You are on page 1of 64
Ce ee Ge CASOPIS ZA VAZDUHOPLOVSTVO, ae OORT eat AUN age Pre Te amr el PORT a cae Rr Peete ae ara e aor Mea ere Tat GALAKSUA G CASOPIS ZA VAZDUHOPLOVSTVO, ASTRONAUTIKU I ISTRAZIVANJE BUDUCNOSTI izdaje | NOVINSKO IZDAWAGKO PREDUZECE .OUGA 11000 Beograd, Vijkovceva 8 Telefon: 337-342 (vedakeia) 337-341 (prelate) direktor MLADEN STOUANOVIC glayni i odgnvorni urednik GAVRILG VUCKOVIC redakcijski kologijum Nenad Biron Tanasie Gavanouié sad Jakupovié Mian Kknedeié Bars Radunovié Bogaliub Samardais tenmigki urednik DUSAN ARANDJELOVIC Stampa oP DELO 61000 (jblana. Titova 35 RUKOPIS! SE NE VRAGAJU plata woe = ah Da-eAcvn 608-1-189-1 12a jeu gotinu ~ 6000: _1a Best mesesi ~ 3000 din. Io TEAST ~ A Dv BACON a U8 BIE 601-4 324-010-0088 jt 12000 ara leans) 3 La) 20 wah TOM)? 7 dag S828 Sag tana (ts 35 ae Palas) 8 snga (Say J 3 sete ae (2 1s Se me 6D due sists 1 W135 USS Sie? TH is 44 eh 17 See VAI BROJ STAMPAN JE U TRAZU OD 50.000 PRIMERAKA NA NASLOVNOJ STRANI: RADIO-TELESKOP PARKES (AUSTRALIA) MART 1. GODINA CENA S5DIN 1/72 SADRZAJ ‘Uz prvi broy 4 Covek i svemir 4 Da li nam je potreban svemirski program 6 VAZDUHOPLOVSTVO Kila u zamahu 8 Zakrveno nebo 10 Covek ili ptica 2 Romantika i posao 4 ASTRONOMYJA (Od kada postoji Univerzum 16 Zvezde w unutranjosti planeta ig ASTRONAUTIKA Novi prodor u svemir Ne Mas ipak ima Zivota 21 PROLOGHA Kandidat smrti: Zemlja 4 NAUCNA EANTASTIKA jt: Prolog 2» Kliford Sajmak: Des detinjsevo 30 RADIOASTRONOMJJA Poruke iz beskraja 37 Halo, Zemljo, da li me citas? 38 VIZIJE 1 HIPOTEZE Svemir je na’a sudbina 39 Da li su bogovi bili astronauti a2 FUTUROLOGYJA Snaga iznad Coveka i drustva? 4 INSTITUT Vinga juce, danas, sutra 50 MEDICINA Iz klini¢ke smrti u Zivot 33 Elektronska bolnica 34 BIOLOGIA Mozak = najsavrSenija kibemetska masina 56 GALAKSIJA ZA MLADE Skola u kojoj se uvek uti 38 Sobni model ,Kolibri” oO Velikani nauke: Rudjer Boskovié ot Jdedan od paradoksa nage publicistike je da u nevidenom Sarenilu listova, revija i Casopisa svih moguéih Zanrova nemamo nijedno ,,videnije” glasilo koje bi, na relativno popularan a ipak dovoljno egzaktan nacin, tretiralo nauku u sirem smisiu reci. Bilo je nekoliko pokuSaja te yrste, ponekad vise, ponekad manje uspesnih, ali svi su doZiveli istu sudbinu: ostali su samo pokuSaji, kratkag daha, efemernog delovanja, bez dovoljno snage da se odrze na novinskom trZistu. Pasie njih ostao je vakuum, praznina, jedna dZinovska neispisana stranica. Stampa univerzainog tipa, dnevna i revijaina, posteno se trudila da bad delimiéno ispise tu stranicu { tako odrZava nasu Siru javnost u toku zbivanja na dinamiénoj sceni nauke, domace i svetske. Razume se, to nije bilo dovoljno, jer bez specijalizovane tribine nema ni dovoljno Sirokag pregieda, ni dovoljno intenzivnog efekta. Svesni te Cinjenice, f inspirisani Zeljam da ucinimo sevap hiljadama onih koji Zele da imaju svoje specificno Stiva iz nauke, odiuéili smo da pokrenemo GALAKSIJU. Pouéeni primerima proslosti, nastojali smo da stvorimo Easopis koji bi bio autenti€éan u svojoj informaciji, aktuelan u svom izboru i stavu, angazovan, au isti mah i dovolino éftak i atraktivan da privuce Sto Siri krug Ccitalaca. Osnovne tematske smernice GALAKSIJE izriéito su naglagene unjenom podnasiovu: vazduhoplovstvo, astronautika, istrazivanje buducénosti, Medutim, ova definicija ne iscrpljuje spektar tema koje Ge na& Casopis da obraduje; ravnepravno mesto ée zauzimati i druge oblasti — astronomija, fizika, elektronika, biaologija, medicina, ekologija, jednom reéi sve discipline nauke i tehnike, sa jasnim akcentom na onome Sto je novo, sveze, avangardno, dakle okrenuto prema buducnosti. TeZak zadatak? Naravno; ali ne i takav da se ne bi mogao obavijati na jedan korektan naéin, Sto (nadamo se} pokazuje veé i ovaj prvi broj naseg Casopisa. Podrazumeva se da nam tek predstojt borba za definitivan, kvalitet, i mi éemo nastojati da budemo na visini posia koga smo se fatili. U tom nastojanju dragocenu