Ante Vranković Općinski kazneni sud u Zagrebu

Domjanićeva 15 Posl. br. 33 K : K-20/2017

10380 Sveti Ivan Zelina Na znanje: Udruga za zaštitu žrtava hrvatskoga pravosuđa Veronika Vere

17. svibnja 2018.

2* PODNESAK
PREDMET:

1) Nove vulgarne laži tužiteljskog odvjetničkog dvojca Sinovčić-Zoričić na ročištu od 20. travnja 2018.: u
presudi, tj. u Rješenju Općinskog suda u Starom Gradu, poslovni broj R1-22/06 od 28. 09. 2009., nigdje
ne piše da sam ja tim rješenjem dobio „2 apartmana“ kako to tužiteljica tvrdi, pa se postavlja opravdano
pitanje zašto tužitelji Sinovčić i Zoričić ovome sudu uz to Rješenje nisu priložili i kristalnu kuglu, uz
pomoć koje bi sud vidio gdje navedeno u Rješenju piše, jer prostim okom gledano – ne piše nigdje!
2) Novi dokazi u prilog tužiteljičine tvrdnje da je ona psihički bolesna osoba, temeljem čega je od Prekršajnog
suda u Hvaru bila tražila da zato sudi u njezinu korist (Dokaz 56, str. 4), a što je taj sud odbio (Dokaz 4)!

Poštovani,
1.)
na prethodnom ročištu u ovom predmetu, održanom dana 20. travnja 2018. punomoćnik
tužiteljice je – teatralno pritom mašući tim papirom po zraku, premda ta stvar uopće nije
predmetom nijedne od 3 tužbe u ovom objedinjenom postupku(!!), te uzgredno perfidno
provocirajući u javnosti nazočnog g. Dragu Raspudića – predmetnom sucu dao u ruke tj. priložio u spis
navodni „dokaz“ da su meni u podjeli očeve vikendice na Hvaru 2009. godine od suda dodijeljena i
pripala „2 apartmana“1, a što je tužiteljica bila kazala u svom iskazu pred ovim sudom dana 23.
studenog 2017. (Zapisnik od 23. studenog 2017., str. 4, 3. odlomak)2, i što sam ja odmah negirao,
tražeći materijalni dokaz - javnu ispravu koja to dokazuje (Zapisnik, str. 4, 4. odlomak), što se sada,
kako ćemo ovdje vidjeti, i konačno dokazalo.
U međuvremenu sam ja – u mojim podnescima od 16. travnja 2018.3 (str. 5-6) i od 20. travnja
2018.4 (str. 9) – dakle, čak i prije tužiteljičinog prilaganja ovog fiktivnog „dokaza“ na ročištu 20. travnja
2018., temeljem sadržaja same tužiteljičine 2. tužbe (primljene u ovom sudu dana 24. 3. 2017.), kao i
temeljem čak 2 relevantne javne isprave (Dokazi 138-139 i 140-141) već dokazao da je iskaz tužiteljice
o meni: „u vlasništvo mu je pripalo 2 apartmana“ (Zapisnik od 23. studenog 2017., str. 4) očita vulgarna
laž i krivokletstvo!
Krenimo redom:
A) Prvo, da je riječ o laži, dokazao sam implicite već u mom podnesku od 16. travnja 2018., na str. 5 (dno
stranice) i 6, gdje sam ovaj sud, dakle dana 16. 4. 2018., tj. 4 dana prije ovog besramnog prilaganja
navodnog, ali zapravo naočigled lažnog „dokaza“ optužbe, da su mi na Hvaru u „vlasništvo pripala 2
apartmana“, upozorio da sam u mom članku u knjizi tj. zborniku radova „Pravosudna i policijska mafija“
na str. 63-64 jasno pismeno naveo da je u podjeli očeve vikendice na Hvaru sutkinja Jadranka Jeličić
svojoj kolegici pravnici (kako se vidi iz konteksta, misli se na ovdje tužiteljicu, odvjetnicu Dijanu Zoričić)
u podjeli po pola, dodijelila „polovicu“ sa 6 kreveta(!), a meni „polovicu“ s 3 kreveta(!).
U istom sam podnesku naglasio da me za taj moj navod iz navedenog članka u knjizi tužiteljica
nije tužila, kao za neke druge moje navode u istom članku (vidjeti 2. tužbu = Podnesak od 4. rujna

1 Vidjeti zapisnik s ročišta, dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/379041821/Zapisnik-20-4-18

2 Vidjeti zapisnik s ročišta, dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/376406570/Zapisnik-23-11-2017
3 Dostupan je na linku: https://www.scribd.com/document/378907865/Podnesak-kazneno-16-4-17
4 Dostupan je na linku: https://www.scribd.com/document/379040573/Podnesak-20-4-18

1
 2017.5, Dokaz 38-40), čime je pokazala da tu stvar uopće ne smatra spornom, tj. da je moj navod o toj
podjeli „po pola“: u kojoj je sutkinja Jeličić njoj dodijelila dio s 6 kreveta, a meni dio s 3, činjenično
točan, i pravno nesporan!

B) No da je iskazavši pred ovim sudom dana 23. studenog 2017. da su meni podjelom očeve vikendice na
Hvaru „u vlasništvo mu je pripalo 2 apartmana“ (Zapisnik od 23. studenog 2017., str. 4) tužiteljica
zapravo svjesno sirovo lagala, dokazao sam izravno u mom podnesku od 20. travnja 2018., kojim sam
temeljem dviju priloženih javnih isprava (=Dokazi 138-139 i 140-141), detaljno dokazao da je iskaz
tužiteljice da su meni na Hvaru u vlasništvo pripala 2 apartmana bio svjesno lažan.
To da je navod tužiteljice o meni: „u vlasništvo mu je pripalo 2 apartmana“ laž, jasno je
uostalom i iz same presude tj. Rješenje Općinskog suda u Starom Gradu, poslovni broj R1-22/06 od 28.
09. 2009. (a kojim Rješenjem mi je u postupku pokrenutom od ovdje tužiteljice Dijane Zoričić sutkinja Jadranka Jeličić
osporila pravo na život, što je službeno potvrdio i HHO, a što sam detaljno dokazao u podnesku od 16. travnja 2018., str. 6. te
još podneskom od 4. rujna 2017. a temeljem brojnih javnih isprava (Dokazi 41-54) što tužiteljica ni ne spori) na koje se
poziva tužiteljica, jer ta presuda tj. Rješenje uopće nigdje ne navodi da sam ja dobio „2 apartmana“,
pa je očito riječ o tužiteljičinoj svjesnoj laži.
U navedenoj presudi tj. Rješenju kojim mi je na traženje svoje kolegice, ovdje tužiteljice
navedena sutkinja Jadranka Jeličić osporila pravo na život, što je javno potvrdio i HHO, a čime se ona
legitimirala kao nečovjek, doduše se spominju nekakvi apartmani, ali iz sadržaja presude nije jasno
koliko je tih apartmana, niti kome su pripali, što je svakako bila svjesna „prodaja magle“.
To međutim nije nikakav problem jer, sam temeljem priloženih javnih isprava koje je 9. srpnja
2003. (Dokaz 138-139) i 25. 2. 2011. (Dokaz 140-141) izdao Ured državne uprave - Služba za
gospodarstvo – Ispostava Hvar u podnesku od 20. travnja 2018., str. 9, detaljno dokazao da je svjesna
krivokletnička laž izjava tužiteljice na ovom sudu o meni: „u vlasništvo mu je pripalo 2 apartmana“.
Evo odlomka iz navedenog podneska u kojem sam dokazao da je ta izjava laž:
„Laž je da je meni u vikendici „na Hvaru u vlasništvo pripalo 2 apartmana i 1 atelier“. Da je
to laž razvidno je iz dokumenta koji je izdala Služba za gospodarstvo Hvar, na traženje tužiteljice. Naime
iz Dokaza 138 iz 2003. vidi se da su u kući bila ukupno 2 apartmana: apartman za ukupno 3 osobe i
apartman za ukupno 6 osoba, a iz Dokaza 140, kojeg je izdala Služba za gospodarstvo Hvar 25. 2. 2011.
razvidno je da je ovdje tužiteljica (tada Diana Vranković Zoričić) zatražila prestanak iznajmljivanja u
apartmanu sa 6 kreveta koji joj je sutkinja Jadranka Jeličić 2009. dodijelila. Dakle od 2 apartmana u kući
ja sam dobio onaj s 3 kreveta, a tužiteljica onaj sa 6, što sam naveo i u knjizi „Pravosudna i policijska
mafija“, str. 64 i što svojom 2. tužbom temeljem mog pisanja u toj knjizi tužiteljica nije ni sporila, kao
ni činjenicu (knjiga str. 62) da mi je na navedeni način osporila pravo na život (Dokaz 123-125), tj. da
je to na njezino traženje učinila navedena konfliktna sutkinja(Dokaz 133-134).“
Iz navedenog je razvidno da je također drsko lažan i navod tužiteljice naveden na listu papira
predanom ovom sudu 20. travnja 2018. zajedno s Rješenjem Općinskog suda u Starom Gradu poslovni
broj R1-22/06 od 28. 09. 2009., u kojem tužiteljica pismeno navodi:
„da je moj brat(sic!)… naslijedio… vrijednu imovinu na Hvaru (2 apartmana + atelier) koju je
mogao od 2009. do danas 9 godina samostalno iznajmljivati – svaki apartman po cca 50 € dnevno –
min. 60 dana godišnje = 6.000 € odn. bez troškova min. 5.000 € što donosi više od 400 € mjesečno
ili cca 3.000 kn mjesečno“6
Vidjeli smo da ja na Hvaru nisam naslijedio nikakvu „vrijednu imovinu“, a svakako ne „2
apartmana“ (što i da jesam ne bi bila „vrijedna imovina“, kako tužiteljica koja se dugogodišnjim utajama (vidjeti moj
podnesak od 8. kolovoza 2017. - Dokazi 39 i 407) obogatila (vidjeti Odgovor na 1. tužbu, 1. 3. 2017.8 - Dokaz 17) drsko

