You are on page 1of 22

7.

Integrali 127

INTEGRALI (korigirano)

U ovom poglavlju:
Svaka nova vrsta
otkrića jest
Tablica i svojstva integrala matematička po
Metoda supstitucije obliku, jer ne postoji
Parcijalna integracija drugo rukovodstvo
koje možemo imati –
Integriranje trigonometrijskih funkcija C. G. Darwin (1931)
Integriranje racionalnih funkcija

Integral dane funkcije y = f (x) u oznaci ∫ f ( x)dx je jedna nova funkcija y = F (x) čija je
derivacija jednaka zadanoj funkciji y = f (x ) , odnosno vrijedi:

d
∫ f ( x)dx = F ( x) ⇔ f ( x) =
dx
F ( x).

Pritom se ∫ f ( x)dx još zove antiderivacija ili primitivna funkcija ili neodređeni integral
funkcije y = f (x) , dok danu funkciju y = f (x) , koju integriramo, zovemo još i
podintegralna funkcija. Na primjer, primitivna funkcija funkcije f ( x) = x je funkcija
F ( x) = 12 x 2 jer je njena derivacija upravo jednaka f ( x) = x , što kratko pišemo:

∫ xdx = 1
2
x2 .
Opisno rečeno, kao da primitivna funkcija F ( x) = 12 x 2 živi u “prošlosti” jer tek kad je
deriviramo, dobivamo njenu “sadašnjost”, odnosno funkciju f ( x) = x .

Primijetimo da se rezultat integriranja ne mijenja ako dobivenom rezultatu dodamo


proizvoljnu konstantu C, odnosno vrijedi:
d d

f ( x)dx = F ( x) + C ⇔ f ( x) = ( F ( x) + C ) =
dx dx
F ( x) ,
jer je derivacija od konstante C jednaka nuli. Preciznije, za primitivne funkcije dane funkcije
vrijedi sljedeći rezultat:

♣Teorem 14. Neka su y = F (x) i y = G (x) dvije primitivne funkcije dane funkcije
y = f (x) . Tada postoji konstanta C takva da vrijedi: F ( x) − G ( x) = C . Opisno rečeno,
sve primitivne funkcije jedne iste funkcije se razlikuju za proizvoljnu konstantu. ♣
128 Mervan Pašić: Matan1 – dodatak predavanjima za grupe GHI

Nije lako napamet reći što je to ∫ f ( x)dx , kao u sljedećim primjerima:


i) ∫ cos xdx = sin x jer je cos x = (sin x)' ;
∫ e dx = e jer je e = (e )' ;
x x x x
ii)
1 1
iii) ∫ x dx = ln x jer je
x
= (ln x)' ;

1 1
iv) ∫ 2
cos x
dx = tg x jer je
cos 2 x
= ( tg x)' .

Naime, dovoljno je samo malo promijeniti podintegralnu funkciju, pri čemu više ne možemo
∫ sin ∫ xe dx , ∫ ln xdx
2 x
napamet riješiti pripadne integrale, kao u primjerima: xdx , i
sličnim.

Štoviše, malom promjenom podintegralne funkcije možemo dobiti integrale koje je ne-
moguće eksplicitno riješiti bez upotrebe jačeg analitičkog aparata, kao što su Taylorovi redovi
∫ ∫
2
i slično. Na primjer: sin x 2 dx ili e x dx . U ovakvim situacijama važno je znati da li uopće
postoji integral, o čemu govori sljedeći rezultat.

♣Teorem 15. Ako je podintegralna funkcija y = f (x) neprekidna na nekom intervalu


(a,b), tada postoji neodređeni integral F ( x) = ∫ f ( x)dx na intervalu (a,b). ♣
Prema ovome možemo zaključiti da je integriranje znatno zahtjevnije od deriviranja, gdje nije
bilo velike razlike u deriviranju među sličnim funkcijama, kao što su, na primjer: sin x ,
sin 2 x , te sin x 2 . Sve se one lako i na sličan način deriviraju, dok se potpuno različito
integriraju: prva lako, druga osrednje, dok treća znatno teže.

Da bismo olakšali proces integriranja nekih funkcija, možemo koristiti:


1. tablicu integriranja osnovnih funkcija (to je “anti - tablica” tablici deriviranja);
2. svojstva integrala (samo dva svojstva);
3. metode supstitucije i parcijalne integracije (metodama se ne rješava integral nego se
zamjenjuje odgovarajućim jednostavnijim).

7.1 TABLICA I SVOJSTVA INTEGRALA

Svojstva integrala su malobrojna te toliko prirodna, da nismo ni svjesni kada ih koristimo:

i) homogenost:
∫ cf ( x)dx = c ∫ f ( x)dx ;
ii) linearnost:
∫ ( f ( x) + g ( x))dx = ∫ f ( x)dx + ∫ g ( x)dx .
7. Integrali 129

Prema ovim svojstvima, potrebno je podintegralnu funkciju rastaviti na što više dijelova jer to
odgovara integriranju, što nismo morali raditi kod deriviranja. Na primjer:
((1 + x 2 ) 2 )' = 4 x(1 + x 2 ) ,
što je metodološki različito u odnosu na

∫ (1 + x ∫ ∫ ∫ ∫
2 2
) dx = (1 + 2 x 2 + x 4 )dx = 1dx + 2 x 2 dx + x 4 dx ,

odnosno za razliku od derivacije, integral “čeka” da se podintegralna funkcija rastavi na što


više elementarnih dijelova.

Budući da je integral jednak antiderivaciji, tablicu integrala osnovnih funkcija tretiramo kao
“anti – tablicu” tablici deriviranja. Naime, u tablici deriviranja smo pisali da je (sin x)' = cos x ,
dok ćemo u tablici integriranja pisati: ∫ cos xdx = sin x , i tako redom za ostale funkcije iz
tablice deriviranja, pa dobivamo sljedeću tablicu integriranja:

y = f (x) y = f (x)
∫ f ( x)dx ∫ f ( x)dx
x n , n ≠ −1 x n +1 1
arc tg x
n +1 1+ x2
1 1
ln | x | − arc ctg x
x 1+ x2
1
ex ex arc sin x
1− x2
1
sin x − cos x − arc cos x
1 − x2
cos x sin x 1 1 x
arc tg
a + x2
2
a a
sh x ch x 1 1 x
− 2 arc ctg
a + x2 a a
ch x sh x 1 x
arc sin
a2 − x2 a
1 1 x
tg x − arc cos
cos 2 x 2
a −x 2 a
1 x
a ,0 < a ≠1 ax
− ctg x
sin 2 x ln a

Pročitati sljedeće riješene zadatke pa ih ponovno riješiti samostalno i bez gledanja.

x 3+1 x4
454. ∫ x 3 dx =
3 +1
+c=
4
+c.
130 Mervan Pašić: Matan1 – dodatak predavanjima za grupe GHI

1 x −5+1 1 −1
∫ ∫
−5
455. dx = x dx = + c = − x −4 + c = 4 + c .
x 5
− 5 +1 4 4x
1 +1 3
x2 x2 2 3
∫ ∫
1
456. x dx = x dx = 1 2
+c= 3 +c= x +c.
2
+1 2
3
− 2 +1 1
1 1 x 3 x3
∫ ∫ ∫
− 23
457. dx = dx = x dx = + c = + c = 3⋅ 3 x + c .
− +
2 2 1
3
x 2
x 3
3
1 3

3 1 4 5 4
∫(x + x )dx = 3∫ dx + ∫ x 4 dx = 3ln | x | + x 4 + c = 3ln | x | + ⋅ 4 x5 + c .
1
4
458.
x 5 5