pomoe ée nam pruditi Struéni savet, sastavijen od eminentnih predstavnika nase nauéne misli, koji ée, ne samo sugestijom nego i aktivnom saradnjom, doprineti da GALAKSIJA Sto kompetentnije izvrsi svoju misiju. Imena élanova Saveta objaviéemo u siedecéem broju. Jog jedna napomena, posiednja po redu mada ne i po vaznosti: nije nam namera da budemo glasilo lokainog, hermetizovanog smera, - yweé opstejugosiovenska tribina, otvorena 2a sve one koji Zive kroz nauku i za nauku. Ovaj poziv na saradnju nije ucinjen samo reda radi. DILEME Uskoro se navréava petnaest godina od dana kada je Sovjetski Savez najavio poéetak nove, kosmiéke ere. Podsetimo se: 4. okto- bra 1957. godine u orbitu oko Zemije lansiran je prvi vestacki zemijin satelit , sputnjik |’. Bio je to veliki uspeh SSSR-a, ali i nauéni izazov Sjedinjenim Drzavama, koje nisu zelele da zaostanu. Otpoéela je wtrka u osvajanju kosmosa™. Prema nekim nezvaniénim podacima, SAD su u realizaciju raznih kosmiékih programa ulozile oko 50 milijardi dolara, od €ega samo na projekt ,Apolo” oko 24 milijarde. Stotine hiljada vrhunskih nauénika i struénjaka udruZili su svaje napore, obrazujuci najbrojniju i naj- kvalitetniju specijalizovanu ekipu koja je ikada stvorena radi realizacije jednog gigant- skog poduhvata. | pored sve spektakularnosti napora u osvajanju svemira, uvek se postavija jedno pitanje: da li su kosmiéki letovi Zaista neophodni? Svi se slazu da su dosadaégnji letovi na Mesec bravurozno izvedeni. Medu- tim, ima i onih koji istiéu da letovi na Mesec predstavijaju majstoriju koja nema nikakve praktiéne vrednosti i da su jedino sjajna manifestacija neograniéenih moqguénosti ko- je stoje pred Govekom. Zar ne bi bilo bolje, pitaju se oni, da se milijarde dolara i rublji koje se nestedimice trose na osvajanje Vasione iskoriste za reSavanje problema kojih i te kako mnogo ima na Zemlji? Ukratko, da li Gitava ova trka u kosmosu ima ikakve svrhe za obiéne smrtnike, pri- kovane za Zemlju? Moda je skepticizam i zabrinutost mno- gih umova najplastiénije izrazio poznati britanski istoriéar Arnold Tojnbi, istakavsi da osvajanje Meseca predstavlja nesaviadivi raskorak izmedu tehnologije i morala. ,Putovanja na Mesec podsecaju, u izves- nom smislu”, rekao je Tojnbi, ,,.na podizanje piramida i raskoSnih dvorova Luja XIV u Versaju. Nije li skandalozno da se nesto sliéno Gini i danas, u trenutku kada na Zemlji ima tolike ljudskih biéa kojima nedostaju osnovna sredstva za Zivot? Ako ste toliko sposobni da stignete na Mesec, zar ne osecate stid Sto niste u stanju da reSavate ovozemaljske Ijudske probleme? “ Veliki broj nauénika i struénjaka, medu- tim, ne slaze se sa ovakvim rezonovanjem. Naprotiv, oni smatraju da se i sada raspolaze sa dovoljnim potencijalima i za osvajanje Meseca i za reSavanje problema na nasoj planeti. Oni istiGu da samim tim sto osva- janje kosmosa rada nove ideje, kristalise 4 Ir ew VELIKI IZAZOV nove stavove i rezultira u novim tehnikama i strukturama rukovodenja poduhvatima veli- kih razmera, Covek priprema teren za predu- zimanje velikih ofanziva Giji je cilj resavanje nagomilanih drustvenih i materijalnih prob- lema na Zemiji. Setimo se jednog istorijskog primera: Kolumbova ekspedicija, koju je uputila Spanska kraljica Izabela pritisnuta finansij- skim problemima, oznacila je pocetak jed- nog novog velikog ciklusa u istoriji Covecan- stva. Ona je omogucila Coveku da zagospo- dari morima i da éitav ljudski rod objedini u jednu veliku zajednicu, povezanu iu zlu iu dobru. S pravom mozemo reci da doZivljavamo nesto sliéno, dok se spremamo da uputimo nove ekipe u neispitana kosmiéka prostran- stva. Ne samo zbog toga sto Vasiona daje svojevrsnu dimenziju potencijalno novim resursima, ni zbog moguénosti otkrivanja zivota na drugim planetama (mada treba priznati da je reé o moguénostima koje su 5 sada mnogo ostvarljivije nego u proslosti). Od daleko veée vaznosti je znacajno akumu- liranje nove tehnike i tehnologije, kao rezultata