You are on page 1of 27

ZADATAK I PODJELA MAINSKIH ELEMENATA

Definicija i podjela mainskih elemenata

Svaka maina ili mainski ureaj sastavljeni su od velikog broja sastavnih dijelova. Svaki
od tih dijelova, u sklopu maine, vri tano odreenu ulogu i predstavlja mainski
elemenat.
Ima mainskih elemenata koji se susreu skoro na svim mainama (zavrtnji, opruge,
vratila, leita, klinovi i dr.) i predstavljaju optu grupu mainskih elemenata.
Elementi kao to su klipovi, cilindri idr. susreu se samo na nekim mainama i
predstavljaju posebnu grupu mainskih elemenata.

STANDARDIIZACIJA I TIPIZACIJA

Pojam cilj i uloga standardizacije i tipizacije

Standardi su propisi u pogledu materijala, oblika i veliine industrijskih proizvoda, kao i


u pogledu tanosti izrade, koja bi u sluaju potrebe doputala brzu zamjenu dijelova
rezervnim dijelovima iz skladita.

Uvoenje standarda ima mnoge i veoma vane prednosti:

omoguuje uvoenje masovne proizvodnje i mehanizaciju odnosno automatizaciju,

ubrzava i usavrava konstrukcije i proizvodnju, povezuje kvalitet proizvoda,


poboljava uslove i sigurnost rada upotrebom standardiziranih proizvoda,

smanjuje utroak ljudskog rada,

ini proizvodnju ekonominijom,

omoguava laganu zamjenu oteenih i istroenih dijelova,

omoguava koritenje najnovijih naunih dostignua.

Vrste standarda

Standardi mogu biti:

meunarodni internacionalni,
nacionalni i

interni fabriki.

Bosna i Hercegovina usvojila je standarde i oznake standarda bive Jugoslavije. oznake


se sastoje od velikih slova i brojeva npr.

JUS M.A0.001

Prva oznaka iza oznake JUS je slovna i oznaava granu standardizacije, druga oznaka je
takoe slovna i oznaava glavnu grupu standarda, prvi broj iza velikog slova
oznaava grupu standarda dok ostala tri broja oznaavaju pojedinani standard.

OSNOVE PRORAUNA MAINSKIH ELEMENATA

Vrste optereenja

Optereenje predstavlja djelovanje okoline na mainski elemenat.


U zavisnosti od naina promjene optereenja u toku vremena optereenja mainskih
elemenata svrstavamo u:

statiko (mirno) optereenje i

dinamiko (promjenljivo) optereenje.

Statiko optereenje

Statiko optereenje ima stalan intenzitet, pravac i smjer. Intenzitet statikog oprtereenja
raste od nule do konane vrijednosti postepeno i zatim ostaje konstantan.

Dinamiko optereenje

Dinamiko optereenje se u toku vremena mjenja po intenzitetu, pravcu i smjeru.


Dinamiko optereenje moe biti:

jednosmjerno promjenljivo

naizmjenino promjenljivo

udarno.
Kod jednosmjerno promjenljivog optereenja intenzitet sile se mjenja ali ona stalno ima
isti smjer.
Kod naizmjenino - promjenljivog optereenja mjenja se intanzitet i smjer sile.

Koncentracija napona i zamor materijala

Koncentracija napona je pojava lokalnog poveanja napona na mjestima promjene


presjeka mainskog elementa. to je promjena presjeka izraenija to je razlika izmeu
stvarnog i nominalnog napona vea.
Mjesta gdje postoji
koncentracija napona su
kritina mjesta na
mainskim elementima
gdje moe doi do
pojave njegovog loma.
Na slici je prikazana
pojava koncentracije napona u zategnutom tapu sa rupom na sredini

Da bi se smanjila pojava koncentracije napona promjene presjeka izvode se sa prelaznim


radijusima (zaobljenjima).
Razaranje usljed
zamora ili zamor
materijala, je pojava
postepenog razaranja
dijela usljed dugotrajnog
dejstva dinamikih
optereenja. Izgled
povine preloma po
kojoj je nastalo
zapreminsko razaranje
usljed zamora prikazano je
na slici.

Na slici se mogu uoiti dvije zone:


a) zona razaranja usljed zamora i
b) zona statikog loma

Dinamika vrstoa predstavlja najvei nazivni napon, pri dinamikom ciklinom


optereenju, koji epruveta ispitivanog materijala moe izdrati bez loma i pri
neogranienom broju ciklusa.
Korisno je znati zavisnost vrijednosti napona od broja promjena optereenja pri kome
dolazi do razaranja epruvete. Ta zavisnost data je krivom zamaranja ili Velerovom
krivom.

