GOTIKA

72
01: UMJETNOST KASNOG SREDNJEG VIJEKA

POVIJESNI UVJETI

- Prostor i vrijeme: Umjetnički oblici koje nazivamo gotičkim javljaju se u

Francuskoj u drugoj polovini 12. stoljeća, a u ostalim zemljama tek
sredinom 13. stoljeća, te traju do sredine ili konca 15. stoljeća. Razdoblje
od oko 1130-40. do oko 1270. i "područje od stotinu milja oko Pariza"
predstavljaju izvorište i centar gotičke umjetnosti.
- Gradovi: Gradovi se izgrađuju unutar utvrđenog bedema gdje nastaju spontane
aglomeracije pojedinačnih građanskih kućica duž krivudavih uličica koje se
slijevaju prema gradskom centru, na kome se izgrađuje vijećnica ili
katedrala kao stvarna i simbolična dominanta gradskog života.
- Skolastika: Izražava sveukupnost znanja i spoznaja u okvirima kršćanskog
svjetonazora. Obuhvaća gramatiku, dijelektiku i retoriku (trivium), te
geometriju, aritmetiku, astronomiju i muziku (quadrivium). Vrhunac
skolastičke misli predstavljaju sedmorica doktora (Roscelin iz Compiègnea,
Anselmo Canterburyjski, Guillaume de Champeaux, Abélard, Albert
Veliki, Toma Akvinski i Duns Scotus). U skolastici su se sjedinili antički
logicizam i kršćansko učenje ("Kršćanski aristotelizam"). Suptilnost
skolastičke metode ogleda se u detaljnom raščlanjivanju pojmova i odnosa
(realia, nominalia).
- Sveučilišta: Predstavljaju udruge (universitas) nastavnika i studenata koje nastaju
u 12. i 13. st. kao odgovor na zahtjeve što ih postavlja razvoj društva, porast
gradova, obrta i trgovine. Težište intelektualne djelatnosti tako se premješta
iz zatvorenih benediktinskih ćelija i skriptorija u univerzitetske dvorane,
gdje se, na bazi skolastičkog učenja, vode rasprave o pitanjima vjere i
znanosti.
- Prosjački redovi:
- Dominikanci (osnovao ih je Dominik Guzman, red potvrđen 1216.), žive
pod strogom disciplinom i polažu zavjet siromaštva, orjentirani su radu na
filozofiji i teologiji, te propovijedanju, a od 1233. voditelji sudova
inkvizicije.
- Franjevci (osnovao ih je Franjo Asiški, pravila potvrđena 1221.),
utemeljeni na načelima apostolskog siromaštva, odriču se zemaljskih
dobara i okreću temeljnim vrijednostima vjere. Djeluju kao pučki
propovjednici šireći emocionalniji i neposredniji doživljaj vjere.
- Heretici: Valdanezi, bogumili, patareni, katari, albigenzi, husiti ...
- Kuga:
- Jesen srednjeg vijeka:

72
02: KONSTRUKTIVNI I STILSKI ELEMENTI

- Katedrala
- Konstruktivni elementi:
- Osnovna težnja sakralne gotičke arhitekture je ostvarivanje impresivnog
unutrašnjeg prostora i oživljavanje zidnih masa. To je omogućeno
upotrebom triju bitnih elemenata: rebrastog svoda, šiljastog luka i
kontrafora (vanjskih podupirača).
- U gotičkoj arhitekturi svod ne počiva na zidnoj masi, već se njegova
težina i pritisak sistemom svođenja kanalizira prema stupovima
nosačima, a bočni pritisak primaju na sebe kontrafori. Ovakav
sistem svođenja omogućava rastvaranje zidnih ploha mnogobrojnim
i velikim prozorima (npr. katedrala u Chartresu ih ima 170), što
gotičke građevine čini daleko svijetlijim od romaničkih (obojena
svjetlost).
- Najčešći oblik svođenja je križno-rebrasti svod, no susrećemo i druge
oblike rebrastog svođenja (zvjezdasti, mrežasti, zrakasti), a kod
skromnijih građevina i običan prelomljeni poluvaljkasti svod.
- Po arhitektonskom konceptu gotičke su crkve usmjerene ka visini, a
mogućnosti kombiniranja križno-rebrastih svodova dovode do veće
razvedenosti crkvenih prostora, premda je osnovna bazilikalna
koncepcija i dalje dominantna.
- Pored konstruktivnih mnogobrojni su i dekorativni elementi (fijala,
vimperg, križni cvijet, rakovica, mrežište, ključni kamen).
- Razvedene zidne površine gotičkih crkava, pune dekorativnih elemenata i
bogato opremljene skulpturom (osobito pročelja) doimaju se često
poput kamene čipke (npr. katedrala u Reimsu).
- Prozori su najčešće ukrašeni vitrajem, što u unutrašnjosti proizvodi
čudesne svjetlosne efekte.
- Profana arhitektura:
- Sve više se gradi u kamenu i sve češće je upravo monumentalna, a
bogatstvom arhitektonskih ukrasa jedva da zaostaje za sakralnom.
Ipak, i dalje je najveći dio sačuvanih profanih građevina
fortifikacijskog karatktera, što ih čini bitno različitim u odnosu na
djela sakralne i stambene arhitekture, no upravo u razdoblju gotike
dosegla je obrambena arhitektura najviši nivo estetske vrijednosti.

72
03: ARHITEKTURA U FRANCUSKOJ

- Četiri razvojna stupnja gotike:

- Rani gotički stil (1140-1200.): Noyon, Sens, Laon, Senlis, Paris
(Notre-Dame);
- Zreli gotički stil (1210-1250.): Bourges, Chartres, Reims, Amiens,
Beauvais, Paris (Sainte-Chapelle);
- Stil rayonnant (zrakasta gotika, 1250-1350): Paris (Notre-Dame),
Carcassonne, Troyes (St-Urban), Rouen (St-Quentin);
- Stil flamboyant (plameni stil, kasna gotika, kraj 14. i 15. st.):
Bordeaux, Limoges, Bayonne, Albi, Rouen (St-Maclou).
- Gotovo sve su monumentalne građevine nastajale u dužem vremenskom
razdoblju, te odražavaju više razvojnih faza, a mnoge su doživjele temeljite
restauracije tijekom 19. st. (Violet-le Duc i njegovi učenici).

- Arhitekti:
- Guillaume de Sens (Wilhelmus Senonensis) (? - 1180.)
- Graditelj katedrale u Sensu.
- Graditelj katedrale u Canterburyju (nakon 1175.). Gradnju je prema
njegovim planovima nastavio njegov pomoćnik William.
- Jean de Challes (? - poslije 1258.)
- Produžio krakove transepta i bočne fasade pariške katedrale Notre-
Dame.
- Pierre de Montreau (Montreuil) (oko 1200. - 1266.)
- Pregradio i proširio glavni brod i transept opatijske crkve St-Denis
(od 1231.).
- Izgradio refektorij i Bogorodičinu kapelu crkve St-Germain-des-
Prés u Parizu (1239-44.).
- Izgradio Sainte-Chapelle u Parizu (1243-48.).
- Upravljao izgradnjom pariške katedrale Notre-Dame nakon J. de
Callesa (1259-66.).
- Jean des Champs (? - poslije 1287.)
- Započeo po vlastitim nacrtma katedralu u Clermont-Ferrandu
(1248.).
- Sudjelovao pri gradnji katedrala u Limogesu, Rodezu i Toulouseu.
- U južnu Francusku uvodi gotičke oblike francuskog sjevera.
- Martin Chambiges (? - 1532.)
- Sagradio transept katedrale u Sensu, transept katedrale u Beauvaisu
i portal katedrale u Troyesu.
- Izradio planove za dogradnju katedrale u Senlisu.
- Predstavnik cvijetne gotike (stila flamboyant).
- Jean d'Andely (katedrala u Rouenu, započeto 1202.), Jean Langlois
(projekt crkve St-Urban u Troyesu, 13. st.), Gauthier de Reims (katedrala u

72
 Reimsu), Bernard de Soissons (katedrala u Reimsu), Jean d'Orbais
(katedrala u Reimsu), Robert de Cousy (katedrala u Reimsu), Jean Leloup
(katedrala u Reimsu), Robert de Luzarches (katedrala u Amiensu), Thomas
de Cormont i njegov sin Regnauld (katedrala u Amiensu), Jean de Brie
(portal katedrale u Noyonu, 1333.), Jean Ravy (katedrala u Parizu, 14. st.),
Jean le Boutellier (katedrala u Parizu, 14. st.), Raymond du Temple
(katedrala u Parizu, 14. st.).

Sakralna arhitektura
01 St-Denis (opatijska crkva)
- 1122. započinje opat Suger (1081-1151.) rekonstrukciju stare
romaničke građevine i daje joj obilježja rane gotike (do 1140.
pročelje, dva zvonika i prva dva traveja, 1140-44. kor i kripta).
Usporedo sa gotičkim elementima zadržavaju se i mnogi romanički
elementi. Obnovu je 1231. započeo Pierre de Montereau dodajući
elemente zrele gotike (deambulatorij, transept, brodovi).
02 Paris (katedrala Notre-Dame)
- Gotička katedrala započeta je nakon 1160, za vrijeme biskupa
Mauricea de Sully (1160-1196), na temeljima dvaju ranokršćanskih
građevina (dvojne bazilike). Prvobitni titular bio je Saint-Etienne
(memoriju na prvobitnog titulara čuva jedan portal), no postupno je
ustupio mjesto Bogorodici. Biskup Maurice de Sully odlučio je
pomaknuti cijelo zdanje prema istoku da bi se sa zapadne strane
otvorio prostor koji će postati pristupnim trgom (pročelje stare
katedrale bilo je 25 m zapadnije od gotičkog).
- Radovi su započeli od kora. Početak radova nije pouzdano
dokumentiran, ali se zna da su 1177. dovršenom koru nedostajali
samo svodovi, te da je glavni oltar posvećen 1182. Pročelje se gradi
1218. Tornjevi na pročelju prvi se put spominju 1243. Tijekom 13.
st. na katedrali je prevladao stil rayonnant, s prozorima po ugledu na
one u Reimsu. Arhitekt sjevernog kraka transepta je Jean de Challes
(umro nakon 1258.). Njegovo je rješenje na pročelju južnog kraka
transepta preuzeo Pierre de Montreau (umro prije 1267.), pojačavši
ga iluzionističkom kreacijom trostrukog portala. Prvobitni projekt
predviđao je deambulatorij, ali bez ijedne kapele. Dodane su kasnije,
ali između potpornjaka, kako bi svetište sačuvalo polukružni oblik.
- Peterobrodna crkva, kojoj je u tlocrtnoj dispoziciji transept jedva
primjetljiv.. Zvonici na pročelju ostali su nedovršeni.
- Graditelji: Jean de Challes (13. st.), Pierre de Montreau (13. st.),
Jean Ravy (14. st.), Jean le Boutellier (14. st.) i Raymond du Temple
(14. st.).
- Obnovljena u neogotičkim oblicima 1845-66. Visina svoda 35 m.
03 Laon (katedrala Notre-Dame)

