GRAĐA I FUNKCIJA LIMFNOG

TKIVA PRIDRUŽENOG
SLUZNICAMA (IMUNOSNOG
SUSTAVA SLUZNICA)

koža je izložena vanjskim uvjetima

ali je “zatvorena”

dermis i epidermis

keratin

lojnice premazuju kožu masnim slojem koji
održava pH površine 3 do 5 te slanost

sluznica (mukoza) je “nastavak”
kože

pokriva unutarnje površine organizma:
šupljine probavnog, dišnog, mokraćno-
spolnog sustava i spojnicu oka

sluz (mukus) = mukozni gel (glikoproteini)

mehaničko čišćenje
 odumiranje i ljuštenje površinskih stanica
(deskvamacija)

gutanje i defekacija
 strujanje zraka – mikrotrepetljike - kihanje,
kašljanje (Schaechter et al. Mechanisms of
Microbial Disease, 2nd Ed.)
 ispiranje površina (mokraća, slina, sluz, suze)
 Ukupna površina LIMFNO TKIVO PRIDRUŽENO SLUZNICAMA
sluznica je ogromna

engl. Mucosal Associated Lymphoid Tissues (MALT)
Antigeni iz
mukozna barijera i druge stanice koje su pridružene ovim
Bakterija hrane epitelnim stanicama mogu se podijeliti u 4 glavna anatomska
Virus Alergeni područja:
Površina: ◦ nazalni (tonzile, slinovnice),
s-
◦ dišni,
IgA
◦ probavni (Peyerove ploče, mezenterijski limfni čvorovi, crvuljak,
Mukozna linija obrane pojedinačni limfni čvorovi), i
◦ urogenitalni

Podjela na odjeljke je važna jer stanice koje su podražene u
200 puta veća od jednom odjeljku vraćaju se u isti odjeljak (imunizacija na
ukupne površine određenom mjesto zaštićuje samo to mjesto; nema sustavnog
kože odgovora)

BIOLOŠKE ZNAČAJKE LIMFNOG TKIVA Prirođena imunost

PRIDRUŽENOG SLUZNICAMA (MALT) (antigen-nespecifični mehanizmi)

sluznice (mukoze) – ulazna vrata humanih/animalnih infekcija
važni, ali najčešće nedovoljni za obranu mukoznih površina

mukozne površine - primarni dodir s Ag iz okoliša domaćina

strateška distribucija Ag-stimuliranih imunosnih stanica u odjeljke
limfnog tkiva pridruženog sluznicama

organizirano tkivo lizozim u suzama i

tonzile, Peyerove ploče, limfno tkivo crvuljka drugim sekretima odstranjivanje čestica
brzim prolaskom zraka

difuzno tkivo komenzalni
mikroorganizmi enzimi iz sline

limfociti u lamini propriji i intraepitelni limfociti

mukozne površine (tip I) pokrivene jednoslojnim cilindričnim mukusni sloj (sluz),
trepetljike
epitelom (crijevo, pluća, maternica) ili (tip II) višeslojnim koža (niski pH i komenzalni
pločastim epitelom (usna i vaginalna šupljina) mikroorganizmi) proteoliza/želučana
brza promjena pH kiselina (niski pH)
sekrecijski produkti peristaltika
žuči i gušterače
komenzalni
antibakterijski peptidi i proteini mikroorganizmi
(defenzini, lizozim, fosfolipaza A2)
ispiranje
niski pH i komenzalni (urinarni trakt)
mikroorganizmi vagine
SELEKTIVNOST MUKOZNE BARIJERE

Građa/gustoća mikrovila

bitno različito od sistemskog imunosnog odgovora i to:

Trepetljike

Membrana enterocita

Intracelularni organeli i
enzimi

Međustanične veze (čvrsti
spoj; tight junction =
zonule occludentes)
LIMFNO TKIVO PRIDRUŽENO SLUZNICAMA
(MALT)
1. glavni izotip protutijela u mukoznim sekretima je IgA i to u
dimernom obliku
2. većina stanica koje proizvode protutijela i efektorskih T limfocita
nalazi se unutar limfnog tkiva pridruženog sluznicama
3. mjesto indukcije i efektorsko mjesto su odvojeni
Bakterijska flora – glavni poticaj za razvitak mukoznog imunosnog
sustava, ali i same sluznice
“higijenska hipoteza” - u razvijenim zemljama, regulacija imunosnog
sustava narušena pretjeranom higijenom
jejunum germ-free prasadi
stare 4 dana