Velerova kriva
Stepen sigurnosti

Broj koji pokazuje koliko je dozvoljeni napon puta manji od jaine materijala zove se
stepen sigurnosti.
= M/ d

stepen sigurnosti
M jaina materijala
d dozvoljeni napon

ELEMENTI VEZE

Povezivanje dijelova konstrukcije u zajedniku cjelinu vri se elementima za spajanje.


Ovim elementima izvode se nerazdvojive, razdvojive, pokretne i elastine veze.

Nerazdvojive veze ne mogu se rastaviti, a da se pri tome ne oteti ili elemenat veze ili
spojeni dijelovi. Nerazdvojive veze vre se zakovicama, zavarivanjem, lemljenjem,
lijepljenjem i steznim obruima.

Razdvojivim vezama nazivano one veze koje se mogu razdvojiti, a da se pri tome nita ne
oteti, niti elementi veze niti spojeni dijelovi. Ovakve veze ostvaruju se vijcima,
klinovima i ivijama.

Zakovice

Prema veliini prenika stabla zakovice se dijele na:

sitne zakovice (prenik stabla do 10 mm)

krupne zakovice (prenik stabla veiod 10 mm)

Pema obliku glave zakovice mogu biti sa: poluokruglom, soivastom, pljosnatom,
uputenom i trapeznom glavom.
Zakovice sa upljim stablom slue za spajanje slabo optereenih dijelova.
Na mjestima gdje je veza pristupana samo sa jedne strane koriste se tzv. ekplozivne
zakovice

Zakovice se najee izrauju od materijala istog ili slinog sastava kao i dijelovi koji se
njima spajaju.

Zakovani spojevi mogu se podjeliti na vie naina i to:


1. Prema ploaju limova

- sa preklopom i

- sa podmetaem.

1. Prema broju i rasporedu redova zakovica

- jednoredni,

- dvoredni, troredni i vieredni spojevi.

1. prema broju ravni smicanja

- jednosjeni,

- dvosjeni i

- viesjeni spojevi.

1. Prema namjeni

- vrsti,

- nepropustljivi i

- vrsti i nepropustljivi.

Naini zakivanja

Zakivanje moe da se
vri runo (pomou
ekia, oblikaa i
podmetaa) i mainski
(pomou hidraulinih.
pneumatskih parnih i
elektrinih ureaja) i u
hladnom i vruem stanju.

Postupak runog zakivanja prikazan je na slici.


Zavareni spojevi

Zavareni spojevi spadaju u vrste nerazdvojive spojeve.


Prednosti zavarenih spojeva u odnosu na zakovane su: jednostavniji su, imaju manju
teinu, jeftinija i bra izrada.
Nedostaci zavarenih spojeva u odnosu na zakovane spojeve su: javljaju se zaostali naponi
i deformacije, zbog visokih temperatura dolazi do slabljenja mehanikih osobina
materijala na spojenom mjestu.
Elementi zavarenog
spoja prikazani su na
slici.

1-osnovni materijal, 2-
korjenski zavar, 3-
tjemeni ili zavar lica
ava, 4-uvar, 5-ZUT. 6-lice ava (navara), 7-dubina uvara, 8-irina ava, 9 -nadvienje
lica ava, a - debljina ugaonog ava.

Oblici zavarenih spojeva kao i naini pripreme ivica za zavarivanje prikazani su na


sljedeim slikama.

Lemljeni spojevi

Spajanje metala lemljenjem vri se posredovanjem toplotne nergije koja zagrijava


materijal koji se lemi i topi materijal za spjanje lem.

Lemljenje moe biti: tvrdo i meko.


Meki lemovi su legure kalaja i olova (temperatura topljenja do 370 C), a tvrdi legure
bakra sa cinkom ili srebrom (temperatura topljenja iznad 530 C).

Uslov za dobar spoj je da povrine koje se leme budu dobro iste.

Lijepljeni spojevi

Lijepljenjem se spajaju tanki limovi, termiki osjetljivi materijali, te raznovrsni materijali


kao npr. elik aluminijum, keramika i sl.

Klinovi

Klinovi su mainski elementi kojima se ostvaruje vrsta razdvojiva veza.


