You are on page 1of 5

Jedan talas pokrenut maticom intenzivne gradnje i pojavom kritike arhitektonske

misli u Bosni i Hercegovini s kraja XIX i poetkom XX stoljea, predstavlja pokret


meu arhitektima i inenjerima da se stvori bosanski stil. To je bio, zapravo,
posljednji znaajni pokret koji se javlja u godinama pred Prvi svjetski rat i koji,
zbog toga, nije imao svoje vrijeme razvoja, da bi imao svoje uobiajene faze.
Obim, kvalitet i autentinost ove pojave doima se kao skup vrijednosti-misli,
prakse i rezultata. I umjetnike pojave, pokreti i stilovi kao oblici nove ljudske
svijesti istraivakih napora struktuirani su parametrima ivota i takve pojave
se raaju, razvijaju, dostiu svoju zrelost, dekadenciju i nestanak. Snaga i duina
takvih stvaralakih dometa odreuje historijski hod ljudskog drutva. Nisu rijetki
primjeri prekinutih tokova nekim spoljnim uzrokom. Takav udes, u malom, imao je
izgleda i pokret za stvaranje bosanskog stila jer broj i karakter ostvarenja kao i
stilska dograenost nisu prevazili prvu fazu takvog razvoja. S druge strane,
treba opet imati na umu da je ideja i namjera privukla najznaajnije arhitekte tog
vremena u Bosni i Hercegovini, a meu njima je bilo i takvih koji su svoju praksu
zasnivali i na teoretskim spoznajama.

Traganje za bosanskim stilom poveava sloenost arhitektonske situacije u Bosni i


Hercegovini krajem prve decenije XX stoljea. Treba, naime, imati na umu da u
isto vrijeme postoji jo jaka struja poznohistorijskih oblika koju zastupa arhitekt
Karl Paik u kojoj ima jo vrijednih ostvarenja. U isto vrijeme nastaju djela u stilu
floralne secesije kao to su Kneieve srpske kole u Mostaru. Tnniesovo
Gradsko kupatilo, takoer, u Mostaru, Salomova palaa, Filijala Austro-ugarske
banke u Sarajevu i mnoge druge zgrade. Secesija ovog tipa predstavlja, naroito
po broju reprezentativnih ostvaranja, vodeu pojavu toga vremena. Trei smjer
predstavljaju geometrijske tendencije koje se razvijaju najprije kao vid secesije, a
koje postepeno prerastaju u nove moderne tendencije zasnovane na
funkcionalizmu. Ove tendencije se, zapravo, izdvajaju iz secesije i okreu protiv
nje kao nova kritika svijest koja ima oslonce i u drugaijoj sociolokoj i
ekonomskoj osnovi. Najzad, tada se javlja kod istih arhitekata koji stvaraju u isto
vrijeme i u duhu historijskih stilova, u duhu secesije i u smjeru novih modernih
tendencija, potreba da preispitaju svoje djelovanje. To se deava poslije trideset
godina nastojanja austrougarske vlasti da u Bosni i Hercegovini nametne i izgradi
arhitekturu evropskih stilova i da tako pokae smisao svoje misije u okupiranoj
zemlji. Ambicije vlasti, zdruene s interesom za profit, omguile su u relativno
kratkom vremenu vrlo intenzivnu gradnju tokom koje su nastale itave nove
urbane cjeline u Sarajevu, a i u drugim mjestima, srazmjerno njihovoj veliini. U
svojoj namjeri da pokae sve prednosti evropske arhitekture Austro-Ugarska je u
poetku ponudila historijske stilove u kojima su bili izgraeni i najreprezentativniji
objekti druge polovine XIX stoljea u Beu. Meutim, suoavajui se sa
vienacionalnom strukturom stanovnitva u Bosni i Hercegovini, uvidjela je da je
potrebno imati politikog sluha pri izboru nekog od historijskih stilova. Ve na
poetku autrougarske vlasti bilo je najdelikatnije pitanje stila za gradnje u
sredinama gdje preovlauje muslimansko stanovnitvo, kao i za gradnje za neku
od potreba muslimanskog stanovnitva. Kao to je naprijed ve reeno i to je
rijeeno pozivanjem stila, kao uzora, iz arhitekture islamskih zemalja.
Dimenzijama pojedinih objekata, raskonom obradom, nije se moglo prikriti
strano porijeklo neomaurskog stila. Vremenom se pokazalo da i ovaj stil ne