decenije i po kosmickih istrazi- vanja. Uticaj tih istrazivanja — koja neki naziva- ju. najvecom od svih avantura u koje se céovek do sada upustio — toliko je veliki da obecéava da nas uvede u novu etapu civiliza- cije Cije se konture, istina, joS ne mogu jasnije sagledati prvenstveno zbog toga Sto ona Gini tek prve korake. Potencijalne moguénosti Svemira nepoznate su u istoj onoj meri u kojoj su bile nepoznate moguc- nosti Novog sveta, posle povratka Kolumba iz Amerike u Spaniju. Letovi na Mars predvideni za pocetak sedamdesetih godina (éiji poéetak je sukce- sivno pomeran tako da se smatra da ¢e poéeti oko 1976. god.) verovatno Ce biti preskupi za Sjedinjene Drzave ili Sovjetski Savez pojedinaéno. Zajedniékim naporima na ovom i drugim projektima u vezi sa Ivan Tabakovic: ,, Svemirska laboratorija’’ — kolaz — 1964. i osvajanjem kosmosa bi¢e mogucno ostva- renje plodne saradnje na podrucjima na kojima predubedenja i sukobi interesa naj- manje dolaze do izrazaja. U kosmickoj eri, kada problemi dobijaju globalni karakter, saradnja u kosmosu u kome Gitavo Covecan- stvo ima zajedniéke interese mora da ima odredene reperkusije i na situaciju na Zemlji. A u trenutku kada kosmiéka istrazivanja postanu prioritetna aktivnost, njihov znacaj ée dati novi podsticaj medunarodnoj saradnji u osvajanju kosmosa. Ako éak i prihvatimo tezu da niko ne zna kuda ée nas odvesti ovi novi poduhvati u kosmosu, ni kada ¢e novi svetovi biti otkriveni, jedno je sigurno — prvih petnaest godina kosmiékog doba u dovoljnoj meri su nam ukazale na ono Sto nas cCeka u buduénosti. TRIBINA a i na | i Jugosloveni i svet Pise: Goran Hudec OVEMIROK! PROGRAM? Jugoslavija? Svemirski program? Privlaé- na ideja, reci éete, ali zar nemamo dovoljno problema kod kuée i otkud nam toliko para da ih rasipamo svemirom? Uostalom, i misljenje je prosje¢nog Amerikanca da je Citav svemirski program bacanje novea kroz prozor, A nagsli bismo sliénih ideja i na drugim meridijanima nase planete. Ipak, pokusajmo malo razmisliti, to nas nista ne koSta, Pogledajmo kako su druge zemlje kreirale svemirske programe, koji motivi su ih pokre- nuli i kakve koristi su oekivale. Lansiranje satelita je omoguéeno razvo- jem interkontinentalnih balistiékih raketa. Rakete su rasle, od za danasnje pojmove pitomih V-2, do diZinovskih interkontinen- talnih nosaéa A, H i Co bombi. A oni koji su ih stvarali, htjeli su i drugima pokazati Sta sve mogu. Bilo je gotovo dovoljno smrtonos- nu bojevu glavu zamijeniti kuglicom koja pjeva bip-bip, Gita Maove stihove ili boziénu poruku ameri¢kog predsjednika, pa da se poberu aplauzi svjetske javnosti za visoka dostignuéa. Bez ikakvih iluzija, situacija ni danas nije drugacija: osim ,,Saturna” i japanske rakete , Lambda”, sve ostale rakete nosaci satelita su adaptirane vojne rakete. Vojni stratezi ne daju vise za to ni pet para. Sve finese lansiranja i upravijanja su savladane, i nije vise nikakav problem iz Donjih Mikanovaca pogoditi €aékalicu na Juznom polu. Upravo to je jedan od razloga stagnacije astronautike posljednjih godina, posebno u SAD i SSSR. Vojni stratezi traze sve minijaturnije rakete, a potrebe astronautike su dijametraino su- protne, Zato se astronautika najzad okrecée raketnom avionu (éesée upotrebljavan ter- min — raketoplan) kao najpovoljnijem pre- voznom sredstvu, neéem Sto je pod normal- nim okolnostima trebalo uGiniti jos prije 15 godina. Drugi veliki motiv u prvoj ,,romantiénoj” fazi astronautike bio je nacionalni prestiz. Vazno je bilo biti prvi, sredstva se nisu Stedjela, programi su ponekad vodili vise racuna 0 propagandnom nego o praktiénom efektu. Spomenimo samo britanski projekat Crna strijela”, koji je obustavijen odmah nakon lansiranja prvog satelita, i ,,Apolo” program, gdje stvarno nije jasno Sta je bilo vaznije — sti¢i na Mjesec do kraja 1969, ili istrazivati Mjesec. potrenan Ovaj period trke je zavr3en. Medalje su podjeljene i duhovi se polako smiruju. ,Civilna” astronautika stekla je pravo