5 Dostupan je na linku: https://www.scribd.com/document/357228895/Podnesak-i-po%C5%BEurnica-od-4-9-2017

6 Vidjeti na linku: https://www.scribd.com/document/379041821/Zapisnik-20-4-18 Vidjeti str 3.
7 Vidjeti na linku: https://www.scribd.com/document/357131841/Podnesak-8-8-17
8 Vidjeti na linku: https://www.scribd.com/document/340902564/Odgovor-na-kaznenu-tu%C5%BEbu-1-3-2017

2
manipulirajući implicira), nego 1 apartman i to onaj od 3 kreveta, dok je sutkinja Jeličić svojoj kolegici, ovdje
tužiteljici, kolegijalno dodijelila duplo veći apartman s 6 kreveta, a navodni „atelier“ koji sam ja dobio
je zapravo šupa bez prozora!
Da tužiteljica po običaju drsko, sirovo i vulgarno laže, vidljivo je i iz njezine tvrdnje na istom
listu papira da: sam ja mogao od 2009. do danas 9 godina samostalno iznajmljivati svaki apartman po
cca 50 € dnevno i tako zaraditi minimalno 6.000 € godišnje. Da je to stvarno točno, tužiteljica bi me još
u njezinoj 2. obijesnoj tužbi (vidjeti 2. tužbu = Podnesak od 4. rujna 2017., Dokaz 38-40) tužila za moj
navod u mom tekstu u knjizi „Pravosudna i policijska mafija“ na str. 63-64 koji glasi:
„Svega 3 mjeseca nakon što je otac umro 1996. godine, moja me sestra, iako 20 cm niža, ščepala za gušu,
počela tresti i vikati mi u lice, da će me „ubit, zaklat i uništit“, i da nek`ja „odem po nož da me ona njime zakolje“ 9.
U vremenu koje je uslijedilo uistinu me raznim pravnim manipulacijama i uspjela uništiti: spriječiti u
pravodobnom završetku studija arheologije i povijesti umjetnosti na kojem mi je nakon dobitka Rektorove
nagrade bio obećan posao asistenta, radi čega je moj život postao ovisan o iznajmljivanju 2 apartmana (ukupno
9 kreveta) u vikendici u Ivan Dolcu na Hvaru, u čemu me onda također spriječila podjelom vikendice, u kojoj je
svojoj kolegici pravnici sutkinja Jadranka Jeličić dodijelila „polovicu“ sa 6 kreveta, a meni „polovicu“ s 3 kreveta.
Time mi je ta sutkinja nezakonito, a na traženje moje sestre odvjetnice, osporila pravo na život na način
oduzimanja sredstava kojima sam zarađivao za život. No, tim je svojim traženjem (da mi sud oduzme sredstva za
život, što predstavlja osporavanje ljudskog prava na život) sestra kao odvjetnica – članica Hrvatske odvjetničke
komore, radikalno prekršila Kodeks odvjetničke etike, čl. 6. i 7 što je službeno potvrdio i HHO.“

Obzirom da me za taj moj navod u mojem članku u knjizi „Pravosudna i policijska mafija“
tužiteljica nije tužila, kao za neke druge moje navode u istom tom članku u istoj knjizi (vidjeti 2. tužbu
= Dokaz 38-40), time je tužiteljica pokazala da tu stvar uopće ne smatra spornom, tj. da ona priznaje
da su moji navodi (1-3):
1) da je sutkinja Jeličić u podjeli vikendice na Hvaru njoj dodijelila apartman sa 6 kreveta, a
meni apartman s 3 kreveta;
2) da je time na njezino (tužiteljičino) traženje navedena sutkinja meni osporila pravo na život;
3) da takvo postupanje predstavlja tužiteljičino kršenje Kodeksa odvjetničke etike, čl. 6. i 7, a
što je sve (osporavanje prava na život a time i kršenje Kodeksa odvjetničke etike) u novinama potvrdio i HHO
…dakle, da su ti moji navodi (1-3) činjenično točni.

Svojom je dakle lažnom tvrdnjom iznesenom na ročištu 20. travnja 2018. o tome da sam
iznajmljivanjem 2 apartmana u vikendici (a dobio sam – vidjeli smo iz samo iz Dokaza 138-139 i 140-141 samo
1 i to onaj s 3 kreveta, a ona onaj sa 6) ja mogao godišnje zaraditi 6000 eura, tužiteljica je došla u
kontradikciju sa samom sobom, tj. sa time da ona uopće ne spori činjenicu da mi je sutkinja Jeličić na
njezino traženje oduzela sredstva kojima sam skrbio za život i time na traženje nje - ovdje tužiteljice
osporila pravo na život, a što je javno potvrdio i HHO!

_______________________________________
Inače ovdje navedena „prodaja magle“ (vidjeti ovaj podnesak, str. 2) od strane sutkinje Jadranke Jeličić
o nekakvim nejasnim „apartmanima“ uopće nije čudna, jer je riječ o najkorumpiranijoj sutkinji u Hrvatskoj, što
sam već javno i iznio, i – vidjet ćemo - konkretno dokazao.
Uvodno valja napomenuti da sam činjenicu da sutkinja Jadranka Jeličić nije normalna sutkinja ni osoba, dokazao već
u prošlom podnesku od 20. travnja 2018., temeljem vrlo svježeg napisa iz „Slobodne Dalmacije“ od 3. ožujka 2018. pod
naslovom: „Sudački `fajt` na Hvaru: sutkinja snima druge suce, tužba zbog krivotvorenog potpisa“ (Dokazi 133-134) iz kojeg
članka se vidi da je sutkinji Jeličić okrenula leđa i njezina dugogodišnja vjerna suradnica u uništavanju ljudi i u kriminalu –
zapisničarka Milva Matković, da je sutkinja Jeličić otimala ljudima imovinu krivotvorenim potpisima, da je sutkinja J. Jeličić u
sukobu sa svim sucima svojega suda (=krajnje konfliktna osoba), i da ona čak fotografira suce po kafićima likujući potom
riječima da ih „sad ima“ (Dokaz 134). To definitivno nije postupanje normalne osobe!