odgovara, koliko i drugi, jer nije nastao u razvoju arhitektonske misli i prakse
oslonjene na autohtono arhitektonsko naslijee.

Sumnje su postale sve prisutnije tokom prve decenije XX stoljea, dok je secesija,
kao nova umjetnost, osvajala prostor. O tome kako i kada su se javile dileme,
sumnje i kritike govori Josip Vanca u jednom svom predavanju kojeg je odrao u
Zagrebu, a zatim i objavio 1929. godine. Na tom mjestu on kae kako mu je jedan
holandski ministar graevina oko 1900. godine, prilikom posjete Sarajevu, rekao
da se u Bosni suvie gradi tuinskim graevnim slogovima, a premalo se cijeni,
uvaava i upotrebljava narodni bosanski in graenja Ako vi arhitekti budete
dalje zanemarivali domau narodnu umjetnost, a vie cijenili tue slogove nee
vie biti interesantno putovati svijetom jer e jedan grad biti slian drugom.[i]
Osim ovog miljenja i kritike koja, s obzirom na vrijeme kada je izreena, odnosi
se na gradnje u historijskim stilovima, Vanca navodi i miljenje njemakog
arhitekte Gurlitta koji je doveo sluaoce drezdenske Visoke tehnike kole u
Sarajevo i tom prilikom mu je rekao da arhitektura mora da duevno raste
odozdo prema gore, a ne izvana prema unutra, dakle arhitektura mora da se
razvija iz narodne due, iz narodnog osjeaja za gradnju, a ne iz tuih obiaja iz
dalekih krajeva.[ii]

Vanca je prihvatio kritiku, a kako je bio vrlo utjecajan i kako je imao veliku
aktivnost, to je njegovo miljenje imalo utjecaja i na druge. Vanca je kasnije i
sam priznao zabludu u kojoj su, kako kae, bili svi: grijeila je Zemaljska vlada,
grijeile su oblasti, a grijeio sam i ja.[iii] Od drugih arhitekata koji su opazili
zabludu, Vanca spominje jo Josipa Pospiila, Karla Paika, Rudolfa Tnniesa,
Franza Blaeka, dr. Hansa Bergera, Carla Suzana i Karla von Hudeca. Prema onom
to pokazuju sauvani crtei i realizovani objekti, svi navedeni arhitekti nisu uzeli
uea u traenju novog stila jer od Paika, Blaeka i Hudeca nije se sauvala ni
jedna skica koja bi pokazivala njihovo zanimanje za stvaranje bosanskog stila. S
druge strane, Vanca ne spominje arhitektu Eduarada Madurovitza od kojeg se
sauvao projekt pote, uz eljezniku stanicu u Sarajevu napravljen i objavljen
pred kraj rata.[iv]