72
 - Započeta 1160. pod utjecajem normansko-anglosaksonske
romaničke arhitekture, izgrađuje se u drugoj fazi (1180-1215.) uz
primjenu ranogotičkih konstruktivnih elemenata, koji potpuno
prevladavaju u trećoj fazi. Križni tlocrt s trobrodnim transeptom i
ravnim završetkom uzdužnog broda. Zvonici na pročelju ostali su
nedovršeni. U presvođavanju glavnog broda upotrebljen je
šesterodjelni rebrasti svod (preuzet iz romaničkog graditeljstva - St-
Etienne u Caenu). Ima četverodjelnu elevaciju. Visina svoda
glavnog broda iznosi 24 m.
04 Noyon (katedrala)
- Nakon što je stara katedrala stradala u požaru 1131., gradnja nove
započela je između 1140. i 1150. Transept je započet 1170., a zidovi
glavnog broda vjerojatno su dovršeni do 1200. Tornjevi na pročelju
sagrađeni su 1220-31., pod utjecajem pročelja u Saint-Denisu i
Laonu. Svodovi su obnovljeni 1298. (pri čemu su stari šesterodijelni
zamijenjeni modernijim četverodijelnim), a portale je 1333.
pregradio Jean de Brie.
- Jedna od najranijih gotičkih sakralnih građevina.
05 Senlis (katedrala Notre-Dame)
- Sagrađena 1153-91. Biskup Thibault, koji je započeo gradnju, bio
je osobni prijatelj opata Sugera. Transept i zvonici dograđeni su oko
1240. Nakon požara 1504. godine zidovi srednjeg broda podignuti su
za 5 metara, a prozori zamijenjeni. Planove za dogradnju katedrale
početkom 16. st. u flamboyant stilu izradio je Martin Chambiges.
- Zatvoreno pročelje s parom tornjeva svoj uzor nalazi u romaničkoj
arhitekturi Normandije. Izmjena snažnih pilona i stupova odgovara
sustavu šesterodjelnih rebrastih svodova.
- Glavni portal predstavlja tip ranogotičkog portala koji se kasnije
pojavljuje kod katedrala u Nantesu i Laonu, te na sjevernom pročelju
u Chartresu.
06 Sens (katedrala Saint-Étienne)
- Započeta 1140. Podigao ju je Guillaume de Sens (kasnije graditelj
katedrale u Canterburyju). Transept je u prvoj polovini 16. st.
izgradio u flamboyant stilu Martin Chambiges.
- Ima trodjelnu elevaciju, u kojoj je izostala galerija, koju
nadomješta triforij. U kolonadi se izmjenjuju udvojeni stupovi i
snažni piloni, što odgovara presvođavanju šesterodjelnim rebrastim
svodovima koji pokrivaju po dva pravokutna traveja.
08 Chartres (katedrala)
- Građevina iz 4. st., pregrađena u romaničku baziliku u 11.-12. st.
Nakon što je 1020. godine katedrala stradala u požaru, biskup
Fulbert poduzeo je gradnju reprezentativne romaničke katedrale, a
finacijsku pomoć dobio je od francuskog kralja Roberta, akvitanskog

72
 vojvode Williama V, normanskog vojvode Richarda, pa čak i
engleskog kralja Canuta. Fulbertov arhitekt Berenger proširio je
staru karolinšku kriptu, a iznad nje osmislio prostranu trobrodnu
baziliku. Fulbertova katedrala ponovo je stradala u požaru 1134.
godine, kada je jako oštećen njen zapadni dio. Sredinom 12. stoljeća
čitavo zapadno pročelje iznova je sagrađeno. Katedrala je ponovo
stradala u velikom požaru 1194. godine. Srećom, pročelje staro tek
tridesetak godina ostalo je praktički neoštećeno. Gotička gradnja
nastavlja se iznad stare kripte i uključuje pojedine sačuvane dijelove
romaničke crkve (kripta, pročelje s južnim zvonikom iz 12. st.).
Gradnja je trajala od 1194. do 1220. godine, kada su dovršeni
svodovi, a crkva je ponovo posvećena 1260. godine. Sjeverni toranj
pročelja dovršen je početkom 16. stoljeća (Jehan de Beuce).
- Trobrodni prostor produžuje se preko istaknutog trobrodnog
transepta u peterobrodni kor s dvostrukim deambulatorijem sa
zrakastim apsidiolama i karakterističnom "Gospinom kapelom".
Sustav lebdećih kontrafora, te bogatstvo arhitektonske dekoracije i
skulptorskog ukrasa razigravaju vanjštinu, a vitraji predstavljaju
najbolje očuvan kompleks gotičkih oslikanih prozora uopće.
Predstavlja prototip nekolicine značajnih gotičkih katedrala u
Francuskoj (Amiens, Reims ...). Trodjelna elevacija sastoji se od
niza kolonada, triforija, te niza prozora, koji svojim dimenzijama
odgovaraju dimenzijama arkada. Križno-rebrasti svodovi su
četverodijelni, a visina svoda glavnog broda iznosi 36 m.
09 Amiens (katedrala)
- Gradnja je započela 1220. (po svjedočanstvu natpisa na labirintu u
glavnom brodu iz 1288.). Prvi arhitekti bili su Robert de Luzarches,
Thomas de Cormont i njegov sin Regnauld. Za vrijeme biskupa
Goffroya d'Eu (umro 1236.) dovršeni su brodovi i donji dio pročelja
transepta, te vjerojatno i zapadno pročelje do rozete. Do 1248 bili su
gotovi dijelovi kora - deambulatorij i radijalne kapele (u istočnoj
zoni apside pokopan je biskup Arnoul). Godine 1258. požar je
ostavio traga na svodovima kapela, a viši dijelovi svodova tada su
još bili u konstrukciji. Biskup Bernard di Abberville (1259-1278)
donirao je 1269. visoki vitraj u centru apside. U to su vrijeme
svodovi kora bili dovršeni. Pročelje sjevernog kraka transepta
dovršeno je tijekom 14. st. Rozeta južnog kraka transepta i mrežište
rozete zapadnog pročelja načinjeni su u 16. st. Bočne kapele građene
su od 1292. do konca 14. st. Tornjevi na pročelju završeni su nakon
1366. Tornjić na sjecištu transepta i glavnog broda rekonstruiran je
nakon što je stradao od udara groma 1528. Između 1849. i 1874.
katedralu je restaurirao Viollet-le-Duc.

72
 - Ima tri broda, trobrodni transept i peterobrodni kor s
deambulatorijem i vijencem kapela. Zauzima površinu od 8000 m 2.
Širina glavnog broda iznosi 14,6 m, a visina svoda 42,5 m.
10 Reims (katedrala)
- Romanička katedrala stradala je u požaru 6. svibnja 1210. godine.
Odmah nakon toga, 1212. godine započela je gradnja gotičke crkve.
Radovi su po svemu sudeći započeli na svetištu. Godine 1240.
nadbiskup Enrico di Braine sahranjen je kod glavnog oltara, a 1241.
kapitul je ušao u posjed novoga kora, transepta i istočnih dijelova
lađa. Građevina je uglavnom dovršena do konca 13. stoljeća.
Labirint u pločniku, uništen u 18. stoljeću, čuvao je imena
arhitekata: Jean d'Orbais, Jean le Loup, Gaucher (Gauthier) de
Reims i Bernard de Soissons. Katedrala je znatno stradala u
bombardiranju i požaru 1914. godine. Kameni izljevi za kišnicu
(danas u palači Tan) rigali su rastaljeno olovo.
- Jean d'Orbais (1211-31.) je izgradio kor s deambulatorijem i
radijalnim kapelama, te biskupsku kapelu, a zatim transept i prva
četiri traveja broda. Smatra se da je zaslužan za arhitektonski plan
cjelokupne katedrale.
- Jean le Loup (1233-47) je sagradio zapadne traveje, te položio
temelje tornjevima na pročelju.
- Gaucher de Reims (1247-55) je radio na arhivoltima i portalima.
- Bernard de Soissons (1255-90) je načini pet svodova i radio na
rozeti.
- Robert de Cousy (umro 1311.) je nastavio rad na pročelju.
- Katedrala ima tri broda, trobrodni transept i peterobrodni kor s
deambulatorijem i vijencem kapela. Zauzima površinu od 6650 m 2.
Visina svoda 38 m. Upravo u Reimsu riješen je problem organskog
spajanja prostora lađa i zapadnog pročelja (ova je katedrala poslužila
Viollet-le-Ducu kao predložak za koncept idealne gotičke crkve).
Rozeta zapadnog pročelja dovršena je 1285. godine i ima promjer 12
m.
11 Bourges (katedrala Saint-Étienne)
- Gradnja gotičke katedrale započinje 1195. godine, za vrijeme
nadbiskupa Enrica di Sully. Godine 1214. već su u upotrebi kor i
deambulatorij, što znači da su u prvoj fazi dovršeni kripta i
prezbiterij. Brodovi su dovršavani do otprilike 1260. godine. Krajem
13. stoljeća podignut je toranj, a katedrala je posvećena 1324. godine
Tijekom 15. stoljeća dodavane su bočne kapele. Nakon rušenja
sjevernog tornja pročelja 31. prosinca 1506. godine, radovi na
obnovi trajali su do 1542. godine.
- Osnova pripada ranoj gotici. Usvojen je tlocrt pariške katedrale, ali
je ispušten transept. Predstavlja prelazni tip između bazilike i

72
 dvoranske crkve (srednji je brod najviši, a po dva bočna snizuju se
sukcesivno).
12 Beauvais (katedrala St-Pierre)
- Nakon što je stara katedrala stradala u požaru 1225. godine, Milon
de Manteuil započeo je 1227. godine gradnju novog kora. Po
ambiciozno zamišljenom projektu do 1245. godine dovršen je
deambulatorij s radijalnim kapelama, da bi do 1272. godine bili
dovršeni i svodovi kora, na visini od 48 metara. Težnja za
pretjeranim vertikalizmom dovela je 1284. godine do rušenja dijela
svetišta. Radovi na popravku uključivali su zamjenu četvrodjelnih
svodova šesterodijelnima i poduplavanje lebdećih kontrafora, a
dovršeni su do 1324. godine. Sadašnje svetište predstavlja jedno od
najsmionijih tehničko-konstruktivnih rješenja i posljednji stupanj u
razvoju gotičkog stila. Transept je u stilu flamboyant koncem 15.
stoljeća izradio Martin de Chambiges. Zapadno od transepta
nastavlja se stara romanička crkva.
13 Soissons (katedrala)
- Sagrađena je u relativno kratkom razdoblju, od 1175. do 1230.
godine. Južni krak transepta s četverodijelnom elevacijom (započet
1176.), predstavlja kompromis između romaničkih i gotičkih oblika.
Između 1200. i 1212. godine sagrađen je kor s trodjelnom
elevacijom. Izgled brodova otkriva neposredni utjecaj katedrale u
Chartresu. Prozori i rozeta sjevernog kraka transepta potječu iz 14.
stoljeća. Oštećena je za vrijeme I svjetskog rata, obnovljena 1931.
14 Le Mans (katedrala St-Julien)
- Građena od 1060. u romaničkom stilu, 1158. pregrađena i dobiva
gotički svod. 1217-54. izgrađen je bogat kasnogotički kor s
dvostrukim deambulatorijem i vijencem kapela okruženih
kontraforima i potpornim lukovima. Transept je dovršen u 15. st.
15 Coutances (katedrala)
- Podignuta u drugoj polovini 12. st. s obilježjima zrele faze
francuske gotike. Na križištu glavnog broda i transepta nalazi se
osmerokutni toranj s rebrastim krovištem bez šiljastog završetka.
16 Bayeux (katedrala)
- Romanička građevina dobiva počevši od 13. st. gotičke elemente
(kor s deambulatorijem i vijencem kapela, zvonici, transept,
pojačavanje kontrafora). U 19. st. restaurirana po uputama Violet-le-
Duca.
17 Rouen (katedrala Notre-Dame)
- Gradnja gotičke katedrale započela je 1145. godine u oblicima
"katedrala prve generacije", vrlo slično katedrali u Laonu (vis.
svodova 28 m). Nakon požara 1200. godine, gradnju nove crkve
započeo je 1202. godine Jean d'Andely, po modelu "katedrala druge

72
 generacije". Portal sjevernog kraka transepta ("Portail des
Libraries") izrađen je 1280-1310. godine. Od crkve iz 12. stoljeća
sačuvan je dio pročelja sa zvonikom Saint-Roman (lijevo), čiji je
gornji dio pregrađen u 15. stoljeću. 1485-1507. godine dograđen je
uz pročelje zvonik "Tour de Beurre" (desno).
- Katedrala ima vrlo izdužen brod, transept, kor sa začelnom
kapelom (chevet), deambulatorij i tri radijalno smještene kapele.
18 Troyes (katedrala St-Pierre et St-Paul)
- Prva katedrala, podignuta u 4. stoljeću, obnovljena je i povećana u
9. stoljeću, za vrijeme biskupa Ottulfa, a zatim ponovo u 10.
stoljeću, za vrijeme biskupa Milonea. Nakon požara koji je 1188.
godine razorio čitav grad, podignuta je iznova u gotičkim oblicima.
Radovi su započeli oko 1200. godine gradnjom kora, no 1228.
godine orkanski je vjetar porušio gornje dijelove. Do konca 13.
stoljeća sagrađeni su donji dijelovi transepta i pilastri istočnih
traveja. U to doba djeluje arhitekt Henricus, koji je presvodio istočne
traveje i sagradio toranj na sjecištu transepta i glavnog broda
(između 1290. i 1300.). Oko 1330. godine arhitekt Jacobus dovršava
svodove transepta, a prije 1362. godine arhitekt Jean de Tarvoie
dovršava zapadne traveje. Glavni brod (1300-62.) pokazuje odlike
zrele gotike (stil rayonnant). Smjelost gradnje dovela je do problema
u stabilnosti konstrukcije, pa je doveden novi arhitekt Thomas, da
pokuša učvrstiti građevinu. Međutim bilo je već prekasno, toranj na
sjecištu transepta i glavnog broda srušio se 1365. godine, a 1389.
godine pali su i neki svodovi istočnih traveja. "Stogodišnji rat"
(1337-1453.) usporio je radove, pa je gradnja nastavljena tek u
drugoj polovini 15. st. Pročelje je 1506. godine započeo Martin
Chambiges (portal). Ima samo jedan zvonik, dovršen u 17. st.
Svetište i transept znatno su restaurirani u 19. stoljeću.
20 Paris (Sainte-Chapelle)
- Izgrađena 1243-48. u sklopu Palais de Justice. Graditelj Pierre de
Montereau. Dvoetažna građevina s trobrodnim donjim i
jednobrodnim gornjim prostorom, koji je u potpunosti rastvoren
oslikanim prozorima.
22 Troyes (St-Urban)
- Remek djelo arhitekture 13. st. Građena po nacrtima Jeana
Langloisa. Ima tri broda, transept i kor s poligonalnim završetkom.
Iznad prizemlja zidovi su raščlanjeni prozorima sa šiljastim
frontonima i vitrajima. Ispred glavnog portala dograđen je portik.
25 Albi (katedrala Sv. Cecilije)
- Izgrađena 1282-1383. godine. Za gradnju je korištena opeka. Oko
1500. godine dovršena je pregrada kora (jubé). Portal i trijem od
bijelog mramora dovršeni su do 1512. godine.