9
Vidjeti moj podnesak sudu od 24. veljače 2014.: https://www.scribd.com/doc/208343288/PODNESAK-prekr%C5%A1ajnome-sudu-u-Hvaru-24-velja%C4%8De-2014 str. 12-20 i Dokaz 36

3
 Da je sutkinja Jadranka Jeličić najkorumpiranija sutkinja u Hrvatskoj, egzaktno tj. provjerljivo sam dokazao u mojoj
novoj znanstvenoj studiji na temu radikalne korupcije u hrvatskom pravosuđu, a iz koje sam u prošlom podnesku već citirao
poglavlja o prekršajnoj presudi u korist tužiteljice, koja je bila toliko nakaradna, da ju je samo 3 dana po pravomoćnosti(!)
javno ismijao ugledni „Večernji list“ kao presudu po vezi (Dokaz 145-148)!
Dokaz da je sutkinja Jadranka Jeličić najkorumpiranija sutkinja u Hrvatskoj, naveo sam u poglavlju moje studije koje
nosi naslov: „„Slobodna Dalmacija“: sutkinja Jadranka Jeličić se i inače bavila kriminalom“, koje poglavlje ovdje prilažem kao
Dokaz 205, a javno je objavljeno – kao dio iz moje studije tj. knjige, na linku: http://www.hazud.hr/pravosude-radikalno-
nezakonite-odluke-rjesenja-presude-pravilo-a-ne-iznimka-radu-hrvatskih-sudova/ i to još 15. rujna 2017. Naime, od 25
različitih tekstova u knjizi „Pravosudna i policijska mafija“ (koja knjiga je priložena u ovaj spis uz 2. tužbu) čak 3 se odnose
na sutkinju Jadranku Jeličić: oni na str: 60-86, 99-100, 101-103, te je ona jedina sutkinja koja se u toj knjizi spominje u više
tekstova!
No, to nipošto nisu jedini zločinački ekscesi navedene konfliktne sutkinje, pa o njezinom službenom kriminalu mogu
ovdje npr. priložiti i recentno svjedočanstvo g. Jakova Balića (Dokaz 209-211), a što je sve bio razlog da jedna od prvih
podružnica „Udruge za zaštitu žrtava hrvatskoga pravosuđa Veronika Vere“ bude osnovana u Starome Gradu (Dokaz 212) i to
u istoj zgradi u kojoj se sutkinja Jeličić godinama bavi uništavanjem ljudi, o čemu je izvijestila i „Slobodna Dalmacija“ 7. 12.
2017. (Dokaz 213), a što sam ja predskazao još za svojeg štrajkanja glađu pred istom zgradom koncem 2009., te sam stoga,
jer sam to davno predvidio, bio prvi naveden na listi osnivača - čak i prije predsjednika Udruge Drage Raspudića (Dokaz 212)!
Gospodin Branko Čačuga je poveo inicijativu da se sutkinji Jeličić zbog njezinih brojnih zlodjela javno sudi (Dokaz
214-215) i ta je inicijativa u Splitu prikupila više stotina potpisa (Dokaz 216).
Obzirom o kakvoj se konfliktnoj, nenormalnoj i korumpiranoj osobi radi, nije dakle čudna njezina muljaža tj. „prodaja
magle“ o nekakvim fantomskim „apartmanima“. No, što je još mnogo važnije, vidi se da ona, iako radikalno korumpirana, u
navedenom Rješenju R1-22/06 od 28. 09. 2009., ipak nigdje nije navela da je meni dodijelila nekakva „2 apartmana“ kako je
to u svojem iskazu 23. studenog 2017. (Zapisnik, str. 4, 3. odlomak) svjesno pri tome drsko lažući, navela ovdje tužiteljica
Dijana Zoričić!

2.)
U svojem iskazu na prethodnom ročištu u ovom predmetu, održanom dana 20. travnja 2018.,
tužiteljica je mene, kao i tijekom čitavog ovog kaznenog postupka (vidjeti npr. Zapisnik od 23. studenog 2017.,
str. 5; Zapisnik od 6. ožujka 2018., str. 5 i 6; materijali predani od tužiteljice u spis kao navodni „dokaz“ 20. travnja 2018., str.
1), kontinuirano i opetovano oslovljava riječima „moj brat“, što je ovdje ne samo pravno, nego i
zdravorazumski neutemeljeno, te zato znakovito.
Obzirom da je tužiteljica diplomirala pravo i da je više od 20 godina odvjetnica, ona sigurno zna
da se ja u ovom postupku nisam našao i nemam status „njezinog brata“, nego optuženika, i to po
njezinim obijesnim trima tužbama. Obzirom da nije neuka stranka, to njezino kontinuirano krivo
oslovljavanje mene riječima „moj brat“ vrlo je znakovito i pokazuje da ona misli da između nje i mene
postoji neka relacija u smislu da ona polaže neko pravo na mene, jer da sam ja „njezin“ – brat.
Konkretno, radi se o njezinom polaganju prava na to da me, kao i „njezinu“ majku navede na
samoubojstvo, kako se to ona to zarekla još 1994. (vidjeti podnesak od 13. 3. 2017.), 1996. (vidjeti
knjigu Pravosudna i policijska mafija, str. 63 – zadnji odlomak) i 2002. godine (Dokaz 107 i o tome istom
Dokaz 18), što je zapravo jedini cilj njezinih mnogobrojnih prijava i tužbi protiv mene od 2002. naovamo
(ukratko nabrojane u Podnesku od 20. travnja 2018., str. 7 i 12 – sve je te prijave i tužbe protiv mene,
osim prekršajne tužbe iz 2010.-2012. tužiteljica je izgubila, a tu jedinu iz 2010.-12. koju je dobila, je,
pogledavši sadržaj cijelog spisa na Internetu10 [pa i zato također sve svoje predmete odonda, tj. još od 2010.
stavljam na Internet], kao očitu presudu po vezi, svega 3 dana po pravomoćnosti javno ismijao ugledni
Večernji list – Dokaz 142), pa isto vrijedi i za 3 obijesne tužbe objedinjene u ovaj kazneni postupak – a
što sam ja mnogo puta i u ranijim postupcima i ovdje naglašavao (npr. moj Podnesak od 13. ožujka
2017. i Odgovor na 3. tužbu, str. 6-7), a što tužiteljica nikada nije niti negirala!
Riječ je dakle o nekovrsnom „pravu na zvjerstvo“ na koje se implicite (i) pred ovim sudom
poziva tužiteljica – osoba koja inače sama za sebe javno tvrdi da ima psihički narušeno zdravlje i psihičke

10
Cijeli spis je dostupan na linku: https://www.scribd.com/doc/85706347/Prekr%C5%A1ajni-sud-u-Hvaru-Prekr%C5%A1ajni-postupak-PP-J-
94-10-cjelokupna-dokumentacija

