You are on page 1of 37

Istraivanje slike grada

METODOLOGIJA / Robert Jakovljevi


KULTURNO - POVIJESNI OKVIR / Jagoda Markovi
Vizualni identitet i brendiranje grada / Silva Kali
Analiza perceptivnih elemenata imida grada ibenika
prema modelu Kevina Lyncha / Ana kevin Mikulandra
IBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Gustav ervar
INTERPRETACIJA / Robert Jakovljevi

voditelj projekta: Robet Jakovljevi


1

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

lema, arhivistu i povjesniaru Milivoju


Blaeviu za doprinos u procjeni povjesnih prekretnih toaka.
Moja osobna zahvalnost djelatnicima
Media In a Zdenki Makale Bituh i Ivanu Gulamu, te lanovima ibenskog
foto kluba: Suzani eli, Hrvoju Crnjaku, Matku Jakeliu i Marinu Suiu.
Osobitu zahvalnost dugujem prof.
dr.sc. Tihomiru Jukiu s Katedre za
urbanizam, prostorno planiranje i
pejzano ureenje koji me usmjerio
izboru metode. Prof. dr.sc. Fei Vukiu
za vrednovanje premisa i zakljuaka s
podruja unutranjih komunikacija, ak
i kad se nismo slagali, te umjetnikom
fotografu Ivi Pervanu koji je traene vedute snimao mjesecima marno i znalaki za potrebe projekta.

Zahvala

radu na projektu dugujem


zahvalnost arhitektima Miru kugoru i
ivani Stoi, oboje iz Zavoda za zatitu spomenika grada ibenika. Takoer njihovim kolegama povjesniarima
umjetnosti Dijani Bolana i Josipu uzeli koji je uz to i povjesniar i dugogodinji elnik Zavoda za zatitu spomenika kulture. Potom etnologu Jadranu
Kali, povjesniarima Gojku Lambai i
Tomislavu Paviiu i arheologu eljku
Krneviu iz Muzeja grada ibenika.
Ekonomistima Ivi Druiu s Ekonomskog fakulteta i Ivani Bujas iz Micro
grupe za pomo oko sagledavanja
ekonomske strane projekta. Etnologinji
Danieli Jelini i antropologinji Aleksandri Uzelac iz Instituta za meunarodne odnose za pomo kod strukturiranja koncepta. Strunjaku za marketing
Nikoli Krasiu iz Media In za pouzdanu pratnju, sociologu Ivici Poljiku
za konzulatacije u vezi sociolokih di-

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

METODOLOGIJA / Robert Jakovljevi

Prema Wally a Olinsu, gurua place


brandinga, autora niza ctiy brand rjeenja i savjetnika mnogih vlada ak i
inenjeri izabiru automobile prema nagnuu. Ono to eli rei je da je 90 %
ljudi upravljano emocijama. Ostatak su
poduzetnici, bankari I trgovci ijim razmiljanjem upravlja profit. Dogaanja
u ibeniku unatrag 20 godina potvruju valjanost zakljuka. Od kamenovanja Doma JNA koji se potom popravio
sredstvima onih koji su ga razbijali, do
zatvaranja tvornica i 7000 nezaposlenih u ime visokog turizma itd.. itd...

uMJESTO UvodA

Imajui na umu navedeno, kljuno za


Pripremu za brandiranje grada ibenika je pitanje:
1. resursa grada koji emotivno moe
nadahnuti veinu njegovih itelja, a da
je istovremeno prikladan za gospodarsku upotrebu. Jo bolje ako veina u
njemu moe nai osobni interes: vlasnitvo, najam, zaposlenje: intelektualni ili struni izazov ili neku drugu resursnu ili potencijalnu dionicu

randiranje je, naime, komunikacija. Struka brandiranje ili njezin sinonim - ureen sustav komunikacije se
tie tehnika projektiranih s namjerom
da potiu komunikaciju meu pojedincima i skupinama u raznim pravcima,
ali s istom svrhom, - povezivanja. Netko je rekao, gotovo tono, da je City
Brand konsenzus istiui, ne prirodu
struke (misli se najee na dizajn), ve
politiku koja prethodi city brandingu.
Pod uvjetom da se ne spotaknu o vlastite predrasude o tom to bi trebao biti
brand grada kojim upravljaju i/ili kako bi
trebao izgledati, naruiteljima city branda e u ruke pasti visoko uinkovita
sredstva buenja uspavanih potencijala koji se u natjecanju za razumijevanje,
podrku i glasae nisu ili nisu dovoljno
koristile. Govorimo, naravno o emocijama.

I, naravno, ako takav ili slian resurs


postoji:
2. Kako ga koncipirati na nain da uinkovito pokrene gospodarstvo. Upitanju je gorui problem grada (30 I neto
% nezaposlenih) i iako nije odgovor na
sve, zaokuplja najvei dio javnosti?
Tree i ne manje vano pitanje je:
3. Ako takav brand koncept postoji,
kako ga uiniti zanimljivm investitorima,
odnosno kako namaknuti sredstva da
postane operativan?
Na prvi je pogled vidljivo da izazov zahtjeva mnogo vie od dizajna, arhitekture i/ili marketinga. I svakako rijeenje
nije intelektualna dosjetka. Priroda izazova zahtjeva koncept vrstog psiholokog i sociolokog uporita. Gospodarski i umjetniki, kulturno i ekoloki
utemeljen. Kako se radi o izrazito heterogenoj ciljanoj populaciji (graani)
od njega se oekuje etiki i estetiki
prihvatljiv stav. Uz to mora biti prihvatljiv

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

METODOLOGIJA / Robert Jakovljevi

raznim dobnim skupinama, spolovima,


kulturi, statusu itd, ali i raznim bojama
koe, kulturama i religijama poto saobraa i s vanjskim ciljnim skupinama.
Koncept koji moe zadovoljiti ovakve
izazove ne moe biti nita skomnije
od Brand Vizije na koju se nadovezuje
uinkovita Brand Strategija.
Imajui na umu posebost grada koja
se pojednostavljeno moe izraziti nesrazmjerno izraenom oprekom
izmeu okruja rijetkih i visokovrijednih
prirodnih i kulturnih resursa (obilje, raj)
i naina ivota kojeg karakterizira nezadovoljstvo, frustracija i elja za promjenama (pakao, oskudica) oblikovao sam
specifinu metodu, koja se po prvi put
koristi upravo u i po mjeri ibenika.
Da bi izbjegli nerazmrsivo klupko zapletenih interesa koji premreuju jedan
grad, moemo ga, kao, uostalom, bilo
koju fiziku tvorevinu ralaniti na oblik,
znaenje i sadraj. Vano je ne smetnuti s uma da se ovo troje, u prirodi,
nikad ne javlja odvojeno. Zakljuivanje
o cijelini na osnovu istraivanja samo
jedne njene kategorije moe rezultirati
ozbiljnim pogrekama.
Tonije bi bilo govoriti o rebrandingu jer
svaki grad, bez obzira je li u procesu
brandiranja ili ne posjeduje odreenu
percepciju u javnosti. Svojevrsni neosvijeteni trade mark, Svaki je vezan uz
odreeni atribut ili imid koji je zaradio
nekad i negdje kojem moe zahvaliti
neobino uzvisivanje, i kad za to nema
razloga, kao i neobjanjivo podcjenjivanje i kad zasluuje bolje.
Vjerujem da e se biti lako sloili oko,
oblika, zapravo mentalne slike grada.
Neto tee oko sadraja koji tu sliku
ispunjava a, zasigurno, e najvie potekoa izazvati definicija njenog znaenja. Znaenje slike grada ili Brand
Promisa je brand vrijednost koja, kao
to engleski prijevod govori - obeava. Vanjskoj javnosti zato bi trebala
investirati u gradske projekte, odvaiti

se doi na odmor, studirati, zaposliti ili


kakva im je ve namjera. Unutarnjoj u
kom pravcu se grad profilira i shodno
to se smatra drutveno poeljnim i
korisnim, a to ne, u to ui, investirati
i sl...
Znaenje slike grada je konsenzus
s kojim e biti upoznata svekolika javnost u kojoj e grad traiti odgovarajue javnosti za interakciju. To mogu biti
investitori, turisti, struna radna snaga,
talenti, studenti, vlastita intelektualna
populacija, mladost, itd...
Jednom kad zaivi, slika e za decenijama obiljeiti grad. Utjecati na graane
i njihov ugled. Slino viziji biskupijskog
centra u 14 st. i posljedino konsenzusa oko gradnje te i takve katedrale.
Vizije industrijskog centra zatvorenog
procesa prerade aluminija i konsekvencama koje je konsenzus imao na
poljoprivredu, ekologiju, standard. ..
Vizije grada sofisticiranog turizma koji
je doveo do ureivanja starog grada i
gaenja tvornica itd...itd....
Brand projekcija grada nije jednostavna i jo manje plona i lako shvatljiva.
Ona je mona do mjere da graanima
promjeni ivot iz temelja u eljenom, ali
i mnogim neeljenim pravcima. Moe
rezultirati dugoronim probitcima (kao
katedrala tijekom 500 godina), ali i fatalnim pogrekama (kao monokulturna
poljoprivreda i peronospora).
Oito je priprema za brandiranje grada
dublja i slojevitija od dizajna. Od arhitekture ili marketinga. Tie se samog
naina ivota zajednice sa svim implikacijama koje sa sobom nosi.

Istraivanju grada smo pristupili s tri


aspekta:


istraivanje slike grada


istraivanje njenog znaenja
istraivanje njenog sadraja

Istraivanje slike grada kao najcjelovitije


i najvidljivije metafore identiteta grada
je bio posao urbanista i arhitekta. Uz
pomo povjesniara umjetnosti i dizajnera rastavili smo predodbu grada na
atome, da bi je, potom, od analiziranih
djelova ponovo sastavili ovaj put kao
sliku kojoj smo odgonetnuli znaenje.
Istraivanje (ili potvrdu) znaenja slike
smo traili u povjesti. Bio je to posao
povjesniara, sociologa, antropologa i
povjesniara umjetnosti. Povjest smo
prosijali, odvajajui obine od prekretnih povijesnih trenutaka. Slijed koji
smo dobili je pomogao odabrati model razvoja, moda ne toliko po mjeri
suvremene zajednice, koliko po mjeri
grada.
Istraivanje sadraja je bio posao strunjaka za komunikaciju. Uglavnom
smo istraivali komunikacije s aspekta
dizajna, sociologije i marketinga s obzirom da su to aspekti problematike koji
vie od ostalih zaokupljaju graane.
Istraili smo suvremenu komunikaciju i
onu povjesnu i usporedili je da bi doli
do zakljuka koji su oblici komunikacije
najpodesniji za ibenik.
U izradi preporuka smo se koristili pomo ekonomista, menadera,
marketinkih strunjaka i strunjaka s
podruja u kojima vidimo mogunost
konkurentskog profiliranja grada:

Istraivanje slike grada ibenika je rad


etvoro autora.
Povjesniarke umjetnosti Jagoda Markovi je dala kulturno povijesni okvir
ne zadirui u iri kontekst, pa ni onaj
ueg znanstvenog interesa (19. st.).
Ni taj prvi, benigni dio istraivanja nije
proao bez prijepora. Inovativnu tezu
o zdruivanju tri naselja u ibenik, moda nadahnutu Mumfordom (Povijesni
grad) i njegovim poimanjem gradova
koje poraa urbani duh, koji zapravo, nastaju iz sebe samih, a ne me-

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

METODOLOGIJA / Robert Jakovljevi

tarmofozom sela, negirao je ibenski


arheolog eljko Krnevi, takoer lan
skupine tvrdei da dokazi upuuju na
suprotno. Kako bilo, istina ove tvdnje
nije toliko vana koliko, injenica interakcije koju je potakla stvaralaki eros
i ukrtanje stavova to je prvi zadatak
uspjenog brandiranja.

od Preloga do Mumforda ervar kao,


moda najbolji, poznavalac urbane
slike ibenika je struno, ali i poetski
obrazloio glavne naglaske sistema
i pribliavajui ih irokoj javnosti koja
gleda, ali ne zapaa nijanse u kojima
se reflektira poruka.

Istraivanje Perceptivnih elemenata


slike grada se bavi ljudskim mogunostima da percipiraju grad. to ovjek
vidi kad promatra ibenik? to pamti,
to mu zaokuplja panju, a to prolazi
neprimjeeno. I na kraju ono kljuno
za brand: to ga privlai, a to odbija? Arhitektica Ana kevin Mikulandra
je 2005 e zapoela ova istraivanja
u okviru teme znanstvenog ogleda na
poslijediplomskom doktorskom studiju Prostorno planiranje, urbanizam
i parkovna arhitektura Arhitektonskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu kod
mentora prof. dr.sc. Marijana Hria*.
Drugi dio je obavila tijekom 2011 u
suradnji s arhitektom Gustavom ervarom i voditeljem projekta Robertom
Jakovljeviem.
Tijekom iitavanja teksta, svakako
treba obratiti panju, na koritenje rijei imid. Kako za istu ne postoji
odgovarajui prijevod na hrvatski, a u
naem sluaju se radi o kljunoj kvaliteti zadrali smo je u naslovu u originalu. Naime, rije imid je sinonim rijei
brend. Osobito kad se govori o njegovom pojavnom dijelu, o emu je i rije
u ovom istraivanju. Ovdje se ne govori o dvodimenzionalnoj slici, fotografiji ili
crteu ve o svojevrsnoj mentalnoj slici
grada, tzv. predstavi, ideji o gradu koja
sadri mnogo vie no to oko moe
vidjeti, uho uti, koa osjetiti... U pitanju je niz dinamiki aktivnih silnica koje
sadravaju ono neto neprekinuto od
ustanovljavanja naselja podno citadele
do danas. Ono to zovemo identitet.
Arhitekta Gustav ervar je razradio
naglaske iz studije Ane kevin Mikulandra. Pod utjecajem niza strunjaka

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Jagoda Markovi

Diplomirala na Filozofskom fakultetu,


studijsku grupu povijesti umjetnosti i
talijanskog jezika i knjievnosti (1972).
Od 1973. godine u zvanju strunog
suradnika zaposlena u odjelu za dokumentaciju Instituta za povijest umjetnosti Sveuilita u Zagrebu. Studijska
obrada strunih i znanstvenih radova
dr. Ljube Karamana pohranjenih u arhivu Instituta rezultirala je 1979. godine
magistarskim radom Bio-bibliografska studija Ljube Karamana (mentor
prof. dr. Milan Prelog). Na prijedlog
komisije Znanstvenog vijea Centra
za povijesne znanosti Sveuilita u
Zagrebu 1980. godine stjee zvanje
znanstvenog asistenta. Akademski
stupanj doktora humanistikih znanosti stjee disertacijom Urbanistika
transformacija ibenika 1860.-1918.
(mentor: prof. dr. Radovan Ivanevi),
obranjenom na Filozofskom fakultetu
Sveuilita u Zagrebu 1999. godine.
U okviru znanstvenog programa matine institucije sudjeluje u istraivanjima i
sustavnoj obradi prostorne organizacije niza povijesnih naselja, te je suradnik
na projektu Graditeljska batina XIX. i
XX. stoljea (voditeljica dr. Darja Radovi-Mahei).

