Hrvatski vladari

Nakon sklapanja Aachenskog mira 812. izmeu franakog cara Karla

Velikog i bizantskog Mihajla I Rangabea, Istra i unutranjost Dalmacije potpali su
pod Franaku, dok je Bizant dobio Veneciju i dalmatinske gradove i otoke te
priznao Karla ravnopravnim carem na Zapadu. Franci poinju osnivati tzv.
sklavinije (male slavenske drave) kao to su Hrvatska, Neretvanska Kneevina,
Zahumlje, Travunija, Duklja, a u zaleu Bosna i Srbija. No, uz njih nastaju i tzv.
marke (pogranine teritorijalne jedinice uz rub Franakog Carstva, na elu s
furlanskim markgrofom, dostojanstvenikom koji upravlja markom, sa sjeditem u
edadu. Jedna takva osnovana je izmeu Save i Drave, a imenovana je
Donjopanonskom kneevinom. Upravo tu poinje povijest hrvatskih vladara.

Na elu Donjopanonske kneevine su bili slavenski knezovi, a prvi takav bio

je knez Ljudevit. Njegov suparnik bio je knez Borna koji je nosio dvije titule. Prva
je dux Guduscanorum - gentilna titula koja oznaava da je on voa nekog roda.
Polemike koji je to rod nastale su jer se isprva mislilo da su Guduscani zapravo
stanovnici oko rijeke Gacke, pa da je Bornino sjedite bilo u Lici, no nema
nikakvih arheolokih tragova na tom prostoru. Damir Karbi je smatrao da su to
stanovnici oko rijeke Gudue, pritoke Krke, pa da je on knez okolice Bribira. Drugi
izvor spominje titulu dux Dalmacije i Liburnije koja je teritorijalna titula, tj.
oznaava da je on upravitelj nekog teritorija kojeg su mu na upravu dali Franci.
Ljudevitovi su predstavnici, kao i predstavnici njegova suparnika kneza Borne,
doli kod cara Ludovika 818. jer su se alili na postupke furlanskog vojvode
Kadolaha. Mogue da je Ljudevit teio nekoj veoj samostalnosti, no car nije nita
uinio, pa je u proljee 819. zapoet ustanak. Ljudevitu su podrku pruali Kranjci,
Karantanci i Timoani, ali i gradeki patrijarh Fortunat, koji je poslao zidare da se
utvrde gradovi. U kasno ljeto iste godine Ljudevit doivljava poraz u Karantaniji,
a na Kupi je Ljudevit strano porazio Bornu kojeg tada naputaju njegovi Gaani
(Guduscani). Ljudevita je napustio njegov tast Dragomu. Borna 820. izvjeuje
cara pa su poslane tri vojske te je Karantanija vraena, no kod Siska opet nemo
franakih vojnika. Isti neuspjeh dogodio se i sljedee godine. Nakon to su otkrili
suradnju Ljudevita s Fortunatom, patrijarh je bio prisiljen bjeati u Zadar. 821.
umire Borna, a nasljeuje ga njegov neak Vladislav. To je vladar kojeg je,
navodno, narod izabrao, a car Ludovik potvrdio. Rat je konano okonan 822.