4
smetnje te da za to ima i dokaze tj. specijalističke nalaze (ovdje: Dokaz 56, str. 4/e-f i str. 5), i za koju
sam još u podnesku od 8. kolovoza 2017. naveo da od sredine 1980-tih posjećuje psihijatra, što ona
sve do danas nije negirala, no ako bude negirala, tada tražim pribavu njezina zdravstvenog kartona, a
što sam već uostalom zatražio u podnesku od 20. travnja 2018., na str. 13.
To njezino potraživanje prava na uništavanje tj. na zvjerstvo, objasnio sam još u podnesku
Prekršajnom sudu u Hvaru od 24. 2. 2014. (ovdje Dokaz 55) u postupku kojeg sam pravomoćno dobio
(Dokaz 4-5), i u njemu temeljem čak oko 30 primjera(!) dokazao da je postupanje ovdje tužiteljice posve
identično psihopatologiji koja je stručno opisana u knjizi „Moralno zlostavljanje“, Zagreb, 2003. (vidjeti
ovdje Dokaz 55, str. 25-30), a koje osobe žive od toga da usmrćuju druge: „Ti pojedinci mogu postojati
samo ukoliko nekoga „unište“: oni moraju poniziti druge, da bi pribavili dobar glas i da bi tako stekli
moć, jer su željni divljenja i odobravanja.“ (Moralno zlostavljanje, str. 11).
Da će me „ubit zaklat i uništit“ zarekla mi se tužiteljica vičući i tresući me još u ljeto 1996., što
sam naveo u knjizi „Pravosudna i policijska mafija“ na str. 63, i ona u svojoj 2. tužbi u kojoj me tužila
radi drugih mojih navoda u toj knjizi, tu činjenicu uopće nije sporila (znajući da ju je lako dokazati) čime
ju je javno priznala, a na što sam ovaj sud upozorio još u podnesku od 16. travnja 2018. na str. 5.
U istoj knjizi se navodi i cilj takvog patološkog postupanja osoba poput tužiteljice Dijane Zoričić:
„To može izazvati psihičko uništenje ili samoubojstvo.“ (Moralno zlostavljanje, str. 75 i 82).
Sve ovo pod: 2) (ovdje na str. 4 i 5) sam naveo kako bih jasno dokazao da navod tužiteljice na
kraju njezina iskaza od 6. ožujka 2018., navedenog u Zapisniku na str. 4. koji glasi: „ovakvo ponašanje
moga brata(!) krenulo je od trenutka kada je doznao da ću se ja udati, a posebno kada sam rodila
dijete“ zapravo psihopatološka, zvjerska laž i da je zapravo ona patološki, upravo zvjerski posesivna
osoba, koja javno smatra da ima pravo svojim lažnim prijavama i tužbama tj. javnim klevetama usmrtiti
tj. navesti na suicid i mene kao što je navela pok. majku Anicu (Dokaz 3 i 8-10) (otac je bolje prošao, jer mu
„samo“ nije pružila nužnu pomoć – vidjeti podnesak od 16. travnja 2018.), a što specijalisti objašnjavaju na sljedeći
način: „Ti pojedinci mogu postojati samo ukoliko nekoga „unište“: oni moraju poniziti druge, da bi
pribavili dobar glas i da bi tako stekli moć, jer su željni divljenja i odobravanja.“ (Moralno zlostavljanje,
str. 11) … „To može izazvati psihičko uništenje ili samoubojstvo.“ (Moralno zlostavljanje, str. 75 i 82).
Očito je dakle da se u navedenoj izjavi tužiteljice od 6. ožujka 2018. radi o poznatoj taktici
„napad je najbolja obrana“ tj. o manipulaciji za koju specijalistica dr. Isabelle Nazare Aga navodi:
„Manipulator koji okrivljuje, uspijeva čak i potpuno izokrenuti neku situaciju“ (Manipulatori su među
nama, Zagreb 2006., str. 75), i upravo je to ovdje u navedenom tužiteljičinom iskazu vidimo, nažalost
nedvojbeno bio slučaj.
Da uništavalačko postupanje ovdje tužiteljice predstavlja pravilo a ne iznimku u njezinom
životu, dokaz je i činjenica da sam ju ja, kao i ovaj sud na ročištu 20. travnja 2018 izvijestio da je dan
nakon primitka sudskog poziva i odgovora na njega 27. 3. 2018.11 svjedokinja koju je ona predložila,
ujna Marija Šokman doživila infartkt, no da je tužiteljica inzistirala da ju se ipak, iako je radi tog doživjela
infarkt ispita! Kako sam ju ja zbunjeno gledao, pitala me: „Šta gledaš?!“, na što sam ja normalnim
tonom rekao: „Imam pravo gledati“, na što je ona viknula: „Nemaš!!“, a na to sud nije reagirao, pa se
stekao dojam da ona (Dijana Zoričić) vodi postupak, a ne predmetni sudac.
S poštovanjem,

PS. Kao dokaz da iako mnogo radim, radim pro bono i da od toga nažalost nemam materijalne koristi, osim očuvanja
statusa likovnog kritičara koji podrazumijeva uplate za zdravstveno i mirovinsko osiguranje iz sredstava proračuna RH, kako
sam to naveo u Podnesku od 20. travnja 2018., str. 15, prilažem Potvrdu o visini dohotka i primitka od 26. travnja 2018 (Dokaz
217-218.) iz koje se vidi da sam cijele prošle godine uprihodio na ime autorskih honorara manje od 500 kn.

11 Dostupan ja na linku: https://www.scribd.com/document/379108482/Dopis-svjedokinje-27-3-18

5
 SADRŽAJ SPISA
IZVORI - LINKOVI:
Glavna dokumentacija predmeta: ODGOVORI NA TUŽBE, DOKAZI, PODNESCI, POŽURNICE, ZAPISNICI
1) Odgovor na tužbu od 1. 3. 2017. (Dokazi 1-19): https://www.scribd.com/document/340902564/Odgovor-na-kaznenu-tu%C5%BEbu-1-3-2017
2) Podnesak od 13. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/342176152/Podnesak-13-3-17
3) Podnesak od 15. 3. 2017. (Dokazi 20): https://www.scribd.com/document/376491990/Podnesak-15-3-17
4) Požurnica i podnesak od 27. 3. 2017. (Dokazi 21-30): https://www.scribd.com/document/343653743/Po%C5%BEurnica-i-podnesak-27-3-17
5) Požurnica od 8. 5. 2017.: https://www.scribd.com/document/348221825/Po%C5%BEurnica-8-5-17

6) Odgovor na 2. kaznenu tužbu: https://www.scribd.com/document/376402329/Odgovor-na-2-kaznenu-tu%C5%BEb

7) Podnesak i požurnica od 28. 6. 2017.: https://www.scribd.com/document/352473395/Podnesak-i-Po%C5%BEurnica-28-6-2017
8) Podnesak od 29. 6. 2017. (Dokazi 32-38): : https://www.scribd.com/document/355187281/Podnesak-29-6-17
9) Podnesak od 8. 8. 2017. (Dokazi 39-40): https://www.scribd.com/document/357131841/Podnesak-8-8-17
10) Zapisnik od 4. 9. 2017.: https://www.scribd.com/document/376529959/Zapisnik-4-9-17?secret_password=fIzcquWS7BGiSFR4T6wD
11) Podnesak i požurnica od 4. 9. 2017. (Dokazi 38-54): https://www.scribd.com/document/357228895/Podnesak-i-po%C5%BEurnica-od-4-9-2017
VAŽNA NAPOMENA: zbog sumanutog i obijesnog parničenja ovdje tužiteljice čije je brojne tužbe i bezbrojne laži teško pratiti došlo je do male zabune: do
dvostruke numeracije Dokaza 38-40 te se dokazi pod tim brojevima nalaze gore pod br. 8 i 9, te ponovo 11. Evo o čemu se radi:
U podnesku od 29. 6. 2017 pod brojem Dokaz 38 je prva strana ovdje 2. kaznene tužbe od 24. 3. 2017.
U podnesku od 8. 8. 2017. pod brojem Dokaz 39 je moj dopis Poreznoj upravi od 2. siječnja 2013. koji ima 48 strana, a pod brojem Dokaz 40 odgovor porezne
uprave od 5. veljače 2013.
U podnesku od 4. 9. 2017. pod brojevima Dokaz 38-40 su 3 strane ovdje 2. kaznene tužbe od 24. 3. 2017.