Izbor iz bibliografije
Analiza sjeveroistonog dijela povijesne jezgre ibenika, Radovi Instituta
za povijest umjetnosti, br. 11, Zagreb,
1987., str. 5-29.
ibenik bez due: Povodom najnovijih zahvata u obalnom dijelu povijesne jezgre, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 14, Zagreb, 1990.,
str.198-201.

za povijest umjetnosti, br. 21, Zagreb,


1997., str. 127-141
Paleoindustrijska era u razvoju grada ibenika, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 23, Zagreb, 1999.,
str. 149-162
Povjesna slika otoka irija, Radovi
Instituta za povijest umjetnosti, br. 24,
Zagreb, 1999., str. 23-34
Posljednja etapa urbane kulture ibenika, Mogunosti, br. 10/12, Split,
2000., str 81-89.
O tragovima ladanja na ibenskom
podruju, Radovi Instituta za povijest
umjetnosti, br. 25, Zagreb, 2000., str.
151-158
ibenska Gospa van grada, Sedam
stoljea ibenske biskupije, Zbornik
radova znanstvenog skupa ibenska
biskupija od 1298. do 1998., ibenik,
2001., str. 907-917.
Dva nepoznata crtea ibenske
obale iz 17.st, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 27, 2003., str. 145-155
(s D. Zeliem)
Urbanistiki razvoj gradova jadranske Hrvatske u 19. Stoljeu, Zbornik 1. kongresa hrvatskih povjesniara
umjetnosti, IPU, Zagreb, 2004., str.
127-136.
ibenik u doba modernizacije, Zagreb : Institut za povijest umjetnosti ;
ibenik : Gradska knjinica Juraj igori, 2009. - 197 str. : ilustr. ; 23
cm. - (Studije i monografije Instituta za
povijest umjetnosti ; knj. 33) (Knjinica
Faust).

ibenik, jugoistono proelje grada,


projekt 19.stoljea i njegova sudbina u 20. Stoljeu, u povodu obnove
ibenskog perivoja, Radovi Instituta

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

IBENIK - KULTURNO - POVIJESNI OKVIR / Autor: Jagoda Markovi

(poari, epidemije) nakon kojih se problemi depopulacije rjeavaju naseljavanjem stanovnitva iz zalea, a ono
u novim ivotnim uvjetima ne djeluje
aktivno na preobrazbi zateenog ambijenta tako da se srednjovjekovna
urbana matrica sauvala do danas.
Specifine povijesne okolnosti donose
odreenu stagnaciju pa i opadanje komunalne razgradnje u odnosu na standarde propisane odredbama gradskog
statuta jo iz 14. stoljea.
Glavnina reprezentativne izgradnje u
povijesnoj jezgri datira izmeu 14. i 16.
stolja: od pojedinanih romanikih
sklopova, preko cjelovitog preoblikovanja lica grada u doba gotike 15. stoljea, sve do sadrajnog i semantikog
akcenta najvieg urbanog ranga u 16.
stoljeu s komunalnom palaom (Velikom loom, 1542.) i katedralom (posveenom 1555.).
ibenik je tijekom 17. stoljea ponovno pritisnut ratnim razaranjima i kugom
pogubio glavninu populacijske supstance koju nikad nije uspio obnoviti u
razmjerima prethodnih razdoblja (15. i
16. st.).

Kulturno-povijesni
okvir

ibenik je jedan od najstarijih i


najkvalitetnijih srednjovjekovnih urbanih
cjelina na istonom Jadranu nastao uz
obalu dubokog zaljeva na uu rijeke
Krke.
Grad se, kao castrum, u izvorima prvi
put spominje u 11. stoljeu, da bi do
kraja 13. stoljea njegov suburbium
ve evoluirao do urbane aglomeracije
s respektabilnim statusom Civitas-a i
mogunou osnivanja vlastite biskupije.
Daljnji razvojni procesi bili su determinirani strategijskim ulogama ratovanja
koja su obiljeila najvei dio povijesne
egzistencije ibenika.
Uvuenost grada od obalne linije
uvjetovala je, uz izrazite mediteranske
odrednice i ruralne komponente kao
posljedicu estih ratova i katastrofa

Unutar svojih srednjovjekovnih bedema grad je funkcionirao sve do druge


polovice 19. stoljea, kada nakon 600
godina rui fizike barijere sukladno
paradigmi paleoindustrijske ere i doivljava svoju drugu veliku urbanistiku transformaciju. Ista ona prirodna
obiljeja geostrategijskog poloaja i
reljefne strukture mikrolokacije bili su
presudni za novi identitet i vitalitet, koji
utvrujemo kao jo jedan vrijedan povijesni sloj.
Ukljuen i uvrten u opi i regionalni
kontekst modernizacijske epohe on
uvjerljivo potvruje svoj individualni znaaj. Vizija razvojnih pravaca, pojedinane inicijative usklaene s komunalnom
politikom usmjeravaju se na promiljanje prioritetnih zadataka prostorne ekstenzije i prometnih povezanica (regulacija obale i luke, novi cestovni prilazi

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

IBENIK - KULTURNO - POVIJESNI OKVIR / Autor: Jagoda Markovi

roga (batine) i novoga, problem mjere


i mjerila, nove arhitektonske vrijednosti,
formiranje novog sredita s nizom javnih sadraja koji se iskazuju kulturom i
estetskim nabojem graanskog ukusa
koji se vie nee uspjeti nadmaiti.
Ovdje se upuuje na potencijal povijesne slike grada; pledira za ouvanje
realiziranih vrijednosti; potie na promiljene akcije restrukturiranja integralnog
prostora iznimne kakvoe, poglavito u
ovoj neizvjesnoj postindustrijskoj eri
koja ve nagovjetava velike transformacije s upitnim ishodom.
ibenik je grad s ivom povijesnim jezgrom u kojoj se svakodnevno nameu
nove potrebe i otvaraju brojne dileme,
stoga je nuno uspostaviti razumne
odnose izmeu starih i novih vrijednosti. Preteiti dio batine u loem je stanju, nema stratekih planova obnove.
Valjalo bi razmotriti mogunost ureenja javnih povrina, etalita i trgova.
O socijalnom, politikom, kulturnom,
simbolikom i arhitektonskom znaenju javnih povrina svjedoe brojni
povijesni dokumenti: trg je bio poprite
komunikacije i informacije, svakodnevnih susreta (planiranih i neplaniranih),
najrazliitijih javnih skupova i sveanosti od procesija do politikih manifestacija.
ibeniku nedostaju urbani parkovi i
parkovi-ume, a to se novijih intervencija tie (redizajn starog pazara), pa
i arhitekture satelitskih naselja ne ini
se da zadovoljavaju vie kriterije.

gradu, uvoenje eljeznice) na kojima


se zasnivaju strateki razvojni planovi.
Apsolutna posebnost ibenika potvruje se prirodnim fenomenom rijenog
toka Krke u neposrednoj blizini grada,
idealnoj lokaciji za izgradnju (1895.)
najsuvremenijeg elektrinog sustava u
Dalmaciji, pa i Trojednoj kraljevini. On
je, posve logino, morao potaknuti ra-

zvoj moderne industrije, proirenje luke


i uspostaviti nove modele gospodarstva koji ibeniku osiguravaju razvojnu
i materijalnu podlogu vanog industrijskog grada, sa svim prednostima i manama koje e ga pratiti sve do nedavno.
U tom okviru zasebno mjesto pripada
prostorno-urbanistikoj transformaciji
grada: njegova proirenja, odnos sta-

Interdisciplinarnim pristupom, poticanjem graanske svijesti za ouvanje


batine i aktivnim odnosom prema
procesima obnove mogue je razrijeiti brojne nesporazume koji su zajedniki mnogim mediteranskim i europskim
gradovima.
Najvei dio europskih povijesnih gradova ivi od batine, ulae u kulturni
turizam i regeneraciju starih (naputenih) industrijskih zona (kojima i ibenik

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

IBENIK - KULTURNO - POVIJESNI OKVIR / Autor: Jagoda Markovi

diti nekoj drugoj kulturnoj svrsi za koju


u svijetu uvijek ima zainteresirane publike, a donosi i profit.

obiluje), a koje su zanimljive i meunarodnom kapitalu. Potrebna je velika


odgovornost, iskustvo i volja da se taj
golemi potencijal ispravno valorizira i
definira u novim uvjetima.
U svijetu postoji mnotvo uspjenih
primjera regeneracije luka, tvornica i
skladita koji se adaptiraju u tematske
parkove s bivim postrojenjima kao
arheolokim artefaktima. Svojim waterfrontom bave se gotovo svi europski
gradovi na vodama. Njihove su obale,
kao i naa, imale vanu ulogu u epohi
industrijalizacije, a danas u planiranju
postindustrujskog
urbaniteta.Jedan

od novijih primjera waterfronta je revitalizacija lukog i industrijskog pojasa


Rijeke, kojim bi mogao nastati novi urbani akcent s kvalitetnim spojem mora
i povijesne strukture, to urbanistiki
i arhitektonski obeava uspjeh, kao i
idejni plan za regeneraciju Drage (ta
li je s tim ?).
Za velebno zdanje Kulina u idilinom
pejsau isturenog rta Martinske oekuje se kvalitetnija javna namjena. Taj
golemi prostor s velikim potencijalom
trebao bi udomiti neke muzejske zbirke
rasute po depoima, arhiv, ili ga prilago-

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

SILVA KALI

je povjesniarka umjetnosti iz Zagreba.


Predava je teorijskih kolegija na Zavodu za dizajn Tekstilno-tehnolokog
fakulteta, te pristupnica doktorskog
studija teorije arhitekture na Arhitektonskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu.
Angaira se kao kustosica izlobi i teoretiar suvremene umjetnosti, arhitekture i dizajna.
Autorica je udbenika vizualne kulture Neizvjesnost umjetnosti u izdanju
kolske knjige, Zagreb, 2005.

10

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Vizualni identitet i brendiranje grada / Autor: Silva Kali

Vizualni identitet i
brendiranje grada

rendiranje grada kao uspjean


proces podrazumijeva sastavljanje
gospodarske i kulturne karte toga podruja, kako bi se na jednom mjestu
dobio uvid u sve bitne silnice-sastavnice opeg stanja, koje se rezimira uz
prognozu kako dalje: treba definirati
ciljeve kome se eli obratiti, kakvim
skupinama, kome eli komunicirati poruku? Svjedoimo promjenama
gospodarske strukture grada, unitenju tradicionalnih grana na kojima je
grad poivao, doseljavanju neautohtonog stanovnitva, koje ne poznaje lokalne tradicije. U takvoj situaciji
brendiranje grada predstavlja virtualni
produetak umiruih tradicija, ali koji
bi mogao sa svoje strane djelovati kao
poticaj za njihov novi i drugaiji ivot.
To jest, brendiranje, oblikovanje i itanje fiziognomije grada nije samo privid
da tradicija jo uvijek postoji. Povijesne
jezgre turistikih gradova ostaju prazne

11

ljuske iako ouvane, restaurirane poput simbola elegantnih koljki ispranjenih od svog izvornog ivog sadraja: prijanje autohtono stanovnitvo
uglavnom se iselilo u manje atraktivne
dijelove grada, preputajui turistima
i poslovnim ljudima skupi boravak u
osuvremenjenim i nadasve prestinim povijesnim zdanjima restauriranih
proelja. Ali ideolozi turistikog trita
i neogranienog prometa nekretnina
ini se namjerno previaju da bez ljudi koji stvarno ive, rade, pate i raduju
se u njima, ovi ivopisni ostaci prolosti ostaju samo goli simboli u mrtvom
krajoliku, gdje se nezamjetnom reijom
proizvodi prolost, a turisti neumitno
poinju traiti druge destinacije. Dakle,
kako bi rekao Wittgenstein, meaning
is use. Dok s jedne strane brandiranje
grada predstavlja gotovo marketinku
strategiju njegove trine promidbe
(jer grad mora promiljati o tome kako
privui kvalitetne ljude i sredstva za svoj
razvoj), s druge strane ne smije se niti
u jednom trenu zaboraviti da je najbolji
imid grada onaj koji govori da u njemu
ive i rade ljudi, a ne da to bude samo
turistika destinacija koja moe ui ili
izai iz mode (primjer Praga: gradovi u
trendu su lokacije iz filmova o Jamesu
Bondu).
Kod izgradnje objekata umjetnosti i
prometne infrastrukture treba voditi
rauna da upravo oni predstavljaju vizualne odrednice identiteta grada, i o
tome treba postojati konsenzus multidisciplinarnih timova s podruja sociologije, arhitekture, povijesti umjetnosti
i politike, uz neizbjeni upliv intuicije kao
poveznice umjetnosti i znanosti. Ponovimo, ponajprije treba doi do konsenzusa strunjaka i javnosti o tome to se
eli postii brendiranjem, dakako stalni
problem je da ono nastaje spontanim,
pa ak i stihijskim procesom; vizualni
identitet treba biti ponajprije testiran
kod graana. U sluaju Zagreba kljuno je to to se eli nastaviti u smislu
vizualne tradicije (tema nije kako prodati grad, ve kako od grada napraviti
robu, prema Adronovom Pismu Benja-

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Vizualni identitet i brendiranje grada / Autor: Silva Kali

minu iz 1935. da fetiistiki karakter


robe nije stvar svijesti, nego dijalektike
u eminentnom smislu da ona proizvodi
svijest) je li to agramertina, pripadnost teutonskom prostoru, usaenost
u prigorsko-zagorsku regiju ili predmediteranska pozicija, bliskost s mediteranskim basenom? Sve tri tradicije ve
postoje u etnikom, kulturnom i gospodarskom smislu.
U posljednjim dvama desetljeima
gradovi u junoj Europi i na Mediteranu pretvorile su se u nova odredita
migracijskih tokova, kako unutarnjih
tako i vanjskih, koji prije svega potjeu
iz ostatka Europe. Poetkom 20. stoljea tek je jedna desetina svjetskog
stanovnitva ivjela u gradovima. Danas, po prvi puta u povijesti, polovica
stanovnitva ivi u gradovima, a za trideset godina ta bi brojka mogla narasti
na 75%. Tradicionalni ekonomisti novu
eru, suvremeno doba opisuju kao treu industrijsku revoluciju, koju vide u
obliku uzbudljiva, ali i neizvjesna novog
svijeta visokotehnoloke automatizirane proizvodnje, proizvodnje izmjetene
u zemlje jeftine radne snage ali stabilnog ureenja, cvjetanja globalne trgovine, te nevienog materijalnog obilja.
Jaanje konkurencije izmeu gradova
jedna je od popratnih pojava gore navedenih trendova. Ono to danas vidimo jest da su neki gradovi ostali vanim uporitima globalne ekonomije, a
kao takvi uivaju novi, ponovno otkriveni gospodarski znaaj, dok drugi, ini
se, naprosto reagiraju na ekonomske
tijekove (ponajprije trend deindustrijalizacije, u smislu vrstih i garavih industrija) bez prevelikog uspjeha. Konkretno, pokazuje se da opa urbana
kriza od gradova zahtijeva radikalnije i
naprednije razmiljanje kako bi zadrali
konkurentsku prednost. Jo u 1980ima, na primjer, zapadnoeuropski gradovi postali su svjesniji vanosti kulture,
umjetnosti i kulturnih industrija, te mnogih izravnih i neizravnih prednosti koje
te industrije donose imidu mjesta.