glasa, a tu su kriteriji i drugaéiji i ozbiljniji, Pouka 7a nas Svemirski programi finansiraju se iz dr- zavnih budZeta. To je normalno, jer izdaci su takvi da nijedna privredna organizacija ne bi mogla da ih podnese. Interesantno je raz- motriti na Sta se troge ta sredstva. Priblizno 70 odsto sredstava nekog programa odlazi na konstrukciju objekata (raketa, svemirskih brodova, satelita i sl.) a na tro$kove izrade, lansiranja, pracenja i analize rezultata otpada ostatak. Neki podaci su gotovo paradoksal- ni: konstrukeija Lunarnog modula svemir- skog broda Apolo stoji 1,5 milijardi, a izrada pojedinog primjerka 15 miliona dolara. Uz put recéeno, astronomski iznosi rubalja i dolara koji su bili potrebni za savladivanje pojedinih tesko¢éa i rjeSavanja tehniékih problema posljedica su trke za prioritet. Sve bi to bilo mnogo jeftinije, racionalnije i sa vise naucno vrijednih rezultata bez nepo- trebne Zurbe. Kada se ameriéki svemirski program sveo na razumniji tempo (za njiho- ve poreske obveznike), NASA je otpustila 200 000 svojih struénjaka angaZovanih samo radi ,,cajtnota” u trci za osvajanje Mjeseca. S druge strane, nisu nam poznati rezultati strukturalnog prestrojavanja sovjetske koz- monautike u periodu 65—67, ali rezultati su evidentni. Vrijednost nauénih rezultata ne moze se finansijski izmjeriti, jer se preteZno radi o fundamentalnim istrazivanjima, do Gije ée primjene tek doci. U pitanju su ulaganja u tehnologiju i znanje koje ¢e omoguciti komercijalno koris¢enje svemira, Posredni rezultati svemirskih istraZivanja, primjena tehnoloskih novosti i izuma razvijenih radi svemirskih letova u drugim privrednim gra- nama vrio je vazan plus kada se sabiru rezultati. Vrijednost patenata dobivenih ,,uz put’ u programu ,,Apolo” je oko 10 milijardi dolara, odnosno 40 odsto od ukupnih troskova. Upravo su istrazivanja obavijena za ostvarenje letova u svemir rijesila Citav niz tehnoloskih problema za cije se rjeSavanje inaée ne bi naglo sredstava. Satelit tipa ,/ntelsat” Me@unarodnog konzorcijuma za satelitske telekomunikacije, Ciji je élan i Jugoslavija Izvucimo iz ovog iskustva jednu pouku za nas, Najvece koristi od svemirskih programa imaju organizacije koje projektiraju i proiz- vode satelite, rakete, svemirske brodove, opremu koja se ugraduje na Zemlji. Korist je dvostruka: financijska za proizvodaéa (pro- fitna stopa industrije svemirske opreme u SAD znatno prelazi prosjek) i tehnologka, koja se odrzava na Gitavu privredu. Ako govorimo o komercijalnim sateliti- ma, obiéno se misli prvenstveno na meteoro- loske i telekomunikacione satelite. (Tu je i Jugoslavija ukljuéena kao ¢lanica meduna- rodnih organizacija,) Primjena takvih satelita i orbitalnih stanica Ge veé u_ najblizoj buduénosti znatno prosititi podruéje komer- cijalne primjene. Tu dolaze u prvi plan navigacioni sateliti (pomorski i avionski promet), geoloski sateliti (pronalaZenje rud- nih nalazista, za sada prvenstveno nafte i vode), sateliti za praéenje jata riba, za pracenje rasta poljoprivrednih usjeva. Sve te primjene interesiraju i nas. 6 Cini se da iz svjetske situacije priliéno jasno slijedi kakva bi trebala biti nasa orijentacija i koje korake treba preduzeti. Vazno je da komercijalne satelite koristimo svagdje gdje za to postoji ekonomsko oprav- danje. To, dabome, treba platiti i nas oéekuje devizni deficit na tom podrucju; izlaz bi bio osposobljavanje nase industrije da isporucuje opremu potrebnu Za istraZiva- nje svemira i domaéim i inozemnim potrosa- cima. Naga armija nema agresivnih namjera niti ambicija za militantnim svemirskim progra- mom. Ipak, potrebno je uspostaviti prisnu vezu izmedu civilnih i armijskih struénjaka. Mozemo se nadati da ée jugoslovenski svemirski program imati nesebi¢nu podrsku nase armije, kako je to postala praksa u nizu drugih istrazivanja. Saradnja s dragima Budimo realni i priznajmo da nemamo moguénosti da financiramo (za nage pojmo- ve) megalomanske projekte, kao Sto bi, na primjer, bila