12) Požurnica predsjedniku Suda od 16. 10. 2017.: https://www.scribd.com/document/362925646/Po%C5%BEurnica-

predsjedniku-op%C4%87inskog-kaznenog-suda-Mio%C4%8Du
13) Odgovor na 3. tužbu (Dokazi 55-125): https://www.scribd.com/document/364034687/Odgovor-na-3-tu%C5%BEbu-i-dokazi
14) Zapisnik 3. 11. 2017.: https://www.scribd.com/document/365017254/Zapisnik-od-3-11-2017
15) Zapisnik 23. 11. 2017.: https://www.scribd.com/document/376406570/Zapisnik-23-11-2017
16) Dokazi tužiteljice 23. 11. 2017.: https://www.scribd.com/document/366199807/Dokazi-Dijana-Zori%C4%8Di%C4%87-3-11-2017
17) Podnesak od 27. 11. 2017. (Dokaz 126): https://www.scribd.com/document/376527285/Podnesak-Kazneno-27-11-2017?secret_password=Nx060ZdvSBPhcAVFFf72
18) Zapisnik 6. 3. 2018.: https://www.scribd.com/document/376412156/Zapisnik-6-3-2018?secret_password=QXVFXWrV0Su7JawiQ7X8
19) Podnesak od 6. 3. 2018.: https://www.scribd.com/document/372826640/Podnesak-od-6-3-18?secret_password=XrzMGNQOXUZVBf5hIBs9
20) Dopis svjedokinje Marije Šokman od 27. 3. 2018.: https://www.scribd.com/document/379108482/Dopis-svjedokinje-27-3-18
21) Podnesak od 5. 4. 2018.: https://www.scribd.com/document/376409986/Podnesak-5-4-18
22) Podnesak od 16. 4. 2018. (Dokazi 127-131): https://www.scribd.com/document/378907865/Podnesak-kazneno-16-4-17
23) Podnesak od 20. 4. 2018. (Dokazi 132-204): https://www.scribd.com/document/379040573/Podnesak-20-4-18
24) Zapisnik od 20. 4. 2018. i prilozi tužiteljice: https://www.scribd.com/document/379041821/Zapisnik-20-4-18

LITERATURA - LINK:
1) Ministarstvo pravosuđa svjesno štiti pravosudnu mafiju, u: Pravosudna i policijska mafija (zbornik
radova), urednik Darko Petričić magistar politologije, Zagreb, 2016., str. 60-86: (=moj Dokaz 19, priložen 1.
3. 2017.) https://www.scribd.com/document/334948743/Ministarstvo-pravosu%C4%91a-svjesno-
%C5%A1titi-pravosudnu-mafiju

6
 Dokaz 205
IZVADAK IZ MOJE NOVE (2. po redu) ZNANSTVENE
STUDIJE O RADIKALNOJ KORUPCIJI U PRAVOSUĐU
(izvadak je, uključujući i doljnje poglavlje, objavljen još 15. 9.
2017. na portalu hazud.hr – vidjeti link u dnu stranice)

„Slobodna Dalmacija“:
sutkinja Jadranka Jeličić se i inače bavila kriminalom
Na Jeličićkono Rješenje se nisam žalio stoga što je malo prije toga, u lipnju 2009.
predsjednica suda u Starom Gradu Vesna Kuzmičić prešla upravo na Županijski
sud u Splitu kojem je trebao uputiti žalbu. Žaliti se dakle nije imalo smisla, jer bi
tamo Kuzmičićeva svojim formalnim ili neformalnim utjecajem i dalje štitila
Jeličićevu i njezin kriminal, kao što je činila i na Hvaru.

Da je tome tako, pokazuje i primjer Marije Tudor iz Hvara o kojem je opširno

pisala „Slobodna Dalmacija“ od 18. 12. 2016.[15]

Sud u Solinu nije prihvatio iskaze sutkinje Jadranke Jeličić i njezine zapisničarke
Milve Matković (one koja mi se skupa s istom sutkinjom na ročištu 19. 9. 2006. u
lice smijala) na štetu Marije Tudor, iz čega proizlazi da su i sutkinja i zapisničarka
počinile krivokletstvo. No, Županijski sud u Splitu na kojem od 2009. radi
Jeličićkina ortakinja i zaštitnica Vesna Kuzmičić je – pogađate – ukinuo tu
presudu i vratio ju na ponovno suđenje.

Svega 4 dana nakon izlaska teksta u „Slobodnoj Dalmaciji“, 22. prosinca 2016.
promovirana je knjiga „Pravosudna i policijska mafija“ u kojoj su se uz moj, još
čak 2, tj. ukupno 3 od oko 25 članaka odnosili na nezakonit rad sutkinje Jeličić,
što daje naslutiti da je riječ o najkorumpiranijoj sutkinji u Hrvatskoj, a ako preko
Googlea potražite podatke o njezinoj šefici, sutkinji Vesni Kuzmičić koja je
Jeličićevu u kriminalu štitila, na samom vrhu rezultata naći ćete članak „Na Hvaru
preko suda otimaju zemlju“.[16] Protuzakonito postupanje ovih dviju sutkinja u
mom predmetu dakle nije bilo nikakva iznimka u njihovu radu, a o tome svjedoče
i drugi drastični primjeri njihova timskog bezakonja koji nisu dospjeli u medije,
kao oni J. B., M. I. i dr.

[15] Vladimir Urukalo: Marija Tudor: Krivotvorenim potpisom oteto mi je nasljedstvo, 18. 12. 2016., dostupno
na: http://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/458891/marija-tudor-vec-16-godina-ceka-
pravdu-krivotvorenim-potpisom-oteto-mi-je-nasljedstvo; Na istu temu i: Ivica Grčar: Neubrojive stranke ili suci,
7. 2. 2017., dostupno na: http://www.autograf.hr/sudske-trakavice-neubrojive-stranke-ili-suci/

Ante Vranković
Link: http://www.hazud.hr/pravosude-radikalno-nezakonite-odluke-rjesenja-presude-pravilo-a-ne-
iznimka-radu-hrvatskih-sudova/

7
 Dokaz 206

18.12.2016. | 21:41

Marija Tudor već 16 godina čeka

pravdu: Krivotvorenim potpisom oteto
mi je nasljedstvo

Piše Vladimir Urukalo

Foto HANZA MEDIA
Podijeli na Facebook-u Podijeli na Twitter-u Pošalji na email

Dobro je poznato da se u Dalmaciji, a posebno na otocima, nerijetko obitelji raspadaju kad u pitanje dođe
podjela imovine, a često znaju izbiti i krvavi fizički sukobi, i to traje godinama... Slučaj koji ćemo vam ispričati,
srećom, nije doživio kulminaciju u obliku fizičkog sukoba, no zato pravosuđe s njim već 16 godina ima posla. I
gotovo je sigurno da će tako biti i idućih još tko zna koliko godina. Svega je tu dosad bilo – kaznenih prijava,
ukinutih presuda, optužbi za krivotvorenje dokumenata, vještačenja spornih potpisa...

A o čemu je zapravo riječ? Dakle, priča se odvija na otoku Hvaru, točnije u istoimenom gradu. Glavni su likovi
priče danas pokojna Antica Tonka Carić te njezin sin Ambroz i kći Marija Tudor.

Antica je u lipnju 1998. godine na Općinskom sudu u Starom Gradu navodno potpisala ugovor o doživotnom
uzdržavanju sa svojim sinom, danas također pokojnim Ambrozom Carićem. Tim je ugovorom, koji je ovjeren
pred sutkinjom Jadrankom Jeličić 24. lipnja 1998. godine, majka sinu ostavila svu imovinu koju je imala, čime
je kći Marija ostala bez ičega.