S mehanizacijom ukrasa gubi se, svjedoimo tome u Zagrebu i na istonoj


obali Jadrana, opi osjeaj za pravilnost okoline. Rijeima Davida Harveyja,
gradovima je potrebna kultura, u njenom atributivnom i distributivnom smislu, kako bi postali mamci za kapital,
jednako kao i njegovi simboli podravani kolektivnom memorijom. Identitet
se gradi poput graevina. Jednako
tako, kulturni dojam nekog mjesta
sve se vie smatra kljunim faktorom
privlaenja novih, znanjem ispunjenih
(a i drugih) industrija. Kao rezultat toga,
kulturna je politika u nekim sluajevima
postala vanim elementom marketinga
mjesta gdje se gradovi natjeu jedan
protiv drugoga razmeui se vlasnitvom starih majstora, lijepe arhitekture,
rock koncerata, nogometnih momadi
i stadiona i simfonijskih orkestara (Bianchini, 1993.). Paradigmatski grad kada
govorimo o brendiranju je svakako Barcelona. Sluaj Metropolskog podruja
Barcelone osobito je zanimljiv budui
da je rije o jednoj od europskih metropola najvee urbane gustoe. Od
1960-ih godina, s pojavom turistike
privrede i potranje za drugim prebivalitima, dakle ne samo sezonskim
izmjetanjima, koja je dokinula mjesnu
trgovinu i industriju, premjetanje stanovnitva na obalu doivjelo je snano
ubrzanje. Godine 2001. 60% stanovnitva panjolske ivjelo je u priobalju,
koje zauzima samo 30% dravnog teritorija; govorimo o fenomenu premjetanja stanovnitva ili litoralizaciji. Dobro planirani gradovi poput Barcelone
koriste imena umjetnika i arhitekata za
brendiranje, kreaciju gradskog identiteta slika toga grada sastavljena je
od zgrada Gaudija, tornjeva Calatrave,
Pianove medijske fasade i gigantskih
ludikih skulptura i mozaika plonika
u jeziku lirske apstrakcije Juana Miroa (valja spomenuti i sport, ponajprije
nogomet, te olimpijsku pjesmu, rockoperu kao hommage Barceloni, Freddiea Mercuryja i Montserrat Caball,
prvakinje lokalne opere). Gradnja Muzeja suvremene umjetnosti (MACBA)

12

Richarda Meiera tako je posluila kao


okida za obnovu velike gradske etvrti skvotera i ilegalnih imigranata u uem
sreditu grada, a u zamjenu na parteru
ispred muzeja oblikovana je platforma
za scateboarding. Stvaranje umjetnikih etvrti iz naputenih industrijskih
zgrada u gradskim sreditima zna
proizvesti iznimno konfliktnu drutvenu
mjeavinu, s raskolom izmeu imunih
pojedinaca koji stanuju u obnovljenim
gradskim sreditima i graana loijeg
imovinskog stanja koji ive u oronulim
unutarnjim gradskim podrujima (Vijee Europe, 1997.), ako nije provedeno
planski te na temelju socioloko-prostornih studija. Tu govorimo o ideji o
teritoriju kao ivom ekosustavu, sastavljenom od raznolikih resursa koje
lokalna zajednica i nevladine udruge
moraju openito istraiti i upoznati prije
no to nastupi politika, to lei u sri
kulturnog planiranja danas, s pretpostavljenom aktivacijom pojedinaca i
strukovnih skupina koje se samoorganiziraju. Sredinja karakteristika kulturnog planiranja, engl. drawing self
samostvaranja zajednice nasuprot
ekonomskom graaninu (termin Saskie Sassen) koji pripada globalnom
financijskom tritu iznimno je iroka,
antropoloka definicija kulture kao
naina ivljenja, uz integraciju svih
aspekata lokalne kulture u teksturu i
rutine svakodnevnog ivota u gradu.
Benjamin govori o estetizaciji politike ili
politizaciji estetike. Na kulturu mjesta
ovdje se gleda pragmatiki, ukljuujui ne samo umjetnost i batinu nekog
mjesta, ve i lokalne tradicije, dijalekte,
festivale i rituale, raznolikost i kvalitetu
provoenja slobodnog vremena, lokacije za kulturu, gastronomiju i zabavu,
kulture mladih, etnikih manjina i interesnih zajednica te repertoar lokalnih
proizvoda i vjetina u obrtnikom, proizvodnom i uslunom sektoru.
Gradnja tzv. ikonike arhitekture, u slubi kulturne politike zajednice ili drave,
zakljuno, moe postati okida za revitalizaciju gradske etvrti ili brendiranje

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Vizualni identitet i brendiranje grada / Autor: Silva Kali

grada. Utemeljenje muzeja moe, izborom lokacije gradnje ili objekta adaptacije, pokrenuti obnovu ili razvoj dijela
grada, ili nacionalnu kulturnu politiku.
Oblikovanje arhitektonske forme uobliavanje je poruke i stoga ona moe biti
oruem marketinga ili strategija ideologije. Muzeji su katedrale urbanog moderniteta (Lorente, 1998.) u smislu
da je, kao i katedrala, muzej sutinski
urbani fenomen od prosvjetiteljskog
doba. Katedrala i muzej su markeri
(zapadne) metropole, indeksi urbanog
okolia i mjesta irenja mjerodavnih
svjetonazorskih tekstova ili naputaka,
ulazei u imaginarne transnacionalne
zajednice. Graanska uloga muzeja
je simboliziranje lokalnog, regionalnog
ili nacionalnog ponosa, to nuno navodi na zakljuak da mnogi muzeji investiraju u arhitekturu na raun zbirke,
odnosno umjetnosti u muzeju : Kod
Louvrea je rije o arhitekturi, ali vie
od toga, o ekspresiji jedne civilizacije.
Umjetnik Daniel Buren muzej definira
kao povlateno mjesto s estetskom
(muzej je okvir i potpora umjetnikom
djelu i gleditu na djelo), ekonomskom
(muzej daje trinu vrijednost onome
to izlae) i mistinom ulogom (odreujui kao umjetnost ono to izlae,
ve samim inom izlaganja odnosno
odabira onoga to biva izlagano). Ako
se suvremena umjetnika praksa ne
manifestira u proizvodnji stvari, nego u
odnosu prema stvarima, a arhitektura
se definira kao public art , zanimljiva je
opaska Kasa Osterhuisa, koji odsad
djelovanje arhitekta vidi kao emotivni
styling, to je termin preuzet iz podruja dizajna podrazumijevajui resemantizaciju elemenata arhitekture.
Muzej ureen u objektu komunalne
ili industrijske arhitekture moderne, ili
povijesnih palaa i utvrda, zaposjeda,
sagledanog kao objet trouv, postojei objekt u postojeem kontekstu
te, umjesto tlocrta koji nastaje iznutra
prema van, u takvom sluaju interijer
proizlazi iz postojeeg eksterijera; no
moe ga i u potpunosti negirati. Gradnja muzeja kao nain brendiranja grada

predstavlja virtualni produetak zamrle


(ili nikad zaivjele, poput one Novog
Zagreba, lokacije nove zgrade MSU
Zagreb) tradicije, ili prua iluziju da ona
i dalje postoji. Budui da postaje vanom znaenjskom i vizualnom odrednicom identiteta ili fiziognomije grada,
muzej trebaju koncipirati multidisciplinarni timovi s podruja kojih se tie:
sociologije, arhitekture, povijesti umjetnosti i politike.
Naputena industrijska i komunalna arhitektura tako uestalo biva adaptirana
u izlobene prostore primjerice eljeznika postaja Orsay u Parizu u muzej
umjetnosti 19. stoljea, jer je postala
prekratka za suvremene kompozicije
vlakova. U Vidu pored Metkovia Antiki muzej (1999.-2007.) je strategijom kontrastne interpolacije sagraen
prema projektu Gorana Rake kao zaklonite iznad nalazita antikoga grada. Muzej je konfiguriran kao niz terasa
i stubita prema koncepciji arhitekture kao topografske injenice. Srodan
je primjer Arheolokog muzeja Alave
(Museo Arqueolgico de lava) u gradu Vitoria-Gasteiz (Baskija, panjolska,
2009.) arhitekta Francisca Mangada
osnovna forma muzeja odreena je
njegovim kontekstom i koncepcijskim
povezivanjem s postojeim susjednim
muzejom igraih karata. U prezentaciji
djela i tematskih cjelina muzeja koritena je multimedija, odnosno novi mediji,
primjerice svjetlosne, video i zvune
instalacije. Najnoviji primjer revitalizacije
grada inovativnom arhitekturom muzejskog programa u panjolskoj Baskiji,
temeljen na iskustvu Muzeja Guggenheim Frenka Gheryja u Bilbau, je Muzej
San Telmo u San Sebastianu, koncipiran kao ekstenzija srednjevjekovnom
samostana, kontrastne, spram okolia,
brutalistike estetike s ekolokim, perforiranim proeljem kroz koje izrasta
endemsko bilje. Rem Koolhaas i Reinier de Graaf (Office for Metropolitan Architecture/OMA) podiu Muzej suvremene umjetnosti u Rigi (Latvija, 2007.
2011.) kao pilot-projekt privatno-javnog partnerstva i prvi muzej graen u

13

Latviji u vie od stotinu godina, slino


kao MSU u Zagrebu, ponovno u bivoj elektrani podignutoj 1905. u luci iji
dokovi se u cjelini kane sauvati prenamjenom. Galerijski prostor obavija
se oko perimetra stare zgrade koja je
prisutna, no ne zasunjuje umjetnost,
rijeima autora.
Danas govorimo o environmental designu, o oblikovanju okolia, kao i
oblikovanju ili projektiranju dogaaja.
Hans Ibelings istie kao injenicu da
se trenutno ni jedna odreena zemlja,
regija ili grad ne nalazi u sreditu arhitektonskih tendencija ili medijske
pozornosti (koji obino idu ruku pod
ruku), to se moe protumaiti kao naglasak na novo stanje u doba globalizacije, kada klasina prostorna razlika
izmeu sredita i periferije vie nema
toliko znaenje. Zahvaljujui novim komunikacijskim sredstvima ta je razlika
umnogome nestala, a sredite i periferija postali su meusobno zamjenjivi
sve moe biti sredite i sve je periferija.
No, iako je stagnacija esto tumaena
kao retardacija, promjenama moraju
prethoditi vizije.
Glavno orue artistike intervencije je
egzaktna fantazija, prema Adornu:
umjetnost mora aktivno organizirati
elemente objektivne stvarnosti, umjesto da ih tretira kao pasivni materijal.
Za Bruknera globalizacija je karikatura
univerzalnosti, ovog puta konzumeristikog drutva koje pogoni potronja
umjetno oblikovanih proizvoda i slika.
Multinacionalna korporacija prilagoava svoje proizvode i praksu zemljama u
kojima djeluje, uz visoke relativne trokove, dok globalna korporacija prodaje
istu robu na isti nain bilo gdje (to znatno sniava relativne trokove): nestale
su sve razlike u nacionalnim ukusima,
to dovodi do globalnog trgovakog
centra kao svjetske bez-mjesnosti
prodavanja istosti u geografiji niega,
kako Kunstler naziva periferije s diskontnim trgovinama.
Zajedniko umjetnosti i dizajnu je poruka. Ali dok je poruka umjetnikog

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Vizualni identitet i brendiranje grada / Autor: Silva Kali

djela najee implicitna i obino za


svoje iitavanje iziskuje odreen kreativni intelektualni i emotivni napor, kod
dizajna se resemantizacijom predmeta ope uporabe, arhitekture ili slika,
posredstvom integriranja tradicionalno
suprotstavljenih imbenika funkcije i
dekoracije, strukturalnih i kompozitivnih elemenata, postie da isti postaju i forma za sebe i nositelji izvjesnih
eljenih ilustrativnih i eksplicitnih
znaenja.
Modu, dizajn, umjetnost karakterizira
potreba stalne reinvencije, obnove stila, s obzirom na koncepte duha vremena (Zeitgeist), duha naroda (Volksgeist) i Rieglovskog Kunstwollena,
umjetnikog htijenja ili ukusa epohe.
I dok je usud umjetnosti neizvjesnost
i marginalnost drutvenog utjecaja
u doba neizvjesnosti, dizajn pak postaje ne samo imbenikom stjecanja
premoi jednog proizvoda ili naina
proizvodnje nad drugim, jedne ideje ili
miljenja nad onim razliitim od njega,
ve i jednog lika ili slike nad ostalim.
S virtualizacijom dananjeg svijeta koji
sve vie postaje svijet slika bez svijeta, dizajn ulazi u kljunu sferu humane
reprodukcije postajui od imbenika
svijeta proizvodnje, imbenikom proizvodnje svijeta.

14

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Ana kevin Mikulandra

Ovlateni projektant - konzervator arhitekta u Hrvatskom restauratorskom


zavodu u Zagrebu
Tijekom 2002. i 2003. suradnik na
projektima doc.dr.sc. Vesne Miki u
Zavodu za arhitekturu Arhitektonskog
fakulteta i lan urednitva knjige Studij
arhitekture - izbor studentskih radova
2001/2002.
Apsolvent poslijediplomskog znanstvenog studija Prostorno planiranje,
urbanizam i parkovna arhitektura
I. nagrada, 2008. (izvedeno) na arhitektonsko-urbanistikom natjeaju za
ureenje trga Kralja Tomislava u upanji (grupa autora: N. Mavar, M. Mirkovi, I. Rei, A. kevin Mikulandra i K.
Vujica)

15

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Analiza perceptivnih elemenata imida grada ibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana kevin Mikulandra

UVOD

rad je sloena konstrukcija u


prostoru, umreena odnosima ovjeka
i okolice. ovjek je antropoloki vezan za svoju okolicu i u sebi nosi itav
niz komponenti vezanih za bioloku
osnovu bia, kao i refleksije osjetilnog
aparata na vanjske podraaje. ovjek i
njegova okolica u interaktivnom su odnosu koji nije deterministiki, ve probabilistiki. Urbana okolica ima mnogo
raznih uloga (fiziku, socijalnu i kulturnu) koje simultano djeluju i ovjek je
doivljava kretanjem, pri emu okolica
stimulira i ne stimulira odreena ponaanja. Opaanje okolice, tj. perceptivni
proces poinje stimulansom koji ovjek registrira. Stimulans pokree senzaciju kao refleksiju opaanja, a senzacije prelaze u percepcije koje u ljudskoj
svijesti stvaraju koncepciju. Pomou
elemenata preuzetih iz getalt-psihologije analizira se forma i slika grada.
Teorija getalta bavi se poimanjem

16

oblika, tj. nainom na koji ovjekova


svijest doivljava oblik. Doivljaj oblika
subjektivan je i varijabilan pojam, ali u
ovjeka je prisutna i stalnost zakonitosti percepcije koja je vezana za njegovu bioloku osnovu (pitanje vertikale,
horizontale, lijevo- desno, naprijed-nazad, gore-dolje).
Znaajan prilog u analiziranju i razumijevanju vizualne forme i slike grada
jest knjiga Slika jednog grada autora
Kevina Lyncha, koja je nastala kao rezultat prouavanja triju amerikih
gradova: Bostona, Jersey Cityja i Los
Angelesa.
Sliku grada, prema Lynchu, ini pet
elementa: putovi, rubovi, podruja,
vorovi i orijentiri, te ona nastaje iz
preklapanja mnogih individualnih slika.
Termin slikovitosti, po Lynchu, sainjavaju oblici, boje ili opi rasporedi, koji
olakavaju nastajanje ivopisno
identificirane, snano konstruirane i vrlo
korisne mentalne slike okolice. Tu osobinu Lynch shvaa u smislu itljivosti,
pri emu podrazumijeva
lakou kojom se mogu prepoznati
pojedini dijelovi grada i kojom se mogu
organizirati u koherentan uzorak. itljiv grad bit e onaj kojega je dijelove ili

Getalt-teorija osnovana je poetkom 20. st. u Njemakoj i izrasla je iz perceptivnih teorija Ernsta Macha i eksperimenata Christiana von Ehrenfelsa. Gestalt je njemaka rije koja oznaava oblik ili formu.
Osnivai getalt-psihologije jesu Max Wertheimer,
Kurt Koffka i Wolfgang Khler. Oni su u poetku bili
zainteresirani za percepciju. Poslije se njihov interes
proirio i na uenje, rjeavanje problema i kogniciju,
ali unutar getalt-psihologije ove su teme tretirane
kao cjelovit problem. Tijekom prvih desetljea 20. st.
getalt-psihologija bila je glavna alternativa i izazov
strukturalizmu, funkcionalizmu i biheviorizmu. Godina 1930-ih preselila se na Zapad i znaajno utjecala
na razvoj amerike psihologije. (Hothersall, 2002:
235-281)
Hri, 1988: 47
Grad ibenik razvio se iz castruma poetkom 9.
st. (na mjestu tvrave sv. Mihovila), sa svojim podgraem Podstinje. Procvat doivljava u 15. st., kada
se intenzivira graditeljska djelatnost gradnjom crkve
sv. Jakova. U 15. i 16. st. grad dobiva svoj oblik i
strukturu. Dovrava se i fortifikacijski sustav grada,
kojemu su u 17. st. pridodane na sjevernoj strani
dvije tvrave: sv. Ivan i ubievac. A 19. i 20. st.
karakteriziraju promjene u strukturi grada i irenje
grada. (Grubii, 1974.)