4 3 21 3 8 4 4 7
∫ (2 ∫ ∫ ∫
1 5 3
459. x − 73 x 5 + 4 x 3 )dx = 2 x 2 dx −7 x 3 dx + x 4 dx = x − x + x +c.
3 8 7
2 1 1
460. ∫ ∫ ∫
x 4 ( 2 − 3 x + x 3 )dx = 2 x 4 dx − 3 x 5 dx + x 7 dx = x 5 − x 6 + x 8 + c .
5 2 8 ∫

∫ 2(1 + 3x ∫ ∫ ∫ ∫
2 2
461. ) dx = 2 (1 + 6 x 2 + 9 x 4 )dx = 2 dx + 12 x 2 dx + 18 x 4 dx =
18 5
= 2x + 4x3 +
x +c.
5
(3x − 2) 2 9 x 2 − 12 x + 4 1 1 1
462. ∫ x 3
dx =
x 3 ∫ dx = 9 dx − 12 2 dx + 4 3 dx =
x x x ∫ ∫ ∫
12 2
= 9 ln | x | + − +c.
x x2
x+ x x x
∫ ∫ ∫ ∫ ∫
−2 1 −2
463. dx = dx + dx = x ⋅ x 3 dx + x 2 ⋅x 3 dx =
3 3 3
x2 x2 x2
33 4 66 5
∫ ∫
1 −1
= x 3 dx + x 6 dx = x + x +c.
4 5
4 2
( x + 3 x )2 x 2 + 2 x3 x + 3 x 2 x2 + 2x 3 + x 3
∫ ∫ ∫ ∫ ∫ ∫
3 5 1
464. dx = dx = 1
dx = x 2 dx + 2 x 6 dx + x 6 dx
x x x 2

2 52 12 116 6 76 2 5 12 6 11 6 6 7
= x + x + x +c= x + x + x +c.
5 11 7 5 11 7

Napomena: uvijek nakon određenog broja zadataka treba napraviti pauzu, jer nije toliko važna
količina urađenih zadataka, koliko je važna kvaliteta i način na koji se oni rješavaju. To znači,
ako vam popusti koncentracija, odmori malo (šetnja oko stola)!

4 1 6 2 −6 2 x
∫ ∫ ∫ ∫
−7
465. (3x 5 − + 2 x
) dx = 3 x 5
dx − 4 x dx + 2 x
dx = x + x + +c=
x7 2 3 ln 2
1 2 2x
= x6 + 6 + +c.
2 3x ln 2
3 4 1 1
466. ∫ (2 cos x − 2 + − 5 sin x) dx = 2 cos xdx − 3 2 dx + 4 dx − 5 sin xdx =
x x x x ∫ ∫ ∫ ∫
3
= 2sin x + + 4 ln | x | +5cos x + c .
x
7. Integrali 131

2 3 1 1
467. ∫ ( cos 2
x
− 2
sin x
+ 4sh x)dx = 2 2
cos x
dx − 3
sin 2 x∫dx + 4 sh xdx = ∫ ∫
= 2tg x + 3ctg x + 4ch x + c .
2 ⋅ 3x + 3 ⋅ 2 x 3 x 2 x (3 / 5) x (2 / 5) x
468. ∫ 5x
dx = 2 (
5
) dx + 3 ( ∫
5
) dx = 2
ln(3 / 5)
+ 3 ∫
ln(2 / 5)
+c.

2 dx
469. ∫ (
1+ x 2
− ch x + 3e x ) dx = 2
1+ x 2 ∫ ∫
− ch xdx + 3 e x dx = 2 ⋅ arc tg x − sh x + 3e x + c . ∫
1 1 1 1 x 1 x
470. ∫( 9 − x2
+
4+ x 2
)dx = ( ∫
+ 2
32 − x 2 2 + x
2
)dx = arc sin + arc tg + c .
3 2 2

3 2 dx 1 − cos 2 x dx
∫ ∫ ∫ ∫
2
471. ( − tg x + ) dx = 3 − dx + 2 =
2 + x2 3 − x2 ( 2 )2 + x2 cos 2 x ( 3)2 − x2
3 x 1 x
=
2
arc tg
2
− ∫ cos 2
x ∫
dx + dx + 2 ⋅ arc sin
3
+c=

3 x x
= arc tg − tg x + x + 2arc sin +c.
2 2 3

dx dx 1 dx 1 dx 1 2
472. ∫ 9 − 4x2
= ∫ 4( 94 − x 2 )
=
2 ∫ 9
− x2
=
2 ∫ = arc sin x + c .
( 32 ) 2 − x 2 2 3
4

dx (cos 2 x + sin 2 x)dx cos 2 x sin 2 x


473. ∫ cos 2 x sin 2 x
= ∫
cos 2 x sin 2 x
=
cos 2 x sin 2 x
dx +
cos 2 x sin 2 x∫dx = ∫
dx dx
= 2
sin x
+ ∫
cos 2 x ∫
= −ctg x + tg x + c .

♠ZADACI ZA VJEŽBU♠

x−5
∫ x( 2 − x) (3x − 1) 2
2
474. dx . 475. ∫ x5
dx . 476. ∫ x4
dx .

( x + 1) 3 13 2 3 1
477. ∫ 3x 8
dx . ∫
478. ( x 3 − 3 x 5 +
3
x )dx . 479. ( ∫ − 3 +
x 2 x 2 x5
)dx .

∫ ( x + 3 x )2 x −5 x
3
480. x ( x − 3 x ) dx .
481. ∫ 4
x
dx . 482. ∫
5 11
x
dx .

1 1 2
483. ∫ x x x dx . 484. ∫( x+
x
) 2 dx . ∫
485. ( x 3 −
x3
) dx .

(1 + x) 2 ∫ 2 8 dx . 2x + 5x
x x
487.
486. ∫ x3 + x
dx 488. ∫ 10 x
dx .

dx cos 2 x sin 2 x
489. ∫ b2 − a 2 x2
. 490. ∫ cos 2
x sin 2 x
dx . 491. ∫ sin x cos 3 x
dx .
132 Mervan Pašić: Matan1 – dodatak predavanjima za grupe GHI
dx
∫ (tg x − ctg x) dx .
2
493.
492. ∫ ch x sh 2 x
2
.

RJEŠENJA

4 3 1 4 1 5 9 3 1
474. 2 x 2 − x + x + c. 475. − 3 + 4 + c. 476. − + 2 − 3 + c.
3 4 3x 4x x x 3x
1 1 1 1 2 5 6 7 13 4
477. − 4
− 5− 6− 7
+ c. 478. x − x + x + c.
12 x 5x 6x 21x 5 7 4
9 1 2 5 6 6 11
479. 4 x − 3 x 2 − + c. 480. x − x + c.
4 3 x3 5 11
4 4 7 24 12 19 12 12 17 15 1 1 8 15 / 8
481. x + x + x + c. 482. − + + c. 483. x + c.
7 19 17 13 15 x13 x 15
1 2 1 1
484. x + 2 x + ln | x | + c. 485. x 4 − 2 x − 2 + c. 486. ln | x | +2arctgx + c.
2 4 2x
−x −x
16 x
5 2 1 ax
487. + c. 488. − − + c. 489. arcsin + c. 490. − ctgx − tgx + c.
ln 16 ln 5 ln 2 a b
491. 2tgx + c. 492. − thx − cthx + c. 493. tgx − ctgx − 4 x + c.