CD16 = dendritičke stanice

MHC II = predočne stanice
CD3 = T limfociti
CD163 = zreli monociti i
makrofagi

jejunum prasadi (4 dana) s

komenzalnim bakterijama

LIMFNO TKIVO PRIDRUŽENO SLUZNICI

PROBAVILA

engl. Gastrointestinal
Zašto je bitan takav mukozni imunosni odgovor?
Associated Lymphoid Tissues
Ta anatomska mjesta su glavna područja interakcije
(GALT) organizma s vanjskim okolišem, a time i potencijalnim

mukozna barijera probavnog patogenima
sustava sastavljena je od
Problem: kako učinkovito odstraniti patogene, a istovremeno
epitelnih stanica koje se protežu ne odgovoriti na apatogene antigene, tj. dozvoliti apsorpciju
duž probavnog sustava od ustiju hranjivih tvari?
do crijeva

pridruženi organizirani limfni
organi i difuzne stanice

oko 70% imunosnog sustava
nađeno je u probavnom sustavu

gornji dio probavnog sustava

Probavni ◦ usta, ždrijelo, jednjak,

želudac
sustav
donji dio probavnog sustava
◦ crijevo

unos hrane  tanko crijevo

dvanaesnik (duodenum)
(ingestija)
jejunum

ileum

probavljanje
 debelo crijevo
hrane
slijepo crijevo (cekum )
(digestija) +crvuljak (apendiks)

kolon (colon)

upijanje
završni dio crijeva (rektum)

(apsorpcija) ◦ anus

izbacivanje
neiskorištenog
dijela hrane
(defekacija)

Uzdužni presjek stijenke tankog crijeva

CRIJEVNA MUKOZNA BARIJERA

sluznica (mukoza) (duodenum)
◦ (1) jednoslojni cilindrični
epitel (enterociti)
◦ (2) lamina proprija
◦ (2) mišićni sloj sluznice
(muscularis mucosae)

(3) podsluznica
(submukoza)
◦ gušće vezivno tkivo, limfne i
krvne žile, živčani splet

mišićni sloj (tunica
muscularis)
◦ (4) kružni sloj mišića
◦ (5) vezivno tkivo
◦ (6) uzdužni sloj mišića

(7) seroza
◦ jedoslojni pločasti epitel
◦ rahlo vezivno tkivo
◦ krvne i limfne žile
 keratinocyte growth factor [KGF]
transformirajući čimbenik rasta β (engl. transforming Sluz (mukus)
growth factor β ; TGFβ)
prostaglandin E2 [ PGE2 ]

sluz (mukus) = mucin (glikoprotein) + anorganske soli + voda

viskozna koloidna tekućina koja oblaže površinu sluznica

sadrži i antiseptičke enzime (lizozim, ...) i imunoglobuline

proizvode je vrčaste (mukozne) stanice (engl. goblet cells)

17

Komenzalne bakterije onemogućavaju kolonizaciju

PANETH-ove stanice patogenih
Kompeticija mikroorganizama

Na dnu kripti

Oslobađaju α-
sukobljavanje normalne i patogene flore
defenzine
kompeticija za:
(kriptidini),
hranjive tvari
lizozim i
receptore na površini stanica
fosfolipazu A2
normalna flora ometa razvoj patogeničnih mkroorganizama

promjena lokalnog pH

α-defenzini =

proizvodnja toksičnih tvari (antibakterijski lipidi, hlapljive masne kiseline,
hidrofobni mliječna kiselina)
proteini s
pozitivno
nabijenim
domenama

Kelly P., Clin Exp Immunol. Feb;135(2):303-9, 2004

defenzini se vežu za fosfolipide stanične membrane bakterija (G+ i G-; veća
konc. negativno nabijenih fosfolipida stanične membrane bakterija u odnosu na membrane
kralježnjaka), gljiva i nekih inkapsuliranih virusa, međusobno se povezuju i
http://chirocentre.co.uk/probiotics-yogurt-diarrhoea-help/
stvaraju pore te tako narušavaju integritet (permeabilnost) membrane
Limfatičko tkivo pridruženo probavnom sustavu Organizirana limfna tkiva probavnog sustava

nema ovojnicu (kapsulu); neinkapsulirano

na stijenci probavnog (kao i dišnog i spolno-mokraćnog)
jejunalne/ilealne
sustava (u sluznici ili ispod nje) Peyerove ploče