Prema poloaju u vezi i nainu djelovanja sile na klin, dijele se na uzdune i poprene.
Uzduni
klinovi postavljaju
se uzdu ose vratila
ili osovine i za njih
vezuju glavine
zupanika,
kainika, spojnica i
slino.

1-klin, 2- vratilo, 3-
glavina

Uzduni klinovi mogu biti sa nagibom i bez nagiba.


Uzduni klinovi sa nagibom mogu biti:

normalni,

tetivni,

izdubljeni i

tangentni

Uzduni klinovi
bez nagiba slue za
ostvarivanje vrstih
i pominih spojeva.

Popreni
klinovi ostvaruju
naponsku vezu
dijelova koje
spajaju. Mogu biti
klinovi za
vezivanje ili klinovi
za podeavanje.

ivije

ivije su mainski elementi koji spajaju manje napregnute dijelove, a mogu se koristiti
umjesto uzdunih i poprenih klinova.
Najee vezuju razne vrste tokova, poluga itd. za vratila.
ivije mogu biti krute i elastine i cilindrine i konine.
Na slici su
prikazani neki
od oblika
elastinih
ivija.

Vijci
(zavrtnji)

Vijci su
elementi koji
vezuju mainske
dijelove koji se
prema potrebi
mogu razdvojiti bez
oteenja
mainskog dijela ili vijka.

Vrste navoja

Navoji slue za spajanje i pretvaranje kretanja.


Navoj moe
biti
unutranji i
spoljanji, a
prema smjeru
zavojnice
desni i lijevi.
Na slici je
prikazan
nain
nastanka
zavojnice i
navoja.
zavojnica
nastave
obavijanjem pravouglog trougla oko uspravnog valjka.
h - korak ili hod zavojnice

Za spajanje se, uglavnom, koriste metriki i Vitvortov navoj.


Metriki navoj moe biti normalni i fini. Ugao profila mu je 60.
Sve mjere kod metrikog navoja izraavaju se u milimetrima.
Metriki navoj oznaava se slovom M i nazivnim prenikom u milimetrima (npr. M20)
Metriki fini navoj oznaava se slovom M, nazivnim prenikom u milimetrima i korakom
u milimetrima (npr. M16 x 1)
Vitvortov navoj moe biti: normalni, fini i cijevni. Ugao profila ovog navoja je 55.
Vitvortov normalni navoj oznaava se nazivnim prenikom u colovima ( 1 = 25,4 mm ).
Vitvortov fini navoj oznaava se nazivnim prenikom u colovima i korakom u colovima.
Vitvortov cijevni navoj karakterie se malom dubinom i korakom pa je pogodan za
narezivanje na cijevima.
Osim ovih vrsta navoja postoje i: kosi , obli, trapezni i kvadratni navoji.

Vrste vijaka

Prema namjeni razlikujemo:

vijke za spajanje i

specijalne vijke.

Osnovni oblici vijaka za


spajanje u mainskim
konstrukcijama su:

normalni vijak, vija bez navrtke i vijak bez glave (na slici gore prikazan je normalni
vijak, u spoju i elastini vijak).
U grupu vijaka za specijalne svrhe spadaju: uvrtni vijci, vijci za temelje, sprenjaci i
zatege.
Distantni vijci slue za povezivanje dijelova koji moraju biti na tano odreenom
rastojanju-distanci.

Navrtke

Navrtke su mainski elementi


koji redovno dolaze u sklopu
sa vijkom. U praksi se najvie
upotrebljava normalna
estostrana navrtka. Osim
normalne estostrane navrtke
susreu se i: kvadratna navrtka,
cilindrina navrtka, krunasta
navrtka, slijepa navrtka, navrtka sa ukama.

Podlone ploice

Podlone ploice se
postavljaju izmeu
navrtke i podloge i imaju
zadatak:

da se povea dodirna
povrina izmeu navrtke i
podloge , odnosno da se smanji povrinski pritisak,

da zatite dodirne povrine od habanja,

da izravnaju dodirne povrine.

Osigurai

Kada su vijci izloeni promjenljivim optereenjima, vibracijama ili udarima moe doi
do pojave samoodvrtanja navrtke. Da bi se to sprijeilo koriste se razliiti naini
osiguravanja kao to su:

osiguravanje sa dvije navrtke


osiguravanje pomou elastinog podmetaa

osiguravanje pomou rascjepke

osiguravanje pomou razliitih limenih podloki.