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Analiza perceptivnih elemenata imida grada ibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana kevin Mikulandra

ulice lako razaznati i identificirati, a sve


to zajedno ini skupnu i cjelovitu sliku.
Na stvaranje slike grada utjee itav niz
imbenika: fizika struktura grada,
svjetlo, sjena, tekstura, mjerilo, silueta,
ali i povijest (sl. 1), te drutveno znaenje. Sva ovjekova osjetila ukljuena
su u taj proces, pa slika grada nastaje
kao rezultat svih dojmova i opaanja.
Specifinost
prirodno-geografskog
poloaja, kao i niz drutveno-povijesnih prilika, planersko htijenje i vizije
utjecali su na dananji izgled ibenika.
U mentalnoj slici grad se doivljava od
ibenskog mosta do Morinjskog zaljeva na jugoistoku, od ulaza u kanal sv.
Ante do ubievca i Kamenara, to
je zanimljivo s aspekta prostornoga
planiranja jer stvarni fiziki okvir grada
zauzima puno manji prostor. Znaajnu
komponentu slike grada ini i silueta
grada, te kontekstualni odnos sa zaleem. Grad smjetajem zauzima june
padine okolnih brda, pratei konfiguraciju terena. Neprestana rekonstrukcija i
promjenljivost gradova postavlja i probleme odravanja kontinuiteta njihove
slike. Promjene u silueti ibenika nastale su ruenjem gradskih bedema,
gradnjom industrijskih i lukih postrojenja te prvih nebodera. Prijelomni tre-

nutak u znaajnijoj promjeni slike grada


nastaje gradnjom prvog nebodera na
Kriu, koji je projektirao arhitekt Dinko
Vesanovi. To je popularno nazvan
crveni neboder koji ima i svoga dvojnika, plavi neboder, a oba su se nametnula u slici grada kao vizualni reperi. Gradske su se vlasti opredijelile
za ovakav tip stambene izgradnje jer je
grad limitiran prirodnim karakteristikama smjetaja i nema velike mogunosti longitudinalnog rasta i razvoja, pa se
vertikala nametnula kao logian i prirodan slijed. Iako tipologija izgradnje nije
tipina za mediteranski grad, Dinko Vesanovi obrazlae gradnju nebodera u
ibeniku tezom da bi lamelasta izgradnja predstavljala kontinuiranu vizualnu
barijeru kako s mora prema gradu,
tako i iz sjevernih dijelova grada prema
moru, a stambene vertikale eliminiraju
taj efekt i na taj nain pridonose ouvanju slike grada u kontekstu zalea.
Grad se razvio uzdu dominantnih tijekova prometa, a recentna izgradnja
prati glavnu gradsku arteriju i podcrtava izrazit linearni karakter grada. Slika
grad puna je simbola i znaenja, a ono
to karakterizira grad jest njegova specifina urbana silueta koja je u ravnotei s vizualnim kontekstom.

ANALIZA SLIKE GRADA IBENIKA PREMA MODELU KEVINA LYNCHA


Elementi slike grada prema Kevinu Lynchu jesu: paths, edges, districts, nods
i landmarks, a u ovom se radu prevode
kao: putovi, rubovi, podruja,
vorovi i orijentiri.

Putovi
ovjek doivljava grad kretanjem po
kompleksnoj i definiranoj mrei toaka u prostoru i tako ostvaruje vizualnu
dostupnost kompleksnom i bogatom
sustavu urbanih informacija. Putovi
su esto dominantni elementi u slici
grada. Doivljaj slike grada ovisi o brziprljan, 1997: 57
Povodom polemika o gradnji nebodera u ibeniku,
Dinko Vesanovi sastavio je raspravu Visoki objekti
i naa primorska mjesta, u kojoj se protivi gradnji
neodmjerenih vertikala u manjim povijesnim mjestima, a odobrava takvu izgradnju u veim urbanim
sredinama kao to je ibenik, gdje se grad zbog
manjka prostora ne moe iriti
longitudinalno. (Tuek, 2001: 64)
Hri, 1988: 138

Sl. 1. Faze razvoja grada


17

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Analiza perceptivnih elemenata imida grada ibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana kevin Mikulandra

Sl. 2. Pogled na Ulicu kralja Zvonimira, razglednica


ni kojom se promatra kree po mrei
gradskog tkiva. Putovi s jasnim i dobro
poznatim poecima te krajnjim ciljevima imaju za ljude jasniji identitet. Osim
identiteta i kontinuiteta, putovi mogu
imati i svoje kvalitete usmjerenosti.
Usmjerenost u jednom smjeru moe
se znatno razlikovati od drugog smjera
i postie se pomou gradijenta, odnosno pravilnom promjenom odreene
kvalitete. ovjek najjasnije osjea topografski gradijent, ali u gradu je prisutan i cijeli niz ostalih gradijenata.
ibenik karakterizira niz paralelnih linearnih poteza koji su odigrali znaajnu
ulogu u formiranju gradskog tkiva i utjecali na razvoj grada.
Jadranska magistrala, Ulica kralja Zvonimira (sl. 2), u produetku s Ulicom
Stjepana Radia, i prostor rive ine dominantne paralelne pravce u slici grada. Karakteristika je ovih glavnih putova njihova kontinuiranost, akcentirana
odreenim reperima, bilo vezanih za
fiziku izgradnju ili karakteristike terena.
U kontinuumu putova disonantno su
stvorena arita pojaanih aktivnosti
akcentirana urbanim reperima.
Ulica kralja Zvonimira, u produetku
s Ulicom Stjepana Radia, kima je
grada, koja je usmjerila irenje grada

u smjeru jugoistok-sjeverozapad, i ini


glavne tijekove kretanja. Recentna izgradnja uzdu Ulice Stjepana Radia
potencira linearni karakter grada.
Ulicu kralja Zvonimira karakterizira topografski gradijent (ona se sputa prema
Poljani), a dinaminom promjenljivou
ostvarene su razliite vizure. Glavni je
akcent te ulice prostor Poljane
kao mjesto krianja putova, limesa, ansambla nagomilanih vrijednosti... Istono od Poljane, Ulica Vladimira Nazora
tangira obrise poruenih bedema. Ova
ulica ima topografski gradijent sputajui se prema moru, kontinuiranost
du bonih stranica, a i jasno su oznaeni poetak (crkva Gospe van grada)
i kraj (hotel Krka i pristanite lokalnih
brodskih linija). Recentnom obnovom
perivoja Roberta Visianija izdie se
znaenje te ulice jer je ostvaren vizualni kontakt Poljane i mora. Ako se njeno
znaenje proiri i dalje, ona je dio urbane osovine od ulaza u kanal s tvravom
sv. Nikole pa do Kreimirova doma.
Jadranska magistrala kao jak tranzitni pravac ima vizualnu dominantu jer
je uzdignuta iznad grada pa se grad
moe percipirati iz ptije perspektive.
Kretanje po njoj omoguuje pogled
na gradske ikone, tvrave, ali i na pro-

18

stor luke. Grad je okrenut leima prema magistrali.


Naizmjeninim pojavljivanjem vizura na
grad unesen je element dinamike i imbenik iznenaenja, pa se grad doivljava u sekvencama. Analizirajui dizajn
ceste, uoava se da je prilagoena
izohipsama terena, odreenog ritma
ostvarenoga gradijentom zakrivljenosti
i promjena smjera, te projektirana da
stvori kontrastne odnose (puno-prazno, sjena,...).
Za razliku od Jadranske magistrale kao
jakog longitudinalnog pravca koji obujmljuje grad, prikljuak na Dalmatinu
kao transverzalni pravac u zaleu, a
opet integralni dio ire gradske cestovne mree, nudi sasvim drugaiji doivljaj. Izlazak s autoputa nudi svladavanje
kratke udaljenosti do mjesta gdje se
otvara pogled na grad i ukljuuje faktor
iznenaenja, ali ne tako rafinirano kao
to je sluaj kod Jadranske magistrale.
Unutar povijesne jezgre Ulica kralja Tomislava primjer je ceste koja ima jasno
definiran poetak i kraj. Ulica poinje
na Poljani i vodi sve do Trga katedrale,
a poetak i kraj artikulirani su znaajnim
obiljejima.
Posebno mjesto u analizi putova zauzima kanal sv. Ante koji cenzurira
gradsku vedutu s mora i plovei njime,
grad se doivljava u sekvencama, a na
samome kraju kanala otvara se pogled
na grad kaskadno smjeten po padinama brda. Glavno obiljeje kanala jest
njegova meandriranost, proizila iz prirodnih datosti lokacije (sl. 3), koja unosi
dinamiku u sliku kanala.
Meandriranost kanala kao barokna
tema, promatrana kroz odnos prirode i
kulture, ima simboliko znaenje kulturolokog elementa utkanoga u gradsko
tkivo, kao da se priroda izjednaava s
gradom, tj. da se prostor od ulaza u
kanal do Poljane shvaa kao urbani
kontinuum.
Riva kao prostor nastao na mjestu limesa i susreta dviju povrina, specifian zbog odnosa s vodom, artikulirana

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Analiza perceptivnih elemenata imida grada ibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana kevin Mikulandra

Sl. 3. Kanal sv. Ante


je nizom raznih sadraja, diferenciranih
prema namjeni koritenja, koji pridonose homogenosti i kontinuitetu poteza.
S jedne je strane prisutan kontinuitet
izgradnje s proeljima zgrada vizurno
usmjerenima prema gradu, a s druge
strane, tekui medij u kojem se reflektira grad. Tijekom povijesti parametar
grada irio se prema moru i mijenjao
se limes toga puta, kao i arita aktivnosti.

Rubovi
Rubovi su linearni elementi koji se ne
smatraju putovima, ve su obino granice izmeu dviju vrsta urbanih povrina. Rubovi u slici grada djeluju kao
bone reperne linije. Najsnaniji su oni
rubovi koji nisu samo vizualno izraziti
ve su i kontinuirani po svojoj formi te
neprolazni za popreno kretanje. Poseban su sluaj fragmentalni rubovi
koji su kontinuirani u apstraktnom smislu, a vidljivi samo u nekim diskretnim
tokama. Rubovi, kao i putovi, imaju
orijentacijski karakter te pojaavaju
identitet nekoga podruja.
Sliku grada ibenika karakterizira iroka paleta raznih vrsta limesa, bilo da

su proizili iz karakteristika topografije ili


urbanih struktura, pa je zanimljivo promatrati kako se grad nosio s ogranienjima i u kolikoj ih je mjeri prerastao.
Dananji je grad longitudinalno razvijen u smjeru sjeverozapad-jugoistok,
s jedne strane omeen vapnenakim
hrptom, a s druge morem.
Dok mu s jedne strane rprijei razvoj
Tvornica lakih metala Boris Kidri, na
drugoj strani se otvar otvara izazovna
mogunost razvoja nastala uklanjanjem Tvornice elektroda i ferolegura. U
Crnici.
Elementi prirodne konfiguracije terena,
lokacija industrijskih postrojenja, te
more i morska konfiguracija egzistiraju
u slici grada kao limesi i ograniavajui su imbenici kontinuiranoga razvoja
grada. Prirodni rubovi pojavljuju se na
nekoliko mjesta u slici grada.
Brda ubievac, Kamenar i Roki ine
vizualnu barijeru prema sjeveroistoku i stvaraju okvir grada u panorami s
mora.
More kao limes takoer je jedan od
znaajnijih elemenata slike grada.
Osnovne su karakteristike toga ruba:
kontinuiranost, diferenciranost naina
koritenja obale i panoramske vizure
na grad. Tijekom stoljea mijenjala se

19

linija obale, to je posebno intenzivirano nasipavanjem obale u 19. stoljeu.


Limes mora kao snaan vizualni rub
ima i funkciju kadriranja kojim se pojaava vizualni dojam motiva, u ovom
sluaju siluete grada.
U slici grada istiu se gradski bedemi
kao linearna ogranienja dviju urbanih
povrina. Prouavajui stare mape i
crtee grada ibenika, uoava se da
bedemi kao dio fortifikacijskog sustava
grada jasno definiraju okvire grada u
odnosu na okolno podruje. Tvrave
ubievac, sv. Mihovil i sv. Ivan jesu
toke u mrei limesa grada, a one imaju i ulogu orijentira.
Na sjeverozapadnom rubu povijesne
jezgre ostaci bedema vizualno najsnanije markiraju granicu povijesnoga
grada (sl. 4). Rub bedema je kontinuiran i zatvoren. Ostaci bedema na
jugoistonom dijelu povijesne jezgre
figuriraju kao fragmentalni rubovi u apstraktnom smislu, a zajedno s parkom i
ansamblom zgrada (kazalite, knjinica
Juraj igori i Osnovna kola Faust
Vrani) poveznica su staroga i novoga dijela grada. U memoriji se ovaj
prostor doivljava kao limes staroga i
novoga, a ono to podcrtava tu misao
jest i naziv crkve Gospe van grada,
koja se nalazi u blizini. U samom nazivu
crkve lingvistiki je eksplicitno definiran
njen poloaj u urbanom kontekstu povijesnoga grada, gdje se crkva nalazila izvan parametara gradskih zidina.
Znaenje je toga ruba da se doivljava
kao spona tradicionalnoga i modernoga grada. Karakteristike toga ruba na
istoku jesu kontinuiranost, s puno vizualnih i dinamikih prodora, te znaenje
orijentira i puta.
eljeznika pruga egzistira u slici grada
kao barijera izmeu jugoistonoga dijela grada i mora, odnosno veze izmeu
Ovu osovinu akceptira natjeajni projekt za Dom
revolucije u ibeniku grupe autora (I. Juras, N. egvi, E. piri i A. Vulin). Urbanistika koncepcija
zasnovana je na stvaranju gradske osovine okomite na postojeu Ulicu kralja Zvonimira. (*** 1977:
8-11)
ervar, 1980: 9-10

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Analiza perceptivnih elemenata imida grada ibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana kevin Mikulandra

da su svi elementi u meusobno ovisnom odnosu, pa ako se izdvoji samo


jedan od njih, naruava se ravnotea.
Stambena naselja Vidici (sl. 6) i ubievac izdvajaju se kao homogena
podruja. Njihove su karakteristike:
beton kao materijal, stambeni tornjevi,
veza meu strukturama slabija nego u
povijesnoj jezgri. Zanimljivo je da stambeni tornjevi na Vidicima imaju diferencijaciju katnosti unutar strukture, to u
slici grada takoer stvara gradijente.
Izgradnjom nebodera razliite katnosti
vizualno je ostvaren prirodni oblik kosine terena koja se sputa prema moru.
Proirenjem cesta Vanjski ubievac, naselje ubievac je postalo primjer izdvojenog, homogenog i dobro
Sl. 4. Gradski bedemi na sjeverozapadnoj strani povijesne jezgre
stambenog naselja Krvavice, Baldekin
i Kri s gradskom luicom Mandalina, a
lokacija lukih postrojenja s remontnim
brodogradilitem takoer prijei izlaz
na more. Novim prokopom ostvarena
je cestovne povezanosti istonog dijela grada s obalom i donekle anulirana
barijera prema moru. No, gledano iz
perspektive pjeaka ona je jo uvijek
prisutna.