dio dobro organiniziran (tonzile, Peyerove ploče), a dio
slijepo
su difuzno infiltrirane limfatičke stanice u stijenci crijevo=crvuljak
probavnog sustava (apendiks)
Mezenterijski limfni čvorovi
cekalne tonzile
•100-150 kom u mezenteriju u nakupinama
ploče u kolonu
•jedino MALT organ s vezivnom čahurom
crijevni limfni
čvorići –
pojedinačni ili u
nakupinama

mezenterijski
limfni čvorići

Tonzilarno tkivo stvara limfni prsten ždrijela

Tonzile
(Waldeyerov prsten) na ulazu u probavni/dišni

nakupine limfatičkog tkiva u ždrijelu sustav

površina izbrazdana epitelnim kriptama sluznice ždrijela

dublje, tipični limfni čvorići 4. tubarna tonzila
◦ zametna središta s B limfocitima, pretežito onim koji 1. ždrijelna (adenoidna) tonzila
sintetiziraju IgM Pharyngeal tonsil
◦ oko čvorića se nalaze limfociti T
◦ prema epitelu limfociti B koji sintetiziraju IgA 2. nepčane tonzile 3. jezične tonzile

glavna obrana protiv mikroorganizama koji dolaze preko
sluznice nosne i usne šupljine
"

1. višeredni cilindrični epitel s

trepetljikama (nema kripti)
2. i 3. ne-keratinizirani višeslojni
pločasti epitel (kripte)
 Peyerove ploče i limfno tkivo crvuljka
Limfni prsten ždrijela (Waldeyerov prsten)
PP su nakupine limfnih stanica u submukozi tankog crijeva
◦ sadrže limfne čvoriće
◦ 60-70% limfocita B sintetizira IgA
◦ između i iznad čvorića (prema epitelu) nalazi se zona T
tvrdo nepce stanica
◦ nemaju aferentne limfne žile jer antigen ulazi iz unutrašnjosti
(lumena) crijeva
mekano
postkapilarne venule; visoki endotel venula (HEV; high
nepce endothelial venules) limfnog čvora kojim pristižu naivni T
limfociti crijevni lumen

kupola – epitel epitel limfoidnih folikula
resica (uvula) limfoidnih folikula (M stanice)
(engl. FAE-follicle
associated epithelium) T- T-
nepčane - 10% stanica su zona zametno zona
tonzile specijalizirane M središte
stanice
limfni čvorić
jezik
slična nakupina (B-zona)
limfnog tkiva nalazi se
i u submukozi crvuljka
stijenka crijeva

Epitel limfoidnih folikula (limfnih čvorića)

Peyerove ploče i limfno tkivo crvuljka

engl. Follicle-associated
Epithelium (FAE)

područje razasuto između
crijevni lumen crijevnih resica
epitel
naliježe preko Peyerovih
(M stanice) ploča
◦ enterociti
T- T- ◦ intraepitelni limfociti (IEL)
zona zametno zona
◦ vrčaste stanice
središte
◦ M-stanice (~ 10%)

limfni čvorić
(B-zona)

stijenka
crijeva
 Stanice M

engl. microfold cell

specijalizirana epitelna
stanica u epitelu
limfoidnih folikula Peyerova ploča M stanice

kratke i nepravilne
mikroresice

imaju brojne udubine
stanične membrane koje
na vrhu i bočnim
plohama tvore jamice u
kojima se nalaze
intraepitelni limfociti

bazalna membrana
ispod M stanica je
isprekidana pa je
olakšan prolaz između
lamine proprije i M
stanica

endocitozom primaju
antigene i prenose ih do
limfocita u lamini
propriji
30

Difuzno limfno tkivo pridruženo probavnom sustavu

Stanice M olakšavaju ulazak antigena

u sluznici probavnog (i dišnog) sustava, uglavnom u lamini propriji, ali i

nemaju površinski između epitelnih stanica i u mišićnom sloju, nalaze se difuzno razasuti
glikokaliks limfociti T i B

ne luče sluz
ima i zrelih plazma stanica koje uglavnom sintetiziraju IgA

nemaju molekule ◦ najveći broj pojedinačnih T limfocita u čovjeka, većinom CD4+
MHC II ◦ intraepitelni limfociti (IEL) smješteni između epitelnih stanica , većinom
CD8+
IMUNOCITI LAMINE PROPRIJE

zbog morfoloških TANKOG CRIJEVA
intraepitelni limfociti (IEL)
značajki,

◦ funkcijski distribuirani u vezivno-
◦ pojedinačno između enterocita
transepitelni potpornom tkivu lamine proprije
vezikularni prijenos ◦ pretežito aktivirani T limfociti, ali i
aktivirani B limfociti i plazma stanice
antigena kroz M
stanicu je ubrzan

ne prerađuju antigen
već ga učinkovito
prenose do APC
 T limfociti u sluznicama

limfociti T zastupljeni su u velikom postotku u imunosnom
33 sustavu pridružen probavilu
◦ gotovo svi intraepitelni limfociti su T limfociti

