Sveuilite u Zagrebu

Filozofski fakultet
Odsjek za sociologiju
Sociologija znanja i znanosti
Nositelj kolegija: dr.sc. Davorka Mati
Student: Manuel Manzin

Socioloka teorija objektivnosti

David Bloor

U ovom eseju osvrnut emo se i prikazati temeljne ideje i propozicije rada Davida Bloora,
Socioloka teorija objektivnosti. Meutim, osim samog prikaza te emo ideje i ukratko
problemski analizirati i ponuditi poneku komparaciju unutar teorija sociologije znanja i izvan.

Bloor zapoinje svoj rad veoma izravno i nudi svoju temeljnu teoriju ve u prvim redovima
kada kae da je objektivnost drutvena, a pritom misli na impersonalni i stabilni karakter koji
obiljeava neka naa vjerovanja i na osjeaj realnosti koji proizlazi to su ta vjerovanja
drutvene institucije (str. 49). U tom smislu Bloor definira objektivno vjerovanje kao ono koje
ne pripada nijednom pojedincu, ve ga kao takvi svi moemo dijeliti i takoer tim dijeljenjem
dobiva postvareni izvanjski aspekt. Ovdje ve moemo vidjeti neto to e se samo potvrivati
tijekom lanka a to je velika slinost sa Durkheimovom idejom kolektivne (drutvene) misli
koja nastaje spajanjem individualnih miljenja, meutim jednom kada se stvori ne predstavlja
nijednu odreenu individualnu misao ve dobiva vlastiti karakter i predstavlja se lanovima
drutva kao njima izvanjska, kao drutvena injenica. (Mati, 2013:29) Takoer, ovdje je vano
naznaiti Bloorovo razlikovanje koncepta objektivnosti i istinitosti kao koncepata koji ne
moraju nuno biti povezani.

Kako bi dokazao opravdanost socioloke teorije objektivnosti, Bloor ju usporeuje sa

Popperovim konceptom triju svjetova od kojih prvi svijet predstavlja materijalne predmete i
procese, drugi svijet predstavlja psiholoka stanja i procese, dok je trei svijet onaj objektivnog
znanja koji se sastoji od pretpostavki (kako istinitih tako i lanih), teorija i nagaanja, te
poezije i umjetnikih djela. Ukratko, to je kraljevstvo spoznaja. (str. 50). Prema Blooru, u
skladu sa sociolokom teorijom objektivnosti, Popperov relativno autonoman trei svijet
ustvari drutveni svijet. U tom smislu, struktura i sadraj treeg svijeta, i njegove interakcije
sa prvim i drugim svijetom, zapravo se odnosi na status i karakter drutvenih institucija (str.
50). Slijedei tu logiku umjesto izmeu drugog i treeg svijeta, Bloor smjeta individualno
miljenje izmeu materijalnog i drutvenog svijeta, zakljuujui da kao pojedinci posjedujemo
i animalni i socijalni aspekt u smislu da smo definirani i prirodom oko sebe i kulturom, tj.
drutvom kojemu Bloor pridaje istu razinu realnosti kao i prirodi oko nas nazivajui ju naom
drugom prirodom (str.51). To prihvaanje dualne uvjetovanosti individualne svijesti i
razmiljanja smatram da moemo jasno povezati sa Bloorovom tendencijom konceptualnog
ali i metodolokog povezivanja strogog programa sociologije znanosti sa teorijom umjerenog
realizma o objektima prema kojemu postoje odreeni objekti ili entiteti koji onda postoje
nezavisno od naih spoznajnih sposobnosti (Mati,2013:161). Naime, nasuprot radikalno
konstruktivistikom i subjektivistikom pojmu zbilje kojeg nude, prema kojemu je zbilja kao
takva potpuno ovisna o kolektivnim konstruktivnim praksama znanstvenika i pojedinaca, to
bi znailo da zbilja ne vri nikakav utjecaj na promatranje nekog pojedinca ve da je isti
produkt konstruktivnih aktivnosti znanstvenika (Mati, 2013:175), Bloor nudi perspektivu
prema kojoj postoji vanjska priroda, materijalni svijet koji nam slui kao referentna toka, koja
meutim ne moe biti jednoznano odreena (Mati, 2013:162) i ovdje ulazi u igru drutveni
svijet koji u tom smislu daje teorijski aparat individualnoj svijesti da taj materijalni svijet shvati
i interpetira. Ovdje moemo povezati Bloorovu ideju s jo jednom utjecajnom teorijom koja
kao takva nije eksplicitan dio sociologije znanja, meutim smatram da kao takva daje jasan
uvid u drutvenu uvjetovanost individualne svijesti, a to je teorija habitusa Pierrea Bourdiea.
Naime, ono to mi se ini problematino kod Bloora jest to se ini da pod drutveni svijet
uzima totalne saznanja jednog drutva ili jedne grupe unutar drutva, meutim smatram da
se u tom sagledavanju ukida jedinstvenost ljudskog ivota. Pojedinac, iako je dio neke
drutvene grupe, nikada nije potpuno uvjetovan i definiran tom grupom, to smatram da je
posljedica individualnog ivotnog toka ljudi. U tom smislu pojedinac nije ni definiran cijelinom
drutvenog znanja tog drutva ili grupe, ve onim dijelom koji je bio relevantan za nijegov
ivotni tok. U tom smislu smatram da Bourdieov koncept habitusa kao konceptualnog okvira
stvorenog indivudualnim iskustvom koliko i grupnom drutvenom uvjetovanou (Hilgers,
734:2009) koji onda djeluje na svijest pojedinca daje malo jasniju sliku drutvene uvjetovanosti
svijesti, ime se meutim donekle ponitava objektivnost treeg (drutvenog) svijeta poto ga
fragmentiramo i neizbjeno veemo uz samog pojedinca.