Podruja
Podruja su dijelovi grada izrazito homogenih i kompaktnih karakteristika.
To su relativno veliki dijelovi grada koji
imaju odreeni karakter pa se prepoznaju po svojoj unutranjoj strukturi.
Podruja su vana kao toke izbora i
smjera. To su uoljiva mjesta, ali znatno veeg opsega nego orijentiri. Fizike karakteristike koje odreuju jedno
podruje to su tematski kontinuumi
koji mogu sadravati beskrajno mnogo
raznovrsnih komponenata: teksturu,
detalje, simbole, tipove zgrada, topografiju, stanje odravanja objekata, ali i
djelatnosti, namjene i stanovnitvo.
Za ibenik je karakteristina polarizacija podruja povijesnoga dijela grada

(Gorica, Grad, Dolac) i suvremenoga


grada (naselja Vidici, Kri, Krvavice i
ubievac). Osnovne su razlike u elementima fizike strukture, u tipologiji
zgrada, oblikovanju proelja i razliitosti ulinih poteza, visina izgradnje, gustoa izgradnje...
Ono to im je zajedniko jest prilagoenost izohipsama terena. Oba podruja formiraju sliku grada i stvaraju
odnos prema vodi.
Na platnu grada, kada se ulazi u grad
s morske strane, jasno se mogu prepoznati.
Kada se povijesni grad promatra na razini dvodimenzionalnog prikaza, komparacijom odnosa slike i pozadine po
principima getalt-psihologije, neizgraeni dio grada (ulice, trgovi) predstavlja sliku, a fizika struktura je pozadina,
dok za moderni grad vrijedi suprotno
(sl. 7).
Povijesnu jezgru karakterizira: gradnja
kamenom, pokrov od kupe kanalice,
uske ulice u kojima se visinske razlike
u terenu svladavaju stubama, prilagoenost ljudskome mjerilu, topografski
gradijenti, gustoa gradskog tkiva
i trgovi kao glavni akcenti, a posebno
Trg katedrale (danas Trg Republike Hrvatske). Gustoa jezgre stvara dojam

20

Sl. 5. Peat grada ibenika, peatni vosak,


1255.
povezanog gradskog podruja.
Negdje su granice izmeu podruja
jake, npr. gradski bedem i topografija
terena (povijesna jezgra), a negdje su
one meke ili nedovoljno jasne (Pliac,
Baldekin).
Podruja specifine namjene su podruja: industrijske zone smjetene
istono od grada i bive industrijske
zone smjeteno zapadno od grada,
koje formiraju west end i est end grada,
a ograniavajui su imbenik razvoja
grada. Podruje trgovakih centara
na istonom perimetru grada percipira se kao orijentir i vorite u slici grada, a pozicioniranjem na ovom mjestu
promijenila se predodba o istonom

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Analiza perceptivnih elemenata imida grada ibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana kevin Mikulandra

Sl. 6. Pogled na stambene tornjeve na Kriu i Vidicima


ulazu u grad kao ulazu koji je iskljuivo
industrijskog karaktera.
Podruje od Mandaline do tvrave sv.
Nikole, ukljuujui cijelu istonu obalu
kanala sv. Ante, izdvojeno je takoer
zbog specifinosti namjene.
Naime, ovaj prostor je desetljeima
kontrolirala vojska i u mentalnoj se slici
grada percipirao kao zabranjen. Danas, nakon izvjesnih promjena koje
su se desile na ovom prostoru odlaskom vojske, i gradnjom marine za maega jahte bit e zanimljivo vidjeti kako
e se ovaj izdvojeni i u budunosti vien ekskluzivnim prostorom integrirati
u gradsko tkivo, a time i u sliku grada.

vorovi
vorovi su strategijske toke nekoga grada, gdje ovjek moe ui, ali i
one arine toke od kojih polazi ili
prema kojima se kree. To su prije
svega krianja, mjesta gdje poinju ili
zavravaju tijekovi kretanja, ali i toke
gdje jedna gradska struktura prelazi u
drugu. Premda su vorovi koncepcijski relativno male toke u slici jednoga
grada, oni mogu biti i prostrani trgovi,

pa i itava podruja, a kada se okolica promatra na nacionalnoj ili ak na


internacionalnoj razini tada cijeli grad
moe mati ulogu vorita. Elementi locirani na raskrijima automatski dobivaju poseban, istaknuti poloaj samom
injenicom to se nalaze na raskru.
Karakteristinu sliku mediteranskoga
grada ine trgovi kao glavna gradska
arita i kao mjesta raznih funkcija i
modaliteta koritenja.
U slici grada ibenika posebno se
istiu dva trga, koja imaju i simboliko
znaenje Trg katedrale (dananji Trg
Republike Hrvatske) i Poljana kao trg
suvremenoga grada.
Osnovna je karakteristika Trga katedrale da se jasno istie u odnosu na uske
ulice povijesne jezgre koje se ulijevaju
u njega. Koncentracija javnih zgrada
(Gradska vijenica, muzej, a posebno
katedrala sv. Jakova, koja mu daje
glavno obiljeje) ini taj prostor aritem povijesne jezgre, ali i kulturnim
sreditem grada. Te zgrade definiraju
strukturu i okvir trga.
Kao prostor pred gradskim vratima povijesne jezgre, poljana je trg suvremenoga ibenika.
Integracijom toga podruja u prostor
grada ostvarena je spona staroga i

21

novoga dijela grada. Okvir Poljane


ine javne zgrade kazalita, knjinice
Juraj igori, Kreimirova doma, crkva Gospe van grada i banke. Prostor
Poljane nalazi se na vanom voritu
i obodno ga definiraju glavni gradski
putovi. Trg je prostor kojega se znaenje oituje kroz vrste aktivnosti to
se odvijaju na njemu. Neprihvatljiva je
dananja namjena Poljane kao javne
parkiraline povrine, a promatrano u
duhu vremena paradigma je modernoga grada.
Ako se klasina definicija trga promatra proireno, prostor akvatorija luke
tei da ga se shvati kao trg. Juni ulaz
u kanal sv. Ante u formi gradskih vrata
flankiran je s jedne strane markantnim
objektom, tvravom sv. Nikole (remekdjelo renesansnoga graditelja Girolama
Sanmichelija), i svjetionikom Jadrija iz
1871. godine. Zanimljivo je promatrati
mijene ritma aktivnosti toga podruja,
ovisno o sezonskim ili godinjim transformacijama, to se posebno odnosi
na aspekt prostornog planiranja i razliite reime koritenja obale i luke. Kanal poput uske ulice vijuga do trga i dio
je urbane osovine, a struktura luke kao
trga definirana je prirodnim oblikom terena i akvatorija luke. Akvatorij luke je
sjecite puta prema gradu i prema Nacionalnom parku Krka.
Veliko vorite kao sredite putnikoga
cestovnog prometa ibenika jest prostor autobusnoga kolodvora, smjetenoga u podruju Drage. S jedne strane
okrenut moru, a sa stranje pjeakim
je komunikacijama spojen s gradskom
trnicom pa je znaajan reper i orijentir
u slici grada.
Istoni i zapadni ulazi u grad obogaeni su sadrajima koji su generirali nove
vrijednosti znaenja vorita.
Ureenjem marine Mandalina kao modernog nautikog centra dana je vaHri, 1988: 81
Iz predavanja prof. dr.sc. Marijana Hria:
Oblikovanje gradskih prostora; Poslijediplomski
znanstveni studij: Prostorno planiranje, urbanizam
i parkovna arhitektura na Arhitektonskom fakultetu
Sveuilita u Zagrebu.

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Analiza perceptivnih elemenata imida grada ibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana kevin Mikulandra

Sl. 7. Tlocrt povijesne jezgre ibenika

Sl. 8. G. Rosaccio: ibenik, bakrorez, Venecija, poetak 17. Stoljea


nost cijelokupnom podruju Mandaline
kao jednom od vorita.

Orijentiri
Osnovna fizika karakteristika orijentira jestnjegova jedinstvenost i upeatljivost u odnosu na urbani kontekst.
Znaenje je orijentira da se izdvajaju
meu mnotvom drugih objekata,
to implicira njihovu prostornu istaknutost i vanost. Vizualni oblici koji se
uzdiu iznad krajolika dobri su orijentiri
jer ovise o imbenicima koji se mogu
odmah razaznati u okolici.
Za odreivanje toaka izbora i smjero-

va najvaniji su orijentiri. Ako je odreeni orijentir lociran na nekom od raskrija


ili vorova, to mu pojaava znaenje jer
e lake posluiti kao poetna toka
za donoenje odluke i promjenu smjera. Daleki orijentiri velika su pomo u
odravanju smjera. Gradski reperi koji
su osvijetljeni nou pridonose itljivosti
prostorne organizacije grada.
U slici grada ibenika istie se itav niz
orijentira, od kojih mnogi imaju i simbolika znaenja.
Prostorno su najistaknutije tri kopnene
tvrave sv. Mihovil, sv. Ivan i ubievac, te tvrava sv. Nikole koja markira
ulaz u grad s morske strane. Osim to
su dominante u silueti grada i reperne

22

toke, tvrave imaju i socijalno znaenje, simboliziraju zajednitvo i borbu protiv neprijatelja te grupiraju grad.
Simboli su to koji su prisutni u svim prikazima grada tijekom stoljea.
Katedrala sv. Jakova glavno je obiljeje grada. U povijesnoj jezgri katedrala
se izdvaja gabaritom i smjetajem, te
ima ulogu generatora povijesne jezgre.
Kupola katedrale dominira nad povijesnom jezgrom i slui kao orijentir, a
gledana u panorami s mora predstavlja
jak akcent.
Znaenje katedrale prelazi okvire grada, svrstavajui grad u pripadnost
europskom i mediteranskom kulturnom krugu. O znaenju katedrale Faust Vrani u svome djelu Machinae
Novae iz 1616. kae: Ova crkva nije
moje otkrie, jer je sagraena ve prije
stotinu pedeset godina. Meutim, jer
je izvanredno lijepa i jer je neobina
oblika, htio sam je kao ukras svoje domovine uvrstit ovamo meu svoja nova
otkria.
Zgrada gimnazije zbog prominentnog kontrasta sa svojom neposrednom okolicom, tj. uoljivom razlikom u
volumenu i materijalu izdvaja se kao
znaajan orijentir. Popularno nazvani
crveni i plavi neboder izdvajaju se
zbog razlike u koloritu i tipologiji izgradnje u odnosu na okolicu, a oznaili su i
irenje grada prema istoku. Ako je neki
objekt vezan za odreenu djelatnost,
onda ga i to moe uiniti orijentirom;
primjerice zgrada suda, te bolnica i robna kua, kojoj je znaenje pojaano s
obzirom na to da se nalazi na raskriju
putova. Primjer uzastopnoga niza orijentira jest ansambl javnih zgrada: Kreimirov dom, kazalite, knjiica Juraj
igori, Osnovna kola Fausta Vrania, crkva Gospe van grada i hotel
Krka, koji ine prsten oko Poljane i Ulice Vladimira Nazora te markiraju jedan
od glavnih putova i vorova. Specifini
orijentir predstavlja vjetropark Trtar-Krolin u zaleu ibenika ija se znaenje
posebno istie tijekom none vonje
autocestom kada kao jedan suvremeni
svjetionik signalizira grad koji se nalazi

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Analiza perceptivnih elemenata imida grada ibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana kevin Mikulandra

s gradskim vratima, nad ijim je krunitem lik zatitnika grada, sv. Mihovila.
Dominantan element u slici grada na
tom je peatu fortifikacijski sustav s
gradskim vratima. Grad se ponajprije
doivljava kroz aspekt obrane i zatite njegova stanovnitva, a simboliko
znaenje predstavlja sv. Mihovil, zatitnik grada.
Sl. 9. J. Vanita: Biljeka (ibenik), oko 1981.

Sl. 10. Slika grada ibenika (sinteza analiziranih elemenata)


podno njega.
Kao poseban prilog istraivanju slike
grada, znaajni su stari crtei i grafike,
literarni opisi grada i recentna umjet-

nika djela. Najstariji prikaz ibenika


nalazi se na votanom peatu ibenske opine iz 1255. godine (sl. 5). On
prikazuje samo malen segment zidina

23

*** 1998: 81
Grubii, 1999: 8
Od 20. svibnja do 15. lipnja 1999. u upanijskom
muzeju ibenika odrana je izloba ibenik na starim crteima i grafikama te je tom prilikom tiskan
katalog izlobe.

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Analiza perceptivnih elemenata imida grada ibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana kevin Mikulandra

Prouavajui stare crtee i grafike,


moe se uoiti da se prikaz grada podudara s mentalnom predodbom o
gradu, po kojoj se grad percipira puno
ire od njegova stvarnoga fizikog okvira (sl. 8). Glavne su karakteristike tih
prikaza jasnoa iitavanja strukture
gradskog tkiva i njegovih fortifikacija.
Uoljive su dominante grada, njegova
luka s akvatorijem i kanalom sv. Ante.
Posebno je zanimljivo da se kanal uestalo prikazuje smjeten u osi grada,
iako njegov stvarni geografski poloaj
ne prati tu os i kanal blago zavija prema gradu, pa njegova dinamika sprjeava pogled na gradsku vedutu. irina
kanala je naglaena iako je kanal uzak
tjesnac i spona grada s morem. Znaenje prostorne kvalitete irine potjee
dijelom i od povezivanja pojma irine
s dominantnim putom. Time je naglaena vanost kanala kao jednoga od
dominantnih putova.
Kada Alberto Fortis u djelu Put po Dalmaciji opisuje ibenik, kae: Od svih
okruja u Dalmaciji to sam ih obiao,
jamano je najpodobnije da se istraiva dugo vremena bavi podrujem ibenika, koje se prua dobrih trideset
milja uz more zadirui na nekim mjestima vie od dvadeset milja u unutranjost, i obuhvaa sedamdesetak otoka
i manjih hridi.
Nadalje kae za ibenik: Kakav god
bio pravi poetak ovoga grada, slian
poetku Rima ili plod niza malih poveavanja, on je najbolje i najslikovitije
smjeten od svih gradova u Dalmaciji.
Katel sagraen na brdu koje ga
titi mogao ga je sauvati pred uzastopnim turskim navalama; a za njegovu obranu s mora postoji pred uskim
kanalom, kojim se ulazi u luku, druga
tvrava, divno djelo Sanmichelija koji
je na njoj nainio vrata veoma slina

Fortis, 2004: 86, 88 i 95. Knjiga talijanskog prirodoslovca i putopisca Alberta Fortisa Put po Dalmaciji,
objavljena u Veneciji 1774. godine, veoma je va_an
znanstveni i literarni dokument o Dalmaciji u 18.
stoljeu.

onim svojim slavnim vratima u Veroni.


Od graevina je u ibeniku vrijedna
panje stolna crkva, premda potjee
iz barbarskih vremena, zbog velianstvenosti zdanja, a jo mnogo vie
zbog svoga krova sloena od velikih
mramornih ploa spojenih zajedno; to
je djelo po smionosti jednako svakom
drugom slinom djelu iz rimskih vremena. ...Prostrana luka, kojoj se na obali
u podnoju jednog brijega die grad
ibenik, zatien veoma krevitim vapnenikim brdima koja su pokrivena
ljunkom drevnih rijeka stvrdnutim u
pjeenjaku, jedna je od najljepih luka
to se mogu vidjeti, zbog raznolikosti
breuljaka i malih rtova to je okruuju
u obliku teatra. Ti su izvori znaajni jer
daju informacije koje su to konstante
tijekom povijesti formirale sliku grada.
Skica ibenika slikara Josipa Vanite
impresija je umjetnika i predstavlja njegov subjektivni doivljaj grada. Obrisi
grada akcentirani su tvravom, a dominantan horizontalni potez je limes
mora, koji je u harmoninom odnosu s
vertikalom tvrave (sl. 9).
U stvarnosti svi analizirani elementi (putovi, rubovi, podruja, vorovi i orijentiri)
ne postoje kao izolirane slike, ve njihov
zbir daje ukupnu sliku grada. Upravo
veza izmeu elemenata presudna je
u definiranju slikovitosti i itljivosti grada. Analizirajui ibenik kroz elemente
slike grada prema modelu Kevina Lyncha (sl. 10) od dominantnih putova
(glavne ulice, magistrala, riva, kanal
sv. Ante), preko rubova i limesa grada
(gradski bedemi, prirodni limesi brda i
mora, ostali elementi urbanih struktura), podruja grada (povijesna jezgra,
nova naselja), gradskih vorita (trgova,
krianja) do orijentira (katedrala, gradske tvrave, zgrada gimnazije, izdvojeni neboderi) dolazi se do zakljuka da
je ibenik slikovit i itljiv grad. Znaajne
promjene koje su se dogodile u strukturi grada u 19. i 20. stoljeu rezultirale
su stvaranjem prepoznatljive slike
grada, koju karakteriziraju vrste veze
meu pojedinim urbanim strukturama,

24

ali prisutna su i mnoga mjesta bez atributa identiteta. Neminovnost promjena


u urbanom tkivu reflektira se i na
doivljaj slike grada pa ostaje za vidjeti
to e se desiti sa ibenikom i da li e
promjene potencirati njegovu izraajnu
slikovitost.