72
 - Jednobrodna bazilika bez transepta. Uz brod je smješteno 29
kapela. Predstavlja tip utvrđene crkve.
26 Toulouse (dominikanska crkva)
- Izgrađena 1230-1385. Dvobrodna dvoranska građevina.
27 Poitiers (katedrala)
- 1162-90. Romanička je katedrala obogaćena gotičkim
konstruktivnim i dekorativnim elementima. Tip dvoranske crkve
koja slijedi tipologiju romaničkih građevina centralne Francuske.
28 Strasbourg (katedrala)
- Romanička katedrala, koja je zamijenila ranokršćansku građevinu,
stradala je u požaru 1176. Neposredno nakon toga počela je gradnja
nove crkve. Veći dio svetišta, s oktogonalnom kupolom, dovršen je
do 1200. Projekt, načinjen oko 1190., doživio je preinake već oko
1220., kada su građeni krakovi transepta, još uvijek u
kasnoromaničkim oblicima. Oko 1240. novi arhitekt, školovan u
Francuskoj i upoznat s najnovijim gradilištima francuske regije
nastavlja gradnju u stilu rayonnant. Južni krak transepta dovršen je
oko 1260. u gotičkim formama po ugledu na Chartres. Glavni brod
započet je oko 1240., a dovršen u zrelim gotičkim oblicima 1275.,
po uzoru na Saint-Denis i Troyes.
- Projekt gotičke crkve iz 1240. pretpostavljao je "harmonično
pročelje" po ugledu na francuske uzore, no u traženju prikladnog
rješenja bilo je dosta traganja i nedoumica. Muzej katedrale čuva
nekoliko nacrta pročelja. Projekt "A", rađen po uzoru na transept
katedrale u Parizu, ubrzo je napušten. Projekt "B" razrađen je 1275.
Temeljem tog projekta započela je gradnja, ali je tijekom rada i on
modificiran. Konačni izgled odaje svojevrstan kompromis između
"harmoničnog pročelja" i tzv. blok-pročelja, tradicionalnijeg na
prostorima Carstva.
- Zapadno pročelje izvedeno je s nešto izmjena prema projektu
Erwina von Steinbacha. Započeto je 1276., gornji dio dovršavan je
1340. i 1365., a spoj između dvaju tornjeva gradi 1382-85. Michael
iz Frieburga. Gradnju sjevernog zvonika nastavlja Ulrich von
Ensingen iz Ulma (1399-1419.), a dovršava (1420-39.), na visini od
142 m Johann Hültz iz Kölna.
- Trobrodna bazilika s transeptom i jednom apsidom koja je izvana
pravokutna, a iznutra polukružna, s kapelama utopljenim u zidnu
masu. Lijevo i desno od apside su kapele Sv. Ivana (1220., s
grobnicom biskupa Konrada iz Lichtenberga s kraja 13. st.) i Sv.
Andrije (12. st.). Na bočne brodove, neposredno uz krakove
transepta dodane su kapele Sv. Katarine (oko 1340.) i Sv. Lovre
(1521.). Tako je cijeli istočni dio građevine dobio dosta neobičnu,
razvedenu strukturu, u kojoj se miješaju ostaci romaničkih dijelova s

72
 novim, gotičkim gradnjama. Sa strana bočnih brodova dodane su u
18. st. neogotičke galerije, pa se izvana dobija utisak
peterobrodnosti. Pročelje je ostalo nedovršeno (od dva predviđena
dovršen je samo lijevi toranj), a pripada tipu tzv. harmoničnih
pročelja, karakterističnih za gotičko graditeljstvo Ille-de-Francea.
Rozeta ima promjer 13,6 m. Prostrana romanička kripta srodna je
onima u monumentalnim romaničkim crkvama rajnske oblasti.
31 Rouen (St- Maclou)
- 1437-1541. Jedan od glavnih spomenika flamboyant stila.
Trobrodna bazilika s korom na obje strane.

Gradske zidine
41 Carcassonne
- Pojas bedema i tvrđava sagrađeni od 12. do 15. st. na ostacima
starijih. U 19. st. restaurirao ih je Violet-le-Duc. Proveden je sustav
dvostrukog niza zidina pri čemu unutrašnji niz znatno nadvisuje
vanjski.

Vijećnice
30 Arras
31 St-Quentin

Stambene zgrade
33 Cahors
34 Bordeaux
35 Paris
36 Chartres
37 Arras
38 Amiens
39 Laon
40 Reims (kuća J. Callona)

Gradske zidine
42 Beauvais
43 Bordeaux
44 Avignon

Utvrđeni burgovi
51 Mont Saint-Michel
- Obrambene zidine i utvrde sagrađene od 13. do 15. st. Romanička
opatijska crkva ima kor s deambulatorijem i kapelama izrađen u stilu
flamboyant (15-16. st.).
52 Avignon (papinska palača)

72
 - Sjedište papa od 1309. do 1424. Arhitekti: Pierre de Cucuron,
Pierre Poisson i Jean de Loubičre. Najkompletniji primjer francuske
srednjovjekovne fortifikacije.
54 Paris (Luovre, stari dvorac)
55 Nantes (kaštel vojvoda od Bretagne)
- Izgrađen od 1466. s obilježjima stila flamboyant i renesanse.
56 Tarascon (dvor kralja Renéa)
57 Poitiers ("Palais")
58 Laon (biskupska palača)
59 Reims (nadbiskupska palača)

72
04: ARHITEKTURA U OSTALIM ZEMLJAMA

ENGLESKA
- Gotička arhitektura u Engleskoj, poput one u Francuskoj, ima izvorište u
graditeljstvu Normandije, ali ostaje vjerna masivnom stilu normanske
arhitekture. Karakterističan element je vrlo dubok kor (često jednakih
dimenzija kao i brodovi), koji je uglavnom pravokutnog tlocrta s
Bogorodičinom kapelom (Lady Chapel) na završetku. U okviru složenih
katedralnih sklopova javljaju se centralne prostorije namijenjene
administraciji gradnje (Chapter-house), brojne kapele, te klaustri.
- Četiri faze:
- Early English (1190-1250.)
- Canterbury, Lincoln, Salisbury, Wells;
- Decorated Style: Geometrical Style (1250-1280.) i Flowing Style (1280-
1360.);
- Westminster Abbey, York, Exeter, Lichfield
- Perpendicular Style (1360-1480.)
- Gloucester, Winchester, Winsdor (St. George's Chapel),
Canterbury;
- Tudor Style (1480-1600.)
- Wesminster Abbey (kapela Henrika VII).
- Graditelji: William the Englishman (naslijeđuje Williama of Sens u gradnji
katedrale u Canterburyju; 1172. dovršava svodove u transeptu i koru; 1180-
81. izrađuje kriptu), Geoffrey de Noyers (graditelj katedrale u Lincolnu, od
1192.), Wiliam of Wykeham (1324-1404; glavni nadzornik gradnje
kraljevskih kaštela Winsdor, Leeds, Dover; 1378. počinje izgradnjom New
Collegea u Oxfordu; od 1394. obnavlja se po njegovim nacrtima katedrala u
Winchesteru).
Spomenici:
01 Canterbury (katedrala)
- Romanička građevina dobiva 1175-84. novi kor, a od 1378. novi
glavni brod i transept. Graditelji Guillaume de Sens (Wiliam of Sens)
i William the Englishman. Veliki četverokutni toranj nad križištem i
južni zvonik na pročelju podignuti su u 15. st. Jedan od glavnih
spomenika Perpendicular Style.
02 Lincoln (katedrala St. Mary)
- Započeta 1074. Romanički dijelovi iz 11. i 12. st. (pročelje,
podnožja zvonika). Od 1192. gradnju vodi Francuz Geoffrey de
Noyers, koji uvodi sustav ranogotičke konstrukcije. Pri gradnji
uzdužnih brodova (1209-35.) prvi se put pojavljuje novi tip
zvjezdasto-rebrastog svođenja, koji označava prekretnicu u razvoju
gotičke arhitekture u Engleskoj. Angel Choir (1256-1320., primjer
Decorated Style).

72
03 Salisbury (katedrala St. Mary)
- Izgrađena 1220-65. Spomenik ranogotičke (Early English)
arhitekture. Trobrodna bazilika (dužina 140 m) s dva dvobrodna
transepta. Oko 1350. dovršen je toranj nad križištem (visok 123 m) i
zapadno pročelje Uz crkvu je klaustar iz druge polovine 13. st.
04 Wells (katedrala)
- Građena od kraja 12. st. Posvećena 1239. Trobrodna bazilika s
transeptom i dubokim razvedenim korom. Zapadno pročelje,
flankirano parom zvonika, predstavlja najbogatiji ansambl gotičke
skulpture u Engleskoj (oko 300 kipova). Toranj nad križištem
sagrađen je u 14. st.
05 London (Westminster Abbey)
- Krunidbena crkva Engleskih kraljeva. Sadašnja građevina započeta
je 1245. Ispoljava odlike rayonnant stila. Kor i transept posvećeni su
1269. Zvonici na pročelju prividno su gotički, ali u detaljima odaju
paladijanizam (dovršeni u 18. st.).
06 London (Wesminster Abbey - kapela Henrika VII)
- Kapela Henrika VII podignuta je 1503. s gotičkim lepezastim
svodom i bogatim skulptorskim ukrasom.
07 York (katedrala St. Peter)
- Podignuta 1225-1470. na mjestu romaničke katedrale, od koje je
sačuvana samo kripta. Trobrodna građevina s dva transepta, dva
zvonika na pročelju i tornjem iznad križišta. Izduženi kor (1361-
1400.) ima obilježja ranog perpendikularnog stila. Kapitularna
dvorana iz 1342. ima drveni zvjezdasti svod.
08 Exeter (katedrala St. Peter)
- Sagrađena pretežno 1280-1369. u kasnogotičkom stilu s pročeljem
bogato ukrašenim skulpturama. Romanički tornjevi nad transeptom
započeti su 1112. Temeljito restaurirana u 19. st.
09 Gloucester (katredrala Sv. Trojstva)
- Prvotno romanička građevina (kripta, dijelovi kora). Sredinom 13.
st. nastavlja se izgradnja u gotičkom stilu (svodovi), a u 14. st.
pregrađen je kor. U 15. st. podiže se masivan toranj nad križištem,
dekorativni portal na južnoj strani i Lady Chapel s kićenim
mrežastim svodom.
10 Lichfield (katedrala)
- Sagrađena u 13. i ranom 14. st. Jedna od najmanjih gotičkih
katedrala u Engleskoj. Trobrodna bazilika s transeptom i
četverokutnom apsidom. Građena pretežito od crvenog pješčenjaka.
U Early English Style sagrađeni su glavni brod, transept i pročelje, a
u Decorated Style izveden je toranj nad križištem i dva manja
zvonika. Restauracija se pripisuje Christopheru Wrenu.
11 Winchester (katedrala St. Swithin)

72
 - Izgradnja u romaničkim oblicima započinje 1093. Nakon
urušavanja centralnog tornja 1107., došlo je do znatnih pregradnja u
gotičkim oblicima. Ima izrazito dugačke brodove (171 m), dva jako
naglašena transepta i masivni toranj nad križištem.
12 Winsdor Castle (St. George's Chapel)
- Rezidencija engleskih vladara. Dvorac u obliku nepravilnog
paralelograma, prvotno s fortifikacijskim obilježjima, sagrađen je u
nekoliko faza: prva 1216-72., druga 1327-77. (graditelj Wiliam of
Wykeham) i treća 1461-83. St. Georg's Chapel (podignuta 1473-90.
na mjestu starije) jedna je od najljepših građevina Perpendicular
Style.
13 Cambridge (King's College Chapel)
- 1446-80. Primjer kasnogotičkog engleskog Perpendicular Style s
bogatim dekorativnim elementima i lepezastim svodom.
14 Oxford (katedrala)
- Romaničko-gotička građevina.
15 Wales (Conway Castle)
- Jedan od brojnih zamkova sagrađenih na području Walesa u doba
Edwarda I (1272-1307.).
16 Wales (Caernarvon Castle)
- Započet 1284.