Ugovor je napisan 20. lipnja, a ovjeren četiri dana poslije, što, vidjet ćemo iz daljnje priče, ima određenu dozu
simbolike za sina Ambroza. Naime, kako se poslije doznalo, a govori nam to njegova sestra Marija Tudor, deset
godina prije istog datuma, 24. lipnja 1988. godine, Ambroz se, na traženje oca Mate, odrekao nasljedstva u svoje
ime i u ime svojih nasljednika iza oba roditelja, i to istog onog koje je poslije, po ugovoru koji je navodno
potpisao s majkom, dobio natrag.

8
 Dokaz 207
Tada je, kad se odrekao nasljedstva, zauzvrat dobio prostor, odnosno lokal na samoj hvarskoj rivi te kuću u
Križnoj luci. No, za to odricanje od nasljedstva nitko, kazuje nam Marija, nije znao, a Ambroz je to prešutio na
ostavinskoj raspravi nakon očeve smrti.

– Odnos između mene i brata je bio prilično dobar dok nije u pitanje došla imovina. Jedna osoba mi je 2000.
godine rekla da se brat i njegova obitelj hvale da je sve riješeno i da je njima mater sve ostavila. Mi smo živjeli u
kući koju je meni otac ostavio, brinula sam se o majci... Kad sam to čula, ja i muž smo se išli raspitati da vidimo
što se zbiva. Došli smo na sud u Stari Grad, a onda je naišla sutkinja Jeličić i pitala nas što radimo. Ponudila je
pomoć, bila je vrlo ljubazna. Vratila se s nekom fasciklom, pogledala je i rekla: "Auuuuu, vaš brat je nešto vrlo
loše napravio prema vama, ja vam ne mogu reći što je, al' uzmite hitno advokata i idite na senilnost." Ostali smo
"paf"', nismo znali o čemu se radi. Danas mislim da je govorila o senilnosti samo zato da se ne osporava
valjanost potpisa – govori nam Marija Tudor.

Kaže kako je potom pitala majku što se događa, a da joj je ona rekla da ju je sin negdje vodio i da joj je taj dan
bilo loše, da joj je put naškodio, da ne zna gdje je bila i da misli da ništa tada nije potpisala. Odvjetnik kojeg je
tad angažirala, veli Marija, kopirao je na sudu original ugovora o doživotnom uzdržavanju. Upravo je taj ugovor
predmet spora jer Marija (a prije nje i njezina majka) tvrdi da je potpis na tom ugovoru, odnosno u knjizi ovjere
na Općinskom sudu u Starom Gradu, krivotvoren i da nije majčin.

– Majka je podnijela tužbu za poništenje i raskid tog ugovora, a ja sam nastavila voditi postupak nakon njezine
smrti. A što je brat rekao na to? Ništa, da je to njegovo, da mu je majka to dala. U sklopu svega toga je novi dio
kuće i to je meni majka darovala 1993. godine, a to nije sprovedeno jer je nešto bilo oko zemljišta. Ambroz je to
stavio u ugovor o uzdržavanju i tu je nekretninu prepisao sebi. Sva ta imovina vrijedi nekoliko stotina tisuća
eura. Mene jedino zanima to što mi je majka darovala, a sve ovo drugo mi nije bitno – kazuje Marija.

Postupak se najprije vodio pred sudom u Starom Gradu, pa je, na zahtjev Marije Tudor, Vrhovni sud prebacio
spis u Solin, da bi na kraju predmet završio na Općinskom sudu u Splitu. I u ožujku 2014. godine sutkinja Ana
Marović donosi nepravomoćnu presudu u korist Marije Tudor i utvrđuje da je ugovor o doživotnom uzdržavanju
ništetan. Svoju odluku temelji na vještvu Centra za forenzička vještačenja MUP-a "Ivan Vučetić".

Naime, u prvom vještvu Antičina potpisa iz prosinca 2002. stoji da "Antica Carić vrlo vjerojatno nije potpisala
ugovor", dok u drugom, dopunskom vještvu stoji da ga nije potpisala. MUP-ova vještakinja također je bila na
raspravi te je i tamo potvrdila svoj nalaz i dodala da je sporni potpis nastao po imitiranju u odnosu na poznate
potpise otprije.

Naravno, tužena strana je, nezadovoljna ovakvim vještvom, u spis priložila privatno naručeno vještvo Ljerke
Zdunić u kojem ta vještakinja navodi da je Antica potpisala sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju. Međutim,
predmet tog vještačenja, tvrdi Marija, nije bio ugovor iz sudskog spisa.

– Sud je zauzeo stav da je potpis na spornom ugovoru krivotvoren, pa nije prihvatio iskaze svjedokinje Jadranke
Jeličić, sutkinje koja je ovjerila ugovor, te njezine zapisničarke Milve Matković i radnice ostavinske
pisarnice Snježane Damjanić koje su tvrdile da je pok. Antica Carić ugovor potpisala. S obzirom na njihov
status, logično je da će tvrditi da je pokojna ugovor potpisala da zaštiti sebe i svoj položaj, pa u tom smislu nije
iznenađujuće da su njihovi iskazi podudarni – obrazložila je, među ostalim, sutkinja Marović.

No, Županijski sud u Splitu ukida tu presudu i vraća je na ponovno suđenje. Obrazložili su to činjenicom da
tužena strana tvrdi da je pokojna Antica potpisala ugovor te da to potvrđuju i sutkinja Jeličić i dvije službenice
suda, kao i da je priloženo i vještvo Ljerke Zdunić iz listopada 2004. godine, pa stoga sud nije mogao samo
temeljem nalaza i mišljenja vještakinje iz MUP-ova centra nedvojbeno zaključiti da predmetni ugovor nije
potpisala pokojna Antica. Ponovljeno suđenje još traje i nije okončano.

– Ova parnica traje 16 godina, a zahvaljujući sutkinji koja je ovjerila ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je
potpisala neka treća osoba jer majka nije bila u stanju takvo što napraviti zbog mučnine i jer se toga uopće nije
sjećala. Moj tadašnji odvjetnik je imao problema sa sutkinjom Jeličić, nije imao mira, miješala mu se u odnose sa

9
 Dokaz 208
strankama, pa je meni rekao da mora napustiti taj slučaj. Onda sam uzela odvjetnika iz Splita, ali se on povukao
kad je vidio o čemu se radi. I sad je tu moja odvjetnica s Hvara, a i ona sad ima problema zbog toga i
zahvaljujem joj se što se za mene zauzela. S bratovom ženom i kćerima nemam nikakav odnos, sve se vrti oko
para, a pare pokvare čovjeka. Prije svega ovoga mi smo bili dobri – veli Marija.

Zanimljivo je da je, kad je slučaj bio u Solinu, održano nekoliko ročišta, a u međuvremenu je sutkinja Jeličić
tražila da joj se pošalje parnični spis u kojem je bio originalni spis ovjere s ugovorom, jer je još uvijek vodila
ostavinsku raspravu iza Marijinih roditelja.

– I onda odjednom iz toga parničnog spisa nestaje spis ovjere s originalom ugovora koji je bio vještačen, nitko
nije znao gdje je. Zahvaljujući upornosti moje odvjetnice, ona taj ugovor slučajno pronalazi u ladicama na sudu u
Starom Gradu. Za vrijeme dok je sudski spis ovjere bio dobro skriven, nakon 15 godina suđenja, naglo se
pojavljuju drukčiji ugovori, odnosno imitacije ugovora, na kojima je sudska ovjera očito pisana naknadno jer je
pisana na drugoj mašini, što se jasno vidi, a i ugovori su različitog sadržaja, ali na nekima od njih ispada da je
potpis u redu. I onda se mene optužuje da smo moj prvi odvjetnik i ja ustvari krivotvorili taj prvi originalni
ugovor iz sudskog spisa ovjere od kojeg je sve krenulo te da smo ga podmetnuli sudu. Dok smo tražili nestali
original spisa i ugovora, dala sam napraviti privatno vještačenje potpisa u knjizi ovjere, jer sutkinja to nije htjela
napraviti, i rezultat je da ni u knjizi ovjere u kojem postoje dvije verzije potpisa, tiskanim i pisanim slovima, nije
potpis moje majke. Od tri potpisa koji se nalaze na sudu, dakle u sudskom spisu i u knjigama, ni jedan po
sudskim vještacima nije potpis moje majke – zaključuje Marija Tudor svoju priču o ovoj pravosudnoj trakavici
kojoj se kraj još ne nazire.