kada je franaka vojska pod vodstvom Balderika krenula na Sisak. Ljudevit bjei
Srbima, iako se ne zna tono na koje se podruje misli, gdje ubija njihova kneza
te neuspjeno obnavlja pregovore. Kasnije se sklanja kod Bornina roaka
Ljudemisla koji ga 823. ubija. Nakon Borne i njegovih nasljednika sredite
Hrvatske se uvruje u blizini Splita, a upravo je tamo imao posjede nasljednik
Vladislava, Mislav. U njegovo vrijeme dolazi do mletako-hrvatskog sukoba pa je
839. sklopio mir s mletakim dudem Petrom Tradenikom. Takoer, dao je
izgraditi crkvu sv. Jurja na Putalju koju je poklonio splitskom nadbiskupu. Mislava
je naslijedio Trpimir, kojeg historiografija dri kao vladara za ije vladavine
kneevina doivljava vrhunac. Vrijeme njegove vladavine obiljeeno je vrim
oblikovanjem i poetnim osamostaljivanjem Hrvatske i provoenjem samostalne
politike. Saznajemo da je on dux Hrvata, bio je kranin, formirao je dvor po
uzoru na franake, imao je kanonika koji se brinuo o imanjima, a kapelan o
relikvijama te je bio u kumskoj vezi sa splitskim nadbiskupom, kojem potvruje
neke posjede u blizini svoje prijestolnice, Klisa te crkvu koju je njegov prethodnik
Mislav dao nadbiskupu. Iz njegova natpisa iz Riinica saznajemo kako je podigao
benediktinski samostan, ime je dao poticaj ionako utjecajnom Zapadu, a
darovnicom samostanu prvi se put spominje hrvatsko ime u povijesti. Moda ga je
na to naveo benediktinac Gottschalk iz Orbaisa, koji se jedno vrijeme zadrao na
njegovu dvoru i prozvao ga rex Sclavorum to je naeno na ulomku oltarne
pregrade, a predstavlja najstariji natpis s imenom i titulom vladara. Vano je
njegovo djelo O Bojem trojstvu. Njegovo je ime ujedno zapisano i na edadskom
evanelistaru, kao i njegova sina Petra. to se tie ratnih uspjeha, zabiljeeno je
u izvorima kako je Trpimir pobijedio narode Grka, najvjerojatnije 846. Dvojba je
tko su bili ti Grci; po nekima su to stanovnici dalmatinskih gradova koji su bili
podanici grkog cara, a po nekima bizantska ekspedicija iz Carigrada koja je
imala cilj proiriti dalmatinske granice dublje u Hrvatsku. Godine 852. sukobio se
s bugarskim vladarom Mihajlom Borisom koji je krenuo u osvajanje Hrvatske, ali je
Trpimir bio dovoljno snaan te su dva puta razmijenili darove u znak prijateljstva i
mira. Trpimir je uz Petra, za kojeg se ne zna gdje je zavrio, imao i jo dva sina,
Zdeslava i Mutimira, ali nijedan ga nije naslijedio ve je to bio Domagoj, koji na
vlast dolazi oko 864. Smatra se da nije bio Trpimiru nikakav rod. Mletaki dud
Urso Patricijak odluio je napasti Hrvatsku i tako prekinuti mir sklopljen s
Mislavom, vjerujui da su Hrvati zaokupljeni borbama za Trpimirovo nasljedstvo.
Bio je u pravu jer je Domagoj ponudio mir i taoce za zalog. Meutim, Venecija nije
jedina imala pretenzije na Dalmaciju jer su se javili Arapi i Bizant. Nakon to je
bizantski car Bazilije I odustao od zajednike opsade Barija s franakim carem
Ludovikom, a razlog je neaktivnost Ludovika, Ludovik je u pomo pozvao
Domagoja te su 871. osvojili grad. Bizant je iskoristio odsustvo Domagoja i krenuo
u osvajanja te 867. osnovao temu Dalmaciju (bizantska vojno-teritorijalna
jedinica, gdje su civilna i vojna vlast u osobi stratega koji je na elu teme
obuhvaala je Krk, Rab, Osor, Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik i Kotor) nakon to je
Dubrovanima pomogao u razbijanju arapske opsade grada. Domagoj se, pun
samopouzdanja, odvaio i poeo ratovati na moru. Izbila je i kratka pobuna,
vjerojatno u reiji Trpimirovia, koja ga je gotovo svrgnula s vlasti, a on je
pobunjenike brzo i okrutno uklonio, to je izazvalo papu Ivana VIII. da ga upozori
da ubudue radije potjera pobunjenike iz drave. U Kronici Ivana akona pie da
je Domagoj najgori knez Hrvata, to govori da je Veneciji donio puno problema,
prije svega ubijajui Mleane gdje god je stigao. Konano, ratom protiv Karlamana
slomljena je i franaka vlast na naim prostorima. Trpimirovii se sklanjaju u
Carigrad kod Bazilija, a Domagojevom smru oko 877. na vlast je mogao doi
bizantski predstavnik. Tako je 878. brodovima iz Carigrada stigao Zdeslav,
Trpimirov sin, ali se zadrao svega godinu dana jer ga ubija Branimir i dolazi 879.