U prvo vrijeme traganja za bosanskim stilom (slogom) arhitekti su prouavali


stare kue, pravili su skice, studije i radili su na snimanji karakteristinih objekata
i cjelina. To je bio samoincijativni rad ali je Vanca dvije godine kasnije, kao
saborski poslanik, podnio u Bosanskom saboru 1911. godine rezoluciju u kojoj su
ovi arhitekti izrazili svoje gledanje na arhitektonsko nasljee u Bosni i Hercegovini
i prijedloge za uvanje i koritenje arhitektonskih znamenitosti. To je bio
svojevrstan manifest i datum u historiji zatite arhitektonske batine jer je
rezolucijom Zemaljska vlada pozvana da preduzme odgovarajue mjere radi
popisa svih starijih i javnih i privatnih graevina i graevinskih spomenika, da se
graevinski spomenici stave pod zatitu drave, da se te graevine crtaki i
fotografski snime te da se pripremi zakonska osnova kojom bi novogradnje u
bosanskom slogu uivale pogodnosti i poreske olakice.[v] Sama rezolucija nije
dala neke odreene rezultate iako ju je Zemaljska vlada prihvatila. Sve to je
uinjeno sa zvanine strane nakon ove rezolucije je snimanje nekih starih

objekata u Hercegovini koja je obavio Josip Pospiil. Zbog toga ovu akciju
arhitekata, kao i kasnije rezultate, u nastojanju da se stvori bosanski slog, ne
treba vezati za termin bonjatva koji je bio znaajno obiljeje Kallyeve politike
u Bosni i Hercegovini i koji je poslije njegove smrti 1903. godine izgubio na
znaaju. Rezolucija nije ozbiljnije tretirana sa zvaninog mjesta, nije ostavila traga
u zakonskoj regulativi, a zvanina vlast se uskoro suoila sa mnogo vanijim
pitanjima njenog opstanka. Znatno kasnije, 1917. godine, organizovana je izloba
umjetnika iz Bosne i Hercegovine, koja je imala za cilj da pokae kako Vlada i u
ratnim godinama ini napore da unaprijedi umjetnost. Tom prilikom su
predstavljena djela bosanskohercegovakih umjetnika i stranih koji su tada
djelovali u Bosni i Hercegovini. Na izlobi su trebali biti zastupljeni i arhitekti, a u
odboru izlobe su bili arhitekti Rudolf Tnnies i dr. Hans Berger. Meutim, od te
namjere se odustalo zbog nedostatka vremena, pa je odlueno da se sljedee
godine pripremi jedna posebna izloba arhitekture ili da arhitektura bude
predstavljena u sklopu slikarstva i posveena bosanskoj kui.[vi] Ni ova izloba
nije odrana, to, takoer, ide u prilog tezi da zvanina vlast nije vie insistirala
na bonjatvu i da ovu inicijativu arhitekata za stvaranjem bosanskog stila ne
treba vezati za taj termin i politike ciljeve vlasti.

Vanca tvrdi da je on prvi poeo projektovati u bosanskom slogu, ali ne kae kada
je to tano poeo i koji je to prvi projekt ili objekat koji je uradio u tom stilu?
Vanca, meutim, nije znao da je nekoliko godina prije njega beki arhitekt Ernst
Lichtblau prouavao staru stambenu arhitekturu po Bosni i Hercegovini nastojei
da iz tih autohtonih oblika stvori modernu formu. Ernst Lichtblau je bio Wagnerov
uenik, pa je njegov rad u Bosni jedan primjer doticaja Wagnerove kole s
arhitekturom u Bosni i Hercegovini. Studenti zavrnih godina beke Akademije i
Visoke tehnike kole polazili su na studijska putovanja pri kraju studija u neku od
evropskih drava sa bogatom arhitektonskom tradicijom. Studijska putovanja su
bila esto nagrada za postignute rezultate za vrijeme studija. Najee se ilo u
Italiju i Grku. Lichtblau je odabrao Bosnu o ijoj arhitekturi se ve neto znalo i u
centrima Monarhije nakon velikih izlobi u Budimpeti, Beu i Parizu. Do tada je
bilo objavljeno i nekoliko publikacija s prikazom zateene i monumentalne i
stambene arhitekture.[vii]