NJEMAČKA
- Prodor francuske gotike na prostor Njemačke dogodio se između 1190. i 1220.
- U prvoj se fazi tek pojedini elementi novog stila uklapaju u pretežito romaničke
građevine (Bamberg, Limburg, Naumburg), da bi u drugoj prevladala
prostorna koncepcija fracuske gotike (Köln, Regensburg), a u trećoj i
potraga za vlastitim razvojem (Sv. Elizabeta u Marburgu, Liebfrauenkirche
u Trieru, Erfurt, Lorenzkirche u Nürnbergu, Frauenkirche u Münchenu).
- Graditelji: Gerardus (1248. započeo je gradnju katedrale u Kölnu), Arnoldus
(između 1280. i 1300. gradio kor katedrale u Kölnu), Wenzel Roritzer
(1411-14. gradi zapadnu fasadu i donje dijelove zvonika katedrale u
Regensburgu), Konrad Roritzer (Wenzelov sin; upravlja gradnjom
katedrale u Regensburgu 1456-74.; radi na koru crkve St. Lorenz u
Nürnbergu; daje stručno mišljenje o radovima na katedrali u Beču),
Matthäus Roritzer (Konradov sin; s ocem radi u Regensburgu i Nürnbergu)
i Wolfgang Roritzer (Konradov sin; od 1495. do 1519. radi na katedrali u
Regensburgu: zvonici, svod glavnog broda, sakristija), Joerg Ganghofer (od
1468. gradski graditelj u Münchenu, gdje iste godine postavlja temelje
Frauenkirche, koja je dovršena do njegove smrti), Hans Stethaimer
(1350/60-1432.; najznačajniji predstavnik kasne gotike u Bavarskoj,
graditelj tipičnih trobrodnih dvoranskih crkava: St. Martin u Landshutu, St.
Jakob u Straubingu, St. Jakob u Wasserburgu).

72
Spomenici:
17 Bamberg (katedrala)
- Konstrukcija svodova ukazuje na prodor rane gotike. Zvonici
podignuti uz korove su u donjem dijelu romanički, a u gornjem
gotički.
18 Naumburg (katedrala Sv. Petra i Pavla)
- Romaničko-gotička građevina. Gotička obilježja imaju svodovi,
zapadni kor i gornji dijelovi zvonika.
19 Köln (katedrala Sv. Petra)
- Započeta 1248. Kor dovršen 1322. Pročelje se gradi se od 1350.
Dovršena 1880. (gornji dijelovi zvonika, dio brodova). Graditelji:
Gerardus (1257.), Arnoldus (1280.) i njegov sin Johannes (1308.),
Michael (1350.), Nikolaus iz Bürena (1437.). Odaje potpuni
francuski utjecaj.
20 Ulm (katedrala)
- Poslije katedrale u Kölnu najveća gotička građevina u Njemačkoj.
Peterobrodna građevina bez transepta s istaknutim korom. Započeo
ju je 1377. graditelj i porodice Parlér kao dvoransku crkvu. 1392.
gradnju preuzima Ulrich von Esingen, koji ju pregrađuje u baziliku.
Zvonik na pročelju (162 m) izveden je u 19. st. prema originalnim
nacrtima Matthäusa Böblingera, koji je na katedrali radio od 1474.
do 1494. B. Engelberg (1494-1507.) dodaje još dva bočna broda sa
zvjezdastim svodovima.
21 Magdeburg (katedrala)
- Građena od 1209. po francuskim uzorima (Laon), predstavlja
najraniji gotički objekt u Njemačkoj. 1330. dobiva ulazni trijem (s
kipovima mudrih i ludih djevica), a u 15-16. st. zvonike.
22 Regensburg (katedrala St. Peter)
- Započeta 1275., a dovršena 1524. (zvonici tek u 19. st.). Trobrodna
bazilika s transeptom koji ne prelazi širinu bočnih brodova.
Graditelji: Wenzel Roritzer (1411-14.), Andreas Engl (1436-53.), te
Wenzelovi sinovi i unuci Konrad, Matthäus i Wolfgang Roritzer (do
1519.). Remek djelo bavarske gotičke arhitekture.
23 Frieburg (katedrala)
- Započeta 1283., dovršena u 16. st. U dijelovima iz 15. st.
prevladavaju francuski utjecaji.
24 Soest (St. Maria zur Wiese)
- Započeta 1331. (zvonici iz 15. st.). Trobrodna dvoranska crkva s tri
svodna polja i tri poligonalne apside.
25 Marburg (Elizabetkirche)
- Izgrađena 1236-83. Jedna od prvih gotičkih građevina u
Njemačkoj. Dvoranska crkva s uskim pobočnim brodovima,

72
 transeptom i izduženim korom. Zvonici na pročelju izrađeni su
1314-60.
26 Trier (Liebfrauenkirche)
- Prvobitno krstionica. Izgrađena 1227-43. Predstavlja najvažniju
gotičku građevinu centralnog tlocrta (oblik lista djeteline s dvije
apside).
27 Chorin (crkva cistercitskog samostana)
- Ranogotička trobrodna bazilika od opeke. Pročelje dovršeno 1334.
28 Erfurt (katedrala)
- Sagrađena 1154-1472., uglavnom u gotičkom stilu (dijelovi zida
transepta su romanički).
29 Nürnberg (Lorenzkirche)
- Započeta u 13. st. kao longitudinalna bazilika (dovršena prema
prvobitnoj zamisli u drugoj polovici 14. st.). 1439-77. dobiva
kasnogotički kor (arhitekt Konrad Roritzer).
30 München (Frauenkirche)
- Osnovana 1271., nanovo sagrađena 1468-88. (graditelj Joerg
Ganghofer) kao jednostavna trobrodna dvoranska crkva od opeke,
nadsvođena mrežastim sustavom rebara. Restaurirana u 19. st. i
znatno obnovljena nakon stradanja u II svjetskom ratu.
31 Landshut (crkva Sv. Martina)
- Dvoranska crkva. Graditelj Hans Stethaimer (1392-1432.).
32 Mosel (Burg Eltz)
- Sredina 14. st.
33 Aachen (nova gradska vijećnica)
- Podignuta 1333-70. na ostacima carske palače, restaurirana 1898-
1902.
34 Stralsund (vijećnica)
- Gradnja započeta 1278. Proširena je 1316., a sjeverno pročelje
sagrađeno u prvoj polovini 15. st.

AUSTRIJA
Spomenici:
35 Beč (katedrala Sv. Stjepana)
- 1340. gradi se kor po uzoru na katedralu u Regensburgu. Od 1359.
romanički se dijelovi mijenjaju i proširuju, te građevina dobiva
obilježja trobrodne gotičke dvoranske crkve. Svod je dovršen 1454.
Graditelji: Seyfried, Wenzler, Peter Prachatitz i Hans Von
Prachatitz (južni zvonik, 1433. - vis. 139 m).

BELGIJA
- U prvom naletu francuskih gotičkih utjecaja djelomice se gotiziraju neke
postojeće romaničke građevine ili im se dodaju pojedini gotički elementi

72
 (katedrala u Tournaiu), no i kasnije su romaničke tradicije osjetne. Česte su
građevine s jednim zvonikom na pročelju. Visina srednjeg broda rijetko
prelazi 25-30 m.
Spomenici:
36 Bruxelles (katedrala Sv. Gudule)
- Gradnja je započela 1260. i trajala tri stoljeća. Pročelje iz 14. st.
37 Bruxelles (vijećnica)
- Započeta 1402. Toranj građen od 1449.
38 Brugge (katedrala)
- 12-13. st., dopune iz 14. st.
39 Brugge (gradski toranj i vijećnica)
- Započeta u posljednjoj četvrtini 13. st. Kasnogotičko pročelje
dovršeno 1486.
40 Liege (katedrala St-Paul)
- Izgrađivana u 13. st. u gotičkom stilu, dovršena u 16. st.
41 Antwerpen (katedrala)
- Započeta 1352. Sjeverni zvonik podignut 1502-18., južni
nedovršen. Sedmerobrodna građevina. Najveća gotička građevina u
Belgiji.
42 Gent (burg)

NIZOZEMSKA
- Prve gotičke crkve, koje nastaju sredinom 13. st., karakterizira stroga
jednostavnost cjeline i detalja. Izuzetak je katedrala u Utrechtu sagrađena
po francuskom uzoru (Soissons). Očituje se sklonost gradnji dvoranskih
crkava.
Spomenici:
43 Rotterdam (Grøote Kerk)
- Započeta 1412., kor dovršen 1487., zvonik izgrađen 1449-1651.
Građena od opeke.
44 Utrecht (katedrala Sv. Martina)
- Građena od 1254. do 1517. u kasnogotičkim oblicima.
Peterobrodna građevina s transeptom i trobrodnim korom s
deambulatorijem i vijencem kapela (dovršen 1317.). 1674. teško je
oštećena, pa su preostali samo kor, transept i dva traveja južnog
broda.
45 Dordrecht (katedrala)
- 14. st. Peterobrodna bazilika s transeptom. Zvonik (70 m) nije
dovršen.
46 Amsterdam (Oude Kerk)
- 14. st.

ŠVEDSKA

72
- Afirmacija gotičkog stila dogodila se tijekom 13. st. pod utjecajem Sjeverne
Njemačke, odakle dolazi i karakterističan način gradnje opekom.
Spomenici:
47 Uppsala (katedrala)
- Sagrađena 1250-1435. od opeke. Duga 118 m. Trobrodna
građevina s transeptom i korom s vijencem kapela, te dva zvonika na
pročelju (sagrađena po shemi francuskih katedrala). Od 1287.
gradnjom upravlja Etienne de Bonneuil iz Pariza.

POLJSKA
- Velike katedrale iz 13-14. st. (Krakov, Gniezno) građene su kao crkve
dvoranskog tipa. U ovom se razdoblju kao zanimljiv regionalni tip javljaju
dvobrodne crkve (crkva Blažene Djevice Marije u Wislici). Tijekom 14. i
15. st. podižu se brojne građevine, uglavnom pod utjecajem
sjevernonjemačkog načina gradnje opekom.
Spomenici:
48 Krakow (katedrala)
- Tijekom 14. st. stara je romanička građevina (stradala u požaru
1305.) u potpunosti pregrađena u gotičkim oblicima.
49 Gdansk (crkva Sv. Marije)
- Građena od 14. st. Trobrodna dvoranska crkva s izrazito širokim
transeptom.
50 Gdansk (crkva Sv. Ivana)
- Osnovana 1358. Kasnogotička trobrodna dvoranska crkva od
opeke, nadsvođena zvjezdastim svodom.

MAĐARSKA
Spomenici:
51 Budim (crkva Sv. Mateja)
- Staru romaničku katedralu Sv. Marije porušili su Mongoli 1231.
Ponovo je sagrađena sredinom 13. st, a tijekom 14. st. u potpunosti
pregrađena u gotičkim oblicima. Toranj je sagrađen u drugoj
polovini 15. st.