T-citotoksični odgovor također je bitan u obrani sluznica

Fenotipske razlike između humanih limfocita lamine proprije
(LPL) i intraepitelnih limfocita (IEL)

Subpopulacija
TcRαβ TcRγδ CD4 CD8
stanica

limfociti lamine
>95 % <5% 70% 30%
proprije (LPL)

intraepitelni
60-90% 10-40% <10% 70%
limfociti (IEL)

Intraepitelni limfociti (IEL) Limfociti lamine proprije

između epitelnih stanica (enterocita)
ispod epitela u stromi

veliki granularni limfociti

izvršno (efektorsko mjesto)

CD8+ stanice (CD8αα; izvantimusno podrijetlo)

T i B limfociti

većina je TcRγδ+

luče IL−2 , IFN−γ i TNF−α
manja ekspresija L-selektina, veća α4 β7 integrina

citotoksične
mucosal vascular addressin cell adhesion molecule 1 (MAd-

imaju važnu ulogu obnavljanju epitela tijekom infekcije ili enteropatije CAM1) na stanicama krvnih žila u mukozi

αE β7 integrin + E-kadherin
Vršak crijevne resice

imunoregulacija? jejunuma u čovjeka
◦ regulacijska uloga na antigene iz hrane E - enterociti
G - vrčaste stanice
BB – četkasta prevlaka
IEL – intraepitelni
limfocit
LPL – limfocit lamine
proprije
BV – krvna žila
Limfociti lamine proprije CITOKINI U MUKOZNIM SEKRETIMA

plazma stanice – sIgA – imunosno isključenje

Treg kontroliraju sekreciju s IgA (transforming
growth factor; TGF-β i IL-5)
Regulacijski Upalni Hematopoetski

T limfociti; timusno podrijetlo
◦ CD4+ i CD8+ u sličnom odnosu kao i u perifernoj krvi IL- 1, -3, -6, -7,
IL- 2, -4, -5, -6, -10,- IL- 1, -6, -8, TNFα,
većinom CD4+ (T pomoćničke stanice) TNFα, M-CSF, GM-

12/ - 13, IFNγ, TGFβ TGFβ
CSF
◦ TH2 stanice: humoralna imunost (protutijela) (IL-4, IL-5)
 alergeni, paraziti
◦ TH1 stanice: stanična imunost (IL-12, IFN-γ) POJAČAVANJE POPRAVAK TKIVA
 unutarstanični patogeni, vlastite stanice UPALNA REAKCIJA
IMUNOSNOG (EPITEL I KRVNE
(KEMOTAKSIJA I
ODGOVORA/ ŽILE,
PROLIFERACIJA
DIFERENCIJACIJA PROLIFERACIJA
MIJELOIDNIH
IMUNOSNIH MATIČNIH STANICA
STANICA)
STANICA I FIBROBLASTA)

Dendritičke stanice crijeva

nađene u kriptama, izoliranim limfnim čvorićima (engl.

U MALT, isolated lymphoid follicles; ILFs), Peyerovim pločama i
predočavanje mezenterijskim limfnim čvorovima
antigena i indukcija
nekoliko subpopulacija – ovisno o kemokinskim signalima
T i B staničnog
mogu zaštititi integritet crijevnog epitela lučenjem IL-22
odgovora odvija se Dendritičke stanice unose antigen iz lumena crijeva:
slično kao i na 1. nakon njegova prolaska kroz
drugima mjestima. M stanice
Zastupljen je velik 2. izravno iz lumena
broj profesionalnih pružanjem dendrita između
epitelnih stanica
predočnih stanica,
3. kroz epitel, bilo
posebice preuzimanjem antigena
dendritičkih stanica. kojeg je transportirala
epitelna stanica ili nakon
apoptoze epitelne stanice
4. izravnim pristupom
antigenu koji je probio 2.
epitelnu barijeru
 Dendritičke stanice Diferencijacija aktiviranih B stanica