na vlast. U Zdeslavovo vrijeme bio je vrhunac Bazilijeve politike na I Jadranu. Ni
za njega se ne zna ijeg je roda, ali se smatra da njegove posjede treba traiti u
Ravnim kotarima. Traio je saveznika i pronaao ga u papi Ivanu VIII koji ga je,
kao i njegov narod, 879. na Spasovo u crkvi sv. Petra u Rimu blagoslovio, ime je
potvrdio da je jedini gospodar Branimira sv. Petar. Papi je Branimir bio vaan u
borbi za jurisdikciju nad bugarskom Crkvom (Hrvatska most Rima prema
Bugarima). Branimir je prekinuo vezu ninske Crkve s carigradskim patrijarhom, a
budui da je i njegovo ime, kao i njegove ene Marue (prve imenom poznate
prve dame), zabiljeeno u edadskom evanelistaru, vidi se veza s Akvilejskom
crkvom. Nakon smrti splitskog biskupa Marina 887., dalmatinsko je sveenstvo
ostalo uz Bizant, a Branimir je htio ujediniti Crkve, tj. sjediniti dalmatinske
gradove s Hrvatskom. Tako je ninski biskup Teodozije zaposjeo i Splitsku
nadbiskupiju, a po posveenje je otiao u Akvileju patrijarhu Walbertu, a ne u
Rim, to je papu naljutilo, ali je pristao da Teodozije doe po palij u Rim. Papa
Stjepan VI. je prekorio patrijarha, to znai da je ninski biskup bio podloan papi,
a ne patrijarhu. Ne zna je li otiao, ali se 888. obnavlja crkva u Muu kraj Splita
to je mogui dokaz ujedinjenja dviju Crkvi. Njegovom smru u Ninu je novi
biskup Aldefreda, dok su Spliani izabrali svojeg kandidata. Za njegove vladavine
dolo je do velike pobjede Neretljana nad Mleanima 887. kod Makarske te
dolaska brae irila i Metoda iz Moravske. Iz Branimirove vladavine imamo
sauvano est natpisa, a istiu se onaj iz opota kod Benkovca iz 80-ih godina
9.st gdje se spominje dux Cru/oatorum prvi spomen hrvatskog imena na
kamenu, te iz Gornjeg Mua koji se datira u 888. Oko 892. Branimir umire te ga
nasljeuje Mutimir, Trpimirov sin. U njegovo vrijeme dolazi do konane
konsolidacije prilika u Hrvatskoj, potvrdio je darovnicu svojega oca splitskoj Crkvi,
hrvatski dvor postaje sklonite prognanih srpskih pretendenata, pa se tako
sklonio Petar Gojnikovi te je uvrstio veze s Bizantom. Mutimirovo je sjedite bilo
u Biaima kraj Trogira, a u Uzdolju nedaleko Knina podigao je crkvu. Na
sauvanom natpisu na oltarnoj pregradi Mutimir nosi titulu princeps, dotada
nepoznatu, a njome je moda htio pokazati uzvieniji poloaj. I upravo sada dolazi
do problema jer imamo jako malo podataka pa je zadnji Mutimirov spomen 895.,
a prvi sljedei 914. Tomislava. Prema Rakome u tom je meurazdoblju na vlasti
bio Vieslav uz kojeg se vee krstionica, no ipak se ee uzima da je Mutimira
naslijedio Tomislav oko 910. Tomislav izaziva najvie rasprava jer ne vjeruju svi da
je on bio prvi hrvatski kralj. Prema HS-u saznajemo iz poglavlja Katalog splitskih
nadbiskupa da je bio nadbiskup Ivan godine 914. u vrijeme duxa Tomislava. To
je onaj nadbiskup Ivan sa splitskih crkvenih sabora 925. i 928. Ratkaj i Lui tome
ne daju veliku pozornost. Prema HSM-u saznajemo da je Tomislav nosio titulu rex,
da je bio konzul u pokrajini Hrvata, da je vladao i Gornjom (Ston, Dubrovnik,
Kotor) i Donjom Dalmacijom (Kvarnerski otoci, Zadar, Trogir) te je da sudjelovao
na saboru u Splitu, zajedno s knezom Zahumlja, Mihajlom Vieviem. Postoji
prijepis pisma pape Ivana X. gdje se on obraa rex Tomislavu i duxu Mihajlu. Lui
ne vjeruje u ovaj dokument, dok Raki zakljuuje da je 914. Tomislav dux, a 925.