Literatura

1. ervar, G. (1980.), ibenik, Arhitektura, 33 (172+173): 9-10, Zagreb


2. Fortis, A. (2004.), Put po Dalmaciji, Marjan tisak, Split
3. Friganovi, M. (1976.), Geografske
osnove poloaja i razvoja ibenika, Spomen zbornik o 900. obljetnici, Muzej grada
ibenika, ibenik
4. Grubii, S. (1974.), ibenik kroz stoljea, Muzej grada ibenika, ibenik
5. Grubii, S. (1999.), ibenik na starim
crteima i grafikama, katalog izlobe, upanijski muzej ibenik, ibenik
6. Hothersall, D. (2002.), Povijest psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko
7. Hri, M. (1988.), Percepcijski pristup
oblikovanja grada u okviru procesa planiranja (doktorska disertacija), Arhitektonski
fakultet Sveuilita u Zagrebu
8. Lynch, K. (1974.), Slika jednog grada,
Graevinska knjiga, Beograd
9. prljan, I. (1997.), Sjeanje na sretan
graditeljski poetak, ovjek i prostor, 44
(3-4 /514-515/): 56-57, Zagreb
10. Tonkovi, Z. (1993.), Josip Vanita,
Naprijed i AKD, Zagreb
11. Tuek, D. (2001.), Dinko Vesanovi,
Drutvo arhitekata Splita, Split
12. *** (1977.), Dom Revolucije u ibeniku,
ovjek i prostor, 24 (287): 8-11, Zagreb
13. *** (1998.), Boje zaviaja, ibenskokninska upanija, Gradska knjinica Juraj
igori, ibenik
14. *** (1999.), ibenik na starim crteima
i grafikama (katalog izlobe), upanijski muzej ibenik, ibeni

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Analiza perceptivnih elemenata imida grada ibenika prema modelu Kevina Lyncha / Autor: Ana kevin Mikulandra

Izvori

Arhivski izvor
1. UIH Urbanistiki institut Hrvatske,
Frane Petria 4, Zagreb
Izvori ilustracija
Sl. 1. Friganovi, 1976: 24
Sl. 2., 7. Obiteljska zbirka Boltar
Sl. 3. *** 1998: 105
Sl. 4., 6. Foto: A. kevin Mikulandra,
2004.
Sl. 5. *** 1999: 3
Sl. 8. *** 1999: 23
Sl. 9. Tonkovi, 1993: 102
Sl. 10. UIH

25

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Gustav ervar

Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu


Sveuilita u Zagrebu projektantski
smjer. Na istome fakultetu 1983. godine obranio magistarski rad iz smjera urbanizma i prostornog ureenja.
Magistarski rad obrauje mogunosti
prostornog razvitka ibenika ukljuujui i prijedlog naina vrednovanja predloenih prostornih varijanti Alternative
prostornog razvoja ibenika: alternativni modeli i njihovo vrednovanje na primjeru novih stambenih prostora.
Prvih godina kao zaposlenik projektnog biroa PLAN u ibeniku radio na
projektima arhitekture. Iz toga vremena
projekt je realizacija novog gradskog
groblja KVANJ. Taj je projekt ostvaren u
suradnji Vlatkom Gostijanoviom dipl.
ing. arh.
Prva iskustva na projektima arhitekture
izazvala su brojna pitanja prostornog
konteksta. Tako se, prirodno, zaeo
interes za urbanizam urbanistiko
projektiranje i dalje za urbanistiko planiranje. Nastojei ispuniti probueni interes za urbanizam i planiranje prostora
1973. godine zapoljava se u Opinskom zavodu za urbanizam u ibeniku
Tijekom tih godina radio niz prostornoplanskih dokumenata kao: organizator,
koordinator, suradnik na pojedinim dionicama ili pak kao glavni planer. To je
najvanije i najbogatije, zadacima najslojevitije, struno razdoblje jer je ba
tada, kao djelatni urbanist i prostorni
planer, u neposrednom, praktinom
iskustvu, provjeravao i ispravljao steena teorijska znanja.
Suraivao s URBANISTIKIM ZAVODOM DALMACIJE iz Splita i njegovim
vrsnim urbanistima planerima starije
generacije.
Od 1985. do 1994. godine radi kao
samostalni arhitekt-projektant. Godine
1994. na poziv gradonaelnika Grada
ibenika prihvaa mjesto nestranakog proelnika za prostorno ureenje
i zatitu okolia. Tu dunost obavlja do
umirovljenja 2010. godine.

26

Nastavna djelatnost vee se uz osnivanje Prometnog studija u okviru VELEUILITA U IBENIKU. Kroz pet
studijskih godina od 2006/07 predavao dva kolegija: GRAFIKE KOMUNIKACIJE i PROMETNO I PROSTORNO
PLANIRANJE

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

IBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav ervar

GRAD URBANIH
POSEBNOSTI

pravo zahvaljujui osobitoj


topografiji prostora unutar gradskih zidina nastao je splet krivudavih ulica i
malih trgova, strmih stubita i nadvoenih prolaza, nepravilnih stambenih
blokova razigranih tlocrtnih oblika, kao i
onih planiranih, pravilnih, koji svjedoe
o domiljatoj prilagodbi graevinskih
zahvata reljefnomu tlu, iskazujui do
danas ouvanu urbanistiku cjelinu ibenika.
Milivoj Zeni, Stari ibenik kalama,
skalama i butama
U funkcionalnoj potrazi (a koju izaziva
projekt CityBranda 2011) za karakteristinim manifestnim posebnostima
ibenika, o ijoj bi vrijednosti mogao
bez zazora posvjedoiti svaki njegov
itelj, ne moemo nikako zaobii onaj
sloj pojavnog koje se prikazuje kao iz-

27

graeni prostor. Taj prostor injenica je


artificijelne fizike zbilje koja, meutim,
osim pojavnog sloja pretpostavlja cijelo
mnotvo poticajnih sila i takvu slojevitost sadraja da je uvijek ivo pitanje
izbora metodologije uvida. Geneza
izgraenog prostora, osobito onog urbanog, zbiva se u interakciji viestrukih
silnica: u rasponu od gospodarskih
mogunosti vremena, prevladavajuih
idejnih paradigmi i podloga, posebnosti ukupne drutvene zbilje i dr. Cjelovito razumijevanje urbanog, stoga, moe
zapoeti iz rakursa razliitih analitikih
koncepata. Primarna analiza, primjerice, perceptivnog sloja, kolikogod bila
linearna i u konanom nedostatna za
cjelovito razumijevanje istraivanog fenomena ima prvenstvenu zadau temeljne sistematizacije pojavnoga.
Grad je sloena konstrukcija u
prostoru,umreena odnosima ovjeka
i okolice. ovjek je antropoloki vezan za svoju okolicu i u sebi nosi itav
niz komponenti vezanih za bioloku
osnovu bia, kao i refleksije osjetilnog
aparatana vanjske podraaje. ovjek
i njegova okolica u interaktivnom su
odnosu koji nije deterministiki, ve
probabilistiki. Urbana okolica ima
mnogo raznih uloga (fiziku, socijalnu
i kulturnu) koje simultano djeluju i ovjek je doivljava kretanjem, pri emu
okolica stimulira i nestimulira odreena
ponaanja. Opaanje okolice, tj. perceptivni proces poinje stimulansom
koji ovjek registrira. Stimulans pokree senzaciju kao refleksiju opaanja, a
senzacije prelaze u percepcije koje u
ljudskoj svijesti stvaraju koncepciju.
(Ana kevin Mikulandra)
U najopenitijem smislu, na razini opeg slaganja moe se rei: Percepcija
je sredstvo koje stimuliranjem osjeta
prouzrokovanih vanjskim informacijama proizvodi perceptivno vjerovanje a
perceptivni mehanizam se sastoji od
podraaja i obrade informacija pomou perceptivne sheme. Percepcija se
razlikuje kod razliitih ljudi s obzirom
na sposobnost istanavanja osjetila i
obrade informacija(M. Fioli, K. Puce-

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

IBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav ervar

kovi i Z. Stuli)
Druga tvrdnja u navedenoj definiciji, zapravo izaziva raspravu o tome da li ovjekova percepcija ovisi o njegovom
kapacitetu doivljavanja vanjskog svijeta ili je ona posljedica iskljuivo onoga
to postoji a temelji se na osjetilima.
(M. Fioli, K. Pucekovi i Z. Stuli)
Odgovor na ovo razmjerno jednostavno pitanje dao je vie razliitih koncepata teorije percepcije.
Engleski krajobrazni arhitekt Simon Bell
u svojoj knjizi Landscape: Pattern, Perception and Process (1999. g.) razvio
je teoriju percepcije koja poiva na pre-

poznavanju uzoraka. Uzorci su, naime,


posvuda i ta ovjekova sposobnost
percepcije kroz uzorke pomae orijentaciji i daje mu sposobnost prilagodbe
najrazliitijim ivotnim uvjetima i okolnostima. ovjek nije samo promatra
ili korisnik tih uzoraka on je, svjesno ili
nesvjesno i njihov stvaratelj.
U irokoj skali svijeta prirode, od molekularne strukture DNA, navodi se, pa
do spiralne galaktike u svemiru uoavamo tipove uzoraka. Dri se da je raspon uzoraka fizikog svijeta vrlo skuen. Meutim to se odnosi i na uzorke
to ih je kreirao ovjek. Uzorci, poput

28

fizike zbilje, na vie naina pokazuju


takoer i svoju dinamiku prirodu.
Percepcija tei biti potpunom tek kad
se uzorak spoji sa znaenjem. Uzorak
bez znaenja urbana pojavnost, primjerice kojoj ne prepoznajemo strukturu i imanentni red izaziva napetost i dezorijetaciju. Stvaranje humane okoline,
grada po mjeri ovjeka pretpostavlja,
dakle razumijevanje percepcije i perceptivnih shema kao ishodita kreativnog postupka arhitekta - urbanista.
Vizualna percepcija daje najveu koliinu informacija, prethodi i podstie
na razmiljanje. Druga osjetila nadopunjuju vizualnu percepciju i obogaujui
je novim dimenzijama. Svoditi urbani
fenomen na razinu istraivanja percepcije i perceptivnih shema ne moe dati
dostatan rezultat, meutim, percepcija
je u tom sklopu struktura zasigurno prvi
sloj razumijevanja.
Hrvatski autor Zdravko Radman u svojoj knjizi Simbol, stvarnost i stvaralatvo
ogled o percepciji, 1988.g. zakljuuje:
Konano, itav proces percipiranja
nije stvar osjetila, nego ovjeka u cjelini. Ljudsko oko, usput budi reeno, i
ne spada meu najrazvijenije organe
vida; oko nekih ivotinja savrenije je
graeno i bolje reagira na svjetlosne
podraaje pa ipak njihov zamjedbeni svijet nije tako bogat ni sadrajan
kao to je ljudski. Isto vrijedi i za ostala
osjetila koja su u mnogih ivotinja anatomski i fizioloki superiorna ljudskim
osjetilima to im ne omoguava superiornost iskustva. Prednost je ovjeka
u njegovoj djelatnoj moi, sposobnosti
da radi, gradi, analizira stvari oko sebe,
ispituje, testira i uvijek iznova iskuava
u bezbroj novih situacija i mogunosti.
To injenje moe tako postati stvaralaki in kojim ovjek na posve autentian nain stvara svoj svijet udahnjujui
mu smisao i ivot. Prema onome to
se utiskuje u naa osjetila stvarnost bi
trebala doivljavati neprestane mijene
jer su osjetilne impresije uvijek razliite
i ne postoje dva perceptivna doivljaja

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

IBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav ervar

koja su se dogodila u identinim uvjetima. Suprotno oekivanju, zbilja se ne


vidi i ne doivljava kao neprestana fluktuacija bez oblika i zakonitosti, nego
kao postojan ureeni svijet definiranih
oblika, pravilan i podloan odreenom
redu. Takva slika svijeta proizlazi iz aktivnog dijaloga subjekta s izvanjskim
svijetom, pri emu se taj svijet oblikuje i
mijenja, ali se isto tako mijenja i formira
sam ovjek, proirujui svoje znanje o
svijetu i nastojei istovremeno razmaknuti ograde svojih spoznajnih moi.
Pod ljudskim djelatnim inom podrazumijeva se mnogo vie od aktivnosti pet
osjetila, od neposredne fizike interakcije s izvanjskom realnou; pritom prije svega misli se na stvaralaku djelatnost ovjeka, na umijee simboliziranja
koje mu omoguuje da deifrira zbilju
i kaos impresija artikulira u spoznaju
stvarnosti. (Zdravko Radman, Simbol,
stvarnost i stvaralatvo ogled o percepciji, 1988).
Imajui na pameti navedene teze a ne
udaljujui se razjanjenjima zamjetno
od prvog sloja razumijevanja ralanit
emo urbanu pojavnost ibenika. Rei
emo odmah: povijesnu gradsku jezgru karakterizira vie posebnih atributa
koji u sumi daju ibenskoj jezgri neponovljivost, iznimnost i osobitu atraktivnost.

