Sveuilite u Zagrebu

Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju
Kolegij: Filozofija odgoja-seminar: Ideja sveuilita
Ak.god.: 2016/17
Student: Lara Osman Grganja

IZVJETAJ O PROITANOME TEKSTU

K. P. Liessman: Teorija neobrazovanosti

Obrazovanje, poluobrazovanost, neobrazovanost:

Od razvitka modernog drutva, obrazovanje je bilo podruje ivota u koje se polagalo najvie
nade (za radnike, ene, migrante, djecu, itd.).

Od poetka, obrazovanje je motor za

modernizacijske pomake, ali i utjeha za modernizacijske gubitke. Obrazovanje ipak nikada ne

smije uspijeti, jer bi tada na vidjelo izala njegova ogranienost. Za sadanje slabosti
obrazovnog sustava odgovorne su obrazovne reforme zapoete 1960-ih godina. Situacija tada
postaje protuslovna. Na primjer, dok se s jedne strane trai ukidanje ocjena, drugi propagiraju
globalne testove znanja. Jedino to je zajedniko svim smjerovima reforme obrazovanja jest
mrnja prema tradicionalnoj ideji obrazovanja. Obrazovanje koje se ravna prema antikom
idealu i humanistikom konceptu slovilo je kao program ovjekova samoobrazovanja, proces
razvijanja individualnosti, ali i svijesti o poloaju u drutvu. Humboldtova ideja obrazovanja,
kao predstavnika neohumaizma, bila je spoznati svijet te ga prilagoditi. Krajnja namjera
obrazovanja trebala bi biti samospoznaja i sloboda. Humboldt je u obrazovanju vidio
proimanje opeg i posebnoga. Smatrao je da kultura Grka ima obrazovno-teorijsku prednost,
jer je u grkoj kulturi ovjek postao svrha samome sebi, postao je autonoman subjekt.
Nadalje, kao moda i najbolju metodu za obrazovanje, Humboldt predlae uenje na
primjerima. injenicu da je pojam duha izbaen iz modernih znanosti i koncepata kulture,

autor vidi kao znak da se odriemo i obrazovanja. Neuspjeh humanistikog zahtjeva za

obrazovanjem konstatirao je i Nietzsche. Smatra da gimnazija ne odgaja za obrazovanje, nego
za uenost. Humboldtova je gimnazija promaila svoj cilj, on se inio nedostinim. Nietzsche
odjeljuje ustanove obrazovanja od ustanova ivotne nevolje. Ustanove nevolja ve su
postojee kole, koje osposobljavaju za potrebne struke, vode se za potrebama drutva, te
uvjetovane teinom ljudskog ivota. Suprotno tome, obrazovalita su mjesta slobode, bez
prisile na korisnost. To su mjesta dokolice. U sreditu takvog obrazovalita trebali bi se
nalaziti govor i miljenje, te Nietzsche napominje kako je to ono to nedostaje gimnazijama.
Materinji jezik treba biti u sreditu obrazovanja! Ta Nietzscheova kritika obrazovnih ustanova
pogaala je obrazovano graanstvo, pogotovo ministarstvene slubenike i sveuiline
profesore, koji su se jo drali ideje klasinog obrazovanja. Njegova karikatura obrazovanog
graanstva dolazi iz zahtijeva da ta kultura s jedne strane ostane ograniena na ekskluzivni
sloj, a s druge s trane da vai kao norma i mjerilo za kulturu jedne zemlje uope. S
transformacijom kulture u stil ivota, nekadanja vodea graanska kultura preobrazila se u
tanak segment globalne kulture. Kolizija modernog medijskog drutva s idealima i normama
obrazovanog graanstva proizvela je ono to bi Adorno nazvao poluobrazovanjem. Adorno je
to prepoznao u onim gimnazijama u kojima se obrazovni kanon uio napamet, ali se ipak jo
uio. Elementi obrazovanja su jo prisutni, ali su postali izvanjski za svijest. Dio tog procesa
jest i pokuaj aktualizacije i medijalizacije modernog obrazovanja (smatra autor). Nasuprot
tome, neobrazovanost znai da je ideja obrazovanja prestala ispunjavati normativnu ili
regulatuivnu funkciju u svakom pogledu, te je jednostavno nestala. Odvraanje od ideje
obrazovanja najjasnije se vidi u samim sreditima obrazovanja. Indikator za to je
preusmjeravanje obrazovnih ciljeva na sposobnosti i kompetencije. Vie se ne potie
individualnost, ve rad u timovima, mreama. Neobrazovanost danas jest odricanje od htijenja
da se neto uope razumije. Ono to se danas naziva obrazovanjem ravna se prema vanjskim
imbenicima kao to su trite, sposobnost upoljavanja i tehnoloki razvitak.