Slijedee na to se Bloor osvre jest Popperova tvrdnja o objektivnom znanju kao znanju bez
spoznavajueg subjekta. Bloor se s njom slae izjavljujui da ako je trei svijet drutveni svijet
tada se objektivni svijet odnosi na stupanj razvijenosti neke kulture ili discipline u tom
trenutku. Za primjer uzima fiziku, za koju kae da kad mislimo na fiziku mislimo na cjelokupnu
disciplinu, a ne na to neki fiziar zna. Mislimo na itav korpus mjerila, konvencija, paradigmi,
prihvaenih, rezultata i postupaka uz koje pristaje grupa ljudi koju nazivamo fiziarima (str.
51). U tom smislu i drutvena i Popperova teorija dovode do istog zakljuka. Ovdje moemo
Bloorov koncept objektivnog znanja lako povezati sa Khunovim konceptom normalnog
modela znanja koji definira znanje kao skup vjerovanja i saznanja koje slui kao samorazumljivi
resurs odreene grupe za budue djelovanje i istraivanje koje se prenosi sa generacije na
generaciju kao oblik tradicije, i ija vjerodostojnost ovisi o kolektivnom autoritetu zajednice
(Mati, 2013:80-81).

Slijedei Bloorov korak u opravdanju socioloke teorije objektivnosti jest pronalaenje

prijepornih toaka izmeu njegove i Popperove teorije. Prvu prijepornu toko Bloor nalazi u
Popperovom vjerovanju da naa vjerovanja i postavke sadre logike implikacije koje postoje
nezavisno o nama i koje mi moramo otkriti (str. 52). to bi znailo da su naa vjerovanja i
tvrdnje objektivni ukoliko se obikuju prema jednom univerzalnom logikom modelu koji
postoji izvan nas. Meutim, prema Blooru logike nunosti kao takve ne postoje. Logike
implikacije ne postoje izvan nas: mi ih stvaramo u hodu, one ovise jedino o naim prirodnim
ili uenjem steenih dispozicija. U tome lei razlog naeg slaganja oko premisa (str. 53) Ovdje
Bloor uzima za primjer praksu slijeenja pravila, i pita se to je to to pravilo ini objektivnim.
Na prvu ruku reklo bi se da znaenje, tj. smisao pravila ini to pravilo objektivnim. Meutim
Bloor se ne slae sa tom premisom i zakljuuje da djelovanje odreuje znaenje a ne obratno.
U tom smislu znaenje nije odreeno jednom za svagda, ve ono podlijee neprekidnom
procesu stvaranja, i mora se neprekidno odravati. Ovdje jasno vidimo Bloorovu finitistiku
perspektivu prema kojoj je znaenje uvijek uvjetovano naim uenjem o tom znaenju iz
drutva, ili drugim rijeima teorijskoj uvjetovanosti, ili bolje teorijskoj optereenosti injenica
i pojmova (Mati, 2013:98-99). Meutim, da nastavimo, Bloor ovdje jednostavno kae da ono
to neko pravilo ini objektivnim nije neko unutranje znaenje jer nita nema znaenje samo
po sebi, ve konvencija. Slijeenje nekog pravila stvar je dogovora, konvencije, tako da je
njegova objektivnost drutvene prirode (str. 54). Slino kao i sa normalnim modelom znanja
valjanost pravilu daje kolektivni autoritet zajednice.