ČEŠKA
- Gotički stil tijekom 13. i 14. st. se pročišćuje i postaje ujednačeniji, da bi vrhunac
razvoja dosegao u vrijema Karla IV (1347-78.). Već u četrnaestom, a
posebice u 15. st., uz strane se majstore počinju javljati i domaći graditelji.
Graditelji:
-Peter Parlér iz Schwäbisch Gmünda (oko 1330. - 1399.) Vjerojatno je s
ocem Henrikom surađivao kod gradnje crkve Sv. Križa u
Schwäbisch Gmündu. Od 1353. upravlja gradnjom katedrale Sv.
Vida u Pragu, gdje je izveo kor i kapelu Sv. Vaclava, te izradio nacrt

72
 za južni zvonik. Od 1360. gradi kor crkve Sv. Bartolomeja u Kolinu.
Gradio je kapelu Svih Svetih u Hradčanima koja nije sačuvana, a
vjerojatno i Karlov most na Vltavi.
- Václav Parlér (Peterov sin) Radi u Pragu i Beču, a 1402. bio je pozvan da
radi na milanskoj katedrali.
- Ján Parlér (Peterov sin) Preuzima gradnju katedrale Sv. Vida 1398.
- Domaći graditelji: Petr Lutka, Stanek iz Praga, Matija Rejsek, Beneš.
Spomenici:
52 Prag (katedrala Sv. Vida)
- Od 1344. do 1352. gradnju vodi Matthieu d'Arras, nastavlja od
1353. do 1397. Peter Parlér iz Schwäbisch Gmünda, a nakon njega
njegovi sinovi Václav, Ján i Pavel Parlér. Dovršena je u
neogotičkim oblicima u 19. st. (zvonici na pročelju).
53 Prag (Karlov most)
- Započeo ga je Peter Parlér.
54 Prag (Karluv Tyn)
- 1348-55.

ITALIJA
- Gotičko graditeljstvo u Italiji slijedi uzore cistercitske gotike koju su prigrlili
franjevci. Talijanski graditelji daju prednost prostoru s umjerenom visinom
i razmjerno zatvorenim građevnim korpusom, preuzimajući od francuske
gotike određene konstruktivne elemente (prelomljeni lukovi, križno-rebrasti
svodovi, kontrafori). Pročelja crkava realiziraju se kao ukrasne stijene na
kojima se razvija repertoar gotičkih arhitektonsko-dekorativnih i
skulptorskih cjelina. U Italiji je sačuvan izrazito velik broj profanih
građevina iz gotičkog razdoblja (utvrde, palače, javne zgrade, stambene
zgrade, mostovi).
Graditelji:
- Fra Filippo da Campello (13. st.) Pripisuju mu se crkve Sv. Franje i Sv.
Klare u Assisiju, franjevačke crkve u Tadinu i Terniju, te San
Simone u Spoletu).
- Antonio di Vicenzo (oko 1350. - 1402.) Radio u Bologni gradske utvrde,
crkvu San Petronio, te zvonik crkve San Francesco.
- Arnolfo di Cambio (oko 1240. - 1302.) Graditelj i kipar. Učenik Nicola
Pisano. Izradio planove za Palazzo Vecchio i katedralu u Firenci, te
za katedralu u Orvietu.
- Jacopo Talenti (oko 1300. - 1362.) Graditelj crkve Santa Maria Novella u
Fireci.
- Nicolò Pisano (oko 1225. - prije 1287.) Graditelj i kipar. Pripisuje mu se
autorstvo projekta crkve Santa Maria Gloriosa dei Frari u Veneciji.

72
 - Giovanni Pisano (oko 1250. - poslije 1314.) Graditelj i kipar. 1284-99.
upravlja gradnjom katedrale u Sieni. Koncem 13. st. radi na katedrali
u Pisi. 1304. dovršava kor i dio pročelja katedrale u Massa Maritima.
- Giovanni di Simone (13/14. st.) 1277. gradi Camposanto u Pisi. Pripisuje
mu se pregreadnja crkve Santa Maria della Spina u Pisi (1321.).
- Scipione Bon. 1338. radi na crkvi Santa Maria Gloriosa dei Frari u
Veneciji.
- Giovanni Bon (? - 1442.) Graditelj i kipar. Radio na Cà d'Oro i Duždevoj
palači (Porta della Carta) u Veneciji.
- Bartolomeo Bon (? - 1464.) Graditelj i kipar. Glavni predstavnik
venecijanskog gotico fiorito. S ocem radi na Cà d'Oro i Duždevoj
palači (Porta della Carta) u Veneciji. 1441-45. gradi Scuola Grande
della Misericordia (izgorjela 1485.). 1441-52. obnavlja crkvu Santa
Maria della Carità (sada Gallerie della Accademia). Sredinom 15. st.
počinje graditi Cà del Duca na Canal Grande.
Spomenici:
55 Fossanova (opatijska crkva Santa Maria e Santo Stefano)
- Započeta 1173. Trobrodna bazilika s križnim svodovima (bez
rebara) odijeljenim prelomljenim pojasnicama, transeptom i velikom
oktogonalnom lanternom nad križištem. Čitav samostanski kompleks
građen je u duhu cistercitske rane gotike.
56 Assisi (San Francesco)
- Prva gotička građevina u Italiji, uzor za crkve prosjačkih redova.
Zbog strmog terena konstruirana u dvije etaže. Donja crkva
sagrađena je 1228-32., povećana u 14. st. Gornja crkva posvećena je
1253.
57 Assisi (Santa Chiara)
- Graditelj fra Filippo da Campello (1257.).
58 Bologna (San Francesco)
- Sagrađena 1236-63. Prva gotički presvođena franjevačka crkva u
Lombardiji, nastala pod cistercitskim utjecajima (Clairvaux i
Pontigny). Kampanil je sagradio Antonio di Vicenzo.
59 Bologna (San Domenico)
- Započeta 1235. Matična crkva dominikanskog reda s grobnicom
njegova osnivača.
60 Bologna (San Petronio)
- Izgrađena u 14. st. Peterobrodna bazilika s transeptom (117 x 48
m). Jedan od najljepših unutarnjih prostora talijanske gotike. Glavni
graditelj Antonio di Vicenzo.
61 Firenca (katedrala Santa Maria del Fiore)
- Započeo ju je i većim dijelom izgradio Arnolfo di Cambio (1296-
1302.) na mjestu ranije crkve Santa Reparata, a nastavio u
firentinskoj gotici Francesco Talenti (1357-66.). Arnolfov je nacrt

72
 zacijelo predviđao kupolu, ali vjerojatno sličnu onima koje su pod
bizantskim utjecajem građene na bazilikama južne Italije. Problem
dovršenja kora i presvođavanja ogromnog raspona od 45,5 m
(unutarnji prsten 41,5 m) rješio je Filippo Brunelleschi, započevši
1423. gradnju oktogonalne kupole (dovršeno 1434., lanterna
započeta 1436.). Kupolu je sagradio Filippo Brunelleschi nakon
1418. godine. U 19. st. demolirani su ostaci započetog Arnolfovog
pročelja i sagrađeno novo, neogotičko, po projektu Emilia de Fabris
(1876-86.).
- Nacrt za kampanil izradio je Giotto, koji je izgradio prizemlje
podijeljeno u dvije zone (1334-37.) - ukras heksagonalnih i
romboidnih reljefa izradili su Andrea Pisano i Luca della Robbia.
Giotta je naslijedio Andrea Pisano (1437-43.), podigavši prvi kat,
ukrašen pilastrima i nišama u koje je smjestio skulpture proroka,
sibila i Ivana Krstitelja. Preostala tri kata sagradio je Francesco
Talenti (1350-59.).
- Svetište je koncipširano od tri velike apside (odvojene sa dvije
sakristije), od kojih svaka ima pet kapela. Brodovi su dugi 153 m, a
široki 38 m, dužina transepta iznosi 90 m, a raspon kupole 45,5 m
(jednako kao unutrašnjost krstionice). Kupola je visoka 91 metar, a s
lanternom ukupna visina crkve dosiže 107 m.
62 Firenca (Santa Croce)
- Započeta u drugoj polovini 13. st. Najveća franjevačka crkva u
Italiji. Završena 1443. Nacrte za pročelje izradio je Simone Cronaca
krajem 15. st., a ostvario 1857-63. N. Matas.
63 Firenca (Santa Maria Novella)
- Započeta 1278., dovršio ju je Jacopo Talenti 1360. Donji dio
pročelja je romanički, a gornji renesansni.
64 Firenca (Palazzo Vecchio, Palazzo della Signoria)
- Vjerojatno ju je gradio Arnolfo di Cambio 1298-1314. To je
gotička građevina fortifikacijskog karaktera s tornjem visokim 96 m.
65 Firenca (Ponte Vecchio)
- Gradio ga je vjerojatno Neri di Fioravante 1345. S obje se strane
ređaju trgovine i obrtničke radionice, a spojni hodnik u gornjem katu
vodi iz Gallerie degli Uffizi do Palazzo Pitti.
66 Siena (katedrala Santa Maria Assunta)
- Gradnja započeta 1229. po romaničkoj koncepcija, a nastavljena u
gotičkim oblicima. Najstariji dio je heksagon na kojem počiva
kupola (1250.-63.). U drugoj fazi započeta je gradnja brodova
(1280.-90.) i pročelja (1285.). Donji dio pročelja podigao je
Giovanni Pisano (1384.-89.), a gornji u drugoj polovini 14. st.
Giovanni di Cecco. Kor je izgrađen u 14. st. Gradnja pročelja
krstionice započeta je 1316., a kampanil je dovršen 1380.

72
 - Oko 1317. dolazi do ideje o značajnom povećanju transepta, to jest
produženju građevine prema jugu, čime bi se dobila velika katedrala
(veća od one u Orvietu, pa čak i od firentinske). 1322. sastalo se
povjerenstvo (Lorenzo Maitani, Niccolò di Nuto, Cino di Francesco,
Vanni di Cione), koje se izjasnilo protiv predloženog projekta i
zaključilo da bi bilo bolje graditi novu crkvu. No polemike su i dalje
nastavljene, te je odlučeno da se načine dva crteža s prikazima
predloženih rješenja. Republika se na posljetku odlučuje za projekt
koji je načinio Lando di Pietro, zlatar nastanjen u Napulju, pa su oko
1339. podignuti dijelovi zidova. No nakon velike kuge 1348. taj je
projekt napušten.
- Trobrodna bazilika s transeptom i šesterostranom kupolom (1263.)
nad križištem. Unutrašnjost i vanjština obloženi su slojem
naizmjeničnih crnih i bijelih maramornih ploča.
- Problemi i nedoumice u gradnji, promjene i napuštanja projekata i
koncepcija, uvjetovali su u konačnici i dosta neobičan izgled
građevine, za koju se smatra da predstavlja najveći promašaj u
primjeni oblika gotičke arhitekture u Italiji. Ipak, u pojedinim
djelovima je došla do izražaja nadarenost majstora i ostvarena su
upečatljiva rješenja. Samo pročelje pak predstavlja jedno od
najljepših u okvirima talijanske gotike.
- Duomo Nuovo danas je vrsta pristupnog trga, a u dijelu započete
gradnje smješten je Museo dell' Opera della Metropolitana.
- Zvonik je građen tijekom dugog razoblja od utemeljenja katedrale
1229., pa sve do 1380. Predstavlja pravi tip lombardskog zvonika
koji se rastvara prema vrhu, a izmjenom svijetlih i tamnih redova
kamena naglašena je dekorativnost.
67 Pisa (Santa Maria della Spina)
- Kod pregradnje 1321. godine vjerojatno je sudjelovao Giovanni di
Simone. Mramorni ukras vanjštine izveli su Cellino di Nese i Nino
Pisano.
68 Orvieto (katedrala Sanctissima Corporale)
- Gradnja započeta 1290. Osnova vjerojatno potječe od Arnolfa di
Cambio, to jest slijedi njegovu osnovu za katedralu u Firenci.
Trobrodna bazilika s transeptom, ravnim stropom i ravno završenim
korom. Trodjelno pročelje srodno je onom katedrale u Sieni.
69 Milano (katedrala)
- Započeo ju je 1386. Simone de Orsenigo. Kod gradnje su
sudjelovali: Hans von Freiburg, Heinrech von Gmünd (Parler),
Giovanni Antinio Amadeo, Giovanni Giacomo Dolcebuono (kupola
nad križištem), T. Pellegrini (koncepcija pročelja, izvedeno 1616-
45.). Gradnja je završena 1805-09. Peterobrodna građevina s

72
 trobrodnim transeptom. Bogatsvo dekoracije i ogromne dimenzije u
biti prikrivaju nedostatke u cjelovitosti koncepcije.
71 Napulj (San Lorenzo Maggiore)
- 1290.-1325.
73 Venecija (Santa Maria Gloriosa dei Frari)
- Započeta 1250., vjerojatno po nacrtu Nicola Pisano. 1338. ju je
nadogradio i modificirao Scipione Bon. Trobrodna bazilika s
transeptom. Brodovi su presvođeni križno-rebrastim svodovima
odijeljenim prelomljenim pojasnicama.
75 Castel del Monte (Apulija)
- Lovački dvor Fridrika II. Podignut 1240-50. Ima osmerokutnu
osnovu s osam osmerokutnih kula na kutovima.
76 Mantova (Palazzo Ducale)
- 14.-15. st.
- Castello di San Giorgio podignut je od 1390. do 1406. godine.
77 Verona (Ponte Scaligero)
- Podignut 1376. Lukovi od bijelog kamena s nadgradnjom od
opeka.
78 Venecija (Duždeva palača)
- U početnom obliku (814.) imala je ulogu tvrđave, u 12. st.
izgrađena u bizantskom stilu s trijemovima i loggiama, a od 1309.
počela poprimati današnje oblike. Glavno pročelje prema Piazzetti
sagrađeno je između 1424. i 1442.
79 Venecija (Cà d'Oro)
- Sagradili su je Giovanni i Bartolomeo Bon, te kipar Matteo Raverti
1421-36. godine. Na njenoj je gradnji radio i Antonio Busato, jedan
od graditelja šibenske katedrale. Najljepši primjer stila gotico fiorito.