GRAD NA KAMENU
U dijelovima grada, na padinama ispod
utvrde sv. Mihovila srme litice srasle su
s kamenim kuama. Ti najstariji urbani dijelovi, tipologijski vie seoski nego
gradski, iako zbijeni u zidine, raspolau
i parcelom/vrtom. Ta izvorna gradska
jezgra (u ovim oblicima vie ruralnog
nego urbanog oblija) sigurno je mijenjala lica i ovo to danas vidimo ili je
sasvim novo ili je naslijee staro jedno ili dva stoljea. U vremenima nastanka, izvori navode drvenu grau
kao gradbeni materijal. ibenik mimo
monumentalizma, ima osobito mjeri-

heologiju koja istrauje prekapajui po


bukom sakrivenim zidovima. Maske
novijih stoljea dugo su zakrivale srednjovjekovni ibenik ali ono to je rjeito
svjedoilo da se ipak radi o srednjevjekovnoj strukturi izvorna je medijevalna
prostorna matrica i naslijeeni ulini raster. Ti povijesni tragovi, izrazite
srednjevjekovne spontanosti (mada u
STATUTU ima navoda koji upuuju na
stanovita pravila graenja) svjedoe
i o vremenima razvojne retardacije (u
vremenima nakon velike kuge 1649.)

lo izraeno ekstremnom redukcijom i


skromnou. Dio ibenika koji ima vrlo
posebnu prostornu strukturu, takoer
na razini ruralne tipologije ali urbano
zbijen i temeljno bez poljoprivrednih
povrina je DOLAC. Iako se u izvorima navodi kao BORGO - PODGRAE
obrambeno je integriran u fortificiranu
strukturu i ogranien je sjeverozapadnim obrambenim zidom koji vodi od
utvrde sv MIHOVILA pa sve do mora.
Na drugome rubu dvojni je bedem koji
ima posebnu funkciju zatite komunikacije za evakuaciju iz citadele/katela
na brod u luci.
Dio gradske cjeline, poloen od utvrde
sv Mihovila prema istoku, na umjerenijoj je topografiji i na manje dinaminom reljefu. U vremenu 15. st. taj je
dio grada izrazito gotike fizionomije
(romaniko ranije razdoblje gradilo je
znatno manje trajno, djelomice drvom,
pa tako, iako naseljen, grad iz toga razdoblja ima skromne ostatke) s kuama
razmjerno manjeg mjerila smjetenima
na parcelama koje uvaju i neizgraene
dijelove. Ti neizgraeni dijelovi su u kasnijim vremenima izgraeni do neprepoznatljivosti a zateene su graevine
nadograivane i novim stilskim obiljejima preoblikovane do te mjere da je
prepoznavanje gotikog sloja gradske
jezgre redovito vezano na urbanu ar-

29

gdje nova stoljea, novi duh vremena, nova upravna vlast - nisu znatnije
modernizirali gradske funkcije a samim
time i pripadajue prostore grada. ibenik je, nesretnim okolnostima svoje
povijesti, od najveeg urbanog sredita i cvatue humanistike zajednice
pretvoren u treerazredni degradirani
grad koji od toga vremena pa dugo u
novo vrijeme reprezentira seosku sliku
Dalmacije - nasuprot blistavoj urbanoj tradiciji. Srednjevjekovne su dugo
ostale i gradske fotifikacije. Gradske
vlasti su nebrojeno puta vapile za temeljitom rekonstrukcijom obrambenog
sustava ali vjena oskudica odgaale su te pothvate za bolja vremena.
Ipak, gora vremena Osmanski nasrtaji,

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

IBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav ervar

ubrzala su i uinila urgentnim obnovu


obrane pa je tako u pravome zanosu
izgraena utvrda BARONE i sv Ivan a
postojei zidovi i kule ojaane su i popravljene. Naalost, ostaci tih gradnji
sauvani su u dijelovima prvenstveno
u spomenutim utvrdama dok je kompletni obrambeni kopneni okvir zidina
s kulama krajem 19. stoljea razoren u
ime modernizacije.
Zgrade su mijenjale svoje zie, ali je
urbanistiki sustav splet ulica i trgova, nadsvoenih prolaza (buta) i slijepih
prilaza ostao isti. One dvije glavne uzdune ulice mjestimice se povijaju na
posve blagim zglobovima jer se blago
ugibala, padala ili rasla, i njihova kamena podloga. Ostalim, mahom poprenim, ulicama i uliicama konfiguracija
terena jo je manje doputala ravne
poteze: ostajala im je tek krivudavost
ili strmi prolaz da prekorae reljefnost i
dohvate obalu. Tako je u Gradu, tako
je i u Docu i u zapadnome dijelu Gorice, gdje su se padine teko osvajale.
Jedine ravne linije u perimetru su gradske zidine. (Milivoj Zeni, Stari ibenik
kalama, skalama i butama).
Zakljuimo, bez obzira na znatnije
rekonstrukcije urbane graevne suprastrukture koje se dogaaju do dananjeg dana neizbrisiva je konstanta
prostora, tako snano utisnuta u temeljni sloj prostora njegova medijevalna gradbena matrica. Ba ta matrica,
izraena u svojevrsnom stohastikom
kauzalitetu, u posvemanjoj spontanosti koja ipak ponegdje demonstrira da
ima imanentnu racionalnu, praktinu logiku izraava se osobitom slikovitou.
Povijesna urbana sredita Dalmacije i
cijelog jadranskog priobalja nemaju taj
slikoviti naboj koji karakterizira povijesni
ibenik. U percepciji namjernika to se
pamti kao iznimno percepcijsko/vizualno iskustvo. Malo mjerilo prostora,
slikovitost i mogunost vidikovci podaruju iskustvu svojevrsnu bajkovitost
koja nikad do kraja razgovjetna izaziva
na ponovno otkrivanje/posjet gradu.

SKALINADE
Poseban je funkcionalni i vizualni atribut povijesnog protora, posljedicom
njegove topografskog determinizma,
gotovo nebrojena koliina javnih stubita - skala i skalinada - dijelovi javne
uline mree. Dananja tipologija stubita odudara od povijesnog predloka i svodi se manje vie na stube od
monolitnih komada ili pak od betona
sve to pripada 19. i 20 st. U povijesti
stubita su komponirana od manjih komada (to se i danas moe vidjeti na nekim rubnim mjestima) u geometriji koja
je doslovno prilagoena topografskim
uvjetima. Stubita su prepreka kolnom
prometu, potekoa starima i svima s
potekoama u kretanju, nekad domaim ivotinjama (konji, magarci, mazge)
ali s druge strane uvaju velike prostore u funkciji pjeakih zona. Ideologija pjeakih zona kako ih je zamislila
zapadna gradska kultura u ibeniku
je rezultat prirodnog stanja i organizacijske i graditeljske samorazumljivosti.
Svi ulini potezi sa veim ili manjim dionicama skalinada prostori su iznimne
i bogate slikovitosti. Prolaznikov doivljaj dinamina je i sukcesivna smjena
planova, slika i vizura. Dodamo li tome
i doivljaj srednjevjekovne krivudavosti
ulinog rastera tada je to neponovljiva

30

urbana slikovitost koja svakako biva


atributom gradske konkurentnosti.
Tada to postaje atribut CityBranda. U
negativne (nepoeljne) strane razvijenog gradskog reljefa topografije i
nedostatno tehniki opremljenih ulica/
skalinada problemi su s bujinim vodama u trenucima velikih pljuskova.
Svakako, dobro se pamti karakteristina urbana topografija (litica) i stubita
kao graditeljski nain savladavanja
potekoa nagiba zemljita. ibenski
pisac Milivoj Zeni u knjizi Stari ibenik
2010. u podnaslovu je podsjetio na
skale kao ibensku posebnost.
OBALNI RUB
Obalni rub, (terminologija Kevina Lincha edge) doslovno se poklapa s
naim poimanjem znaenja obalnog
prostora unutar urbane strukture). U
svojoj razvijenoj raznolikosti i strukturi
jedan je od najvanijih gradskih prostornih entiteta. Dinamika preobrazbe graevinske strukture najznatnije
se evidentira ba na fizionomskim ali i
funkcionalnim mijenama ovog atributa.
Izvornost obalnog ruba, ije je primarno znaenje zadano kao granica dva
strukturalno razliite prostorne pojavnosti kopno / more mijenja se vremenom koje tom rubnom prostoru, u
skladu s razvojem gospodarstva i gos-

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

IBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav ervar

podarskih aktivnosti dodaje nove uloge


i znaenja. Namjena obalnog prostora
funkcionalno ali i oblikovno (u formi)
diversificirana je ve raznovrsnou i
mnoinom aktivnosti koje postoje uz
more. U ibenskoj povijesti na obali se
(uz vrulje) pralo rublje i iznutrice domaih ivotinja (smjetaj klaonioce). Takoer obala je bila pristnitem putnikom
i teretnom (trgovakom) prometu svih
dimenzija od gaete do trabakula a
od 1908. i prostor ratne luke (AustroUgarska). Urbana kultura 1922. g.
iznjedrila je elitno gradsko kupalite
odabranih - JADRIJU dok se obian
svijet kupao gdje je stigao ukoliko je
kupanje odraslih uope u svijesti kao
dio tadanjeg naina ivota.
Dananji gat KRKA pristnina je generativna jezgra, po rubu povijesnog
grada, oko koje se aglomeriraju kolateralne funkcije vezane uz promet.
Dalje u vremenu nove funkcije osvajaju
istone dijelove pretovar siverikog
ugljena (Garbunela) i pretovar boksita
( Crvena zemlja).
Osim malih dijelova ostavljenih pjeacima / etaima (uz samu povijesnu jezgru) najvei dijelovi obalnog prostora
uzurpirani su drugim funkcijama (trgovaka luka, vojska u velikim potezima)
koje osim obale zauzimaju i susjedne
prostore zatvorene namjerniku. Fenomenologija ruba (edge) pretvara se u

predodbu prepreku.
POLJANA meuprostor dva svijeta
U svojoj knjizi o ibeniku ibenanin
Milivoj Zeni je napisao: Prvi opis Poljane, koji ujedno posvjedouje njezin
svojevrsni javni sadraj, dao je Juraj
igori krajem 15. stoljea: Kod
gradskih je vrata Poljana dosta iroka i poneto duguljasta. To je mjesto
ugodno za one koji izlaze da se vie
nadiu svjeeg zraka, nadalje prikladno za konjske utrke, za gaanje u igri
kopljima, za loptanje i gaanje u cilj
srtijelama (Milivoj Zeni, Stari ibenik
kalama, skalama i butama).
Poljana je danas sredinji prostor ibenika koji stoji na mei, neko zidinama
opasanog grada, i dijelova prostora
gradskog podgraa (u starim mapama
Borgo di Terra, Suburbium di Terra ferma) to su ga u razliitim vremenima
osvajali gradske pridolice. Viestruko
je i znaenje njenog imena. Nikada taj
prostor nije nazivan trgom, piazzom.
Zanimljiva bi bila i temeljitija ralamba
drutvene pozadine to je manifestira povijesni ivot tog prostora, koji je,
za razliku od trga uz katedralu, mjesto
gdje se sreu i na svojevrstan nain
surauju grad i graani, njegovi pridoli seoski stanovnici i dnevni seoski
namjernici.

31

Taj je prostor, kao nedvojbeno tamponski, dakle onaj koji istodobno spaja
i razdvaja (dva razliita svijeta), ostao
sauvan i neizgraen. Iako se moda
ini pretjeranim, ba je taj povijesni
prostor najrjeitijim posrednim svjedokom i spomenikom drutvene strukture ovoga grada kroz 18., 19. i dio 20.
stoljea.
Poljana i formalno postaje sreditem
politikoga, drutvenoga i kulturnoga
ivota itava grada u drugoj polovici
19. stoljea kada se ruenjem bedema
na jugoistonome obodu grada i gradnjom Narodne kavane i novog kazalita
taj dotad zaputen prostor oblikuje u
novi urbani trg. (Milivoj Zeni)
Dvadeseto stoljee proiruje grad i
premjeta njegovo teite vie prema
istoku. To poglavito vrijedi za razdoblje
velike i dinamine urbanizacije u drugoj
polovini prolog stoljea. Povijest Poljane, dakle, njena funkcionalna upotreba i mijene njena znaenja u urbanoj
matrici, osobiti su svjedoci rasta grada
i transformacije svih njegovih funkcija.
iri je prostor Poljane u svim smjerovima, vremenom, doivio velike prostorne preinake. To vrijedi kako za prostor
uz povijesnu jezgru tako i za prostor
varoa na drugoj strani.
PODGRAA Varoi
Redovito se navodi da je ibenik samorodnog temelja: to e rei da su,
za razliku od svih drugih dalmatinskih
gradova koji svoju urbanu tradiciju duguju antici ibenik porodili doljaci u
skladu s povijesnom tradicijom rekli bi
smo barbari. Tako se na ovoj strmoj
litici nad morem, u kamenom okruju spominje utvrda - castrum koji o
Boiu 1066., ako je vjerovati izvorima pohodi dravni poglavar Kreimir i
sam imenom Stijena (Petar). Svezana
je tako najranija povijest ibenika oko
stijenja koje ostaje kroz sva vremena
njegov temeljni znamen. I ibenani
su stameni i prkosni, kau neki, odraz
svog kamenog krajolika, svoje stjenovite kolijevke. Otri kao otre litice na

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

IBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav ervar

kojima su osnovali grad. ibenska je


povijesna arhitektura odreda kamena.
Kamena katedrala sv. Jakova krunski
je domet te kamene pripadnosti, a na
drugoj strani, paradigmatska je novozavjetna stijena Petrova.
Nije nam poznata dimenzija perimetra
te prve naseobine. Zabiljeeno je da
su izbjegli stanovnici susjednog Biograda, sklonivi se od Mletakog razaranja, donijevi sa sobom uspomenu
na svojeg sveca Krevana, 1124. dali
sagraditi crkvicu, u podgrau, tada jo
izvan zidina utvrde (extra muros- fuori
le mura). Tek u 14. stoljeu ta e se,
izvorno romanika graevina, nai u
sigurnosti gradskih zidina.
Tako se kroz cijelu povijest sustiu
podgrae, suivotom i fiziki prislonjeno uz grad (Borgo) i branjeni urbani
okvir koji s vremena na vrijeme proiruje svoj zatitniki krug amalgamirajui
suburbanu izraslinu u urbanu posudu.
A ta je posuda granica njegovih prostornih mogunosti.
Osim na morskoj strani, koju brani
more, i do izgradnje monumentalne
utvrde sv Nikole, dvije manje utvrde na
izlazu iz kanala sv Ante (torette) grad je
cijelim svojim opsegom opasan tvrdim
zidovima i kulama. Sve do kraja 15.
stoljea te su zidine kako tako odolijevale napadaima a branile su grad i
od svog okruja dajui mu privilegij da

bude ustrajni nositelj i promicatelj civiliziranog ivota. Osmanska sila 16. stoljea uinila je grad po prvi puta brinim
i nesretnim. S pravom se posumnjalo
u otpornost njegovih zidina i tvrdou
njegovih rasklimanih kula. Mleci, novi
gospodari grada, viekratno obeavaju popravke i zatitu. Najznaajniji
obrambeni pothvat prve polovice 16.
stoljea i veliko ispunjeno obeanje
utvrda je sv Nikole na vanjskom ulazu
u kanal sv Ante.
Cijeli gradski obrambeni sustav, osim
etiri utvrde, u vrijeme modernizacije
kraj 19. st. razoren je. Ta slika, koja bi
danas zraila svojevrsnom povijesnom
romantikom i slikovitim dahom prolosti nepovratno je izgubljena a na zaostalim fragmentima nije mogue graditi
nita osobito ni dovoljno slikovito.
Prijelomni dogaaj gradske povijesti
17. st Kandijski je rat: uurbana gradnja utvrda na stratekim poloajima
oko grada (utvrda sv Ivana i utvrda
Barone), dramatini ali u konanici
uspjeni dani obrane grada i crna smrt
razorna kuga 1649. g. koja je doslovno i nepovratno razorila demografsko
urbano tkivo. Paradoksalno ali bez ikakvog drugog izlaza, grad otvara vrata
iteljima svog ireg zalea nadajui
se obnovi gradskog ivota i izgubljene
slave. ivot je obnovljen, nikada vie u
starome sjaju a za slavom ve su ge-

32

neracije u bezuspjenoj potrazi.


