Sezona gljiva i savjeti PDF tampa El.

pota
PROLJENE VRSTE - U periodu kada u prirodi dolazi do burnih promjena, kada
poinje snijeg da se topi, a biljke da se bude, jedna od najpoznatijih i najboljih gljiva
dolazi kao nagrada za podnesenu hladnou i optu gljivarsku apstinenciju - to je gljiva
smrak iz roda Morchella. Pjesnik N. Glaskov u pjesmi Ukus proljea lijepo kae:

Proljee. Struje potoci, umska eljad marljiva - Izviruju smrci, Visibabe - gljiva.
Dobro je jesti puno gljiva, Zvoni pesnika lira, Ali kao prva ljubav neponovljiva,Smrak je
gljiva aprila!

(Preveo sa ruskog P. udi)

U rod Morchella spada nekoliko vrsta smraka. Neskromno je praviti velike

razlike meu njima u pogledu kvaliteta. Svi su, odreda, odlini! Razlikuju se po obliku i
boji eira. Jedni su konini (najee oni koji potiu iz etinarskih uma), a drugi
okruglasti. Meutim, u ovu grupu spadaju smrice i smrkovice. One su neto slabije od
smraka (jer im je drica mnogo dua i ilavija), ali ipak dovoljno dobre da bi i one
priinile radost za trpezom. Nai smrci su poznati irom Evrope, pa se u mnogim
restoranima na Zapadu nude sa naglaenim podatkom da potiu sa Balkana. U proljenu
grupu gljiva, strogo gledano, osim pomenutih smraka, spadaju martovka, urevaa i
ljivovaa. Meutim, redovno se javljaju umsko pile i kripavac i, neto rjee,
ali obavezno, velika gnojitarka i modrikaa.

LJETNE VRSTE - U ovu grupu spadaju one jestive vrste koje rastu u periodu od
sredine juna do sredine avgusta. To su gljive kojih ima u velikom broju u svim naim
umama. Rastu i na livadama i panjacima, a neke od njih i du rijeka, i po vjetakim
nasadima topola ili jablanova. Termin od sredine juna do sredine avgusta treba shvatiti
sasvim uslovno. Nita u prirodi nije bukvalno, pa ni pojava samo ovih vrsta. Rekli smo
da su kolebanja mogua i za cijelih 10-15 dana. Simboli ljetnjih gljiva su, svakako,
ampinjoni, vrganji i lisiarke.

JESENJE VRSTE - Jesenjim vrstama pripadaju one gljive koje rastu od kraja
avgusta do poetka decembra. Ali pogrijeili bismo ako ne kaemo da je ova granica
uslovna, da se neke od gljiva iz ovog kalendarskog razdoblja javljaju u dva ciklusa:
proljetnom i jesenjem, ili jesenjem i zimskom. U svakom sluaju vrh sezone veine ovih
gljiva jeste jesen. U kalendarskom smislu jesenja sezona poinje kada prestanu ljetnje
vruine, kada se dani skrate i nastanu razdoblja sitnih kia i obilne rose. Ovi faktori (kia,
rosa, uz relativno povoljnu temperaturu zemljita) blagotvorno djeluju na rast gljiva. I
nije udo to je jesen bolja i izdanija gljivama od proljea i ljeta. Tada su gljive ak
zdravije, jer su razni insekti zavrili svoju reproduktivnu misiju. Ponovimo da su
etinarske ume u jesen prepune gljiva, jer one bolje uvaju konstantnu temperaturu
zemlje i vlanost. Karakteristine vrste su vuje meso, sunanica, kutravka, grmaa,
medenjaa, martinica, bukovaa, velika gnojitarka, ovarka, maslenka, modrikaa,
prosenjak, mrka truba, maglenka, stoglavka i normalno, vrganji, djedovi i rujnice. Sve
pobrojane vrste gljiva rastu u istom intervalu.

ZIMSKE VRSTE - Kada u prirodi od hladnoe sve pone da zamire i pada u san,
jedna gljiva, fenomen prirode, zimski plamiak, bez ikakvog antifriza poinje da raste.
Osim ove udne gljive za toplijih dana rastu i bukovaa i modrikaa. Meutim, od zime
ne moemo traiti ono to dobijamo od drugih godinjih doba. Zima je, ipak, doba
hladnoe, snijega i mirovanja. Strasniji gljivari, kojima su spore ule u krv, taj period e
iskoristiti za sreivanje line dokumentacije i pravljenje planova za narednu sezonu.
Treba se pripremiti i jo jedanput okuati sreu u traenju smraka, ije smo skijake
kapice, kako kae I. Foht, esto sanjali i na fotografijama razgledali.

SAVJETI GLJIVARIMA - Prije nego to se upustite, potovani itaoci, u avanturu

upoznavanja gljiva iz ove knjige, neophodno je da znate jo i ovo:
- Ne zagauj prirodu i ne unitavaj je ni na koji nain!
- Ne utiraj otrovne i nepoznate vrste gljiva! Uzajamni odnos biljaka i gljiva
veoma je sloen. Gljive su najvei razlagai odumrle biljne materije. Da nije gljiva i
bakterija, ume bi se uguile od otpalog lia i granja.
- Ne beri prezrele plodove da bi ih kod kue bacio u kantu za smee. Stare gljive
treba izlomiti na komadie i podvui pod mahovinu ili ispod otpalih granica i lia, ili ih
okaiti o kakav bun. Uzvratimo i mi neto prirodi!
- Ne raskopavaj stanite gljiva! Micelija se unitava grabuljanjem izdizanjem
mahovine i umske podloge.
 - Ne beri premlade primjerke! Od branja suvie mladih gljiva mala je dobit, a
neprocjenjiva teta po vrstu.
- Ubranu gljivu odmah oisti od zemlje i drugih neistoa!
- Ne natrpavaj plodove gljiva u korpu, neka imaju mjesta za provjetravanje!
- Ne nosi gljive u najlonskim kesama! Najbolje ih je nositi u korpama od prua.
Smrci se mogu nositi u mreastim vreama koje se koriste za transport lukovica. Kroz
rupice se usput rasijavaju spore po terenu.
- Nepoznate vrste ne beri masovno, tek 1 do 2, da bi ih po povratku kui
identifikovao uz pomo literature, ili odnio kod mikologa!
- Ne sijeci noem drke vrganja, ve ih zavrni lijevo-desno i otkini. Mjesto gde je
gljiva rasla pokrij liem i utabaj nogom. Neadekvatnim otkidanjem plodova unosi se
zaraza u miceliju.
- Berai treba da znaju da insekti za vrijeme vlanih sezona polau jaja u gljive.
Tanki bijeli crvi sa crnom glavom su larve gljivinih komaraca, a uti, krupniji crvi
bez primjetne glave, su larve obinih muva.
- Crvi u gljivama nisu otrovni, niti su oni gljive uinili otrovnim, jednostavno
nisu prijatni za oko.
- Vrganje, a i mnoge druge vrste gljiva rado jedu jelenci, balegari, mekuci, ptice
i krupnije ivotinje, kao to su srne, ovce, goveda, pa ak i medvedi.
- Suve gljive napadaju voni moljci.

Ibrahim Hadi, Drugi gljivarski korak - Prosveta 2002.