ŠPANJOLSKA
- Gotički oblici dolaze u Španjolsku posredstvom cistercita, no vremenom
francuski utjecaju prevladavaju strogost cistercitskog graditeljstva. Stil
mudéjar (12. do 16. st.) javlja se kao mješavina maurskih i
zapadnoeuropskih elemenata.
Graditelji:
- Enrique (? - 1277.) Jedan od graditelja katedrala u Burgosu (transept) i
Leonu. Unosi u španjolsko graditeljstvo elemente francuske gotike.
- Jaime Fabré iz Mallorce (13/14. st.) 1296-1317. gradi dominikansku crkvu
u Mallorci. 1317. imenovan doživotnim graditeljem katedrale u
Barceloni.
Spomenici:
81 Burgos (katedrala)
- Započeta 1221. na mjestu starije romaničke građevine, uglavnom
dovršena tijekom 13. stoljeća. Transept koncem 13. stoljeća gradi

72
 Enrique, koji u španjolsko graditeljstvo unosi elemente francuske
gotike. Kor pokazuje izrazite sličnosti s francuskim uzorima
(Bourges, Paris, Reims), no najsličnije rješenje nalazimo u katedrali
u Coutancesu (koje je međutim kasnije od onog u Burgosu).
Završetke dvaju zvonika na pročelju (1442-58.), te masivan toranj
nad križištem (1466.) podigao Hans iz Kölna. Capilla del
Condestable, sagrađena nakon 1482, predstavlja najznačajniji
spomenik flamboyant stila u Španjolskoj. Nakon što se srušio stariji
toranj sagrađen je 1540-68 cimborij, oslonjen na tambur prekriven
skulpturama.
- Trobrodna bazilika s transeptom, deambulatorijem i vijencem
kapela, sagrađena pod utjecajem sjevernofrancuske gotike.
Predstavlja najizrazitiji primjer prijenosa tzv. "harmoničnog
pročelja" na tlo Španjolske. Dužina broda iznosi preko 84 m.
- U katedrali je sahranjen Rodrigo Diaz de Vivar, zvani El Cid.
82 Toledo (katedrala)
- Građena od 1226. na mjestu gdje se ranije nalazila vizigotska crkva
iz 6. st, a zatim maurska mošeja. Dovršena 1493. Peterobrodna
građevina bez izraženog transepta, s nizom kapela, dvostrukim
deambulatorijem i dva zvonika.
- Prvi graditelj bio je Francuz Martin, koji je do 1234. konstruirao
deambulatorij. Nasljedioga je Pierre de Pierre, također Francuz, koji
je na katedrali radio do svoje smrti 1291.
- Duga je 120, a široka 60 metara. Svodovi glavnog broda visoki su
32 metra.
- Zapadno pročelje iz 15. st. ima tri gotička portala s bogatim
skulptorskim ukrasom. U crkvu se ulazi kroz portal na južnoj strani
- Puerta de los leones. Prtal na sjevernoj strani.
- Sa sjeverne strane je dvostrani gotički klaustar s kraja 14. i početka
15. stoljeća.
- U srednjem brodu nalazi se Capilla mayor s dekorativno
raščlanjenom visokom ogradom (gotički ornamenti i motivi stila
mudéjar, kipovi, mramor, pozlata).
83 León (katedrala Santa Maria)
- 13-15. st. Trobrodna bazilika sagrađena po uzoru na katedrale u
Chartresu, Reimsu i Amiensu. Graditelji: Enrique, Pedro Cebrian,
Guillén de Rohan, Juan de Badajoz. Skulptorski ukras su djelomično
izveli francuski majstori.
84 Girona (katedrala)
- Početkom 14. st. uz tada već trošnu romaničku lađu sagrađeno je
grandiozno gotičko svetište s deambulatorijem (majstori Jaume
Feveren, Guillaume de Cors, Francesc Saplana, Pere Sacoma,
Guillame Morell, Anton Canet i Guillaume Bofill). Godine 1416.

72
 sazvan je skup arhitekata da bi se donijela odluka o mogućem
nastavku gradnje. Rasprava je potrajala četiri dana, a sačuvani
zapisnik svjedoči o stavovima svećenika i arhitekata. Među
izrečenim stručnim mišljenjima sedam ih je bilo naklonjeno gradnji
trobrodne lađe, a pet, među kojima i ono arhitekta katedrale
Guillaumea Boffya, rješenju s jednim brodom. Konačni je rezultat
iznimno uspješan spoj svetišta koje je izvorno bilo predviđeno za
trobrodnu lađu s jednobrodnom lađom.
85 Barcelona (katedrala Santa Cruz)
- Romanički djelovi potječu iz 11. st. Gotičku gradnju započeo je
1298. Jaime Fabré iz Mallorce. Po tlocrtu je donekle srodna
katedrali u Albiju.
- Gradnja je dovršena tek početkom 20. st., tako da su pročelje i
glavni toranj sagrađeni u neogotičkim oblicima.
86 Barcelona (Santa Maria del Mar)
- Sagrađena 1329-84. godine u strogim gotičkim oblicima.
Trobrodna crkva dvoranskog tipa s nizovima bočnih kapela.
Podsjeća na južnofrancuske dvoranske crkve (Albi, Toulouse).
87 Palma de Mallorca (katedrala)
- 1231-1601.
88 Palma de Mallorca (Castillo de la Almudaina)
- Kvadratna građevina s dvorištem koje okružuju arkade.
89 Sevilla (katedrala)
- Sagrađena 1402-98. u kasnogotičkim oblicima. Jedna od najvećih
građevina kršćanskog zapada (140 x 90 m). Peterobrodna građevina
s transeptom i kratkim korom. Kao zvonik služi minaret nekadašnje
mošeje iz 12. st.
90 Salamanca (Catedral Nueva)
- Izgradnju je započeo 1513. J. G. Hortañón. Nakon mnogih prekida
dovršena je 1733. Trobrodna građevina sa zvjezdastim svodovima.
Posljednje od velikih djela gotike u Španjolskoj.

PORTUGAL
91 Alcobaça (cistercitska opatijska crkva Santa Maria)
- Sagrađena od 1178. do 1223. godine na tragu burgunndskih uzora.
Najznačajniji spomenik ranogotičkog graditeljstva u Portugalu.
92 Coimbra (Santa Clara)
- Započeta koncem 13. st..
93 Batalha (Santa Maria de Vitória).
- Crkva dominikanskog samostana započeta je 1388. (arhitekt
Alfonso Domingues). Svodovi su dovršeni u drugoj četvrtini 15. st.
(arhitekt Onguete). Ukopišno mjesto portugalskih kraljeva. Velika
trobrodna dvoranska crkva s dvodjelnom elevacijom. Ima vrlo

72
 jednostavan i strog unutarnji prostor, dok joj je vanjština na
prozorima i u gornjim dijelovima razigrana čipkastom
arhitektonskom dekoracijom. U 15. st. dograđena su tri klaustra, a s
vanjske strane ukopišne kapele, čime je čitav kompleks još više
dobio na monumentalnosti.
94 Belém (opatijska crkva Sv. Jeronima)
- Sagrađena od 1502. do 1572. u tzv. "Manuelinskom stilu" (nazvan
po Kralju Manuelu Velikom, svojevrsni spoj kasne gotike, "mudejar
stila" i elemenata renesanse).
- Nasuprot samostanu je čuveni Belémski toranj (1515-20.).
95 Tomar (Kristova crkva)
- Na templarsku oktogonalnu romaničku crkvu nadograđen je
longitudinalni kasnogotički brod s izrazito bogatom dekoracijom.

72
05: SKULPTURA U FRANCUSKOJ

- Razvoj gotičke skulpture povezan je u Francuskoj pretežno uz arhitekturu kao

element logične i bogate akcentuacije pojedinih portala, te oltarskih
kompozicija. Ta se plastika razvija u pravcu realizma, a sadržajno je
podređena vjerskim temama, opširno ilustrirajući sveukupan kompleks
teoloških ideja, uključujući i brojne alegorijske prikaze.
- U odnosu na romaničku skulpturu, promjene se u tehničkom smislu odnose na
osvajanje prostornosti, a u izražajnom smislu narativni se karakter
zamijenjuje emocionalnim, što nužno dovodi i do povećane realističnosti.
Zbog nastojanja da se realističkom shvaćanju približe i apstraktni likovi,
došlo je do naglašene ekspresivnosti, psihologizacije likova i izrazite pažnje
u obradi detalja.
- Od materijala u upotrebi je kamen i drvo (u unutrašnjosti), a rijetko bronca.
- Prvo žarište razvoja skulpture vezano je uz radionicu katedrale u Chartresu
(glavni portal, 1145-55.), odakle se utjecaji šire na Angers, Le Mans, St-
Denis i Pariz.
- Oko 1250. očituje se pojava prirodnijeg stava, ornamentalna kompozicija
zamjenjuje se prirodnijom figuralnom s izrazitijom dozom realističnosti
prikaza: Chartres, Pariz, Amiens, Bourges, Reims.
- Snažni razvoj skulpture koji se odigrao između 1150. i 1250. nije se nastavio
jednakim tempom u slijedećih sto godina, pa se npr. skulpture iz sredine 14.
st. ne razlikuju bitnije od onih iz sredine 13. st. Veliki portali iz druge
polovine 13. st. (Bourges, Poitiers) uglavnom ponavljaju ostvarenja Pariza,
Amiensa i Reimsa.
- Tijekom 14. i 15. stoljeća proširuje se skulptorska obrada i na izradu grobnica i
sarkofaga (Bourges, St-Denis, Amiens, Dijon).
- I na području skulpture dominantnu je ulogu odigralo sjeverno područje
Francuske, izvršivši upliv na južne pokrajine.

Skulptori:
- Jean de Chapelle
- Dvije skulpture na gradskim vratima Amiensa.
- Jean d'Arras (13/14. st.)
- Od 1299. do 1307. radi na mramornom nadgrobnom spomeniku
Filipa III Smjelog (opatija St-Denis).
- Jean Pépin de Huy (prva pol. 14. st.)
- Izradio s pomoćnicima niz nadgrobnih spomenika (nadgrobna
ploča s idealiziranim likom Roberta d'Artois u opatiji St-Denis).
- Jean de Marville (umro 1389.)
- Skulptorska dekoracija crkve kartuzijanskog samostana u
Champmolu kod Dijona.
- Claus (Klaas) Sluter (umro 1406.)