Lichtblau je putovao po Bosni 1904. godine i, sudei po njegovim crteima koje je


objavio 1907. godine u asopisu Der Architekt vie se zadravao u manjim
mjestima gdje je nailazio na bolje sauvane stambene gradnje. Nije poznato da li
je svoje crtee studije izlagao po povratku u Be kao to su to inili studenti koji
su imali nagradno putovanje. Na nekim crteima prepoznaju se motivi iz Jajca.
Jedna grupa crtea prikazuje Lichtblauovu prvu fazu rada. Na njima su
predstavljene skupine starih kua pod Jajakom tvravom neki kao biljeke i
impresije, neki kao razvijeniji crtei izvedeni finom secesijskom linijom i vrlo
osjetljivom skalom tonskih vrijednosti. Njega su impresionirale kaskadne i
kubistike forme krovova, jednostavni ali snani oblici kua izmodelovani svjetlom
i finim valerima iz skale crne, bijele i smee boje. Ovi crtei pokazuju izvanredne,
isto likovne, crtake sposobnosti Lichtblaua, koje su karakteristine za sve
studente Wagnerove kole, a zahvaljujui secesijskoj interpretaciji sadraja, u
njima je stara arhitektura Bosne ispoljila svoje skrivene i suptilne likovne

vrijednosti doseui i nivo na kojem su se pokazale i dodirne take s modernom


arhitekturom. Tu komponentu, kao svoju tezu, razvija Lichtblau na drugoj grupi
crtea na kojima, procesom izdvajanja i oplemenjivanja uoavajui tipine oblike i
tipove kua, nastoji da stvori kue ili zgrade za savremene potrebe, savremenih
oblika i konstrukcije. Neki crtei pokazuju nastojanje da se stvori tipska kua koja
bi imala oblik izveden iz stare stambene arhitekture, neki opet predstavljaju
primjer reprezentativne kue vile za Bosnu naravno opet projektovane i
oblikovane po istom principu.

Projekt za kuu u Bosni nastao je ve 1904. godine pa se taj datum moe uzeti
kao poetak razvoja ili traenja bosanskog sloga. Jer u tom Lichtblauovom
projektu ve postoje sve znaajnije komponente stare bosanske arhitekture kao
to je poviena pozicija kue, terasaste pristupne zone, briljivo je obraena
okolina u kojoj je vrlo znaajno zelenilo, kua je ograena visokim zidom oko ueg
dvorita. Sama kua vila pokazuje da arhitekt uvaava jednospratnu elevaciju
starih kua; kua ima na uglu reetkaste sa demirima prozore, visoki
piramidalni krov, bijele zidove, veliinu i proporciju, elemente i cjelinu izvedene iz
starih kua i ugraene u nove standarde. Crtei kua i vile izvedene su u stilu
secesije istih oblika, perfekcijom i osjetljivou svojstvenom za visoki stil i za
Wagnerovu kolu.

Iz: Ibrahim Krzovi, Arhitektura Secesije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo


Publishing, Sarajevo, 2004.

[i] J. Vanca, Bosansko narodno graditeljstvo, Tehniki list 24.X, Zagreb, 31. XII
1928.

[ii] J Vanca, nav.djelo.

[iii] J Vanca, nav.djelo.

[iv] Postgebude am Hauptbahnhof in Sarajevo, Der Bautechniker 33, XXXVIII,


Wien, 16. VIII 1918, 257.

[v] J Vanca, nav.djelo.

[vi] Izvjetaj sa izlobe 1917. Zajednikom ministarstvu finansija broj 1473/1918;


Zemaljska vlada br. 9383/1918. Na podacima se zahvaljujem Azri Begi,
muzejskom savjetniku Umjetnike galerije Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

[vii] E. Stix, Das Bauwesen in Bosnien und die Herzegovina von Beginn der
Okkupation durch die sterr. Ingenieur und Aarchitekten Vereine in Mai 1886 nach
Bosnien, Herzegovina und Dalmatien, Wien, 1888; H. Renner, Durch Bosnien und
die Herzegovina kreuz und quer, Berlin, 1896; Bosnien und Herzegovina.
Baukunst. Die sterreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, Wien, 1901.

You might also like