Sutkinja Jeličić: Savjest mi je čista

Sutkinja Jeličić kazala nam je kratko da je u ovom slučaju napravila sve po pravilima struke i da od odvjetnice
Marije Tudor doživljava pritiske već niz godina te da je zbog toga bila prisiljena pokrenuti i kazneni postupak
zbog sramoćenja.

Spomenula je i da se na ovaj način, izlaženjem u medije, na nju vrši pritisak kao suca, te da je njezina savjest u
ovom slučaju potpuno čista jer da ništa protuzakonito nije napravila, što dokazuje i odbačaj kaznene prijave
protiv nepoznatog počinitelja, a koja je zapravo bila usmjerena na nju.

Supruga nema vremena

Nazvali smo i suprugu pokojnog Ambroza želeći čuti i njezinu stranu priče:

– Dobar dan, ovdje novinar Slobodne Dalmacije, javila nam se gospođa Marija Tudor, pa bismo htjeli
razgovarati s vama ako imate vremena...

– Ne, uopće nemam vremena, hvala vam – odgovorila je sugovornica s druge strane i prekinula vezu.

Antica Tonka Carić

IZVOR: https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/458891/marija-tudor-vec-16-
godina-ceka-pravdu-krivotvorenim-potpisom-oteto-mi-je-nasljedstvo

10
 Dokaz 209
Jakov Balić
Veljka Kovačevića 6 Hvar, 01. 07. 2017.
21450 Hvar

KRONOLOGIJA NEZAKONITIH DOGAĐANJA NA OPĆINSKOM SUDU U STAROM

GRADU NA HVARU OD KORUMPIRANIH SUDKINJA JADRANKE JELIČIĆ I VESNE
KUZMIČIĆ, ILI KAKO JE MENI I SESTRI ROĐENI BRAT OTEO 50% NASLIJEĐA IZA
POK. OCA BOŽE BALIĆ IZ SVIRAČA NA HVARU

1. Poslije smrti našeg oca Bože Balić, dobili smo poziv brat Antun Balić, Jakov Balić i
sestra Antičić (Balić) Antica, da dođemo kod javnog bilježnika Jadranke Plenković u
Starome gradu kao nasljednici, i na prvo ročište i da donesemo dokumenat o
naslijeđu, ako ih imamo. Tada je moj brat Antun donio fotokopiju oporuke koja je
napravljena na Općinskome sudu u Starome gradu od sudkinje Jadranke Jeličić. Moja
sestra i ja nismo donijeli ništa, jer nismo ništa ni imali, niti smo znali da je naš otac ikada
bio na sudu, niti je kada bilo što o tome govorio.

2. Javni bilježnik Jadranka Plenković iz Starog grada je odmah rekla da kopija nije
vjerodostojna i ukoliko brat ima original neka ga donese. Pismeno je poslan i upit na
Općinski sud u Starom gradu da li se tamo nalazi original, ili kakva kopija oporuke, na
što je službeno i to pismeno odgovoreno da na sudu nema ničega, jer je original predan
stranci. (Jedan original oporuke sud, po zakonu mora imati u arhivi ?) (1. kazneno
dijelo sutkinje Jadranke Jeličić)

3. Na drugo i na treće ročište kod javnog bilježnika moj brat nije uopće dolazio, niti je donio
original oporuke, tako da je javni bilježnik donijela Rješenje na temelju dostupnih
dokumenata, da se imovina dijeli 50 : 50, pošto je naša sestra revoltirana bratovim
malverzacijama odustala od svoga dijela imovine, kada je vidjela što je sve brat zakuhao.
Mi smo tražili od suda da to Rješenje javnog bilježnika proglasi pravomoćnim, jer sve što
se je poslije toga događalo na sudu, na mnogim ročištima je protuzakonito - mito i
korupcija.

4 Na to rješenje je bratov odvjetnik Rino Barbić protuzakonito uložio žalbu s obrazloženjem

i tvrdnjom da moj brat Antun ima original oporuke, što je bila čista laž, jer ga nikada nije niti
imao, a niti donio na sud. (1. Kazneno dijelo odvjetnika Rino Barbić) Sudkinja Jadranka
Jeličić je ekspresno to Rješenje od javnog bilježnika odmah protuzakonito poništila,
premda je znala da original ne postoji. (2. kazneno dijelo sutkinje Jadranke Jeličić).

5 Na prvom ročištu protiv moga brata sudkinja Jeličić je protuzakonito pozvala samo
mene, a nije pozvala moga brata da konačno donese original oporuke, ako ga ima.
Cijelo vrijeme je mene uvjeravala da je naš pok. otac bio na sudu i da je on to
potpisao, što sam ja negirao, jer on o tome nama ništa nije govorio, a što je
najvažnije da to sudkinja Jeličić, nije uopće upisala u djelovodnik suda, što po zakonu
mora biti. (3. kazneno dijelo sudkinje Jadranke Jeličić) Osim toga potpisi na
oporuci niti malo ne odgovaraju stvarnim i vjerodostojnim potpisima, kao što je npr.

11
 Dokaz 210
onaj na kartonu MUP-a, te potpisima kod matičara prilikom ženidbe i moga rođenja.
(4. kazneno dijelo sudkinje Jadranke Jeličić o lažnom sastavljanju oporuke bez
prisutnosti Bože Balić i falsificiranje potpisa)

6 Moj brat nikada nije došao na niti jedno ročište, a mi smo se 5 godina sudovali, bez
da je original donešen, što je protuzakonito. Ja sam godinama morao plaćati masne
iznose odvjetnicima i gubiti živce i zdravlje.Tek nakon 5 godina je „uskrsnuo“ original
koji je tobože pronađen na sudu, iako je ranije sud pismeno potvrdio da oni na sudu
nemaju ništa. Znači da je taj „original“ naknadno napravljen od fotokopije poslije 5
godina.

7 Ja sam odmah od sudkinje Vesna Kuzmičić (koja je preuzela slučaj) izričito tražio da
se taj „novouskrsli tzv. original“ pošalje na vještačenje, da se utvrdi vjerodostojnost
potpisa sa onim sa kartona MUP-a, da se utvrdi starost papira, otiska pečata i tinte.
Usprkos tome sudkinja je namjerno poslala fotokopiju na vještačenje, što je također
protuzakonito. (1. kazneno dijelo sutkinje Vesne Kuzmičić, jer nije poslala tzv.
original oporuke, na vještačenje starosti papira i otiska, nego kopiju)

8 Vještak Marjan Krajina kojemu je sutkinja Kuzmičić poslala fotokopiju oporuke, je

napravio „vještačenje po naruđbi“ i protuzakonito vještačio tu kopiju i tobože
ustanovio da ima nekih bitnih sličnosti, ali da on sa sigurnosti ne može tvrditi da su
potpisi vjerodostojni, jer nije dobio original oporuke, nego kopiju.

9 Iz ovoga je sasvim vidljivo i dokazano da su jedna i druga sudkinja korumpirane i da

su isključivo radile protuzakonito i to samo u korist moga brata, ne poštivajući zakone
Republike Hrvatske, kao i to da su potpisi na oporuci falsificirani, a što je najvažnije
da sastavljanje oporuke nije upisano u djelovodnik suda.