7.2 METODA SUPSTITUCIJE

Koristeći razne supstitucije integral može biti zamijenjen odgovarajućim jednostavnijim.


Metodom supstitucije se integral ne rješava direktno kao u prethodnoj točki, nego se
integriranje olakšava. Postupak supstitucije opisan je u sljedećem rezultatu:

♣Teorem 16. Neka je f : R → R neprekidna podintegralna funkcija, te neka je željena


supstitucija dana funkcijom x = ϕ (t ) isto neprekidna s neprekidnom derivacijom ϕ ' (t ) .
Tada vrijedi formula za supstituciju u neodređenom integralu:

x = ϕ (t )
∫ f ( x ) dx =
dx = ϕ ' (t ) dt
= ∫ f (ϕ (t ))ϕ ' (t )dt
.♣

Kako vidimo, supstituciju x = ϕ (t ) i pripadnu derivaciju dx = ϕ ' (t )dt zapisujemo u zagradi


oblika |…..|, čime u potpunosti realiziramo namjeru rješavanja integrala metodom
supstitucije.

U sljedećim primjerima pročitati te ponovno samostalno riješiti dane integrale.


7. Integrali 133
3 + 5x = t
1 8 1 1
∫ (3 + 5 x) dx = ∫
8
494. 5dx = dt = t dt = t 9 + c = (3 + 5 x) 9 + c .
5 45 45
dx = 15 dt

dx 2 − 3x = t 1 dt 1 −9 1 −8 1
495. ∫ (2 − 3x)9 −3dx = dt = − 3 ∫ t 9 = − 3 ∫ t dt = 24 t + c = 24(2 − 3x)8 + c .
=

x−4=t 2 2
496. ∫ x − 4dx =
dx = dt
= ∫ ∫
t dt = t 1/ 2 dt = t 3 / 2 + c =
3 3
( x − 4) 3 + c .

4x −1 = t 1 1 1/ 3 3 3
497. ∫ 3
4 x − 1dx =
4dx = dt
=
4 ∫ 3
t dt =
4 ∫
t dt = t 4 / 3 + c = 3 ( 4 x − 1) 4 + c .
16 16

dx 2x + 4 = t 1 dt 1 −3 / 4
498. ∫ 4
(2 x + 4) 3
=
2dx = dt
=
2 ∫ 4
t3
=
2 ∫
t dt = 2t 1/ 4 + c = 2 ⋅ 4 2 x + 4 + c .

10 x = t 1 1 1
499. ∫ sin10 xdx = 10dx = dt = 10 ∫ sin tdt = − 10 cos t + c = − 10 cos10 x + c .
dx 3x = t 1 dt 1 1
500. ∫ cos 2
= = ∫ = tg t + c = tg 3x + c .
3 x 3dx = dt 3 cos t 3
2
3

2 − 5x = t 1 1 1
501. ∫ cos(2 − 5x)dx = − 5dx = dt = − 5 ∫ cos tdt = − 5 sin t + c = − 5 sin(2 − 5x) + c .
3x + 4 = t 1 t 1 1
∫e ∫
3x+4
502. dx = = e dt = e t + c = e 3 x + 4 + c .
3dx = dt 3 3 3

Napomena: svaki se rezultat integriranja može jednostavno provjeriti, tako da dobiveni


rezultat deriviramo, budući da znamo da derivacija integrala mora biti jednaka podintegralnoj
funkciji!

2x + 1 = t 1 t 1 t 1
∫7 ∫
2 x +1
503. dx = = 7 dt = 7 +c= 7 2 x +1 + c .
2dx = dt 2 2 ln 7 2 ln 7

2x2 − 1 = t
x 1 dt 1 −3 1 1
504. ∫ 2
(2 x − 1) 3
dx = 4 xdx = dt =
4 t 3
4 8 ∫
= t dt = − t − 2 + c = −
8(2 x − 1) 2
2
+c.∫
xdx = 4 dt
1

2+ x =t
x (t − 2) 2 t 2 − 4t + 4 4
505. ∫ (2 + x)
dx = 1
2 x
dx = dt = 2 ∫ t
dt = 2∫ t ∫
dt = 2 (t − 4 + )dt =
t
dx = 2(t − 2)dt
134 Mervan Pašić: Matan1 – dodatak predavanjima za grupe GHI
= t − 8t + 8 ln t + c = (2 + x ) 2 − 8(2 + x ) + 8 ln(2 + x ) + c .
2

1+ x +1 = t
x 1
dx = dt ((t − 1) 2 − 1)(t − 1) t 3 − 3t 2 + 2t
506. ∫ 1+ x +1
dx = 2 x +1
dx = 2(t − 1)dt
=2
t ∫ dt = 2
t ∫ dt =

x = (t − 1) 2 − 1

2
∫ ∫ ∫
= 2 t 2 dt − 6 tdt + 4 dt = t 3 − 3t 2 + 4t + c =
3
2
= (1 + x + 1) 3 − 3(1 + x + 1) 2 + 4(1 + x + 1) + c .
3

sin x cos x = t dt
507. ∫ tg xdx = ∫ cos x dx = − sin xdx = dt = − ∫ t
= − ln | t | + c = − ln | cos x | + c .

dx cos x cos x sin x = t dt dt


508. ∫ cos x = ∫ cos 2
x
dx = ∫ 2
1 − sin x
dx =
cos xdx = dt
=
1− t 2
= ∫ ∫
(1 − t )(1 + t )
=

1 dt 1 dt 1 1
= ∫ +
2 1− t 2 1+ t ∫
= − ln | 1 − t | + ln | 1 + t | + c =
2 2

1 1+ t 1 1 + sin x
= ln + c = ln +c.
2 1− t 2 1 − sin x

ln 2 x ln x = t 1 1
509. ∫ x
dx = 1
x
dx = dt ∫
= t 2 dt = t 3 + c = ln 3 x + c .
3 3

sin x = t 1 1

510. sin 4 x cos xdx =
cos xdx = dt ∫
= t 4 dt = t 5 + c = sin 5 x + c .
5 5

Napomena: zadatke ne treba raditi jedan za drugim mehanički, jer nije jedini cilj rješavanja
zadatka dobiti točno rješenje; treba se malo istraživački poigrati, kao na primjer: razmisliti
kako određeni tip podintegralne funkcije implicira određeni tip rješenja, ili usporediti težinu
integriranja među raznim tipovima podintegralnih funkcija, ili pokušati zapamtiti neke lakše
rezultate, kao npr. integrale funkcija y = sin 3 x , y = e 5 x i slično. Time razvijamo mnoge
druge osobine, a samo integriranje postaje sporedna aktivnost.

x+2=t
2 4
511. ∫ ∫ ∫ ∫
x x + 2dx = dx = dt = (t − 2) t dt = t 3 / 2 dt − 2 t 1/ 2 dt = t 5 / 2 − t 3 / 2 + c =
5 3
x=t−2
2 4
= ( x + 2) 5 − ( x + 2) 3 + c .
5 3
7. Integrali 135

x
x =t
e
∫ ∫
dx = dt = 2 e t dt = 2e t + c = 2e x
512. dx = 1
2 x
+c.
x 1
x
dx = 2dt

x2 + 5 = t
1 11 1 1
513. ∫ x( x 2 + 5)11dx = 2 xdx = dt =
2 24 ∫
t dt = t 12 + c = ( x 2 + 5)12 + c .
24
xdx = 12 dt