prepoznaju antigen pomoću receptora za prepoznavanje uzorka;
o Aktivirani B limfociti odlaze u zametna središta limfnog čvora/limfnog
PRR (engl. pattern recognition receptors)
čvorića PP
1. Toll-like receptora (TLR): lipopolisaharid (LPS), peptidoglikan,
dvolančana virusna RNA, lipoteihoična kiselina gram-pozitivnih o Zametna središta sadržavaju B limfocite, folikularne dendritičke stanice i
bakterija, nemetilirani CpG motiv T limfocite (antigen-specifične B i T stanice u zametnom središtu)
 TLR2 – komponente G+ stanične stijenke o Aktivirani B limfociti u zametnom središtu prolaze:
 TLR4 – LPS E. coli
o somatske hipermutacije
 TLR5 – Flagelin G – bakterija
o odabir klonova visokih
 TLR9 – CpG motiv bakterijske DNA
afiniteta
◦ Nakon TLR aktivacijskog signala, otpuštaju se proupalni citokini i
kostimulacijske molekule koje potiču na aktivnost druge stanice o prekapčanje Ig razreda
imunosnog sustava što čini Toll-like receptore ključnim elementima (promjena izotipa, isti
urođene i stečene imunosti. idiotip) – IgA
o stvaranje plazma
2. receptori za manozu stanice i memorijske
3. NOD1 receptori (engl. Nucleotide Oligomerization Domain receptors) stanice
 prepoznaju muramil-tripeptide G- bakterija Antibody affinity maturation
4. NOD2 Germinal Centers
 prepoznaju muramil-dipeptide zajedničke svim peptidoglikanima bakterija B cell and antibody
5. receptori-čistači Antibody classes
Humoral immune response

Reakcija na antigen Prekapčanje izotipa (razreda) protutijela

Limfatičko tkivo povezano s probavnim sustavom podražuje se pri
Da bi se promjenila funkciju molekule, ali zadržala ista
oralnoj promjeni antigena, pri čemu nastaju plazma stanice koje
uglavnom sintetiziraju IgA specifičnost, molekula lakog lanca i varijabilna regija teškog

antigen najprije izazove proliferaciju stanica u limfnim lanca ostaju konzervirane, a mijenja se samo konstantna
čvorićima Peyerovih ploča i mezenterijskim limfnim regija teškog lanca
čvorovima

ovdje se stvaraju nezreli prethodnici plazma stanica koji
prekapčanje se odvija na razini DNA
odlaze i dozrijevaju u mukozi crijeva
IgM IgA2

sazrijevanje ovih plazma stanica je pod utjecajem limfocita T
Y Y

MALT je opskrbljen T limfocitima koji potiču prekapčanje
razreda protutijela B- stanica na IgA. TGF-
i IL-5 su važni u B B
prekapčanju na IgA razred.

Prekapčanje izotipa

IgA2
IgM
 Prekapčanje izotipa (razreda) protutijela Kontrola prekapčanja u IgA izotip protutijela

Aktivacija Proliferacija

Cµ je uvijek prvi prekapčanja Diferencijacija
u tandemu, a Cδ izotipa
je uvijek drugi
B B IgA-J

između eksona
za teški lanac se APC CD4 CD40
nalaze introni CD40L
koji omogućuju
prekapčanje TH
strani MHC II TcR

VDJ sekvenca antigen
ostaje B7 CD28
nepromjenjena kostimulacijske
tj. zadržava se molekule
specifičnost za TLR TGF-β
antigen fagocitoza
IL-2/IL-4
Aktivacija IL-5
lučenja
citokina IL-6
IL-10

Prekapčanje imunoglobulinskih razreda

48

T Razredi imunoglobulina
limfoci Citkini
ti IgG1 IgG2 IgG3 IgG4 IgA IgE
IL-4 ↑ ↓ ↑ ↑
TH2
IL-5 ↑
TH1 IFNγ ↓ ↑ ↓
Treg TGFβ ↓ ↑
 Figure 8-42

50

IMUNOSNI ODGOVORI U GALT Udomaćenje (engl. homing) limfocita

◦ INDUKCIJSKA MJESTA

Moguć mehanizam migracije je rezultat ekspresije jedinstvenih

jejunalne/ilealne PP i limfoidni agregati apendiksa, cekuma i
komplementarnih adhezijskih molekula između
kolona
mukoznih limfoblasta i endotelnih stanica
◦ EFEKTORSKA MJESTA

crijevni epitel, lamina proprija

Povezivanje
Krvotok

Endotelne stanice

Lamina proprija

Epitelne stanice (enterociti)

