlju koja !e zbrojiti sve
brojeve unutar zadanog intervala. Krenimo s prvom verzijom:
// ver. 1.0
#include <iostream>
int main() {
int zbroj = 0;
for(int i = 1; i <= 100; i++)
zbroj = zbroj + i;
cout << zbroj << endl;
return 0;
}
Odmah uo"avamo da naredbu za zbrajanje unutar petlje moemo napisati kra!e:
// ver. 2.0
//...
for (int i = 1; i <= 100; i++) {
zbroj += i;
//...
tovie, zbrajanje moemo ubaciti u uvjet za pove!avanje kontrolne varijable for petlje:
// ver. 3.0
//...
for (int i = 1; i <= 100; zbroj += i, i++) ;
//...
Blok naredbi u petlji je sada ostao prazan, ali ne smijemo izbaciti znak ;. U dosadanjim
realizacijama mogli smo broja" petlje i pove!avati i prefiks-operatorom:
// ver. 3.1
//...
for (int i = 1; i <= 100; zbroj += i, ++i) ;
//...
Efekt je potpuno isti u izrazu prirasta for-naredbe izrazi odvojeni znakom , (zarezom)
se izra"unavaju postupno, slijeva na desno. Naravno, da su izrazi napisani obrnutim
redoslijedom
for (int i = 1; i <= 100; i++, zbroj += i)
kona"ni zbroj bi bio pogrean prvo bi se uve!ao broja", a zatim tako uve!an dodao
zbroju kao rezultat bismo dobili zbroj brojeva od 2 do $0$. Me#utim, kada stopimo
oba izraza za prirast
// ver. 4.0
//...
for (int i = 1; i <= 100; zbroj += i++) ;
//...
vie nije svejedno koristi li se postfiks- ili prefiks-operator inkrementiranja, tj. da li se
prvo dohva!a vrijednost broja"a, dodaje zbroju i zatim pove!ava broja", ili se prvo
pove!ava broja", a tek potom dohva!a njegova vrijednost:
for (int i = 1; i <= 100; zbroj += ++i)
Usporedimo li zadnju ina"icu (4.0) s prvom, skra!enje kda je o"evidno. Ali je isto tako
o"ito da je kd postao nerazumljiviji: prebacivanjem naredbe za pribrajanje broja"a u
for-naredbu, zakamuflirali smo osnovnu naredbu zbog koje je uop!e petlja napisana.
Budu!i da ve!ina dananjih prevoditelja ima ugra#ene postupke optimizacije
izvedbenog kda, pitanje je koliko !e i ho!e li uop!e ovakva saimanja rezultirati brim
i efikasnijim programom. Stoga vam preporu"ujemo:
Ne troite previe energije na ovakva saimanja, jer !e najvjerojatnije
rezultat biti neproporcionalan uloenom trudu, a izvorni kd postati
ne"itljiv(iji).

Demist If

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Demist If

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

iz travnja $995., koja je

. Prevoditelj tijekom prevo#enja provjerava sintaksu napisanog

(engl. byte), tj. $6 bitova. Prvi

. %ak i ako se napie broj s vie znamenki, prevoditelj !e zanemariti

. Da bi gornja operacija prola, trebamo

Rije" bool dolazi od prezimena engleskog matemati"ara Georgea Boolea ($8$5$864),

| je znak koji je na tipkovnici ozna"en prekinutom crtom . Na MS Windowsima taj se znak, uz

Manipulatori !e biti detaljno obra#eni u poglavlju #5. Ulazni i izlazni tokovi.

Tijekom razvoja Standarda to pravilo se mijenjalo (zanimljivi "lanak o tome izaao je u

Ulazni i izlazni tokovi te razred fstream detaljno su obra#eni u $5. poglavlju.

) i ono se koristi kao osnovica za klicu. Budu!i da

You might also like