2 x3 + 4 = t
1 1 1
514. ∫ x 2 sin(2 x 3 + 4)dx = 6 x 2 dx = dt =
6 6 ∫
sin tdt = − cos t + c = − cos(2 x 3 + 4) + c .
6
x 2 dx = 16 dt

x2 − 4 = t
x 1 dt 1 1
515. ∫ 2 2
cos ( x − 4)
dx = 2 xdx = dt = 2
2 cos t 2 2 ∫
= tg t + c = tg ( x 2 − 4) + c .
xdx = 12 dt

ex +1 = t
e2x e xe x (t − 1)
516. ∫ ex +1
dx = ∫ x
e +1
dx = e x dx = dt =
t ∫ ∫ ∫
dt = t 1/ 2 dt − t −1/ 2 dt =
ex = t −1

2 3/ 2 2
= t − 2t 1 / 2 + c = (e x + 1) 3 − 2 (e x + 1) + c .
3 3
−x
2 x + 2− x = t
2 −2x
1 dt ln t 1
517. ∫2 x
+2 −x
dx = ln 2(2 x − 2− x )dx = dt = ∫ =
ln 2 t ln 2
+c =
ln 2
ln(2 x + 2− x ) + c .
(2 x − 2− x )dx = ln12 dt

x +1 = t2
dx tdt dt
518. ∫ ( x + 2) x + 1
= dx = 2tdt = 2 2
2 (t + 1)t
=2 2
t +1 ∫ ∫
= 2arc tg t + c =2arc tg x + 1 + c .
x = t −1

Napomena: nije dobro vježbati samo zadatke iste težine, na primjer, samo lakše zadatke;
nakon određenog vremena, veoma je dobro prijeći i na teži tip zadataka, pa onda se vratiti na
lakšu, i tako dalje. Ukoliko se vježba samo lakša grupa zadataka, tada dolazite u opasnost
takozvanog rutinskog rješavanja, što se može pokazati negativnim na pismenom dijelu ispita,
ako se pojavi za vas takozvani nepoznati integral. Tada će vas rutina vjerojatno zablokirati!
136 Mervan Pašić: Matan1 – dodatak predavanjima za grupe GHI

♠ZADACI ZA VJEŽBU♠

519. ∫ 4 x − 5dx . 520. ∫ 3x


2
x 3 + 4dx . 521.
dx
∫ (x − 1) 4
.

2x 3x 2 + 1 ∫ sin 3x cos
3
524. 3 xdx .
522. ∫ ( x + 7) 4
2
dx . 523. ∫ 3 3
dx .
x +x
∫ sin ( x − 1) 2 sin x
10
525. x cos xdx .
526. ∫ x
dx . 527. ∫ (2 + 3 cos x) 2
dx .

∫ ∫ xe
x2 / 2
528. ( x 2 + 1) x − 2dx . 529. dx . x3
530. ∫ x 2 sin
3
dx .

dx dx dx
531. ∫ x ln x . 532. ∫ 4 3
x (1 + x ) 4
. 533. ∫ e x +1
.

e2x ∫x x
2
535. ( x − 1)18 dx .
534. ∫ e x −1
dx . 536. ∫ 3
x +1
dx .

x x2 ctg x
537. ∫ 1+ x4
dx . 538. ∫ dx . 539. ∫ ln sin x
dx .
1 − x6
ln x
540. ∫ x(4 + ln 2
x)
dx .

RJEŠENJA

(4 x − 5) 3 / 2 2 1 1
519. + c. 520. ( x 3 + 4) 3 + c. 521. − + c. 522. − + c.
6 3 3( x − 1) 3 3( x + 7) 3
2

3 1 1 2
523. 3 ( x 3 + x) 2 + c. 524. − cos 4 3x + c. 525. sin11 x + c. 526. ( x − 1) 3 + c.
2 12 11 3
1 2 8 10
527. + c. 528. ( x − 2) 7 + ( x − 2) 5 + ( x − 2) 3 + c.
6 + 9 cos x 7 5 3
3
2 x
529. e x / 2 + c. 530. − cos + c. 531. ln ln x + c. 532. 4 ln(1 + 4 x ) + c.
3
ex +1 −1
533. ln + c. 534. ln(e x − 1) + e x + c.
x
e +1 +1
( x − 1) 21 ( x − 1) 20 ( x − 1)19 3 1
535. + + + c. 536. ( x + 1) 2 / 3 (2 x − 3) + c. 537. arctgx 2 + c.
21 10 19 10 2
1
538. arcsin x3 + c. 539. ln ln sin x + c. 540. ln 4 + ln 2 x + c.
3
7. Integrali 137

7.3 PARCIJALNA INTEGRACIJA

Kao i kod supstitucije, parcijalnom integracijom dani integral mijenjamo s odgovarajućim


jednostavnijim integralom. Često se postavlja pitanje: kada primijeniti parcijalnu integraciju,
a ne supstituciju? Ukoliko se u podintegralnoj funkciji nalazi produkt od dvije takozvane
raznorodne funkcije (npr. jedna algebarska a druga transcedentna), ili se nalazi jedna ili dvije
transcedentne funkcije, tako da niti jedna supstitucija ne daje rezultat, tada obavezno
primjenjujemo parcijalnu integraciju. Na primjer, f ( x) = x cos x ili f ( x) = arc tg x ili
f ( x) = e 2 x cos 3 x . Sama ideja parcijalne integracije sastoji se u tome da se produkt dviju
funkcija zamijeni s produktom od derivacije prve i integralom druge, ili obratno. To se
tehnički izvodi po sljedećem pravilu:

♣Teorem 17. Neka su dane dvije “dovoljno glatke” funkcije y = f (x ) i y = g (x) . Tada
vrijedi formula parcijalne integracije:

∫ f ( x) g ' ( x)dx = f ( x) g ( x) − ∫ g ( x) f ' ( x)dx


ili, u radnom obliku,
u = f ( x)
du = f ' ( x)dx
∫ ∫
udv = uv − vdu, gdje je
dv = g ' ( x)dx . ♣
v = g ( x)

♥Dokaz. Znamo da derivacija produkta funkcija zadovoljava pravilo: ( f ⋅ g )' = f '⋅g + f ⋅ g ' .
Direktnim integriranjem ove jednakosti, uz korištenje da je ∫ ( f ⋅ g )' dx = f ⋅ g što je
definicija integrala, neposredno slijedi tražena formula parcijalne integracije. ♥

To znači da onu funkciju koju je bolje “poslati” u derivaciju označavamo sa “u” dok onu
funkciju koju je bolje “poslati” u integral označavamo sa “dv”. Na primjer, u
produktu y = x cos x bolje je “poslati” y = x u derivaciju, a y = cos x u integral, jer produkt
derivacije prve i integrala druge funkcije je y = 1⋅ sin x , što je mnogo jednostavnije za
integrirati od produkta y = x cos x ,odnosno:

u=x
du = dx
541. ∫ x cos xdx =
dv = cos xdx ∫ ∫
= uv − vdu = x sin x − sin xdx = x sin x + cos x + c .


v = cos xdx = sin x
138 Mervan Pašić: Matan1 – dodatak predavanjima za grupe GHI
Naravno, mogli smo izabrati onu drugu, nepovoljniju, kombinaciju, odnosno poslati y = x u
integral, a y = cos x u derivaciju. Međutim, tada je produkt integrala prve i derivacije druge
funkcije jednak funkciji y = − 12 x 2 sin x , što je teže integrirati od zadane funkcije y = x cos x .