rex. Prvi sljedei natpis vladara s titulom rex je na epitafu kraljice Jelene, gdje se
spominje njen mu Mihajlo Kreimir II iz 976. Prema DAI-ju Konstantina, koji je
suvremenik Tomislava, nema spomena njegova imena ve samo Petra Kreimira
IV, Trpimira, Miroslava i Mihajla Kreimira II, pa to buni povjesniare, misle da mu
je moda bio konkurencija. Konstantin spominje u glavi 32. da je srpski knez
Zaharija pobjegao u Hrvatsku zbog provala Bugara, te se govori o velikoj snazi
Hrvata. Smatra se da je Tomislav taj koji mu je pruio zatitu. Vjerojatno su
Bizantinci traili saveznike protiv Bugara te ih nali u Hrvatima, a da je Tomislav
zauzvrat traio upravu nad bizantskim gradovima i otocima titula konzula.
Simeon je poslao vojsku pod vodstvom vojskovoe Algobotura koji doivljava
straan poraz negdje na istoku, u Imotskoj upaniji. Mir je sklopljen 927., ali se
ne zna je li tad Tomislav bio iv. To se datira negdje u 924. pa je po Rakom to
vrijeme Tomislava koji zaustavlja Bugare i da to dovodi do njegove krunidbe.
Prema LJPD-u Tomislav je brat Vladislava, a on sin nekog Svetolika, Tomislava
nasljeuje Sebeslav koji je imao dva blizanca; Razbivoja i Vladimira. Ti su svi
vladari izmiljeni i ne nalaze se poveznice nigdje drugdje. Raki vjeruje izvoru jer
je Atila, ugarski kralj, napao Tomislava, a historiografija tog Atilu pripisuje Arpadu,
pa da ga je Tomislav pobijedio i da je moda to dovelo do krunidbe. Peti po redu
izvor su Kronike mletakog duda Andrije Dandola iz 14.st, koje govore o dvije
maarske provale u Dalmaciju u 10.st, a jedna je bila za vremena Tomislava.
No to je vrijeme vrhunca Maara pa se navodi da su oba puta stigli do mora.
Posljednji izvor koji se vee uz Tomislava je hrvatska redakcija KS-a (LJPD-a) iz 14.
ili 15.st., a prema kojoj su svi navedeni slavenski vladari proglaeni hrvatskim, pa
djelo zavrava smru kralja Zvonimira, a izbaen je dio o Dukljanskom
Kraljevstvu. U njemu se Tomislav zove Polislav, a ime je netono ili zbog
nesauvane uspomene na Tomislavovo ime ili je to ime kasnije umetnuto. U
raspravu se ukljuuje Ivan Kukuljevi koji je tumaio krunidbu vladara u Planicies
Dalmi, kako pie u KS-u, kao krunidbu Tomislava na Duvanjskom polju. S druge
strane, u hrvatskoj redakciji KS-a spominje se Livanjsko polje. U KS-u pie da se
na polju okrunio kralj Svetopelek. Tekst kae kako je on sazvao sabor, doli su
predstavnici pape i bizantskog cara te da je narod izabrao Svetopeleka za vladar,
a izaslanici to potvrdili, te podijelio dravu na Hrvatsku, Duklju, Bosnu i Srbiju.
Tekst hrvatske redakcije KS-a sadrava ime Budimira, a ne Svetopeleka, no to ne
sprjeava Kukuljevia da cijelu krunidbu pripie Tomislavu. Konano, Ludwig
Steindorff zakljuuje kako je taj lokalitet u blizini Podgorice, uz crkvu gdje su
pokapani dukljanski vladari. Tomislava je naslijedio Trpimir II za ijeg je vremena
sklopljen mir s Bugarima, dok se o Kreimiru I zna samo kako se zvao. Nakon
njega doao je Miroslav, Tomislavov unuk, koji je ubijen u pobuni koju je izazvao
ban Pribina, prvi poimence poznati hrvatski ban. Prema DAI-ju vladao je
upanijama Likom, Gackom i Krbavom. Razlog pobune se ne zna, ali znamo da je
na vlast doveo Miroslavova brata Mihajla Kreimira II, znai nije htio svrgnuti
dinastiju. Za njegova vremena vlast se konsolidirala , imao je ingerencije nad
bizantskom Dalmacijom kao i Tomislav, njegova ena Jelena podigla je crkvu sv.