Limfociti T ulaze iz Limfociti T u Peyerovim Aktivirani limfociti T odlaze u Aktivirani limfociti T
krvotoka u Peyerove
ploče preusmjerene
pločama prepoznaju antigen
koji su iz lumena prenijele M
mezenterijski limfni čvor,
limfotokom do torakalnog
izražavaju α4β7 integrin i
CCR9 receptor koji ih
Udomaćenje limfocita
adhezijskim
molekulama (receptor
stanice i predočile dendritičke
stanice
voda i vraćaju se krvotokom
natrag u crijevo
navodi u laminu propriju i
crijevni epitel tankog crijeva
u sluznice
CCR7 i L-selektin)
Adhezijske molekule T Adhezijske molekule na
limfocita endotelnim stanicama
postkapilarnih vena (HEV)

P-selektin, E-selektin, Mucosal

α4β7 integrin na izvršnim T limfocitima
omogućuje vezanje za endotel krvnih žila
(MAdCAM-1) i ulazak u laminu propriju
L-selektin Addressin Cell Adhesion Molecule 1
U lamini propriji T limfocite (MAdCAM-1)
privlače (CCR9 receptor) citokini
(CCL25) koje luče enterociti β2 integrin LFA-1 (engl. ICAM-1, ICAM-2, ICAM-3 (engl.
naivni T lymphocyte function-associated Intercellular Adhesion Molecule
limfocit antigen-1) 1(imunoglobulinska porodica)

CCR7 (receptor za CCL21) kemokin CCL21

VCAM1 (engl. vascular cell-adhesion

41 integrin = VLA-4
molecule 1)

47 integrin = VLA- (engl.
aktivirani very late activation antigen) MAdCAM-1
T limfoci
CCR9 (receptor za CCL5) kemokin CCL5 (produkt enterocita)

IgA Imunoglobulinski polimeri

20 puta više stanica koje luče sekrecijski IgA; sIgA (i nešto sIgM) od
IgA
stanica koje luče IgG ◦ monomer, dimer, trimer ili tetramer

sIgA je otporan na uobičajene proteaze iz crijeva i ne aktivira komplement ◦ u plazmi i u sekretima
(ne potiče upalnu reakciju)
◦ lanac J i/ili sekrecijska komponenta

sIgA zaštićuje sluznicu tako da:
◦ sekrecijska komponenta – glikoprotein (jedan lanac izgrađen od 5
1. inhibira adherenciju patogena,
proteinskih domena)
2. neutralizira viruse, enzime, toksine
 proizvod epitelnih stanica
3. isključuje imunosni odgovor (odstranjuje antigen kako bi spriječio prejaki  dio poliimunoglobulinskog receptora (poli-Ig) koji prenose IgA i IgM u
imunosni ogovor na antigene) lumen crijeva kroz epitelne stanice

IgA nastaje prekapčanjem izotipa: APC (obično dendritička stanica)  disulfidna veza 5 domene sa konstantnim domenama teškog lanca IgA
predoči antigen u sklopu MHC molekula skupine II pomoćničkim TH
(CD4+) limfocitima i time ih aktivira. THCD4+ limfocit aktivira B stanice
putem veze biljega CD40L (na T limfocitu) i CD40 (na B limfocitu) i Dimerni
oblik
lučenjem citokina (transformirajući čimbenik rasta β; TGF- β, engl.
transforming growth factor – β je ključni citokin koji određuje
prekapčanje izotipa protutijela u IgA). Tada se B limfociti aktiviraju i
prolaze prekapčaje izotipa na IgA. IL-2, IL-4, IL-5, IL-6 i IL-10 (TH2 tip Lanac J
citokina) potiču proliferaciju B limfocita i diferencijaciju u plazma stanice
koje izlučuju IgA.
sIgA