10 Ja sam se žalio na sve moguće institucije tražeći pomoć i reviziju moga predmeta
zbog protuzakonitih djela, pa su mi te sutkinje tako odbili sve što smo god tražili od
suda, izuzeće sudkinja, izuzeće suda, privremene mjere, jer je moj brat prodavao
imovinu i nadograđivao našu obiteljsku kuću, iako je spor bio u toku.

11 Na upite nadležnih institucija na moje pritužbe tadašnji predsjednik suda Paršić

(inače prijatelj moga brata), je protuzakonito ustvrdio da ja nisam stranka u postupku
u jednom od četitri spisa. Također i Županijski sud u Splitu je protuzakonito ustvrdio,
na upit neke institucije kojoj sam se ja žalio, da ja nisam stranka u postupku u
jedenom drugom spisu, takao da su iz mog predmeta nestala dva spisa. Međutim ja
imam kopije sva 4 spisa ovjerena i pečatirana od suda u Starom gradu. (znači, da su i
tu napravljena kaznena dijela od predsjednika suda u Starome gradu Željko Paršić i
Županijskoga suda u Splitu.

12 Kada sam vidio da je Sud u Starom gradu skupa sa te dvije sudkinje korumpiran i da
stalno donose protuzakonita rješenja, podigao sam kaznenu prijavu protiv obadvije

12
 Dokaz 211
sudkinje, i svjedoka koji su se potpisali na toj falsificiranoj oporuci. Međutim Dorh je
glatko odbio sve moje dokaze o protuzakonitim radnjama.

13 Također je moj brat najvjerojatnije uz te dvije sudkinje, podmitio i moju tadašnju

odvjetnicu Katju Vlahušić koja je namjerno radila protiv mene i nije me o ničemu
obavještavala, niti je poštivala pozive suda, tako kada je sud moj predmet stavio u
mirovanje i dao rok od tri mjeseca da se očituje, ona ni to nije napravila, tako da mi je
nanijela ogromnu imovinsku i neimovisku štetu, tako da sam ja izgubio spor i morao
platiti sudske troškove koje su mi ovrhom nalaćene, cca. 35.000,oo kuna, u sporu
kojeg sam ja 100 % morao dobiti, u jednoj normalnoj pravnoj državi i na jednom
normalnom nekorumpiranom sudu.

14 Osim toga bio sam prisiljen pognuti i drugu tužbu za isti predmet, što me naravno sve
dodatno mnogo košta, a ishod je upitan, jer na sudu u Starom gradu vlada mito i
korupcija, što je dokazano i u mnogim drugim predmetima, a zakoni, pravda i
poštenje je zadnja rupa na sviralu.

15 Ja sam protiv bivše odvjetnice morao podnijeti tužbu Odvjetničkoj komori radi teže
povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz Statuta hrvartske odvjetničke komore, a koji
su donijeli zaključak da je odvjetnica Vlahušić napravila tešku povredu dužnosti.
Nakon toga sam bio prisiljen dignuti još jednu tužbu, a sada protiv HOK osiguranja,
jer oni nisu htjeli isplatiti odštetu koju sam ja imao zbog njezinoga nesavjesnoga rada,
iako je disciplinska komisija HOK-a to pismeno potvrdila.

13
Dokaz 212

14
 Dokaz 213

Slobodna Dalmacija, 7. 12. 2017., str. 24

15
 Dokaz 214
HRVATSKI SVJETSKI SABOR
VIJEĆE HRVATSKOG NARODA

PRIJEDLOG ZA RASPRAVU I ZAKLJUČKE

NA SKUPU DANA 15. OŽUJKA 2018. GODINE

Gospođe i gospodo, učesnici ovoga današnjeg skupa HRVATSKOG SVJETSKOG

SABORA, dužan sam vam govoriti o jednoj vrlo ružnom saznanju:
Dobro je da naša, Predsjednica Republike Hrvatske, gospođa, Kolinda Grabar
Kitarović, obilazi naše iseljenike diljem svijeta. No ista nije upoznata, a treba ju
upoznati sa beskrupuloznim kriminalom koji se provodi na štetu naših iseljenika, ma
gdje bili.

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE je kristalno jasan i govori:

Članak 48.
alineja (1) Jamči se pravo vlasništva i
alineja (4) Jamči se pravo nasljeđivanja.

Dakle, u slobodnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj, vlasništvo i pravo

nasljeđivanja su ustavne kategorije.
Međutim, korupcija i kriminal okupirali su Hrvatsku a odvjetničko - sudska mafija
im je kičma. Ta konstatacija je od strane meritornih tijela EU.
Pametnom dosta.
Tu caruje sprega pojedinaca, koji znaju za svoje susjede, a i ne rijetko su im to
i rođaci, angažiraju „spretne“ odvjetnike, proglase te iseljenike (odseljenike ) da imaju
nepoznato boravište, te uz korumpirane sudce kroz institut „ogluhe“, na prvom ročištu
donesu presudu u korist tužitelja. U tom poslu sve se odvija u roku cca 2 mjeseca od
podizanja tužbe, presude, do uknjižbe u gruntovnici, pa do prodaje te iste zemlje ili
zgrada. Tako zarađeni novac „poduzetnici“ dijele između sebe
To poduzetništvo na hrvatski način, vrlo je aktualno na otocima, gdje je razvijen
ili se razvija turizam.

16
 Dokaz 215
Do koje tačke usijanja je došlo to „poduzetništvo“ vidi se iz slučaja otoka Hvara, gdje
su građani donijeli:
DEKLARACIJU
O OSNIVANJU
ETIČKOG TUŽITELJSTVA
Još u starom Rimu pojedinci su mogli ustati s narodnom tužbom (Actio
popularis) protiv onih koji su postupali protivno javnom interesu.
Ova etička tužba (Actio popularis) podignuta je protiv sudaca Općinskog suda u
Starom Gradu, zbog flagrantnog kršenja, pozitivnih zakona RH, Ustava RH, te sudačkog
kodeksa. Znači, sramoćenje časne sudačke dužnosti i nanošenje nesagledive štete na
ugledu i časti Republike Hrvatske.
Optužene su po gornjoj osnovi sutkinje:
1. Jadranka Jeličić,
2. Miljana Srhoj Buratović,
dok je predsjednik Općinskog suda u Starom Gradu,
3. Željko Paršić, kriv zbog nezainteresiranosti i propusta u vođenju istoga, mada
je višekratno upozoravan na štetno sudovanje 1. i 2. optužene.

Prema gornje iznesenome, tražimo od mjerodavnih sudskih i državnih organa da

provedu po ovoj OPTUŽNICI ETIČKOG TUŽITELJSTVA stručni nadzor te po okončanju
istoga, udalji 1. i 2. optuženu iz sudačke službe, nečasnim otpustom, a 3. optuženog
smijeni sa sadašnje dužnosti, uz opomenu.
Iz gornje iznesenog, predlažem vama, časnicima ovog svehrvatskog skupa, da
i vi podržite ovu deklaraciju, a sa istom da upoznamo i našu poštovanu, Predsjednicu
Republike Hrvatske, gospođu, Kolindu Grabar Kitarović,

U Zagrebu, 15. ožujka 2018. godine

Branko Čačuga
U prilogu imate :

1. Deklaraciju o etičkom tužiteljstvu PODPISANU OD PODRŽAVATELJA ISTE

2. Prilogu za raspravu na SJENICI HRVATSKOM SVJETSKOM
SABORU PODPISANU OD PODRŽAVATELJA ISTE

Branko Čačuga
mobi:00385 97 66 29 345 branko.cacuga@gmail.com

17
 Dokaz 216

IZVOR:
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=942297012614704&set=pb.100005032414012.-
2207520000.1525969799.&type=3&theater

18
Dokaz 217

19
Dokaz 218

20