Pročitati sve riješene primjere iz parcijalne integracije, pa potom sve zadatke samostalno
riješiti, bez gledanja u postupak.

u = 2x −1
du = 2dx 1 2 4x
542. ∫ (2 x − 1)e 4 x dx =
dv = e 4 x dx ∫
= uv − vdu = (2 x − 1) e 4 x −
4 4 ∫
e dx =


4x 4x
v = e dx = e 1
4

2x −1 4x 1 4x
= e − e +c.
4 8
u = ln 2 x
du = 1
dx 1 x4 1 3
∫ x 3 ln 2 xdx = ∫ ∫ ∫
2x
543. 3 = uv − vdu =(ln 2 x) 14 x 4 − dx = 14 x 4 ln 2 x − x dx =
dv = x dx 8 x 8
v = 14 x 4
x 4 ln 2 x 1 4
= − x +c.
4 16

u = arc sinx
1 − x2 = t
du = dx
x
544. ∫ arc sinxdx = dv = dx
1− x 2

= uv − vdu =(arc sinx) ⋅ x − ∫ 1 − x2
dx = − 2 xdx = dt =
− xdx = 12 dt
v=x
1 dt 1 −1/ 2
= x ⋅ arc sin x +
2 ∫ t
= x ⋅ arc sin x +
2 ∫
t dt = x ⋅ arc sin x + (1 − x 2 )1/ 2 + c .

Napomena: znamo da u parcijalnoj integraciji postoje najviše dvije mogućnosti za odluku


koju od dvije podintegralne funkcije “poslati” u derivaciju a koju u integral; da bismo razvili
osjećaj koji je bolji, a koji lošiji izbor za u i v , bilo bi dobro za svaki od ovih integrala, gdje
je ponuđena bolja mogućnost, uraditi i onu lošiju. Naravno, ako je samo jedna podintegralna
funkcija, tada imao samo jednu mogućnost!

u = arc tgx
1 + x2 = t
du = 1+1x 2 dx x
545. ∫ arc tgxdx =
dv = dx ∫
= uv − vdu = x ⋅arc tgx −
1 + x2 ∫
dx = 2 xdx = dt =
xdx = 12 dt
v=x
1 dt 1 1
= x ⋅ arc tg x −
2 t ∫
= x ⋅ arc tg x − ln t + c = x ⋅ arc tg x − ln(1 + x 2 ) + c .
2 2
u=x
x du = dx cos x
546. ∫ 2
sin x
dx =
dv = sin 2 x dx
1 ∫ ∫
= uv − vdu = − x ⋅ ctg x + ctg xdx = − x ⋅ ctg x +
sin x
dx = ∫
v = −ctg x
7. Integrali 139
sin x = t dt
= = − x ⋅ ctg x + ∫ = − x ⋅ ctg x + ln t + c = − x ⋅ ctg x + ln sin x + c .
cos xdx = dt t

u = e3 x
du = 3e 3 x dx 1 3 3x
547. ∫ e 3 x cos 2 xdx =
dv = cos 2 xdx 2 ∫
= uv − vdu = e 3 x sin 2 x −
2
e sin 2 xdx = ∫
v = 12 sin 2 x
u = e3 x
du = 3e 3 x dx 1 3 1 3 1 3 3x
=
dv = sin 2 xdx 2 2 2 ∫
= e 3 x sin 2 x − [uv − vdu ] = e 3 x sin 2 x − [− e 3 x cos 2 x +
2 2 2
e cos 2 xdx] = ∫
v = − 12 cos 2 x
1 3x 3 9 3x
=
2
e sin 2 x + e 3 x cos 2 x −
4 4 ∫
e cos 2 xdx .

To znači da smo dvostrukom primjenom parcijalne integracije istog tipa za početni integral
dobili jednakost:
1 3 9 3x

e 3 x cos 2 xdx = e 3 x sin 2 x + e 3 x cos 2 x −
2 4 4
e cos 2 xdx , ∫
iz čega, rješavanjem po traženom integralu (nepoznati integral na lijevu stranu a sve ostalo na
2 3

desnu stranu), slijedi: e 3 x cos 2 xdx = e 3 x sin 2 x + e 3 x cos 2 x .
13 13

u = x2 u=x
du = 2 xdx du = dx
548. ∫ x 2 e x dx = x
dv = e dx ∫
= uv − vdu = x 2 e x − 2 xe x dx = ∫
dv = e x dx
=

v = ex v = ex

∫ ∫
= x 2 e x − 2[uv − vdu ] = x 2 e x − 2[ xe x − e x dx] = x 2 e x − 2 xe x + 2e x + c .

♠ZADACI ZA VJEŽBU♠

∫ xe ∫ x sin xdx . x
−x
549. dx . 550. 551. ∫ cos x dx .
2

∫ arc cosxdx . ∫e 554. ∫ x ln xdx .


x
552. 553. sin xdx .

555. ∫ x sin 2 xdx .


2
556. ∫ e −x
sin xdx . 557. ∫ cos(ln x)dx .

558. ∫ x ⋅ arc tgxdx .

RJEŠENJA

549. − e − x ( x + 1) + c. 550. − x cos x + sin x + c. 551. x ⋅ tgx + ln cos x + c.


140 Mervan Pašić: Matan1 – dodatak predavanjima za grupe GHI
x
e
552. x arccos x − 1 − x 2 + c. (sin x − cos x) + c.
553.
2
4 1 x 1 − 2x2 e− x
554. x x (ln x − ) + c. 555. sin 2 x + cos 2 x + c. 556. − (sin x + cos x) + c.
3 3 2 4 2
x 1 1
557. (cos ln x + sin ln x) + c. 558. ( x 2 + 1)arctgx − x + c.
2 2 2

7.4 INTEGRALI TRIGONOMETRIJSKIH FUNKCIJA

Ako želimo uspješno rješavati integrale u kojima se pojavljuje produkt više različitih
trigonometrijskih funkcija, potrebno je unaprijed znati razne supstitucije, koje su bazirane na
odgovarajućim adicionim formulama. Stoga ćemo prije svakog podtipa u integriranju
trigonometrijskih funkcija navesti sve adicione formule koje se koriste.

∫ sin x cos 2 n +1 xdx ili ∫ cos x sin 2 n +1 xdx , odnosno, kada je


m m
Prvo rješavamo integral tipa
barem jedna od trigonometrijskih funkcija sin x ili cos x “napadnuta” neparnom potencijom
oblika 2n+1 dok druga potencija može biti bilo što. Tada primjenjujemo sljedeći trik:

∫ sin ∫ ∫
x cos 2 n +1 xdx = sin m x cos 2 n x cos xdx = sin m x(cos 2 x) n cos xdx =
m

sin x = t

= sin m x(1 − sin 2 x) n cos xdx =
cos xdx = dt ∫
= t m (1 − t 2 ) n dt .

To znači da ovakav integral jednostavnom supstitucijom prevodimo u integral po


odgovarajućem polinomu, što se pak direktno rješava. Pritom smo koristili adicionu formulu:

sin 2 x + cos2 x = 1 ⇔ cos2 x = 1 − sin 2 x ⇔ sin 2 x = 1 − cos2 x.