izgradnja vlastite rakete nosaca, To nam odmah i odreduje pravac naseg programa — suradnja sa drugim zemljama. Primjera takve suradnje veé imamo u svijetu, bilateralnih (tipa: moj satelit — tvoja raketa) i multilaterainih, kao Sto su EUROSPACE ili INTERKOSMOS. Zahvaljujuéi naSem polo- zaju u svijetu, mi imamo moguénost da suradnike i oblik suradnje odaberemo tamo gdje nam to najbolje odgovara. Takav pri- stup bio bi dobar pocetak, omogucio bi nam da se angaZiramo na problemima koji nas interesiraju ida paralelno obuéavamo kadro- ve Za pripremu i obradu istrazivanja, kon- strukcione biroe i nau industriju za izradu potrebne opreme. Ovdije stalno pisem ,,treba poéeti’, iako smo veé krenuli sa izgradnjom stanice za odrzavanje veze sa _ satelitima. Opremu éemo uvesti, kaZu, iz Japana, a nema sumnje da bi bilo bolje da sami izvozimo opremu 2a satelitske stanice. Ili, da se pokuSam poetski izraziti: umjetnik je onaj koji stvara, a ne sluéajni posjetilac koji se divi umjetniékom djelu. Svjetsko trziste svemirske opreme iznosi oko 10 milijardi dolara godisnje. Pristojan kolaé kojim se drugi slade bez naSeq uceSéa, a treba otekivati stalan i brz porast narudZbi u duzem periodu. Jedan od zadataka naSeg svemirskog programa bio bi osposobljavanje jugoslavenske industrije da isporuéuje opre- mu potrebnu za svemirska istrazivanja. Bez pretenzije na sveobuhvatnost, iznijet éu nekoliko primjera gdje vjerujem da takve moguénosti postoje i danas. Bilo bi mi drago da netko pronade nove moguénosti_ ili korigira moje pretpostavke; svaka diskusija o ovom problemu moZe donijeti samo koristi. mame espevie predusiove Spomenuo sam veé ranije raketne avione. SAD su nedavno odobrile 5,5 milijardi dolara za izgradnju raketnog aviona koji bi od 1978, saobraéao izmedu orbitalne stanice j aerodroma na Zemlji (12 putnika ili 24 tone tereta). Sliéni projekti izradeni su pred 7 vise godina u Z.Njemackoj (Junkers) i Francuskoj (Dessault — proizvodac Mira- ge-a) i stvarno je samo pitanje vremena kada ée poteti izrada prvog evropskog ,,svemir- skog taksija’’. Prosle godine je naSa avionska industrija (koja poslednjih godina sa velikim uspjehom izlaze na medunarodnim salonima aviona) sklopila ugovor o suradnji na kon- struiranju aerobusa. Dakle, renome u svijetu imamo, osim toga raspolazemo opremom i struénjacima za aerodinamicka ispitivanja. Aerodinamiéka ispitivanja su posebno inte- resantan i jedan od najvaznjih problema pri konstrukeiji raketnih aviona gdje se trazi visoka stabilnost i na hiperzvuénim (28 000 km/h — pri ulasku u orbitu) i na niskim brzinama (270-370 km/h brzina ateriranja). Zar se tu ne pruZa mogucénost da se najdirektnije ukljucimo u svemirska istra- zivanja? Na3i eventualni partneri bi svakako trazilidai maga zemlja sudjeluje u financira- nju dijela troskova programa, najvjerojatnije u vrijednosti poslova koji bi se obavljali u nagoj zemlji, kao Sto je uobiéajeno u takvim medudrzavnim aranzZmanima. Postoje moguénosti da se nagi instituti vezani uz elektronsku industriju pozabave proizvodniom specijalnih elemenata za in- strumente na satelitima i svemirskim sonda- ma. Ima tu dosta problema koje treba rijesiti, funkcioniranje poluvodiéa na visim temperaturama, funkcioniranje opreme uz jaku ionizaciju okoline itd. A sem toga, nije sve u svemiru! Zar da se unaprijed osudimo na uvoz opreme Za navigaciju putem satelita koja ée se ugradivati na avione i brodove? Kada budu lansirani navigacioni sateliti, svaki avion i brod ée trebati opskrbiti neophodnom opremom. Ako na_ vrijeme pridemo projektiranju i usavrsavanju tehno- logije, napraviti Cemo ne samo dobar posao nego i steéi ugled u svijetu. A sliénih primjera moglo bi se navesti Citav niz. Otkriéa u mauci se ne. daju forsirati; ponekad su ona i sluéajna ako se radi nesto sto je po problematici blisko, ali sve dok se nitko time ne bavi ne moze se ocekivati, na primjer, da se realizira ionski motor ili Sto sliéno. A da se realiziraju fundamentalna rjesenja, ne