Čimbenici koji kontroliraju lučenje IgA = J-lanac
◦ J-lanac je ključni stabilizator; to je 15 kD polipeptid koji je
disulfidnim vezama pričvršćen na IgM i IgA
◦ omogućuje stvaranje dimera i polimera IgM i IgA protutijela, te
omogućava vezivanje sekrecijske komponente
◦ J-lanac otkriva specifičnu
konformaciju na IgA i IgM tako da
ih može prepoznati polimerni
imunoglobulinski receptor; pIgR
poznat i kao sekrecijska
komponenta- Receptor)
◦ plazma stanice u sluznicama koje
luče IgA iskazuju J lanac i stvaraju
dimerne IgA , dok B limfociti u
koštanoj srži ne iskazuju J-lanac i
luče IgA monomere
IgA

više svojstava koji su prilagođeni obrani
probavnog sustava domaćina
◦ IgA je relativno otporan na proteolizu
(IgA2 > IgA1)
◦ slabi aktivator komplementa
(alternativni put aktivacije)
◦ inhibira:
 bakterijsku adheziju
 apsorpciju makromolekula
 upalne efekte drugih imunoglobulina
◦ neutralizira viruse i toksine
◦ pojačava nespecifične
obrambene mehanizme
teški lanci =
 laktoperoksidaza
laki lanci =
 laktoferin
J- lanac =
◦ posreduje citotoksičnost ovisnu o sekrecijska tvar =
protutijelima (FcαR na površini
neutrofila)

IMUNOSNE MOLEKULE
 Zašto je bitan takav mukozni imunosni odgovor?
 Ta anatomska mjesta su glavna područja interakcije
Ig U MUKOZNIM SEKRETIMA organizma s vanjskim okolišem, a time i potencijalnim
patogenima
IgA IgM IgG IgE IgD

Problem: kako učinkovito odstraniti
++++ ++ ++ + +- patogene, a istovremeno ne odgovoriti na
MALT apatogene antigene, tj. dozvoliti apsorpciju
BALT i slina i
(66mg/kg/d MALT MALT
GALT mlijeko
hranjivih tvari?
an)
para-
pIgR – pIgR - celularni nema
transport ?
transport transport transport + transporta
endocitoza

neutralizacija, stimulacija fagocitoze, alergijske

?
protutijelima posredovana liza stanica reakcije
 Limfatičko tkivo pridruženo probavilu štiti sluznicu
Odgovori GALT na različite poticaje
od patogena i održava toleranciju

Komenzalni Poticaj Odgovor u GALT

mikroorganizmi
Makromolekule Vlastiti antigeni Eliminacija reaktivnog klona,
Patogeni
iz hrane Antigeni iz hrane anergija, imunosupresija
mikroorganizmi
Normalna flora Aktivacija stanica, dolazak stanica,
citokini
Epitel Patogeni Protutijela, citokini, citotoksičnost,
upala

Lamina proprija/GALT

Oralna
tolerancija Sustavna imunost
•makromolekule Mukozna
iz hrane imunost
•vlastiti antigeni

Regulacijski limfociti T
Supresijski mehanizmi i supresijske stanice

Tr ili Treg

Dugo se mislilo da supresijsku aktivnost posreduju
bitni za održavanje imunosne tolerancije
imunosno specifični supresijski limfociti T,
nekad poznati kao supresijski T limfociti jer zaustavljaju T stanicama
posredovanu imunost (koče TH limfocite ili izravno B limfocite)
fenotipa CD8+, no to je mišljenje danas uglavnom
i suzbijaju autoreaktivne T-stanice koje su izbjegle proces negativne
napušteno. selekcije u timusu
biljezi:

Pojave specifične aktivne supresije nastoji se

◦ CD4+
protumačiti djelovanjem već poznatih imunosnih
◦ velik broj receptora za IL-2 (CD25)
mehanizama. Dio tih pojava može se protumačiti ◦ velik broj receptora CTLA-4 (Cytotoxic T-Lymphocyte Antigen 4) – inhibiraju
preusmjeravanjem imunoreakcije (od prijenos signala u stanicu
aktivacije stanica TH1 na aktivaciju stanica TH2),
ne izlučuju IL-2 već citokine koji imaju snažno imunoregulacijsko
djelovanje:
lučenjem supresijskih citokina (IL-4, IL-10 i
◦ imunosupresijski citokin IL-35
TGF-ß - TH3 i Tr1 stanice), stvaranjem ◦ IL-10 i
antiidiotipskih protutijela (protutijela usmjerena ◦ TGF-β (engl. Transforming growth factor beta, transformirajući čimbenik rasta
na vezno mjesto za antigen specifičnog protutijela) β; kontrolira proliferaciju, diferencijaciju stanica i druge funkcije u većini
stanica)
i drugo.
Treg limfociti

opisane su dvije glavne skupine CD4+ regulacijskih
T limfocita:
◦ prirodni Treg limfociti (engl. naturally occuring Treg
cells; nTreg)

fenotip CD4+CD25+FoxP3+ Treg (velika količina Anergija =
unutarstaničnog proteina FoxP3, transkripcijski čimbenik)
nesposobnost odgovaranja na antigene