Na prethodno opisan način riješit ćemo slijedeće primjere:

∫ sin x cos5 xdx = ∫ sin 2 x cos 4 x cos xdx = ∫ sin 2 x(1 − sin 2 x) 2 cos xdx =
2
559.

sin x = t 1 2 1
= = ∫ t 2 (1 − t 2 ) 2 dt = ∫ (t 2 − 2t 4 + t 6 )dt = t 3 − t 5 + t 7 + c =
cos xdx = dt 3 5 7
sin 3 x 2sin 5 x sin 7 x
= − + +c.
3 5 7

sin 3 x sin 2 x sin x (1 − cos 2 x) sin x cos x = t


560. ∫ cos2 x ∫ cos2 x
dx = dx = ∫ cos2 x dx = − sin xdx = dt =
1− t2 1
=− ∫ t 2 ∫ ∫
dt = − t − 2 dt + dt = t −1 + t + c =
cos x
+ cos x + c .
7. Integrali 141
cos x 3 2
cos x cos x 2
(1 − sin x) cos x sin x = t
561. ∫ sin x
dx = ∫ sin x
dx = ∫ sin x
dx =
cos xdx = dt
=

(1 − t 2 ) 2 2
= ∫ t ∫ ∫
dt = t −1/ 2 dt − t 3 / 2 dt =2t 1/ 2 − t 5 / 2 + c = 2 sin x −
5 5
sin 5 x + c .


Ako rješavamo integral oblika sin 2 m x cos 2 n xdx , gdje su obje funkcije sin x i cos x
“napadnute” s parnim potencijama 2m, odnosno 2n, tada imamo nešto kompliciraniju
situaciju od prethodnog slučaja. Jedino što možemo je koristiti adicione formule za snižavanje
parne potencije nad sin x i cos x :

1 1
sin 2 x = (1 − cos 2 x) , cos 2 x = (1 + cos 2 x).
2 2

To znači da na bilo kojem mjestu u integralu možemo iskoristiti ove dvije formule, kao u
sljedećim riješenim primjerima:

1 1 1

562. sin 2 x cos 2 xdx = ∫ 2 (1 − cos 2 x) 2 (1 + cos 2 x)dx = 4 ∫ (1 − cos
2
2 x)dx =

1 1 1 1 1 x sin 4 x
=
4 ∫
sin 2 2 xdx =
4 2 ∫
(1 − cos 4 x)dx =
8
dx − cos 4 xdx = −
8 8 32 ∫
+c. ∫
1

563. sin 2 x cos 4 xdx = ∫ 2 (1 − cos 2 x)[ 1
2
(1 + cos 2 x)]2 dx =

1 1
=
8 ∫ 8 ∫
(1 − cos 2 x)(1 + 2 cos 2 x + cos 2 2 x)dx = [1 + cos 2 x − cos 2 2 x − cos 3 2 x]dx =

1 1 1 1 x sin 2 x
=
8
dx + ∫
8
cos 2 xdx −∫8
cos 2 2 xdx −
8∫ cos 3 2 xdx = +
8 16 ∫−

1 1 sin 2 x = t

16 ∫
(1 − cos 4 x)dx −
8 ∫
(1 − sin 2 2 x) cos 2 xdx =
2 cos 2 xdx = dt
=

x sin 2 x x 1 1 x sin 2 x sin 4 x t t3


=
8
+
16
− +
16 16
cos 4 xdx −
16 ∫
(1 − t 2 )dt = +
16 16
+
64 ∫
− +
16 48
=

x sin 2 x sin 4 x sin 2 x sin 3 2 x x sin 3 2 x sin 4 x


= + + − + +c= + + +c.
16 16 64 16 48 16 48 64

Na kraju rješavamo tip integrala ∫ sin αx cos βxdx ili ∫ sin αx sin βxdx ili ∫ cosαx cos βxdx ,
gdje su potencije jednostavne, ali su “frekvencije” α i β različite od 1. U ovom slučaju nam
jedino mogu pomoći adicione formule za produkt trigonometrijskih funkcija sa proizvoljnim
frekvencijama α i β :

sin αx cos βx = 12 [sin(α + β ) x + sin(α − β ) x ]


sin αx sin βx = 12 [cos(α − β ) x − cos(α + β ) x]
cosαx cos βx = 12 [cos(α + β ) x + cos(α − β ) x].
142 Mervan Pašić: Matan1 – dodatak predavanjima za grupe GHI

Sada direktnim uvrštavanjem prethodnih formula možemo riješiti pripadne integrale za bilo
koje α i β , odnosno dobivamo formule:

1 cos(α + β ) x cos(α − β ) x
∫ sinαx cosβxdx = − 2 [ α+β
+
α −β
] + c,

1 sin(α − β ) x sin(α + β ) x
∫ sin αx sin βxdx = 2 [ α−β

α+β
] + c,

1 sin(α − β ) x sin(α + β ) x
∫ cos αx cos βxdx = 2 [ α−β
+
α+β
] + c.

Primijenimo sada ove formule na dva sljedeća primjera:

1 sin(3 − 1) x sin(3 + 1) x sin 2 x sin 4 x


564. ∫ cos 3x cos xdx = 2 [ 3 −1
+
3 +1
]+ c =
4
+
8
+c.

1 cos(3 + 7) x cos(3 − 7) x cos10 x cos 4 x


565. ∫ sin 3x cos 7 xdx = − 2 [ 3+ 7
+
3−7
]+ c = −
20
+
8
+c.

Naravno, mnogi se integrali s trigonometrijskim funkcijama mogu riješiti uobičajenim


supstitucijama kao u točki 9.2. Navodimo nekoliko jednostavnih primjera.

sin x 2 + cos x = t dt
566. ∫ 2 + cos x
dx =
− sin xdx = dt
=−
t ∫
= − ln t + c = − ln(2 + cos x) + c .

cos x sin x = t dt 1 t 1 sin x


567. ∫ 4 + sin 2
x
dx =
cos xdx = dt
= ∫
4+t 2
= arc tg + c = arc tg
2 2 2 2
+c.

2 − 3 sin x = t
1 1
∫ cos x(2 − 3 sin x) dx = − 3 cos xdx = dt = − t 5 dt = − t 6 + c =∫
5
568.
3 18
cos xdx = − 13 dt
1
=− (2 − 3 sin x) 6 + c .
18

♠ZADACI ZA VJEŽBU♠

∫ sin ∫ cos sin 3 x


2
569. x cos 3 xdx . 570. 4
x sin 3 xdx .
571. ∫ cos 4 x
dx .

∫ sin ∫ sin cos 2 x


4 4
572. xdx . 573. x cos 2 xdx .
574. ∫ sin 4 x
dx .
7. Integrali 143
575.
dx
∫ cos x − sin x .
4 4
576. ∫ sin 5x cos xdx . 577. ∫ sin x cos 5xdx .
578. ∫ cos 7 x cos 3xdx . 579. ∫ sin 15x sin 10 xdx . 580. ∫ sin x sin 2 x sin 3xdx
∫ cos xdx . ∫ sin xdx .
3 5
581. 582.