Kljuevi

Kljuevi slue za ovrtanje i zavetanje vijaka i navrtki. Kljuevi mogu biti:


- jednostavni,
- pomini i
- momentni

Jednostavni kljuevi mogu biti: jednostrani, dvostrani, a takoe mogu biti otvoreni i
zatvoreni.

Slika: razne vrste


kljueva

Pomini kljuevi imaju


pominu jednu eljust
tako da se mogu
podeavati za razne
veliine glave vijka i
razne veliine navrtki.

Momentni kljuevi slue za pritezanje vijaka i navrtki tano odreenom silom odnosno
odreenim momentom sile.

ELEMENTI ELASTINE VEZE

Opruge

Opruge su elementi za elastino vezivanje mainskih dijelova.


Opruge imaju slijedee funkcije:

da amortizuju udare,
da akumuliraju energiju,

da mjere silu,

da vre prinudno kretanje dijelova,

da ograniavaju silu,

da vre meusobno elastino pritiskivanje dijelova.

Prema vrsti naprezanja kome su izloene u toku rada opruge mogu biti:

fleksione i

torzione.

Fleksione opruge izloene su naprezanju na savijanje, a torzione na uvijanje.


U fleksione opruge
spadaju npr. Prosta
lisnata opruga,
sloene lisnate
opruge - gibnjevi,
spiralne opruge,
tanjirasta
opruge. Opruge se
izrauju od
materijala koji je
sposoban da izdri
jake elastine deformacije.

Opruge se prave uglavnom od elika. Za sporedne svrhe od ugljeninog, a u svim ostalim


sluajevima od legiranog elika koji sadre silicijuma, kroma, mangana i vanadijuma.Na
slici su prikazane razliite opruge.

ELEMENTI ZA
KRUNO
KRETANJE

Rukavci
Rukavci su mjesta na osovinama i vratilima kojima se oni oslanjaju u leitima.
Prema obliku mogu biti:

cilindrini,

konini,

loptasti.

Prema pravcu djelovanja sile na rukavac:

radijalni (sila djeluje normalno na osu rukavca)

aksijalni (sila djeluje u pravcu ose rukavca)

radijalno aksijalni.

Prema poloaju na vratilu rukavci mogu biti:

spoljajnji i

unutranji.

Osovine

Osovine su mainski elementi najee krunog poprenog presjeka, a slue za noenje


tereta.
Zavisno od kretanja mogu biti: pokretne i nepokretne.
S obzirom na konstruktivnu izvedbu mogu biti istog prenika po itavoj duini ili
stepenaste, a po izgledu pune i uplje.
Pri noenju tereta osovine su izloene savijanju.

Vratila

Vratila su
mainski
elementi koji
prenose
obrtne
momente,
odnosno
snagu.
Prema
konstrukciji,
vratila mogu
biti vrsta i
savitljiva.
vrsta vratila
mogu biti
prava i
koljenasta.

a) koljenasto
vratilo
b) oljebljeno vratilo
Ako ose vratila ne lee na istom pravcu pri prenosu snage, onda se primjenjuju zglavkasta
vratila. Tako je npr. kardansko vratilo na vozilima.
Za prenos malih snaga kod raznih instrumenata, alata i maina koriste se gipka vratila.
Pored navedenih podjela vrsta vratila se mogu podjeliti na lahka i teka.
Kod lahkih vratila mogu se zanemariti teine elemenata koje vratilo nosi, a kod tekih ne
mogu.

Leaji (leita)

Leita su mainski elementi koji vre funkciju oslonaca osovina i vratila.


Glavna podjela leita prema konstrukciji je na:

leita sa klizanjem (klizna leita)

leita sa
kotrljanjem
(kotrljajna leita)

Na slici je
prikazano
dvodjelno klizno
leite.

Prema pravcu djelovanja sile leita mogu biti:

radijalna,

aksijalna i
kombin
ovana
(radijalno-
aksijalna).

Najee su
leita
nepokretna
pa se rukavci
u njima
obru ili
osciluju.
Rijee su
leita
pokretna i
tada se ona
obru ili
osciluju oko
nepokretnih ili pokretnih rukavaca.
Klizno leite uobiajene konstrukcije sastoji se od: tijela, poklopca i dvodijelne
posteljice.

Rukavac u kliznom leitu:


a) radijalno leite
b) aksijalno leite
c) radijalnoaksijalno leite

Osnovni dijelovi leita sa kotrljanjem su: unutranji prsten, spoljanji prsten, kotrljajna
tijela i drai kotrljajnih tijela. Kotrljajna tijela mogu biti razliitog oblika kao npr:
kuglice, valjci, bavice, konusni valjci i iglice. izgled kotrljajnih leita prikazan je na
sllici.