nastaju u timusu imunoreakcijom
nastaje ako izostane drugi signal

koče sintezu IL-2, luče IL-35, inhibicijski kostimulacijski signal

(kostimulacijske molekule B7 na predočnoj
(CTLA-4 + B7-1/B72) stanici i CD28 na T limfocitu)

nedostatak ovih stanica = autoimunosne bolesti
◦ stečeni (inducirani) Treg limfociti ; iTreg)

nastaju tijekom normalnog imunosnog odgovora u perifernim
organima
Anergija

6
6

Anergija =

nesposobnost odgovaranja na antigene
imunoreakcijom

nastaje ako izostane drugi signal
(kostimulacijske molekule B7 na predočnoj
stanici i CD28 na T limfocitu)

Anergija

6
8
 Stečeni Treg limfociti u GALT

potiču oralnu toleranciju

sprječavaju neželjenu upalnu reakciju

prema citokinima koje luče:
◦ Treg1

CD4+CD25-FoxP3-

luče IL-10 nTreg limfociti

inhibiraju funkcije predočnih stanica i makrofaga
T r1 i T H 3
◦ TH3 = Treg3 limfociti

CD4+CD25-FoxP3+/-

luče transformirajući čimbenik rasta β (TGF-β) koji omogućava
prekapčanje izotipa protutijela na IgA

IL-4?

inhibicija funkcije stanica TH1 i makrofaga i

-> inhibiraju lučenje IFNγ i IL-12

Tolerancija potaknuta supresijom Usmjeravanje imunoreakcije

Sposobnost razlikovanja između komenzalnih i patogenih bakterija mogla bi biti
posljedica kontinuirane izloženosti sluznica komenzalnim organizmima.
Stanični
Normalni domaćini, otporni na upale, kontroliraju ulazak antigena iz lumena crijeva


IFN-γ
preko specijaliziranih stanica epitela iznad Peyerovih ploča i limfnih agregata u
TH1 TNF-α
kolonu (epitel limfnih folikula) što potiče regulirani imunosni odgovor. Ti antigeni Mikrookolina
koji prelaze kroz microfold (M) stanice u epitelu kupole PP se u njima ne
procesiraju, već se proslijede unutar PP do dendritičkih stanica koje ih zatim
razgrade i predoče. Naivne (TH0) pomoćničke T-stanice diferenciraju se u
regulacijske T stanica subpopulacija, TH3 i T regulacijske 1 (TR1), koje APC CD4
luče prvenstveno TGF-β i IL-10. Ovi imunosupresivni citokini inhibiraju
aktivnost makrofaga i TH1 stanica, čime se sprječava izlučivanje IL-12 i
interferona γ (IFNγ). Ovakva regulacija u crijevu sprječava izazivanje TH0 Regulacijski
patološkog imunosnog odgovora na komenzalne bakterije i antigene iz strani MHC II TcR TH3
IL-10
hrane. antigen TGF-β

kostimulacijske
TLR molekule
fagocitoza Humoralni
TH2 IL-4, IL-5,
IL-13
 Ag, antigen; DC, dendritic cell; Foxp3, forkhead box P3; LP, lamina propria; LAP, latency associated
peptide; MLN, mesenteric lymph nodes; PP, Peyer’s patch; RA, retinoic acid.

Model of gene regulation that leads to the

TCR stimulation and co-stimulation

Retinoic acid (RA)
promotes the
differentiation of FoxP3+
T reg cells in the gut.
Antigen from the gut lumen
gains access to CD103+ gut-
associated DCs. T cells that
recognize antigen in the
context of DC-produced RA
and TGF-β up-regulate
Foxp3 and become T reg
cells.
differentiation of T helper type 17 or T reg cells.
of T cells results in NFAT and AP-1
activation, which form a DNA binding
complex that regulates gene
expression. TGF-β signaling results in
phosphorylation and nuclear
translocation of TGF-β–associated
Smad proteins, and IL-6 signaling
activates Stat3. These signals
combine to promote differentiation
into T helper type 17 (Th17) effector
cells. In the absence of co-stimulation
and/or the presence of RA, AP-1 is
not produced. In the absence of IL-6,
Stat3 is not activated. Without AP-1
and Stat3, the cell converts into a
Foxp3-expressing T reg cell in a TCR
and TGF-β signaling-dependent
manner.
 Figure 3
Mucosal Immunology (2012) 5, 232-239;
doi:10.1038/mi.2012.4