treba uvijek velikih sredstava — treba vise strpljenja, eksperimentiranja i studiranja. Konaéno, zar se ne bi, na primjer, nage opservatorije i fizikalni instituti mogli kon- centrirati na jedan od za sada neobuhvacenih problema, kao Sto je istrazivanje Sunca iz malo vece blizine i pripremati instrumente, sredstva za komuniciranje Cijim razvojem se jos nitko ne bavi. Uspjeh bi bio zagarantiran, a sredstva uloZena u takav posao bila bi sigurno rentabilnija od nagrada za Sahovske mecéeve ili koride. PokuSajmo jednom ono Sto bacamo kroz prozor upotrebiti za pamet- nije stvari. Bez uvrede! SEST PRIMENA TELEKOMUNIKACIONIH SATELITA: Dana&gnje korigéenje telekomunikacionih satelita za interkontinentalne veze predstavija samo prvi korak u opstoj revoluciji na podrucju tehnologije komunikacija. Crtezi prikazuju neke najupadijivije karakteristike razvijene globaine satelitske telekomunikacione mreze. (1) Interkontinentaine veze izmedu stanica. (2) Visestruki prilaz telekomunikacionim satelitima omoguéuje da mnoge zemlje koriste moguénosti prenosa posredstvom jednostavnih malih i jevtinih prikljuénih zemaljskih stanica. (3) Satelitski sistemi za vazdu&nu i pomorsku navigaciju kao i sistemi za kontrolu saobraéaja omoguéuju vecu bezbednost na pretrpanim pomorskim i vazdugSnim saobraéajnicama. (4) Relejni sateliti postavljeni oko Zemlje smanjuju potrebu za globalnom mrezom vasionskih stanica za pracenje i prikuplianje podataka. (5) Satelitski TV programi za Skole i nepristupaéna sela. (6) Direktne emisije — telefonske i TV — preko televizora u stanovima. VAZDUHOPLOVSTVO tere iai im ciel Le jugoslovenskog vazduSnog saobracaja Dok godiSnja stopa porasta vazdusnog saobracaja u svetu iznosi oko 18 odsto, u Jugoslaviji se krece i do 35 odsto. Takav ,bum” nisu ocekivali ni najveci optimisti. Poslednjih desetak godina u Jugoslaviji su intenzivno gradeni aerodromi. Ti objekti, sposobni da prime i najsavremenije tipove aviona osim ,,dzambo-dzetova’’, danas po- stoje u svim nasim glavnim i turisti¢kim centrima. Pored Beograda, .izgradeni su i aerodromi Zagreb, Ljubljana, Sarajevo, Tito- grad (koji se modernizuje), Skoplje (koji se, takode, modernizuje); zatim, aerodromi u lets ater dime (eel ua PL a cde eo Split, Dubrovnik, Tivat i Ohrid. U toku je modernizacija aerodroma u Pristini i Mosta- te Medutim, uvodenje vazdusnih kolosa u saobraéaju predstavija prelomni trenutak u razvoju vazdu5nog saobracaja u celom svetu. ,Dzambo-dzet" zahteva drukéiju opremu aerodroma, druk¢iji prihvat i otpremu avio- na + putnika, veée prostore.u pristanisnim kompleksima. Ove masine zahtevaju stalno prilagodavanje aerodroma, pa i nasih, potre- bama sve obimnijeg vazduSnog saobraéaja. DRUGA ETAPA RAZVOJA: SEKUNDARNI AERODROMI Najveci evropski aerodromi stalno su u izgradnji. Gradevinske skele gotovo se ne skidaju sa aerodroma ,,Hitrou”’ u Londonu, »Fjumiéino” u Rimu, ,,Orli’ u Parizu, Cirihu, Minhenu, a u toku je izgradnja novog ,dzinovskog” aerodroma ,,Rosi-An Frans’’ kod Pariza, sa godisnjim kapacitetom od 30 miliona putnika., To praktiéno znaéi da i svi nasi aerodro- mi, koji se danas nazivaju modernim, mogu to ne biti sutra, ukoliko se ne budu stalno prilagodavali zahtevima vazdusnog saobraéa- ja. To znaéi da je neophodno stalno raditi na modernizovanju aerodroma, stalno ih dogra- IVE CME ME gi eeer mere Cnr me erase tise at el ents i Stru€njaci Savezne uprave za _ civilnu vazdusnu plovidbu razradili su prosle godine, zajedno sa republikama i drustveno-poli- tiékim zajednicama, program mreze takozva- nih sekundarnih aerodroma, Ovi aerodromi se grade u srednjim privrednim i turistiékim centrima, u regionima koji su sada isuvise udaljeni od aerodroma, tako da su praktiéno van vazdusnog saobraéaja. Putujuci svet iz tih delova nase zemlje — poslovni |judi i turisti — nisu u stanju da koriste blagodeti vazdusnog saobracaja. Neprihvatijivo je da poslovni Ijudi putuju automobilom ili auto- busom 4 ili 5 Gasova do najblizeg