Na slici je prikazan izgled nekoliko vrsta leita sa kotrljanjem.

SKF leaj u originalnom pakovanju FAG -ov leaj u originalnom pakovanju

Zaptivanje leita

Zaptivanje kotrljajnih leita ima za cilj:


- sprijeavanje izlaska sredstva za podmazivanje iz leita,
- sprijeavanje prodiranja neistoa u leite.
Zaptivanje se moe uglavnom ostvariti na dva naina. Prvi je nain da se neka obino
meka materija (koa, filc, guma, metal) priljubi uz vratilo. ovakav zaptiva proizvodi
trenje koje moe biti znatno, naroito kada se ne obrati dovoljno panje na sklapanje i
namjetanje leita. Dobro zaptivanje pri manjem trenju imaju razne manete od koe ili
gume a najpoznatija vrsta ovih zaptivaa je "semering" . Na slici je prikazan izgled
nekoliko semeringa.

Prema drugom nainu zaptivanja zaptivanje leita ostvaruje se pomou uzanih procjepa -
labirinata.

Spojnice

Spojnice su mainski elementi koji slue za spajanje krajeva vratila, od kojih je jedno
pogonsko, a drugo gonjeno.
Podjelu spojnica uglavnom moemo izvriti na slijedei nain:

krute spojnice,

pokretljive spojnice,

iskljune spojnice i

specijalne spojnice.

Krute spojnice

Vratila spojena krutom spojnicom ine statiku cjelinu i svi udari i neravnomjernosti
obrtnog momenta prenose se bez promjene sa jednog vratila na drugo.
Prema obliku i konstrukciji mogu biti:

spojnice sa naglavcima,

oklopne spojnice i

kolutne spojnice.
Spojnica sa naglavkom sastoji se od naglavka od livenog gvoa, koji se navue na
krajeve vratila i uvrsti klinovima. Izgled spojnice sa krajevima vratila prikazan je u
uzdunom presjeku na slici.
Oklopna
spojnica sast
oji se od
dvodjelnog
oklopa od
livenig
gvoa ije
se polovice veu po duini vratila vijcima. Izgled spojnice prikazan je na slici.

Kolutne
spojnice koriste se za
prenos velikih obrtnih
momenata, naroito
ako je smjer obrtanja
vratila promjenljiv.

Pokretljive spojnice

U sluaju kada je vratilu potrebno omoguiti aksijalno, radijalno ili ugaono pomjeranje,
koriste se pokretljive spojnice. Ove spojnice dijele se na:

aksijalno pomine,

zglavkaste i

elastine spojnice.

Aksijalno pomine spojnice

Primjenjuju se pri
spajanju vratila kod
kojih mora postojati
mogunost pomjeranja
u aksijalnom pravcu,
npr. pri izduenju
vratila usljed porasta
temperature. U ovu
grupu spojnica spada
kandasta spojnica.
Koluti sa kandama se navlae na krajeve vratila u zagrijanom stanju ili pod pritiskom u
hladnom stanju i osiguravaju klinovima bez nagiba. Izmeu obje polovine spojnice mora
postojati zazor koji treba da omogui aksijalno pomjeranje.

Zglavkaste spojnice

Ove spojnice
slue za
spajanje
vratila ije se
ose sijeku
pod nekim
veim uglom
ili ije se ose
ne poklapaju.
Imaju veliku
primjenu na
motornim
vozilima.
Tipian predstavnik ovih spojnica jeste kardanska zglavkasta spojnica.

www.youtube.com/watch
Osim pomou kardanske spojnice zglavkasta veza moe se ostvariti i pomou loptastog
zgloba.

Elastine spojnice
Elastine spojnice omoguavaju odreenu prostornu pokretljivost konstrukcije i time
omoguavaju aksijalno, radijalno i ugaono pomjeranje.
Elastini
posrednici u
prenosu
obrtanja su
izraeni od
koe, gume u
obliku
prstenova,
valjaka,
lamela,
remenova i
slino.
Elastina
spojnica sa obodima sastoji se od dva oboda koji se za krajeve vratila veu klinom. Obodi
su spojeni vijcima koji su u jednom obodu podeeni po koninom stablu, a u drugom
obodu su smjeteni u elastinim prstenovima od gume ili koe. Prstenovi omoguavaju
ugaonu deformaciju vratila i elektrinu izolaciju drugog oboda.