RJEŠENJA

1 3 1 1 1 1 1
569. sin x − sin 5 x + c. 570. cos 7 x − cos 5 x + c. 571. 3
− + c.
3 5 7 5 3 cos x cos x
3 1 1 x 1 1 1
572. x − sin 2 x + sin 4 x + c. 573. − sin 4 x − sin 3 2 x + c. 574. − ctg 3 x + c.
8 4 32 16 64 48 3
1 π cos 6 x cos 4 x cos 6 x cos 4 x
575. − ln(tg ( x − )) + c. 576. − − + c. 577. − + + c.
2 4 12 8 12 8
sin 10 x sin 4 x sin 25 x sin 5 x cos 6 x cos 4 x cos 2 x
578. + + c. 579. − + + c. 580. − − + c.
20 8 50 10 24 16 8
sin 3 x 1 2 cos 3 x
581. sin x − + c. 582. − cos 5 x + − cos x + c.
3 5 3

7.5 INTEGRALI RACIONALNIH FUNKCIJA

Znatan broj racionalnih funkcija može se integrirati primjenom klasičnih supstitucija, kao na
početku poglavlja. Na primjer:

x3 2 − x4 = t 1 dt 1 1
583. ∫ 2− x 4
dx = 3
− 4 x dx = dt
=−
4 t ∫
= − ln | t | + c = − ln | 2 − x 4 | + c .
4 4

x2 x 3 + 4 = t 1 dt 1 1 1 1
584. ∫ 3
( x + 4) 9
dx = 2
=
3 x dx = dt 3 t 9∫=−
24 t 8
+c=−
24 ( x + 4)8
3
+c.

x2 x3 = t 1 dt 1 1
585. ∫ 1+ x 6
dx = = ∫
3 x dx = dt 3 1 + t
2 2
= arc tg (t ) + c = arc tg ( x 3 ) + c .
3 3

Međutim, još je veći broj primjera gdje treba primijeniti neke nove “trikove” uz već postojeće
supstitucije, kao što su: pretvaranje kvadratnog trinoma u binom, rastavljanje razlomka na
proste parcijalne razlomke, dijeljenje brojnika s nazivnikom i slično.

Kao prvo, ako je u nazivniku takozvani kvadratni trinom ax 2 + bx + c , odnosno kvadratna


funkcija sa “srednjim” članom “ bx ”, koju ne možemo rastaviti na dva dijela prvog stupnja,
tada treba trinom svesti na takozvani kvadratni binom, kao u sljedećem primjeru:
144 Mervan Pašić: Matan1 – dodatak predavanjima za grupe GHI
dx dx x − 12 = t
586. ∫ 2
x − x +1
= x 2 − x + 1 = ( x − 12 ) 2 + 3
4
= ∫ ( x − 12 ) 2 + 3
4
=
dx = dt
=

dt 2 2 2 2
= ∫t 2
+ 3
4
=
3
arc tg
3
t +c=
3
arc tg
3
( x − 12 ) + c .

dx
587. ∫ 2x 2
+ 4x + 6
= 2 x 2 + 4 x + 6 = 2( x 2 + 2 x + 3) = 2[( x + 1) 2 + 2] = 2( x + 1) 2 + 4 =

1 dx x +1 = t 1 dt 1 t 1 x +1
= ∫ = =
2 ( x + 1) + 2 dx = dt 2 t + 2 2 2
2 2
= arc tg
2 ∫
+c=
2 2
arc tg
2
+c.

dx dx 1− x = t
588. ∫ 2x − x2
= 2 x − x 2 = 1 − (1 − x) 2 = ∫ 1 − (1 − x) 2
=
− dx = dt
=

dt
=− ∫ 1− t2
= arc cos t + c = arc cos (1 − x) + c .

Ako ipak možemo kvadratni trinom ax 2 + bx + c rastaviti na dva dijela prvog stupnja
odnosno na “proste” faktore, tada radimo rastav razlomka na takozvane “parcijalne
razlomke”, kao u sljedećim primjerima (takozvano abecediranje razlomaka):

dx dx dx dx
589. ∫ 1 − x = ∫ (1 − x)(1 + x) =
2
1
(1− x )(1+ x )
= 1−Ax + 1+Bx = A ∫ 1 − x + B∫ 1 + x =

( A − B ) x + ( A+ B ) A− B = 0
= 1
(1− x )(1+ x )
= 1−Ax + 1+Bx = (1− x )(1+ x )
⇒ ⇒ A = B = 1/ 2 =
A + B =1
1 dx 1 dx 1 1 1 1+ x
= ∫ +
2 1− x 2 1+ x 2 ∫
= − ln | 1 − x | + ln | 1 + x | +c = ln |
2 2 1− x
| +c .

x x x 3 2 dx dx
590. ∫x 2
+ 5x + 6
dx = 2 = = −
x + 5 x + 6 ( x + 3)( x + 2) x + 3 x + 2
=3
x+3
−2
x+2
= ∫ ∫
= 3 ln | x + 3 | −2 ln | x + 2 | +c .

Ako se u nazivniku pojavi “prosti “ faktor stupnja jedan, ali s potencijom nad njim većom od
jedan (npr. x 3 ), tada moramo u rastavu na parcijalne razlomke uzeti onoliko novih
razlomaka, kolika je ta potencija. Na primjer:

x2 + 1 x2 +1 dx dx dx
591. ∫ x 4 − x3
dx =
x 3 ( x − 1)∫dx = x 2 +1
x 3 ( x −1)
= A
x
+ B
x2
+ C
x3
+ D
x −1
=A ∫ x x ∫
+ B 2 +C 3 +
x ∫
7. Integrali 145

A+ D =0 A = −2
dx − A + B =1 B = −1
∫ x −1 = x 2 +1 ( A+ D ) x 3 + ( − A+ B ) x 2 + ( − B + C ) x −C
+D = A
+ B
+ C
+ D
x −1
= ⇒ ⇒ =
x 3 ( x −1) x x2 x3 x 3 ( x −1) −B+C =0 C = −1
− C =1 D=2

dx dx dx dx 1 1
= −2 ∫ x x x∫
− 2 − 3 +2
x −1 ∫ ∫
= −2 ln | x | + + 2 + 2 ln | x − 1 | + c .
x 2x

x 2 + 3x + 3 x 2 + 3x + 3 3 1 1
592. ∫ x( x + 2) 2
dx =
x( x + 2) 2
= + −
4 x 4( x + 2) 2( x + 2) 2
=

3 dx 1 dx 1 dx 3 1 1 1
= ∫
+ −
4 x 4 x + 2 2 ( x + 2)∫2 ∫
= ln | x | + ln | x + 2 | +
4 4 2 x+2
+c.

Ako je u nazivniku pak “prosti” faktor stupnja dva, a nad njim potencija veća od jedan (npr.
( x 2 + 1) 3 , tada u rastavu na parcijalne razlomke isto tako uzimamo onoliko novih razlomaka,
kolika je ta potencija. Na primjer:

x3 − x Ax + B Cx + D
593. ∫ ( x 2 + 1) 2
dx = x3 − x
( x 2 +1) 2
= Ax + B
x 2 +1
+ (Cx +D
x 2 +1) 2
= ∫ 2
x +1
dx + ∫
( x 2 + 1) 2
dx =

A =1 A =1
x3 − x Ax 3 + Bx 2 + ( A+ C ) x + ( B + D ) B=0 B=0
= = Ax + B
+ (Cx +D
= ⇒ ⇒ =
( x 2 +1) 2 x 2 +1 x 2 +1) 2 ( x 2 +1) 2 A + C = −1 C = −2
B+D=0 D=0
x x 1 1
= ∫x 2
+1
dx − 2 2 ∫
( x + 1) 2
dx = ln( x 2 + 1) + 2
2 x +1
+c.

dx 1 1 x x
594. ∫ x(1 + x 2 2
)
= 2 2
x(1 + x )
= −
x 1+ x 2

(1 + x 2 ) 2
=

dx x x 1 1
= ∫ x

1+ x∫2
dx − 2 2
(1 + x ) ∫
dx = ln | x | − ln(1 + x 2 ) +
2 2(1 + x 2 )
+c.