aerodro- ma, da bi zatim za jedan ili dva asa stigli avionom do drugog kraja Jugoslavije, ili do glavnih centara Evrope. To je veoma neprak- idlotale Mme Leah (lel) aCe ee M2 onl] coe privredu i poslovnost uopste. Upravo iz ovih razloga, desetine hiljada putnika liSavaju se udobnosti i brzine vazduSnog saobraéaja. Detalj sa aerodroma »Beograd” u Suréinu: »Boing-707”" se veé duze vremena nalazi u sastavu JAT-ove vazdusne flote Sekundarni aerodromi bili bi komple- mentarni postojecim. S njih bi se odrzavao saobracaj do velikih primarnih aerodroma, a odatle bi se putnici, turisti i poslovni Ijudi Taj enema L Ce tsay Male lar [cele meso obraéaj. Predvidena je izgradnja mreze se- kundarnih aerodroma u WNisu, Kragujevcu, Ziatiboru, Derdapu, Kopaoniku, Severnoj Vojvodini, lvangradu, Zabljaku, Osijeku, Hvaru, Visu, Koréuli, Tuzli, Banja Luci, Bihacu i Mariboru. MOSTOVA, BOLNICA! AERODROMA NUE NIKADA DOVOLJINO Izgradnjom ovih aerodroma svi regioni nase zemlje biée ukljuéeni u vazdusni sa- obraéaj. To ce dovesti i do poveéanja prometa na postojecim — medunarodnim aerodromima. Prema tome, neprihvatijiva su misijenja nekih kriti¢ara da ée zbog mreze sekundarnih aerodroma do¢i do opadanja prometa na sadasnjim. Podsetimo se samo kritika iz 1962. godine, kada je puSten u saobraéaj beogradski aerodrom. Govorilo se: Evo jos jednog primera nase grandoma- nije’, ,,sta 6e nama ovako veliki aerodrom”. Medutim, samo osam godina kasnije, taj »veliki’ aerodrom postao je tesan i za ovu vrstu vazdusnog saobra¢aja. Za jedanaest meseci prosie godine preko beogradskog aerodroma prevezeno je milion putnika! RESUME iT Lic: Mel Mal) cM decay lee ge al 8 tivatski aerodrom. Medutim, podrucje Crno- gorskog primorja ovim aerodromom dobija veoma mnogo. Skra¢uje se duzina autobu- skog prevoza putnika za ceo Cas, a to mnogo znaci. | jos nesto, sve turistic¢ke zemlje smatraju da svaki region sa najmanje 10000 turisti€kih postelja ima opravdanja za izgrad- nju aerodroma. Sliéna je situacija i sa prigovorima na Severno primorje. Postoji misljenje da nije trebalo graditi aerodrom na ostrvu Krku, kada veé postoji aerodrom u Puli, mada je jasno da podrucje Hrvatskog primorja ne moze zadovoljiti samo jedan aerodrom. Neprihvatijivo je glediste da put- nik, turista, doleti iz jednog dela Evrope za éas ili Gas i po, a da se dva puta toliko vremena_ ,,lomata’’ autobusom do mesta opredeljenja. To je neprihvatijivo, jer takav putnik-turista do¢i ée nam jednom i nikad ion SNAZNA VAZDUSNA FLOTA Sto se tiée druge. komponente _naseg vazdusnog saobraéaja — vazdusne flote — poslednje tri godine krenulo je nabolje. Pocetkom 1969. godine, Savezno izvrsno vece donelo je odluku da JAT i Inex Adria treba da se orijentiSu na isti tip aviona za srednje linije. Na bazi takve odluke, JAT | Inex Adria nabavili su 72 najmodernijih aviona tipa ,,DC-9"’. Jugoslovenski aerotrans- port ima u planu dado 1975. godine poveéa svoju flotu miaznih aviona DC-9 na 20 Eye ech B ProSle godine u nas vazduSni saobracéaj prvi put je uveden i Cetvoromotorni mlaz- njak dugoprogas ,,Boing-707’. To, nema sumnje, predstavija revolucionaran dogadaj. Uopste je poznato da samo promet na dugaékim linijama u vazdusSnom saobraéaju donosi dobit; kratke i srednje linije su na granici rentabiliteta, zbog toga Sto su na drugim, interkontinentalnim linijama_ tro- Skovi po jednom avio-kilometru manji za gotovo 50 odsto. Prosie godine JAT je stupio i na veliku medunarodnu vazduho- © plovnu scenu. Ove godine Ge biti nabavijena ili zakupljena najmanje tri Cetvoromotorna mlazna aviona. io) ccc0 er Da eT MA ce Ce svoju flotu uveca jednim interkontinental- nim mlaznjakom. To je odluka od velikog znaéaja, jer treba oGekivati da ¢e ovi potezi znaciti poboljSanje ekonomske situacije na- sih kompanija i ukljuéivanje u medunarodnu podelu rada na ravnopravnijim osnovama nego do sada. Ima viSe znakova da Ge i nase drustvo osetnije podrzati nastojanja nasih vazduhoplovnih kompanija da umnoze svoju modernu