Marije na Otoku kraj Solina, u kojoj su od tog vremena pokapani hrvatski vladari.
Oito da je njegova sina Stjepana I. Drislava doekala drava u dobrome stanju.
Prema sauvanom ulomku iz Kapitula vidimo da je Stjepan I. Drislav bio dux
magnus, pa je moda bio prijestolonasljednik u to doba, budui da se na epitafu
naziva rexom. Hrvati staju na stranu Bizanta u sukobu protiv Bugara, pa je
Samuilo opet nemoan u svom udaru na Zadar. Moda zbog toga Stjepan I.
Drislav dobiva iz Bizanta znakove kraljevske vlasti, zajedno s titulom eparha i
patricija, te se od njegova vremena govori o kraljevima Hrvatske i Dalmacije.
Nakon njegove smrti (umro u mletakom napadu na Vis oko 996.) dolazi do
sukoba izmeu njegova tri sina. Najstariji Svetoslav Suronja bio je predvien za
nasljednika, dok su braa Gojislav I i Kreimir III mislili da treba vladati zajedniki.
Svetoslav zato trai pomo od Venecije, koja je pod vodstvom duda Petra II.
Orseola krenula na istoni Jadran. itavu Dalmaciju i dio Hrvatske stavio je pod
svoju vlast. Svetoslav je doekao Petra u Trogiru i sklopio s njime savez kojim je
njegov sin Stjepan oenio Petrovu ker Hicelu te otiao u Veneciju gdje je
zasnovao zasebnu granu Trpimirovia, Svetoslavie. Svetoslavu to nije pomoglo
da doe na vlast, pa je Petrov sin Oton ponovno krenuo na Kvarner i dobio pod
vlast Rab, Krk i Osor, dok su braa vratila Zadar, Split i Trogir. S druge strane,
Bazilije II je pobijedio Bugare, pa su konano Kreimir III i Gojislav I priznali
njegovu vlast te dobili status patricija. Zahvaljujui dobroj politici Kreimira III,
Hrvatska je prevladala krizu u vrijeme sukoba oko prijestolja te ga je naslijedio
njegov sin Stjepan II. O njemu se ima jako malo podataka, vjerojatno je vratio
Zadar pod vlast, ukoliko to nije uinio njegov otac, a oito je da se radilo o
sposobnom vladaru koji je osigurao Hrvatskoj relativni mir i granice. Takoer,
ponovno je uspostavljena funkcija hrvatskog biskupa, sa sjeditem u Kninu, koji
otada dobiva na sve veoj vanosti. Imao je dva sina, Gojislava II i Kreimira IV, a
navodno je Kreimir bio osumnjien za ubojstvo svoga brata jer se morao
pravdati pred papinim poslanikom tako to je 12 upana priseglo uz oltar da je
Kreimir nevin. To nam donosi Korulanski kodeks zbornik razliitih izvora iz
12.st. Stolovao je u Biogradu. U njegovo vrijeme dolo je do crkvenog raskola
1054., odnosno do reformnog pokreta u svrhu jaanja i osamostaljivanja Zapadne
crkve. 1059 Lateranski koncil novi zahtjevi za biskupe i sveenstvo, 1060 sabor
u Splitu ukinue enidbe sveenika i noenja brade. Sve crkve koje vode
bogosluje na slavenskom jeziku se ukidaju, a sveenici nisu smjeli postati oni koji
ne bi nauili latinski. Na elo dalm-hrv crkvene hijerarhije postavljen je dotadanji
osorski biskup Lovro, pristaa reformi, a oito je uz tu stranu stao i Kreimir.
Slavensko sveenstvo na Kvarneru to nije prihvatilo je dolo do podjele na
reformnu i protureformnu stranku. Car na Zapadu je za protureformatore, te je
izabran protupapa Honorije II, koji je saveznik protureformatorima u Hrvatskoj i
Dalmaciji. Sveenik Vulfo moda ba na njegovu inicijativu dolazi u Hrvatsku kao
voa protureformatora. Papinska kurija alje kardinala Ivana da sprijei graanski
rat i uvrsti reformu. Vulfa je bacio u doivotnu tamnicu, sveenika Ivana postavio
za biskupa u Trogiru, dok glagoljica postaje diplomatiko pismo na Kvarneru.