Na slici je prikazana elastina Bibby spojnica kod koje je


veza glavina ostvarena pomou elastine eline trake i perifleks spojnica koja se sastoji
od dvije glavine
spojene pomou dva
pritezna
prstena i
polukrunog
gumenog
toka. Koristi
se za
povezivanje
vratila ije se
ose ne
podudaraju.

Iskljune
spojnice

Ako je
potrebno
pogonsko vratilo u toku rada po potrebi iskljuiti, postavljaju se iskljune spojnice. Ove
spojnice mogu se podjeliti u dvije grupe:

kandaste spojnice i

frikcion
e spojnice -
spojnice sa
trenjem.

Kandasta
iskljuna
spojnica
koristi se
rijetko ali
brzo
iskljuuje
gonjeno
vratilo. Za
lake male
maine koje
rade sa vrlo
malim brojem obrtaja moe se ak upotrijebiti i kao ukljuna spojnica u toku rada.

Mnogo manju silu za povlaenje zahtijeva Hildebrantova spojnica koja se zbog toga
koristi za prenoenje jaih obrtnih momenata.
Ukljuivanje odnosno iskljuivanje vratila za vrijeme rada i pod optereenjem
omoguuju frikcione spojnice. Ukljuivanje i iskljuivanje gonjenog vratila pomou
frikcionih spojnica je meko i postepeno; poetak ukljuivanja popraen je ipak malim
udarom. Pri naglom preoptereenju ili udaru za vrijeme rada nastupa klizanje frikcionih
povrina koje spasava donekle ukljuene elemente od lomljenja. Kada je frikciona
spojnica ukljuena ne smije biti klizanja frikcionih povrina u normalnom radu. Materijal
kojim su obloeni frikcioni elementi po dodirnoj povrini moe biti raznovrstan: elik,
elini liv, liveno gvoe, mesing, aluminijum, koa, drvo, presovani papir, azbestne
mase.
Na slici je prikazana frikciona spojnica sa koninom dodirnom povrinom.
Frikciona
spojnica na
motornim
vozilima

a) ukljuena
i b)
iskljuena.

Princip
djelovanja
frikcione
spojnice na
motornim
vozilima prikazan je na sljedeoj slici.
Elektromagnetna frikciona spojnica sa lamelama ima nepokretni oklop (1) sa namotajem
(2). kada se u namotaj pusti struja primai e se, zahvaljujui stvorenom magnetnom
polju, pokretni vijenac (4) nepokretnom vijencu (3) priljubljujui lamele (5) uz lamele (6)
pa e se zbog nastalog otpora trenja izmei lamela prenositi obrtanje sa jednog vratila na
drugo.

Specijalne spojnice

U grupu specijalnih spojnica spadaju:


- centrifugalne spojnice,
- sigurnosne spojnice,
- hidrodinamike spojnice

Centrifugalna spojnica se ukljuuje kada predajno vratilo dostigne odreeni broj obrtaja.
Sigurnosne spojnice slue za ograniavanje obrtnog momenta koji se prenosi.
Hidrodinamike spojnice rade pomou tenosti.
Osnovni dijelovi koji uestvuju u prenosu snage kod hidrodinamike spojnice su: kolo
centrifugalne pumpe, kolo turbine i kuite. kolo pumpe vezano je za predajno, akolo
turbine za prijemno vratilo. Pri okretanju kola pumpe ulje poinje da cirkulie i ulazi u
kolo turbine gdje djeluje na lopatice i dovodi do obrtanja kola turbine odnosno prijemnog
vratila. ove spojnice mogu se koristiti za prenos snage od 1 kW do 1500 kW.

1- kolo pumpe, 2- kolo turbine, 3- kuite.

Hidrodinamika spojnica

ELEMENTI ZA PRENOS KRUNOG KRETANJA

Da bi se snaga prenijela sa pogonske na radnu mainu koriste se razne mainske grupe ili
sklopovi koje zovemo prenosnicima.
Prenosnici se prema principu rada i nainu prenoenja snage dijele na: mehanike,
hidrauline, pneumatske, elektrine i kombinovane.
Mehaniki prenosnoici prenose snagu koristei princip trenja ili princip zupanja.
Hidraulini prenosnici mogu biti: hidrostatiki i hidrodinamiki.
Pneumatski prenosnici sastoje se od pneumatske pumpe, pneumatskog motora i vodova
radnog fluida.
Elektrini prenosnici mehaniku energiju pretvaraju u elektrinu a zatim se ta elektrina
energija u elektromotoru pretvara u mehaniki rad.
Kombinovani prenosnici koriste kombinaciju prethodnih principa.