72
 - Francuski kipar rodom Nizozemac (Haarlem). Isprva pomoćnik
Jeana de Marville. Započinje izradu grobnice Filippa Smjelog
(nakon 1381.) u samostanu u Champmolu. Na ploči koja pokriva
sarkofag izveo je lik vojvode u ležećem položaju, a na plohama sa
strana četrdesetak likova iz pogrebne pratnje, među kojima i
redovnike žalobnike (pleurants), koji od tada postaju karakterističan
element francuske nadgrobne plastike.
- 1391-97. izvodi skulpture za glavni portal samostanske crkve (za
trimo lik Bogorodice, a sa strana lik vojvode sa Sv. Ivanom
Krstiteljem i njegove žene sa Sv. Katarinom). Od 1395. do kraja
života radi na golemoj mramornoj grupi Kalvarije za samostanski
klaustar. Od gornjeg su dijela sačuvani tek oskudni fragmenti, dok je
podnožje, poznato pod nazivom "Mojsijev zdenac", potpuno
sačuvano. Ima šesterostrano oblik, a na svakoj se plohi nalazi po
jedan lik proroka s anđelom iznad.
- Claus de Werve (1380. - 1439.)
- Nećak i učenik Clausa Slutera. Suradnik pri izradi "Mojsijeva
zdenca" (šest žalosnih anđela). Nakon 1406. nastavio je Sluterov rad
na grobnici Filippa d'Ardito u kartuzijanskom samostanu u
Champmolu. 1430. izveo retabl (stražnji dio oltara) u crkvi mjesta
Bessey-les-Citeaux.
- Jean de la Huerta
- Spomenik Ivana Bez Straha i Margarite Bavarske u samostanu u
Champmolu (1443.).
- Antoine le Moiturier iz Avignona
- Spomenik Ivana Bez Straha i Margarite Bavarske u samostanu u
Champmolu (1461-70.).
- Jacques de Baërze (kraj 14. st.)
- Flamanski kipar koji je djelovao u Burgundiji. Između 1394. i
1399. izradio je dva drvena oltara (Dijon, Musée des Beaux-Arts).
Na jednom je izveo Raspeće, Poklonstvo kraljeva i Polaganje
u grob (na vanjskim je stranama krila Melchior Broederlam naslikao
Prikazanje u hramu i Bijeg u Egipat). Na drugom oltaru izveo je
Smrt Ivana Krstitelja, Mučenje Sv. Katarine i Sv. Barbare, te
Iskušenje Sv. Antuna.
- Jean de Liege (? - prije 1382.)
- Flamanski kipar. Izveo veći broj nadgrobnih spomenika i kipova od
mramora i alabastera: nadgrobni spomenik s kipovima Charlesa IV
Lijepog i Jeanne d'Evreux (kipovi u Parizu, Louvre); kip Blanche de
France (St-Denis, Notre-Dame-la-Blanche); drveni naslon katedre
(Dijon, Musée des Beaux Arts).
- Michele Colombe (oko 1430. - 1512.)

72
 - Jedan od posljednjih predstavnika francuskog kasnogotičkog
kiparstva (oltari, nadgrobna skulptura). Glavna su mu djela:
nadgrobni spomenika Françoisa II vojvode od Bretanje i njegove
žene (katedrala u Nantesu, 1502-07., prema nacrtu J. Peréala), reljef
Sv. Jurja u borbi sa zmajem (Pariz, Louvre), te Kalvarija i
Polaganje u grob (opatija Solesmes).
- Jean de Chartres (15/16. st.)
- Pomoćnik Michela Colombea u izradi nadgrobnih spomenika
(Nantes, katedrala).
- Martin Chambiges (? - 1532.)
- Izradio skulpture na portalima transepta katedrale u Sensu.
Predstavnik cvijetne gotike (stila flamboyant).
- Jean Juste (Giovanni di Giusto Betti) iz Firenze (1485. - 1549.)
- U suradnji s bratom Antoineom izvodi nadgrobni spomenik Louisa
XII i njegove žene Anne de Bretagne u opatijskoj crkvi St-Denis,
unoseći u francusko kasnogotičko kiparstvo elemente talijanske
renesanse.
- Nikolaus Hagenauer (oko 1445. - 1526.)
- S braćom Veitom i Paulom imao kiparsku radionicu u Strasbourgu.
- Djela: Oltar katedrale u Strasbourgu (1500-01., sačuvano
Oplakivanje Krista, sada u crkvi Sv. Stjepana), oltar za Marijinu
kapelu u katedrali (1486., Uzašašće Marijino), oltar za kor katedrale.
- Nikolaus Gerhaert von Leyden (oko 1430. - 1473.)
- Njemački kipar. Radio u Trieru, Strasbourgu, Konstanzu i Beču
nadgrobne ploče s likovima pokojnika i portretna poprsja.
- Gregor Erhart (oko 1460. - 1540.)
- Njemački drvorezbar.
- Djela: glavni oltar cistercitske crkve u Kaisheimu, kipovi glavnog
oltara u Blaubeurenu, Madona u ružičnjaku u Frauensteinu i Belle
Allemande (sv. Magdalena) u Louvru.

Skulptorski kompleksi:
01 St-Denis (opatijska crkva)
- Glavni portal, 1135-37.
02 Chartres (katedrala Notre-Dame)
- Skulptorski ukras sastoji se od preko 2000 djela (puna skulptura,
visoki reljefi, pojedinačni kipovi, grupe) sa sakralnim, alegorijskim i
crkveno-historijskim temama, u stilskom rasponu od krutih formi
proizašlih iz romaničke tradicije do naturalističkih tendencija kasne
gotike.
- Zapadno pročelje - "Kraljevski portal" (1145-55.). Karakteristični
stupoliki kipovi (statues-colonnes) predstavljaju biblijske ličnosti. U
kapitelnoj zoni poredane su scene kristološkog ciklusa, a u lunetama

72
 Krist u slavi (centralni), Bogorodica s Djetetom (desni) i Uzašašće
(lijevi).
- Sjeverni krak transepta (1200-1260.). Na timpanonu glavnog
portala (1200-1210.) prikazani se Smrt Bogorodice, Uznesenje
Bogorodice i Krunjenje Bogorodice, na trimou Sv. Ana s
Bogorodicom, a sa strana biblijske ličnosti (Melkisedek, Abraham,
Mojsije, Samuel, David / Izaija, Jeremija, Sv. Šimun, Sv. Ivan
Krstitelj). Na timpanonu lijevog portala (1220-35.) prikazano je
Rođenje, Javljanje pastirima i Poklonstvo mudraca, a na timpanonu
desnog (1220-35.) Salomonov sud i Jobove muke. Na pilonima
portala (1235-60.) izrađeni su likovi iz Starog zavjeta.
- Južni krak transepta (1205-1250.). Na timpanonu glavnog portala
(1205-15.) prikazan je Posljednji sud, na trimou Krist koji
blagosivlja, a sa strana Apostoli. Na timpanonu lijevog portala
(1215-20.), "Portala Mučenika", prikazana je Historija Sv. Stjepana,
a sa strana sveti mučenici (Sv. Stjepan, Sv. Klement, Sv. Lovro, Sv.
Vincent, Sv. Denis, Sv. Piat, Sv. Maurice, Sv. Teodor i Sv. Juraj). Na
timpanonu desnog portala (1220-25.) prikazana je Historija Sv.
Martina i Historija Sv. Nikole, a sa strana sveti oci (Sv. Leon, Sv.
Silvestar, Sv. Ambroz, Sv. Nikola, Sv. Martin, Sv. Jeronim, Sv.
Grgur). Na pilonima (1230-50.) prikazane su Vrline i Poroci, Starci
Apokalipse, mučenici i sveti oci.
- U unutrašnjosti razvedena oltarna ograda ukrašena je
kasnogotičkom skulpturom (scene iz života Bogorodice i Krista),
djelom raznih umjetnika iz 14. i 15. st.
03 Angers (katedrala Saint-Maurice)
- Zapadni portal inspiriran je "Kraljevskim portalom" u Chartresu.
Likovi iz starog zavjeta.
04 Le Mans (katedrala Saint-Julien)
- Stupolike skulpture na južnom portalu.
- Brojni nadgrobni spomenici.
05 Avallon (crkva Saint-Lazare)
- Stupolike skulpture slične onima u Chartresu.
06 Senlis (katedrala)
- Zapadni portal (oko 1175.) ima skulpture s obilježjima rane gotike:
stupoliki kipovi već najavljuju slobodnije pokrete, odjeća je manje
priljubljena, a dekorativni element jače naglašen.
07 Sens (katedrala)
- Nakon 1184.
- Kipovi Sv. Stjepana i Sv. Ivana Krstitelja na glavnom portalu su iz
12. st.
- Skulpture na portalima transepta djelo su Martina Chambigesa,
predstavnika stila flamboyant.

72
08 Laon (katedrala Notre-Dame)
- Zapadno pročelje (oko 1200.). Vjerojatno je predstavljalo
najsnažniji kompleks skulpture kasnog 12. st. u Francuskoj, no
nažalost, drastično je pregrađivano.
09 Paris (katedrala Notre-Dame)
- Započeto 1208.
- Desni portal zapadnog pročelja - portal Sv. Ane (1165-70).
- Glavni portal zapadnog pročelja (1223-30).
- Portal sjevernog krila transepta (sredina 13. st.).
10 Paris (Sainte-Chapelle)
- Likovi apostola (prije 1248.) mogu se usporediti sa istovremenim
ostvarenjima Amiensa.
11 Amiens (katedrala Notre-Dame)
- Nakon 1220.
-U luneti glavnog portala Posljednji sud. Na trimou "Beau Dieu".
Desni portal posvećen je Bogorodici, a lijevi lokalnim svecima.
Skulpture su stilski relativno homogene.
- Portal južnog kraka transepta.
12 Rampillon (župna crkva)
- Posljednji sud.
13 Reims (katedrala)
- Obnova započeta nakon 1210. Na skulpturi su se stopila stilska
ostvarenja Chartresa s utjecajima antičke skulpture. Oko 1230. došlo
je do promjene majstora (i ukusa ?), pa su neke već izrađene
skulpture antikizirajućeg stila zamijenjene onima kojih je stil
potjecao iz Amiensa i Pariza. Oko 1240. razvio se stil koji će ostati
karakterističan za francusku gotičku skulpturu za slijedećih stotinu i
pedeset godina. Također je i lisnati ukras kapitela pilona iz Reimsa
postao popularan i često imitiran (Chartres, Noyon).
- Prema modelima radionice iz Chartresa nastala je od 1211. do
1231. serija likova patrijarha na desnim vratima.
-Na glavnom portalu zapadnog pročelja (1240-60.) zapaža se
miješanje utjecaja Chartresa i Amiensa (Bogorodica s Djetetom u
luneti, Navještenje, Vizitacija, Prikazanje u hramu, brojni likovi
anđela), te inspiracije antičkom skulpturom ("Partenon gotičke
skulpture").
14 Bourges (katedrala Saint-Étienne)
- Južni portal - Starozavjetne ličnosti (na tragu "Kraljevskog portala"
u Chartresu).
- Glavni portal - Uskrsnuće mrtvih (1270-80.).
- Sv. Stjepan.
15 Strasbourg (katedrala Notre-Dame)

72
 - Skulptura zapadnog pročelja (započeto 1277.) derivira od
ostvarenja Majstora Sv. Josipa u Reimsu (Lude djevice), dok likovi
Proroka (oko 1300.) ispoljavaju nešto stroži stil kojem je izvor
možda starija gotička skulptura samog Strasbourga.
- Na portalima južnog kraka transepta (oko 1230.) prikazana je Smrt
Bogorodice i Krunjenje Bogorodice, u sredini Salomonov sud i Krist
(nove skulpture), a sa strana su postavljeni alegorijski likovi stare i
nove crkve - Ecclesie i Sinagoge (kopije).
- Portal sjevernog kraka transepta izveo je u kasnogotičkom stilu
Jakob von Landshut (1495-1505.).
- Bogato skulpturiranu propovjedaonicu izveo je u kasnogotičkim
oblicima Hans Hammerer (1484-85.).
- Autoportret Nikolausa Gerharta von Leydena (treća četvrtina 15.
st.).
- Autoportret Nikolausa von Hagenaua (kraj 15. st.).
16 St-Denis (opatijska crkva)
- Louis IX naručio je seriju spomenika za kraljeve karolinške i
kapetske dinastije, uglavnom realiziranih nakon 1260. (Grobnica
Dagoberta I, Grob Louisa Francuskog ...).
- Filip Lijepi (nakon 1327.).
17 Fontevrault
18 Champmol, Dijon (kartuzijanski samostan)
- Jean de Marville (umro 1389.): skulptorska dekoracija crkve.
- Claus Sluter: dovršava skulpturu na portalu; grupa Kalvarije u
klaustru - "Mojsijev zdenac"; započinje izradu grobnice Filippa
Smjelog (nakon 1381.) - nastavio ju je njegov nećak Claus de Werve
nakon 1406.
- Spomenik Ivana Bez Straha i Margarite Bavarske radili su Jean de
la Huerta (1443.) i Antoine le Moiturier iz Avignona (1461-70.).
19 Poitiers (palača grofova od Poitiersa, danas Palais de Justice)
- Kamin u velikoj sali.
20 Brou, Burgundija
- Nadgrobni spomenik Filiberta Lijepog. Sibila (oko 1500.).
21 Paris (Louvre)
- Charles V i Joana de Borbó, druga polovina 14. st.
- Krunjenje Bogorodice (slonovača), kraj 13. st.
- Bogorodica s Djetetom (slonovača), 14. st.
- Bogorodica s Djetetom (kamen, burgundska škola, poč. 15. st.).
- Nadgrobni spomenik Philippa Pota (rad skulpturske škole iz
Dijona), oko 1480.
- Gregor Erhart: Sv. Marija Magdalena (oko 1500.).
22 Dijon (Musée des Beaux-Arts)
- Poliptih (Jacques de Baërze, 1394-99.).