Slijedee ime se Bloor bavi u lanku jest kako nae ideje o objektivnosti mogu mogu varirati
(str. 54) Naime, kao primjer Bloor uzima dva hipotetska plemena. Pretpostavimo da pleme
na jednoj strani rijeke oboava jednog bog, pleme na drugoj strani rijeke oboava drugog boga.
Ako je to oboavanje bogova stabilna odlika plemenskog ivota, ako se o tome esto govori,
ako se razna djelovanja opravdavaju pozivanjem na te bogove, tada moemo rei da su ta
vjerovanja objektivna (str.54). Bloor ovdje razmatra variranje naina na koje se neko
vjerovanje podrava. U tom smislu, ako dva plemena na razliite naine doivljavaju bogove i
njihov odnos s njima, meutim oba smatraju svoje vjerovanje objektivnim, onda se tu radi o
tome da dva sistema vjerovanja na razliite naine sintetiziraju informacije i iskustvo (str.
55). Nadalje ti su sistemi opskrbljeni razliitim apriornim iskustvenim okvirima. U jednom
sluaju istina i znanje su jednostavni, neposredni i lako dostupni; u drugom sluaju znanje je
ovisno o tradiciji i konano rezervirano samo za strunjake i elitne skupine. Tamo gdje je, kao
u ovom sluaju, razliititm aspektima znanja podarena posebna zatita ili pak podijeljen
poseban autoritet, moemo sasvim poravdano govoriti o razliitim vrstama objektivnosti (str.
55). Smatram da se ovdje moe povui jasna paralela sa Mannheimovim opisom historijskog
konzervativizma, prema kojemu se iracionalno, politiko znanje rezervira za one slojeve koji
su kroz povijest stekli dovoljno politikog iskustva da mogu dijelovati u politikoj domeni.
Drugim rijeima, ovdje pristup znanju nije odreen kontemplacijom i razumom ve isto
iskustvom. Vano je napomenuti da ovdje Mannheim vidi koncept historijskog
konzervativizma kao sistem razmiljanja u cilju opravdanja autoriteta viih slojeva (Mannheim,
2007:136-137) U tom smislu moemo vidjeti kako oblikovanje interpetacije znanja ovisi o
drutvenim uvjetima. To Bloor i potvruje kada u nastavku kae da varijacije objektivnosti
moramo prepoznati kao varijacije u institucijama koje utjelovljuju znanje. Skupina koja znanje
locira u budunosti trebala bi imati drugaiju organizaciju od skupine koja to ini u nekom
sadanjem dostignuu. Nadalje, te razlike u socijalnoj organizaciji trebale bi biti jasno
povezane s razlikama u nainu organiziranja znanja (str. 55-56). Ovdje se vidi da odravanje
objektivnosti ovisi iskljuivo na konsenzusu, u smislu da stabilan koncept realnosti
usredotoen na neku teoriju zahtijeva, stabilan obrazac ponaanja. Ovdje, kae Bloor,
objektivnost oito se bazira na monopolu, i u trenutku kada se mo rasipa i atomizira kada se
ukida jedinstven autoritet jedne drutvene kaste vie nije mogue spoznavati stvarnost na
nain da se ideje procijenjuju u smislu podudarnosti s postojeim znanjem (str. 56). Ovdje opet
vidimo jasnu poveznicu s Mannheimom, u tome to Mannheim postavlja iste uvjete za
nastanak sociologije znanja, tj. nije dovoljan samo osvijetavanje injenice da razliite grupe
posjeduju razliito znanje i nain razmiljanja, ve se mora sruiti postojei autoritet grupe
koja monopolizira stvaranje znanja i prema kojoj se sve ideje mjere, mora doi do totalnog
niveliranja vrijednosti svih moguih partikularnih znanja (Mannheim 2013: 18-19). U takvoj
situaciji gdje se gubi autoritet jednog znanja znanje moe polagati prava na objektivnost samo
ako se neprestano mijenja. Objektivnost ne pripada rezultatima prolosti, nego neodreenoj