Mehaniki prenosnici krunog kretanja(snage)

U mehanike prenosnike krunog kretanja spadaju:


- frikcioni tokovi,
- zupasti i puni prenosnici,
- remeni prenosnici i
- lanani prenosnici

Zupasti i puni prenosnici

Zupanici su mainski elementi koji meusobnim zahvatanjem zubaca prenose obrtno


kretanjei obrtni moment sa jednog vratila na drugo.
Oblici zupanika mogu biti razliiti zavisno od meusobnog poloaja vratila i namjene
zupanika. Vratila u prostoru mogu biti u sljedeim poloajima:
- vratila su paralelna,
- vratila se sijeku,
- vratila se mimoilaze
Prema obliku zupanici mogu biti:
- cilindrini zupanici - za paralelna vratila
- konini zupanici - za vratila koja se sijeku
- pu i puni toak - za mimoilazna vratila
- zavojni zupanici - za mimoilazna vratila
Kada su vratila meusobno paralelna, prenos se ostvaruje cilindrinim zupanicima.
Prema obliku zubaca ovi zupanici mogu biti:
- sa pravim zupcima (a)i (b)
- sa kosim zupcima (c)
- sa strelastim zupcima (d)

Mogu biti kao spoljanji(a) i (b), unutranji (b) i ravni zupasti par.
Ravni zupasti par sastoji se od cilindrinog zupanika i zupaste letve, a slui za
pretvaranje krunog kretanja u pravolinijsko i obratno.

Za prenos kretanja izmeu vratila ije se ose sijeku pod nekim uglom koriste se konini
zupanici. Konini zupanici mogu biti sa: pravim (a), kosim (b) i krivolinijskim
(c) zupcima.

Za prenos obrnog kretanja izmeu vratila ije se ose mimoilaze koriste se hiperboloidni
zupasti parovi, a koji mogu biti: cilindrini zupanici sa zavojnim zupcima (a), hipoidni
zupanici (b), puni par (c).

Lanani prenosnici
Lanani parovi sastoje se od lanca i dva lananika, jedan lananik je pogonski, a drugi je
gonjeni.
Dobre osobine lananih prenosnika su su malo optereuju vratila, malih su dimenzija,
nisu osjetljivi na vlagu i neistoe, nisu osjetljivi na promjenu temperature i odstupanje
meuosnog rastojanja vratila i imaju relativno male trokove odravanja.
Nedostaci lananih prenosnika su: istezanje lanca, lomljenje elemenata lanca usljed
zamora, um pri radu i potreba paljivog razraivanja.

a- lanni par, b i c - lanani parovi sa zatezaem


Lanani prenosnici koriste se za prenos krunog kretanja izmeu vratila koja se nalaze na
veem meusobnom rastojanju, tamo gdje se zahtjeva konstantan prenosni odnos i gdje
nije mogua primjena zupanika.

Lanci za prenos snage mogu biti valjaksti i zupasti i lanci sa ahurama.


valjkasti lanci satoje se od elinih lamela meusobno spojenih osovinicama.

Za spajanje krajeva lanca koriste se spojni lanci koji mogu biti u razliitim izvedbama b,
c, d i e. Za vea optereenja koriste se dvoredni lanci (f).

Remeni prenosnici

Jednostavni remeni prenosnik sastoji se od dvije remenice i remena.


Dobre osobine remenog prenosnika su: ima tih rad, dobro podnosi udarna optereenja,
jednostavna izvedba i jednostavno ukljuivanje i iskljuivanje, pogodan za veliak
meuosna rastojanja vratila do 8 m.
Nedostaci ovog prenosnika su: velike dimenzije, nisu otporni na vlagu i
promjenu temperature jer one utie na duinu remena, osjetljivi na neistoe ijim
prisustvom se smnajuje koeficijent trenja izmeu remena i remenice.
prema poloaju vratila i smjeru njihovog obrtanja remeni prenosnicimogu biti:
- otvoreni a)
- ukrteni b)
- poluukrteni c)

Za prenos kretanja sa pogonske na gonjenu remenicu koristi se remen.