flotu. To je sigurno u interesu cele zajednice, u interesu cele privrede, a naroci- to turisti¢ke, Jer, pored politi¢kog prestiza, u_ekonomskom pogledu znaci veoma mnogo jugoslovenska zastava na trupu aviona koji sleée u Tokio, Singapur, Sidnej, Toronto, _ Njujork, a uskoro treba oéekivati i otvaranje direktne linije Beograd—Peking. KONTROLA LETENJA — GARANCUA BEZBEDNE VAZDUSNE PLOVIDBE U narednim godinama treba racunati sa uvodenjem u saobraéaj i ,,dzambo-dzetova”’ Medutim, kada je u pitanju takozvani mali, unutrasnji saobracéaj — ima jos dosta nerese- nih pitanja. Kao prvo, smatra se neophod- ] nim uvodenje u saobracaj manjih dvomotor- nih mlaznih aviona sa kapacitetom 30 do 40 sedista, koji bi mogli da slecu i polecu i sa manjih aerodroma. Nasa sluzba bezbednosti vazdusne plovid- be isla je ukorak s razvojem saobraéaja u tem Na prvi pogled (uzimajuci u obzir veliéi- nu vazdusnog prostora), moze izgledati da oko 200 aviona, koji istovremeno lete, ne bi trebalo da stvaraju nikakve probleme. ,,Nebo je Siroko i veliko!’’ Medutim, detaljnije upoznavanje sa sistemom vazdusne plovidbe pokazuje da vecina vazduhoplova u stvari leti u priliéno ograniéenom prostoru. Svi avioni koji lete u naSem vazdusnom prosto- ru, lete vazdusnim putevima, mrezom ,,nebe- skih autostrada’’. A broj vazduSnih puteva je ogranicen, tako da vecina aviona leti duz relativno malog broja vazduSnih koridora. Zatim, svi avioni opste avijacije (poslovna, privredna, sportska i dr.) i avioni u putnic- kom saobracaju, danas koriste vazdu&ni prostor isood 13000 metara, dok vojni saobraéaju i do visine od 118 000 metara. Da bi se sprecéili sudari, a zakaSnjenja i - zaguSenost sveli na minimum, potreban je neki metod za kontrolisanje ovih vazduho- plova. Sem toga, vecina aviona koristi samo manji broj aerodroma. Da bi se _ resio problem zaguSenosti ij eventualnih sudara, organizovan je sveobuhvatni sistem kontrole letenja i vodenja vazduhoplova. Prakticno, od trenutka kada pilot dobije dozvolu da upali motore, pa dok ne sleti na odredeni aerodrom, on je stalno pod nadzorom i ,,u rukama”’ kontrolora letenja. Od osnivanja saveznog organa 2a civilno vazduhoplovstvo, sada Savezna uprava za civilnu vazdusnu plovidbu, — 1947. godine, do danas organi kontrole letenja postigli su zavidne uspehe. |zmedu ostalog, moze nam sluziti na Cast da u Jugoslaviji nije bilo nijednog nesreénog slucaja ili sudara gre- Skom ove sluzbe. Najtezi period, kada se samo uz pomoc trofejne tehnike vrSila kontrola vazduSnog saobraéaja, prosao je. Sada je upravo u toku izgradnja regionalnih centara za vodenje vazduhoplova. U Beogra- du i Zagrebu bicée smeSteni najmoderniji Skolski centar Savezne upra- ve za civilnu vazdusnu plovidbu smesten je u neposrednoj blizini aerodroma ,,Beograd” u Surci- nu. Za kratko vreme, ova ,,labo- ratorija’’ kadrova proéula se u Evropi. Pored Skolovanja kon- trolora letenja za potrebe naseg civilnog vazduhoplovstva, u sa- vremeno opremljenim kabineti- ma obuéavaju se i vojni kontro- lori letenja, a krajem prodsle godine u Skolske klupe seli su i pitomci iz nekoliko stranih ze- fle U 1971. godini Skolovanje su zavrsile dve klase pitomaca (¢e- trnaesta i petnaesta), a u toku je Skolovanje Sesnaeste i sedam- naeste klase. Nastavu pohada 28 kandidata koji su se opredelili za poziv kontrolora letenja. Pored ove profesije, samo pro- Sle godine 322 inzenjera i tehni- éara, koji rade ma odrzavanju najsavremenije elektronike i ra- dionavigacionih uredaja i radara, pohadali su nastavu u Skolskom centru, Jer, u vazduhoplovstvu se $kolovanje nikada ne zavrSava. eee 4: oes) |e) dies) ape meseci ,,brane’”’ svoju letacku dozvolu, tako i njihove kolege na zemlji gotovo svakodnevno osvezavaju stecena znanja. Tues eee morta slot a vazduhoplovaca, Na slici: grupa maligana na putu za Split radari kojima ée se ,,pokriti cela Jugoslavi- ja. Zatim, raCunarski uredaji i kompjuteri, pomocu kojih ée nasa kontrola letenja moci TiS TL

You might also like