Kreimir je dopustio osnivanje samostana sv. Petra u Drazi na Rabu te oslobodio
samostan sv. Marije javnih podavanja. Oito nije vladao u bizantsko ime, nego je
Dalmaciju pripojio Hrvatskoj, od njegova vremena se koristi izriaj nae
dalmatinsko more, 1069. u znamenitoj darovnici samostanu sv. Krevana daruje
otok Maun te je istaknuo da je uz Boju pomo proirio granice svoje drave na
kopnu i naem moru. Poslao je vojsku Georgiju Vojtjehu za ustanak protiv
Bizanta u skopskom podruju, ali je to zavrilo neuspjeno 1073. U njegovo
vrijeme postoje dva bana, Gojo je vladao Likom, a Zvonimir prostorom izmeu
Save i Drave. Zvonimira je napao istarsko-kranjski markgrof Ulrih, vazal
njemakog cara Henrika IV, koji je ujedinio kvarnerske otoke, dio Primorja i
istonu istarsku obalu te tako stvorio Marku dalmatinsku. Zvonimir ga je uz
pomo Arpadovia pobijedio, pa je Ulrihu ostala vlast samo nad Meranijom. 1075.
papa je poslao normanskog vojvodu Amika s mornaricom u Hrvatsku. On je
bezuspjeno opsjedao Rab, ali naposljetku zarobio kralja nepoznata imena. U
Supetarskom kartularu se spominje kralj Slavac, ali on opisuje dogaaje tek od
1080. pa je vjerojatno to bio ba Kreimir, budui da Zvonimir nije tada bio
okrunjen, a kralj Slavac je vladao u 90-ima. Iste godine dolo je do obnove Ninske
biskupije i sabora u Splitu, iji zakljuci nisu sauvani te je nakon 12 godina iz
tamnice puten sveenik Vulfo. Konano, papin legat Gebizon je 1075. u crkvi sv.
Petra i Mojsija u Solinu okrunio Zvonimira za kralja Hrvatske i Dalmacije. Zvonimir
je prisegnuo kako e plaati danak i sluiti papi Grguru VII te mu predati
samostan sv. Grgura u Vrani kao dar, dok je papa obeao zatitu predavi mu
znakove investiture: zastavu, ezlo, ma i krunu. Zvonimir je koristio titulu kralja
Hrvatske i Dalmacije, ali i kralja Hrvata. Stolovao je u Kninu, ali i Solinu te
Biogradu. Dvije godine nakon stjecanja krune poklonio je splitskoj nadbiskupiji
crkvu sv. Stjepana i sv. Marije gdje su sahranjeni najugledniji njegovi prethodnici,
to znai da se nije oslanjao na tradiciju Trpimirovia, ve je htio stvoriti novu
dinastiju. Njegovo je ime zapisano na Baanskoj ploi. Normanski vladar Robert
Guiscard 1080 je uz papin pristanak poveo rat protiv Bizanta, a mogue je da se
Zvonimirova vojska pridruila sukobu. Najee bitke su voene 1081. i 1084. kod
Krfa, a rat je okonan 1085. kada je umro Robert. Venecija kao bizantski saveznik
je zajedno s Bizantom izgubila teritorije na Jadranu, pa je tako kraj Zvonimirove
vladavine Hrvatska doekala neokrnjena. Zvonimir je umro 1089. ili prirodnom
smru ili na legendarnoj bitci na Kosovu polju. Imao je ker Klaudiju za koju se ne
zna gdje je zavrila, a sin Radovan preminuo je prije njega, pa je na vlast 1089.
doao Stjepan III, neak Kreimira IV, iz samostana sv. Stjepana u Splitu. Vladao
je dvije godine, a tada su vladali kralj Slavac negdje u Neretvanskoj kneevini i
Petar iz roda Snaia oko Knina, odnosno knez Kosmat na Kvarneru. No, ni za
jednog se ne zna koliko dugo. Zvonimir je bio oenjen Jelenom, koja je potjecala iz
roda Arpadovia, pa je i ona moda zasjela na prijestolje prije dolaska njezina
brata Ladislava.