budunosti, objektivna je samo konkurentna aktivnost znanja, pravila igre, metoda
nadigravanja konkurencije (str. 56). U zadnjem dijelu svog lanka Bloor nastoji svoju
socioloku teoriju objektivnosti spojiti s programom empirikog ispitivanja, drugim rijeima
eli kroz primjere dobivene empirijskim, historikim istraivanjem ukazati na povezanost
spoznajnih varijacija s drutvenim varijacijama, i na praksu objanjanvanja jednih pomou
drugih. Kao primjer uzima ideju objektivnosti koja poiva na iskustvu i o objektivnosm znanju
koje se moe posjedovati direktno i neposredno (str. 57). Ovdje je, prema Blooru, vano
naznaiti tko je u te ideje vjerovao, i njihov drutveni poloaj kako bi se objasnio razlog zato
su te grupe podravale takve ideje i vjerovanja. Naime, takve su ideje podravale radikalne
protestantske sekte kao to su bili digeri, kvekeri i renteri. Te su sekte kako bi opravdale svoja
potraivanja za demokracijom, kraj autoriteta sveenstva, ukidanje crkvenih nameta, itd.,
svoja opravdanja pretvorila i posebnu sliku stvarnosti koje su onda zaodjenule u teoloki jezik.
Naime prema njima Bog je imanentan, a ne transcendentan, on postoji u svemu to je stvorio,
boanski je svaki pojedinac i sve oko njega, to bi znailo da se boga moe doivjeti
neposredno. Prema Blooru, vjerovanje radikalista i takvu sliku svijet moe se objasniti time to
je opravdavala njihovo remeenje drutvene hijerarhije i time uinila sveenike potpuno
suvinima. Nadalje prema Blooru dvije ideje objanjavaju drutvenu uvjetovanost
objektivnosti: ideja grupnog interesa i ideja stvarnosti stavljene ne drutvenu provjeru, tj. kako
bi shvatili prirodu odreene slike svijeta moramo vidjeti kako i zato se ona koristi. Za kraj
Bloor provjerava svoju teoriju o objektivnosti baziranoj na drutvenim interesima na dva
naina, prvo tako da vdi jesu li suproptne drutvene grupe postavile sliku svijeta i objektivnosti
na suprotan nain od radikalista. U tom smislu ako je bog neposredan i imanentan kod
radikalista, kod njutonovaca i predstavnika korpuskularne filozofije priroda je prazna i mrtva,
a njome izvana kontrolira Bog, a ljudi mogu spoznati tu kontrolu samo kroz mukotrpno
eksperimentiranje. Drugi nain provjeravanje Bloorove teorije jest provjeravanje jesu li druge
grupe sa slinim ciljevima i u slinom poloaju, proizvele slina objanjenja objektivnosti (str.
59). Ovdje je za primjer posluila znanstvena doktrina neposrednog iskustva, tj. empiricizam
ili pozitivizam. Tom idejom negirala se bilo kakva realnost osim one do otkrivene iskustvom,
pri emu je iskustvo znailo upravo ono o emu je znanstvenik mogao dati svoje miljenje
(str. 59). Iako ovdje vlada neposredan doivljaj stvarnosti, i sama ideja je nastala iz poriva za
odbacivanjem klerikalnog autoriteta i eljom za autonomijom, ovdje meutim moemo vidjeti,
to kae i sam Bloor, pokuaj ponovnog monopoliziranja znanja ali pod autoritetom
znanstvenog sloja. Stoga se ovdje potvruju obje ideje, drutvena upotreba prirode i ideja
grupnih interesa.

Literatura:

1. Bloor, D. (1995) Socioloka teorija objektivnosti, u: Polek, D. Sociologija znanstvene

spoznaje: Strogi program i Edinburka kola, Rijeka, HKD, str. 49-63.
2. Hilgers, M. (2009) Habitus, Freedom and Reflexivity, Theory and Psychology, 19(6):
728-755
3. Mannheim, K. (2007) Ideologija i utopija, Jesenski i Turk: Zagreb
4. Mati, D. (2013) Znanost kao kultura i drutvena praksa, Jesenski & Turk: Zagreb