Grad i dalje ivi u svom skuenom, zatienom okviru gradskih bedema ali
kraj Bekog rata, Osmanski porazi i uzmak na istok donose sigurnija vremena. Oko grada, na stanovitoj udaljenosti od gradskih bedema, u svojevrsnoj
simbiozi s gradom i gradskim gospodarstvom, nastaju nova naselja koje
izgrauju doljaci iz ueg prostora distrikta. Njihovo je zanimanje poljoprivreda a gradbeni oblici i ukupni standard
ivota imaju izrazito seosku ruralnu
razinu. S vremenom ta se vanjska zajednica toliko umnoila da je bila kadra
dati izgraditi novu crkvu Gospa vanka
grada. Prirodna je i oekivana integracija tih Varoa (druga polovina 19. st.)
u jedinstvenu gradsku zajednicu. Intrigantan bi bio, meutim, socioloki uvid
u drutvenu strukturu obje zajednice.
Razorena drutvena struktura grada
prve polovine 17. st. obnavljala se vie
doprinosima nadolog stanovnita
seoskih tradicija i kulture nego zraenjem degradiranog i jedva postojeeg
gradskog sloja. Znatan dio stanovnika
grada u mnogoemu sliniji je tako
onima izvan grada. Pobjeda narodne
stranke na lokalnim izborima 1872. iroko otvara vrata tome duhu koji samo
iznimno nastavlja urbane i kulturne tradicije prolosti*.
* Luigi Frari koji je pripadao umjerenoj
dalmatinskoj autonomistikoj struji kao
gradonaelnik ibenika zasluan je za
poboljanje ibenske komunalne infrastrukture. Na mjestu gradonaelnika
zamijenio ga je nakon pobjede narodnjaka na izborima 1872. godine Ante
upuk, koji je nastavio njegov rad u
smjeru modernizacije grada ibenika.
U cjelovitoj, temeljno kulturolokoj percepciji ibenika, nezaobilazna je tema
VARO, teako stanovnitvo i crvenkapa. To je djelomice i danas, iako u
neizmjerno promijenjenim drutvenim
uvjetima, dominantni ibenski kulturoloki okvir. Danas je taj okvir insufijentan
velikim dijelom tradicionalnog sadraja

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

IBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav ervar

PANORAME s vidilica
ibenska topografija i smjetaj grada
na strmim padinama daje mogunost
za panoramske doivljaje fascinantne
atraktivnosti. Ova posebnost u turistikoj ponudi sasvim je usput i nije na
naglaenom mjestu u redoslijedu vanosti. ini se, meutim, da je sjeanje
na viene gradske panorame doivljaj
koji nadmauje mnoge hermetine i
obine kulturno-povijesne injenice s
kojima se prosjeni turist i namjernik

obino susree. Ni iznimnost pojedinog kulturnog ili umjetnikog dobra ne


ostavlja takva traga u podsvjesti kao
doivljaj grada iz perspektive nekoliko gradskih vidikovaca. O navedenim
injenicama svjedoi ljetni posjet vidikovcu na sv Mihovilu koji daje posjetiteljima mogunost doivljaja u razliitim
dijelovima dana ali i dijelu noi.
Danas je jedino u organiziranoj funkciji
vidikovac na tvravi sv Mihovila s kojeg
se prua panoramski pogled u punome krugu. Sa vidikovca se moe uivati

33

i u dalekim panoramama mora, otoka i


brdovitog reljefa dijelova obale. Utvrda
Barone jo je prije Drugog svjetskog
rata, marom ondanjeg drutva ubievac, privedena funciji vidikovca koji
je u zadnjih tridesetak godina sasvim
zaputen i u znatnoj mjeri nrbrigom, zubom vremena ali i neuspjenim graevinskim intervencijama u znatnoj mjeri
devastiran. Usprkos tuome stanju u
kojem se vidikovac danas nalazi uvijek
se u svakom godinjem dobu mogu
sresti znatieljnici koji najee ponavljaju svoj doivljaj. Atraktivnost ovoga
pogleda - panorame ravna je onoj sa
sv. Mihovila i s obzirom na drugi rakurs
njena je poeljna dopuna. Oba vidikovca, osim atraktivnosti te primarne funkcije mjesta su uspomena obrambene
povijesti grada. U tom smislu vidikovcima se moe dodati i ta dimenzija koja
ih na taj nain stavlja u prvi red interesa
svakog namjernika, turista ali svakog
znatieljnog itelja grada.
U vrijeme izmeu dva rata ibenik je,
po uzoru na ureenje pristupnih dijelova Splitskom Marjanu, planirao ) uz
pomo istog, splitskog projektanta
Senjanovia) i uredio vidilicu na brdu
iznad dananje zgrade gimnazije. Ta je
vidilica neko bila poznata kao Belveder. Panorame na grad i okolinu razliite su od ovih dvaju koje se doivljavaju
iz samoga grada - sv Mihovil i Barone.
Danas je i ta vidilica zaputena ali je
nedavno JU investirala neka sredstva
u njenu obnovu. Naalost svjedoci
smo ponovne namjerne devastacije.
Dakle, istaknuti je da se u brojni repertoar ibenskih posebnosti mora ukljuiti i segment vidikovaca koji nude poseban doivljaj grada i ireg krajolika.
Ono to se na drugim mjestima ostvaruje tek panoramskim letom zrakoplova ili helikoptera to se u ibeniku moe
doivjeti uz rekreacijski napor uspona
na neku od vidilica. U smislu analitike metodologije KL ovu perceptivnu
posebnost moemo razumijeti kao
osobite vorove u strukturi grada a koji
su istovremeno u najuoj svezi s orijentirima to ih predstavljaju tvrave na

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

IBENIK - GRAD URBANIH POSEBNOSTI / Autor: Gustav ervar

istaknutim reljefnim tokama.


SILUETA GRADA
U gigantskom mjerilu, u mjerilu suvremenih megapolisa razvijenog svijeta
- ali sve vie i onoga svijeta koji ba
neumjerenim rastom svojih gradova
(ako se ovaj fenomen uope moe
zvati gradom) potvruje svoj rubni poloaj velianstvene su i nestvarne
slike njihovih silueta. Na tim zanosnim
slikama, u razliitim rasvjetama dominiraju neboderi razliitih mjerila, oblika
i materijala.
Manji ili mali gradovi, obino se ne
mogu podiiti tom vrstom atraktivnosti
i slikovitosti: uostalom zaeti su i sazdani na drukijem uzorku prostorne organizacije, radikalno su drukijeg mjerila a ivotni tokovi itelja imaju redovito
umjereniji i, rekli bi smo, ljudskiji ritam.
Nevezano na veliinu najvea veina
svih gradova nikla je na prostranim zaravnima koje im jame nesmetan rast
i irenje. Pretjerano nagnuta zemljita,
bez obzira na vrstu, prometno su nepraktina a gradovi smjeteni na srmcima i nagnutim liticama kao da nose
stanovitu klicu opeg zaostajanja.
Za ibenik se openito ne moe rei
da je smjetajem i izborom poloaja
iznimka ali na istonoj jadranskoj obali
sigurno je na svoj nain izniman. Druga, usporediva, gradska povijesna
sredita Dalmacije, manje ili vie zainju se na znatno umjerenijim topografijama. Antiki koncept osnivanja naseobina (a svi su gradovi iz te tradicije;
Grke ili Rimske) nije ni bio prilagoen
pretjerano razvijenom reljefu. Iako arheolog Mate Sui prepoznaje ba u
tradiciji rimske urbanistike primijenjene
u provinciji Dalmaciji neprijeporni utjecaj ilirske kulture temeljna jezgra ostaje
rimskom i prepoznatljivom.

se dvostrukim bedemima prua od


tvrave sv. Mihovila do obalne crte. Rijeju, nezaboravan pogled koji otkriva
jedinstveno suglasje gradograevne
poetike grada i njegova prirodna okolia. (Milivoj Zeni, Stari ibenik kalama, skalama i butama).

Ulaskom u luku otvara se snana dramaturgija planova, pojasevi proelja


kua koja se stepenasto nadvisuju,
silueta grada uokvirena grozdovima
brda i breuljaka, sa simetralom to

34

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

Robert Jakovljevi

Robert Jakovljevi, dizajner i umjetnik;


specijalist za trine marke, korporativni identitet i promociju
Znaajniji brand projekti:
gradovi: Umag, Zagreb, Trogir
drave: Republika Hrvatska
IT industrija: Gideon, Split; Laserline,
Umag
bankarska industrija: Zagrebaka banka, Raiffeissen grupa, RS
Moda: Italtex, Split; Somply as, Zagreb
Nagrade: Zlatna kuna za najbolji dizajnerski projekt; Zlatna kuna najbolju
dizajnersku inicijativu
Knjige: Grad kao Proizvod / autor;
Grad Anela / koautor; Ljubav pokree
svijet / urednik
Predavanja: CROBIZ Akademija, Zagreb; Visoka kola za vizualne komunikacije, Ljubljana; Akademija likovnih
umjetnosti, Sarajevo
Izlobe: 17th International Biennial of
Industrial Design. Ljubljana; 8th International Exhibition of Graphic Design
and Visual Communication,Zagreb;
16th International Biennial of Industrial
Design, Ljubljana

35

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

INTErpretacija / Robert Jakoviljevi

ru (J. Kale) iju su osobitu estetsku i


simboliku vrijednost prepoznali mnogi
prije ( A. Fortiss: Put po Dalmaciji), kao
to je potvruju i mnogi danas ( M. Zeni: ).
Kvalitetu jasnoe ( slika stare gradske
jezgre ) K. Lynch je imenovao Slikovitou ili Oiglednou. Ona, dakle, nudi
visoku vjerojatnost kako e na veinu
promatraa proizvesti jednako snaan
utisak koji potie takva jasna slika. Ta
osobina - koju bi mogli nazvati i itljivou, pa moda ak i Vidljivou - u
povienom smislu omoguava da se
objekti sagledavaju ne samo vidom,
ve se i predstavljaju vrlo otro i intezivno naim ostalim ulima. (K. Lynch).

interpretacija

mjesto zakljuka, elim podsjetiti da su navedena istraivanja, dakle i izvedeni zakljuak dio ukupnog
napora da se istrae brand potrebe i
brand potencijali grada. U tom smislu,
projekt je negdje na pola puta izmeu
poetka i kraja. U tom svjetlu treba i
razmotriti iznesene ocjene. Radni koncept koji e biti podvrgnut jo dubljim
i temeljitijim povjesnim, sociolokim i
ekonomskim istraivanjima mora dati
nedvojben izvjetaj. Takav koji nee
oboriti pojedinana sumnja. Konano
radi se o emocijama i interesima izrazito neheterogene grupe.

Sumarum
Istraivanja pokrenuta iz raznih toaka
i s razliitim namjerama su dovela do
istog zakljuka ukazujui na sliku stare
gradske jezgre kao oiglednu skulptu-

36

Isti taj atribut kod umjetnikog djela, Stern je nazvao Oiglednou. Pri
emu je Oiglednost ili Slikovitost sposobnost umjetnikog djela da stvori
predstavu koja e svojom jasnoom
i skladom oblika zadovoljiti promatraevu potrebu za ivahnim, slikovitim
izgledom kao onim prvim i najboljim
korakom prema izrazu umjetnikog
znaaja*.
Oito Slikovitost ili Oiglednost grada
izranja kao ona karika u lancu koja povezuje materijalno i emocionalno , tjelesno i nagon ( za iskustvom ), predmet i
motiv ( posjedovanja - trgovina ), oblik
(ono to uobiajeno zovemo identitetom) s dubokim, odnosno, umjetnikim doivljajem (ono to s pravom moemo nazvati sadrajem) grada.
Istraivanje perceptivnih elemenata slike grada je iz portfolia moguih brand
vrijednosti grada, nedvojbeno izdvojilo
Slikovitost kao rijetku vrijednost jednog
grada, za koju sam autor metode tvrdi
- a nema razloga mu ne vjerovati - da
je osobita:
Jedna prekrasna gradska sredina je
toliko rijetka, da bi neki rekli da je to
prosto neostvarljivo. Nema ni jednog
Amerikog grada, veeg od osrednjeg
sela, koje ima dosljedno krasne kvalitete, mada izvjesni gradovi imaju neke
ljupke fragmente. Stoga nije udno,
to veina Amerikanaca malo to zna

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

INTErpretacija / Robert Jakoviljevi

o tome, to bi to znailo ivjeti u jednoj takvoj sredini. Njima je vrlo jasno


do koje je mjere ruan svijet u kojem
ive, ... , ali oni jedva da i nasluuju
o potencijalnim vrijednostima harmonine okoline, o svijetu, koji su moda
samo na trenutak vidjeli kao turisti ili
ljudi na godinjem odmoru. Oni imaju vrlo oskudna saznanja o tome, to
nam moe znaiti ugodna okolina u
smislu svakodnevnog uivanja, ili kao
pouzdano sidrite naeg ivota, ili kao
proirenje ivotnog smisla i obilja.
Jasnoa slike stare gradske jezgre - za
razliku od one nejasne van srednjevjekovne posude - posjeduje metafiziku ( urbanu ) snagu sposobnu u
promatraa potai osjeaj smisla, ak
i bez posebnog usmjeravanja na neto odreeno. Ta otro izrezana slika
privlai. Ona zaziva pogled da paljivije
motri; sluh da napetije oslukuje; ona
kristalizira i pojaava znaaj sadraja;
potie intelekt da dublje uestvuje u
senzacijama s kojima se redom suoava traei razumijevanje - zapravo,
znaenje slike grada.
Sposobnost vizualnog atributa stare
gradske jezgre da emotivno angaira (
bilo kojeg ) promatraa daje pouzdanje
da ona slika grada koju nosimo u srcu
nije iskljuivo naa. Da stara gradska
jezgra posjeduje objektivnu vrijednost
koju e prepoznati i drugi, ako se samo
osmjelimo ui u avanturu brandiranja
po receptu koji e moda odudarati od
osobnih predrasuda to bi brand grada trebao biti.
Na izvjestan nain se namee uvid
kako je pria o urbanim vrijednostima
do kojih nas dovodi istraivanje po
metodi K. Lyncha - zapravo pria o
staroj gradskoj jezgri koju je kao takvu
i UNESCO prepoznao uvrstivi njen
reprezentativni dio ( katedrala s uom
okolicom ) u svjetsku kulturnu batinu.
Ovim putem stiemo ne samo do
objanjenja,ve i do
Profila glavnih ciljanih demografskih
segmenata koje traimo i targetiramo:


Baby boomer generacija
(aktivni, liberalni, vjeno mladi). Skupina koja raspolae slobodnim vremenom i slobodnim prihodom. ive bogat
drutveni ivotali bez djece koja su
odrasla i napustila dom
To nas dovodi i do profila glavnih ciljanih interesnih segmenata

Kulturnjaci- Iznadprosjeno
obrazovani pojedinci, motivirani uenjem. Tipino parovi zrele dobi (5065) bez djece. S bogatim turistikim
iskustvom u potrazi za novim i zanimljivim mjestima.
Krug interesenata koje slika ovakvog
grada moe privui, pod nekim hipotetskim uvjetima o kojima e biti govora, ukljuuje i sve druge koje je kultura
Slikovitosti dotakla, ali nisu imali sreu
odrastati u ozraju arolije sjenovitih
ulica antikih gradova Mediterana* .
U istu ciljanu skupinu moemo ukljuiti i kulturne Mediterance: Talijane i
panjolce koji su u doba industrijalizacije, stanogradnje i apartmanizacije nepovratno otetili svoje gradove.
Ako ne same jezgre, onda areal u
koje su uronjene i neodvojive od njih.
Sutra vjerojatno i Spliane, Zadrane,
Makarane, Trogirane koji su, pomalo
paradoksalno, ibeniku po povijesnoj
batini najblii konkurenti. No meutim,
oni su svoje gradove takoer zaguili, ne valorizirajui zateene resurse i
koji danas, istina jo uvijek bojaljivo,
poinju hvaliti taj i takav zaboravljeni
ibenik, koji udnom igrom sudbinskih
silnica jo nije stigao obezvrijediti svoje
potencijale.
Istraivanja nude i osnovni koncept
promocije koji bi mogli saeti u dvije
rijei:

Sklad i Osobnost. Misli se
naravno na atmosferu i doivljaj stare
gradske jezgre,
Potom nove /stare ( turisti koji istrauju
UNESCO batinu ) turistike sadraje:

Svjedoenje i edukacija
To je istovremeno i preporuka unutranjoj javnosti na koji nain pristupati staroj gradskoj jezgri, ali i nain na koji gle-

37

dati ono to se izlilo iz srednjevjekovne


urbane posude. Onaj ibenik koji biljei sva glavinjanja izmeu evropskih i
amerikih uzora, obezvrjeujui prostor
i prirodu. Ostvarene forme, naime, nikad nisu imale uporite u graditeljskom
nasljeu i opoj vizualnoj kulturi, u nainu ivota i infrastrukturi u klimatskim i
okolinim datostima itd...
I na koncu najvanije: saznanje koje
moemo iitati iz ovih istraivanja je
mogunost traenog core bussinessa
. Takvog koji bi, ako se struno postavi, bio osuen na uspjeh. Ono to
ga favorizira je potencijal koji emotivno
obvezuje unutranju javnost i istovremeno pozitivno nadahnjuje vanjsku.
Koncept kojem, za sada, moemo dati
radno ime:

Stari grad u funkciji.
Sposobnost da vanjske javnosti sudjeluju u onom to ibenani osjeaju, tj.
da poveu oblik (materijalno) s emocijom je pouzdan temelj onog samopouzdanja koje ibenanima moda nedostaje, e da bi se otisnuli u realizaciju
onog to drugi od njih, kao prirodnih
batinika tog neprocjenjivog blaga,
dugo i eljno oekuju.

/ pripreme za izgradnju branda grada ibenika

You might also like