Ukoliko je stupanj brojnika veći ili jednak od stupnja nazivnika, tada je prije primjene
prethodnih “trikova” potrebno podijeliti brojnik s nazivnikom te dobiti razlomke u kojima je
stupanj nazivnika veći od stupnja brojnika. Naravno, detaljni postupak za pripadno dijeljenje
se radi na predavanjima i vježbama, a ovdje ćemo koristiti samo krajnji razultat dijeljenja, jer
nam to nije cilj, već sredstvo za rješavanje integrala ovakvog tipa. Na primjer:

x5 + 1 x5 + 1 x +1 x +1
595. ∫ 2
x +1
dx = 2
x +1
= x3 − x + 2
x +1
= ( x 3 − x)dx + 2
x +1
dx = ∫ ∫
146 Mervan Pašić: Matan1 – dodatak predavanjima za grupe GHI
x dx x4 x2 1
∫ ∫
= x 3 dx − xdx + ∫ x2 + 1
dx +∫ =
x2 + 1 4
− + ln( x 2 + 1) + arc tg x + c .
2 2

x3 x3 x2 + 4x − 4 x2 + 4x − 4
596. ∫ ( x − 1)( x 2 − 4)
dx =
( x − 1)( x 2 − 4)
= 1 +
( x − 1)( x 2 − 4)
= dx + ∫ ∫
( x − 1)( x 2 − 4)
dx =

x2 + 4x + 4 1 1 2 2 1 1 dx dx 2 dx
= 2
( x − 1)( x − 4)
=− + −
3 x −1 x − 2 3 x + 2
= x−
3 x −1
+2 −
x−2 3 x+2 ∫
= ∫ ∫
1 2
= x − ln | x − 1 | +2 ln | x − 2 | − ln | x + 2 | + c .
3 3

2 x 4 − x 3 − 5 x 2 − 3 x + 10 2 x 4 − x 3 − 5 x 2 − 3x + 10 4x2 − 7 x + 6
597. ∫ x3 − x 2 − 4 x + 4
dx =
x3 − x 2 − 4x + 4
= 2 x + 1 +
x3 − x 2 − 4x + 4
=

2 x 4 − x 3 − 5 x 2 − 3x + 10

= (2 x + 1)dx + ∫ x3 − x 2 − 4x + 4
dx = dijeljenje brojnika i nazivnika=

2 x 4 − x 3 − 5 x 2 − 3 x + 10 −1 2 3
= = + + = uvrstiti u prethodni integral=
3 2
x − x − 4x + 4 x −1 x − 2 x + 2
dx dx dx

= 2 xdx + dx − ∫ ∫ x − 1 + 2 ∫ x − 2 + 3∫ x + 2 =
= x 2 + x − ln | x − 1 | +2 ln | x − 2 | +3 ln | x + 2 | +c.

♠ZADACI ZA VJEŽBU♠

2x + 3 x
598. ∫x 2
+ 3 x − 10
dx . 599. ∫ ( x + 1)(2 x + 1)dx .
3x 2 − 2 x − 4 x3 − x + 2
600. ∫ ( x − 1)( x 2 − 4)
dx . 601. ∫ x2 −1
dx .

x4 +1 x+2
602. ∫ x3 − x
dx . 603. ∫ ( x + 3) 2
dx .

x2 + 2x dx
604. ∫ ( x + 1) 4
dx . 605. ∫ x + x4
3
.

x 2 − 3x dx
606. ∫ ( x + 1)( x − 1) 2
dx . 607. ∫x 4
−1
.

xdx dx
608. ∫ x3 −1
. 609. ∫x 3
+ x2 + x +1
.
7. Integrali 147

RJEŠENJA

x +1
598. ln( x 2 + 3x − 10) + c. 599. ln + c. 600. ln(( x − 1)( x 2 − 4)) + c.
2x + 1
x2 x −1 x2 x2 −1 1
601. + ln + c. 602. + ln + c. 603. + ln( x + 3) + c.
2 x +1 2 x x+3
1 1 1 1 x 1
604. − + c. 605. − 2 + ln + c. 606. + ln( x + 1) + c.
3( x + 1) 3
x +1 x 2x x +1 x −1
1 x −1 1 1 x −1 3 2x + 1
607. ln − arctgx + c. 608. ln + arctg + c.
4 x +1 2 3 x2 + x + 1 3 3
1 ( x + 1) 2 1
609. ln 2 + arctgx + c.
4 x +1 2

Pojam neodređenog integrala vezan je za dvojicu velikih matematičara: Leibnitza (Lajbnic) i


Newtona (Njutn). Stoga smatramo zanimljivim iznijeti neke osnovne povijesne podatke i
činjenice o dotičnoj dvojici. Pri tome ćemo o Newtonu govoriti na kraju sljedećeg poglavlja,
kad budemo govorili o određenim integralima i površinama ravninskih likova, što je Newton
prvi inicirao.

Gottfried Wilhelm von Leibnitz


Rođen: 1. lipnja 1646. u Leipzigu, Saxonija (Njemačka)
Umro: 14. studenog 1716. u Hannoveru, Hanover (Njemačka)

Leibnitza je povijest označila kao jednog od najvećih univerzalnih genija. Zašto?

Kao prvo bio je uspješan diplomata i državnik, što mu je omogućilo da putuje Europom, te
razmjenjuje ideje, čita dostignuća drugih i uči od njih, te da prezentira ono što je sam stvorio.
Na primjer:
148 Mervan Pašić: Matan1 – dodatak predavanjima za grupe GHI
- 1672. godine, za diplomatskog posjeta Parizu, počeo je učiti modernu matematiku od
Huygensa (Hajgens);
- potom odlazi na tri mjeseca u London, kao izaslanik izbornog kneza, gdje se, osim
obaveza u Kraljevskom društvu, sastaje i s engleskim matematičarima, gdje im
tumači neke svoje matematičke metode;
- godine 1676. napušta Pariz i putuje je za Hanover da bi ušao u službu vojvode od
Brunswick-Luneburga, u ulozi povjesničara;
- tada je, kao povjesničar, u razmaku od 1687.-1690., proputovao cijelu Njemačku,
Austriju i Italiju.

Bio je pravnik, povjesničar, logičar, metafizičar, filozof, književnik, a pored svega toga, bio
je i matematičar. Čime god da se bavio, bio je izuzetno plodan i moderan u smislu svog
vremena. Pamti se da je u ono vrijeme genijalnost njegovih pravnih postulata malo tko
mogao i htio razumjeti. Primio je diplomu doktorskog stupnja iz prava u svojoj dvadesetoj
godini, 5. studenog 1666. Sam je bio svjestan svoje univerzalnosti, a zapamćena je njegova
izreka:

Imam tako mnogo ideja da one s vremenom mogu biti korisne ako drugi, mnogo
prodorniji od mene, jednog dana dublje uđu u njih i pridruže ljepotu svojih misli
mojem djelu – G.W. Leibnitz.

Matematikom se intenzivnije bavi od 1672. godine, pod utjecajem Huygensa. Godine 1675.
piše rad u kojem otkriva “osnovni teorem diferencijalnog računa”:

d dg df
( f ⋅ g) = f ⋅ +g⋅ .
dx dx dx

U tom istom radu, po prvi put je uveden pojam neodređenog integrala ∫ f ( x)dx . Potom,
d n
1676. godine otkriva familijarni rezultat sa prethodnim: ( x ) = nx n −1dx . Godine 1701.
dx
objavljuje radove o aritmetici binarnog sistema, te o determinantama.

Na kraju recimo da je u povijesti ostao nerazjašnjen delikatan odnos između njega i Newtona,
s obzirom da su obojica u isto vrijeme otkrivali diferencijalni i integralni račun, ali na različite
načine i s različitim ciljem. Isto tako, dosta je diskutabilna neuspješna prepiska koja se vodila
među njima.

You might also like