Prema obliku poprenog presjeka remena razlikuejmo:
- pljosnati remen- kai,
- klinasti reman,
- okrugli remen.
Najvie se koristi klinasti (trapezni) remen.
Tokom vremena zbog optereenja remen se izduuje i na taj nain poputa ime se
poveava njegovo klizanje. U ovom sluaju remen je potrebno zatezati, a to se moe
postii na razliite naine.

a) zatezanje remena poveanjem meuosnog rastojanja vratila, b) i c) zatezanje remena


pomou zatezaa

CIJEVI I CIJEVNI ZATVARAI

Cijevi

Cijevi su uplja tijela, najee valjkastog oblika, a slue za provoenje tenosti, pare,
gasova, a ponekad i vrstih tijela. Cijevi se izrauju od: livenog gvoa, elika, elinog
liva, mesinga, bakra, kalaja, cinka, olova, a takoe i od nemetalnih materijala poput
stakla, gume, plastinih masa, betona i sl. Za promjenu pravca cijevi i njihovo grananje
koriste se razliiti spojni elementi i fazonski komadi kao to su npr. rave, lukovi,
ukrnjaci i td.

Cijevni zatvarai

Cijevni zatvarai imaju zadatak da ogranie ili sprijee proticanje tenosti, pare, gasova i
sl.
prema konstrukciji i nainu djelovanja cijevni zatvarai mogu biti:
a) ventili
b) zasuni
c) priklopci
d) slavine.

TOLERANCIJE

Osnovni pojmovi o tolerancijama

Mjere proizvedenog predmeta uvjek odstupaju od eljenih mjera, a to se deava zbog


nesavrenosti maina, alata, materijala i ljudi. Zbog toga se propisuju odreene granice u
kojima se moraju nalaziti dimenzije proizvedenog dijela odnosno propisuju se dozvoljena
odstupanja oblika i dimenzija dijela.
Ta dozvoljena odstupanja zovemo tolerancija.
nadalje e biti govaora o tolerancijama duinskih mjera, a koje mogu biti spoljanje i
unutranje. kao predstavnik spoljanjih mjera je prenik osovine, a unutranjih prenik
rupe.
Osnovni pojmovi vezani za tolerancije su:

- nazivna mjera, to je ona mjera koja slui kao osnova za odreivanje dozvoljenih
odstupanja i ona se upisuje u crte i ostalu tehniku dokumentaciju,
- stvarna mjera, to je ona mjera koja se ustanovi mjerenjem na izraenom predmetu,
- granina mjera, to je najmanja ili majvea predviena vrijednost koju bi smjela imati
stvarna mjera da bi se izraeni predmet jo mogao smatrati ispravnim,
- nazivno odstupanje, to je algebarska razlika izmeu granine mjere i nazivne mjere.
- stvarno odstupanje, to je algebarska razlika izmeu stvarne mjere i nazivne mjere,
- tolerancija je razlika izmeu maksimalne i minimalne mjere
- tolerancijsko polje je ogranieno je ogranieno minimalnom i maksimalnom mjerom.
Tolerancijska polja za rupe oznaavaju se velikim slovima, a za osovine malim slovima.

Vrste nalijeganja

Odnos dva dijela jednog sklopa, osovine i rupe, istih nazivnih mjera, koji proizilazi iz
razlike njihove mjere prije spajanja, naziva se nalijeganje.
razlikujemo sljedee vrste nalijeganja:
- labavo, nalijeganje sa zazorom
- vrsto, nalijeganje sa preklopom i
- neizvjesno, naliganje gdje moe da se pojavi zazor ili preklop.

Sistemi nalijeganja

Sistem nalijeganja je sistematizovani skup nalijeganja izmeu osovina i rupa koje


pripadaju jednom sistemu tolerancija. Postoje dva sistema nalijeganja i to:
- sistem nalijeganja sa zajednikom osovinom i

Kod sistema nalijeganja sa osnovnom osovinom za osovinu uzima se tolerancijsko polje


h, a da bi se postiglo potrebno nalijeganje mjenja se tolerancijsko polje rupe.
- sistem nalijeganaj sa zajednikom rupom.

Oznaavanje tolerancije i nalijeganja po ISO sistemu i prikazivanje na crteima


Tolerisana mjera oznaava se tako to se iza zajednike nazivne mjere stavlja slovo koje
oznaava poloaj tolerancijskog polja i broj koji oznaava kvalitet tolerancije. npr. 52
H8 za rupu ili 64g7 za osovinu.
Na slici je dat primjer tolerisanja mjera za osovinu

Za oznaavanje nalijeganja koriste se tri naina


- 60H7/f8
- 60H7 - f8
- 60H7 f8

You might also like