72
72
06: SKULPTURA U OSTALIM ZEMLJAMA

NJEMAČKA
- Razvoj gotičke skulpture u Njemačkoj počinje dvadesetih godina 13. stoljeća pod
francuskim utjecajem, koji je bio osobito jak u oblastima uz Rajnu.
- Pred kraj 13. stoljeća rodila se nova vrsta religioznih skulptura, namijenjenih za
privatne potrebe vjernika (andachtsbild): Pietà, Bogorodica s Djetetom ...
- U 15. stoljeću njemačka skulptura doživljava snažan procvat koji nastavlja
gotičke tradicije, jačajući naturalističke elemente i stvarajući veći broj
kipova od drva, kamena i bronce.
Skulptorski kompleksi:
01 Bamberg (katedrala)
- Oko 1235. gotičko je kiparstvo bez ikakva prijelaza smijenilo
romaničku plastiku. Pretpostavlja se da je majstor bamberške
radionice morao raditi u Reimsu.
- Bočni portal na sjeverozapadnoj strani (1235-40.): Posljednji
sud, Proroci.
- Adam i Eva na 'Adamovim vratima' predstavljaju rudimentarno
modelirane aktove.
- Crkva i Sinagoga na 'Kneževskom portalu'.
- Južni portal (kipovi cara Henrika II i carice Kunigunde).
- U unutrašnjosti kip konjanika ("Bamberg Raiter") i figure u
istočnom koru.
- Vizitacija.
- Nadgrobni spomenik nadbiskupa Friedricha von Hohenlohe
(sredina 14. st).
- Lisna maska (oko 1235.).
- Korske klupe (nakon 1350., Kralj David).
02 Naumburg (katedrala)
- Skulptorski ukras izrađen između 1235. i 1270. predstavlja
najznačajniji kompleks gotičke skulpture u Njemačkoj.
- Skupina Raspeća smještena je na ulazu u kor, a ne iznad, kako je to
bilo uobičajeno.
- Letner (Posljednja večera, Judin poljubac ...), sredina 13. st.
- Kipovi donatora na zapadnom koru, nastali oko 1240. (Dietrich
von Brehna, Berchta, Ekkehart - Uta, Timo von Kistritz, Wilhelm
von Camburg, Sizzo von Kefernburg, Dietmar, Hermann -
Reglindis, Conrad, Gerburg), rad su nepoznatog kipara nazvanog
Naumburger Meister, kojemu se pripisuju i neki radovi u Amiensu i
Metzu.
- Na kapitelima u unutrašnjosti javlja se izrazito naturalistična lisna
dekoracija.
03 Magdeburg (katedrala)

72
 - Oko 1245.
- Mudre i lude djevice.
- Lisna maska, oko 1260.
04 Freiberg (katedrala)
- Zapadni portal, "Zlatna vrata" (oko 1230.) naknadno je dozidan
katedrali, a izvorno potječe iz Marienkirche, koja je izgorjela 1484.
- Propovjedaonica u obliku tulipana (oko 1500.)
05 Freiburg (katedrala)
- Brojne skulpture kojima je crkva ukrašena uglavnom su iz 14.
stoljeća.
- Zapadni portal, (oko 1300.) direktno je ovisan o Strasbourgu.
- Kipovi u predvorju (između 1280. i 1310.).
06 Marburg (Elizabethkirche)
- Glavni portal.
- Brojni nadgrobni spomenici.
07 Erfurt
08 Nürnberg (St. Sebaldus)
- Posljednji sud na južnim pobočnim vratima (prva polovina 14. st.).
- "Nevjestina vrata" vode u predvorje sjevernog broda: Mudre i lude
djevice, Adam i Eva (sredina 14. st.).
- Kulminaciju nürnberške škole predstavljaju grupe iz radionice
figura u terakoti i majstori "Lijepog zdenca" ("Schöner Brunnen")
- Bogorodica, Apostoli.
09 Köln (katedrala)
- Skulpture na koru (prva četvrtina 14. st.) slične su onima u
Strasbourgu i Freiburgu.
- Marija, Krist, Apostoli.
10 Schwäbisch-Gmünd (katedrala Sv. Križa)
11 Augsburg
12 Ulm (katedrala)
- Bogat plastičan ukras glavnog portala pokazuje prodor realističnih
elemenata u tradicionalni kasnogotički stil.
- Korska sjedala izradio je domaći kipar Jörg Syrlin Stariji 1469-74.
13 Rottweil
Skulptori:
14 Conrad Meit (14/15. st.)
- Izrađivao je kipove od drva i alabastra i nadgrobne spomenike (u
crkvi St. Nicolas u Brou-en-Bresse; u Lons-le-Saunieru ...).
15 Konrad von Einbeck
16 Hans Multscher (oko 1400. - 1467.)
- Glavni predstavnik kasne gotike u švapskim pokrajinama.
- Ecce homo (1429., Ulm, katedrala, glavni portal).
- Oltar iz Wurzacha (1437., poliptih, Berlin, Deutsches Museum).

72
17 Nikolaus Gerhaert von Leyden (? - 1473.)
- Radio u Trieru, Strasbourgu, Konstanzu, Passauuu i Beču -
nadgrobne ploče i portretna poprsja.
- Bogorodica sa Sv. Anom, Berlin, Bode-Museum.
- Autoportret (Strasbourg, katedrala).
- Nadgrobna ploča s likom cara Friedricha III (1469., Beč,
katedrala).
18 Jörg Syrlin Stariji (oko 1425. - 1491.)
- Od 1449. upravlja drvorezbarskom radionicom u Ulmu.
- Korska sjedala katedrale u Ulmu (1469-74.). U punoj plastici
prikazani su likovi antičkih filozofa, pjesnika i sibila, te umjetnikov
Autoportret, a u 91 reljefu proroci, apostoli i mučenici.
19 Bernt Notke (oko 1440. - 1509.)
- Radi u Lübecku kao drvorezbar i pozlatar.
- Trijumfalni križ (1477., Lübeck, katedrala).
- U Stockholmu izvodi u drvu monumentalnu grupu Sv. Jurja (1483-
89.), te nadgrobni spomenik kancelara Sturea.
20 Erasmus Grasser (oko 1450. - 1518.)
- Maurski plesači (1480., drvo, München, Stadtmuseum). 16
egzotično-grotesknih figura u izvanredno živim pokretima, izrađeni
za dvoranu stare gradske vijećnice.
- Oplakivanje Krista (1502-05., kamen, Freising, katedrala).
- Sv. Mihovil (Freising, katedrala), oko 1500.
21 Adam Krafft (oko 1455. - 1509.)
- Djeluje u Nürnbergu. Uz Stossa i Riemenshneidera najznačajnija
ličnost njemačkog kasnogotičkog kiparstva. Radi isključivo u
kamenu.
- Svetohranište (1493-96., Nürnberg, Lorenzkirche). Obilje bogatih
kasnogotičkih ukrasa isprepleteno je s arhitektonskom
konstrukcijom koja služi za smještaj velikog broja kipova, grupa i
reljefa.
- Niz nadgrobnih ploča (1498-1503.).
22 Veit Stoss (oko 1447. - 1533.)
- Kipar, bakrorezac i slikar. Jedan od najznačajnijih predstavnika
završne faze njemačke gotičke skulpture, napose u radovima u drvu.
- Od 1477. do 1489. radi na svom kapitalnom djelu, drvenom
rasklopnom oltaru Marijine crkve u Krakovu (13 x 11 m). Na
njegovu središnjem dijelu, te na unutrašnjim i vanjskim pločama
(12) prikazani su u visokom reljefu s mnoštvom figura prizori iz
Marijina života. Oltar je dijelom pozlaćen i polikromiran.
- 1496. vraća se u Nürnberg, gdje nastaju djela njegove kasne faze:
Raspeće (drvo, Sebalduskirche, nad glavnim oltarom), Navještenje
(1517-18., drvo, Lorenzkirche, kor).

72
 - Marijin oltar (1520-23., Bamberg, katedrala). Rađen za
karmelićansku crkvu u Nürnbergu.
23 Tilman Riemenschneider (oko 1460. - 1531.)
- Djeluje od 1483. u Würzburgu, gdje je imao radionicu koja je
izrađivala djela za krajeve uz Majnu i Franačku. Radi pretežno u
drvu rasklopne oltare s bogatim gotičkim arhitektonskim okvirima
unutar kojih komponira grupe s idealiziranim, slikovito modeliranim
likovima. Izbjegava polikromiju i pozlatu.
- Adam i Eva (1491-93., kamen, Würzburg, Mainfränkisches
Museum - izvorno na portalu Marijine kapele).
- Nadgrobni spomenik Rudolfa von Scherenberg (1496., Würzburg,
katedrala).
- Conrad von Schaumburg, Würzburg, Marienkapelle, oko 1500.
- Oplakivanje, Sv. Stjepan, Sv. Barbara, Würzburg, Mainfränkisches
Museum, 1500-1510
- Drveni rasklopivi oltar s Posljednjom večerom (1501-04.,
Rothenburg, crkva Sv. Jakova).
- Drveni rasklopivi oltar s Uznesenjem Bogorodice (1505-10.,
Creglingen, Herrgottskirche).
- Oplakivanje Krista (1519-23.; 2,5 x 1,66 m, glavni oltar župne
crkve u Maidbronnu).
24 Gregor Erhart (oko 1460. - 1540.)
- Drvorezbar.
- Sv. Magdalena - "La belle Allemande" (Pariz, Louvre).
25 Peter Vischer Stariji (oko 1460. - 1529.)
- Obrazovao se u očevoj (Hermann Stariji) radionici u Nürnbergu.
Osim kraćih boravaka u Heidelbergu (1494.) i Krakovu (1506.),
stalno živi u Nürnbergu, gdje obiteljsku ljevaonicu podiže na rang
najznačajnije u Njemačkoj.
- Grobnica Sv. Sebalda (1508-19., Nürnberg, Sebalduskirche).
Remek djelo ostvareno u suradnji sa sinovima (Hermann ml. i Peter
ml.) i pomoćnicima. U središtu je srebrni svečev sarkofag,
okružen sa osam brončanih gotičkih svežnjeva stupova, visokih 4 m,
koji nose tri baldahinske kupole. U tu arhitektonsku strukturu
uklopljeni su likovi apostola, proroka, alegorijske figure putti i
životinjski likovi. Donji dio grobnice ukrašen je reljefima s
prizorima legende o svecu. Djelo predstavlja mješavinu gotičkih
dekorativnih elemenata i renesansno modelirane plastike.
- Artus i Teodorik (1512-13., Innsbruck, dvorska crkva). Orijaški
brončani kipovi s izrazitim odlikama sjevernjačkog naturalizma.
Muzeji:
26 Razni muzeji (skulptura u drvu)

72
AUSTRIJA
Skulptorski kompleksi:
31 Beč (katedrala Sv. Stjepana)
- Najznačajniji kompleks austrijske gotičke skulpture.
-"Vrata pjevača" (1359-65., timpanon sadrži prizore iz života Sv.
Pavla, a na dovratnicima su članovi dinastije Habsburg).
-Skulpture na pilonima u unutrašnjosti (druga četvrtina 15. st.).
- Nadgrobne ploče: Vojvode Rudolfa IV i Katarine Luksemburške
(oko 1360), Cara Friedricha III (1469-71., Nikolas Gerhaert von
Leyden; dovršeno nakon majstorove smrti) ...
- Krsni zdenac u kapeli Sv. Katarine (1481., sljedbenik Nikolausa
Gerhaerta von Leydena).
- Skulptura u drvu (Dijacezanski muzej).
- Propovjedaonica (Anton Pilgram).
Skulptori:
32 Michael Pacher (oko 1435. - 1498.)
- Nakon 1467. osnovao je u Brunecku u Južnom Tirolu čuvenu
radionicu oltara, ukrašenih bogatim kasnogotičkim rezbarijama i
oslikanih. Nadovezuje se na srednjoeuropski kasnogotički izraz za
koji su karakteristične dinamično pokrenute figure.
- Oltar (oko 1462., crkva St. Lorenzen kod Brunecka).
- Krunjenje Bogorodice (1471-75., Gries kod Bolzana, groblje).
33 Anton Pilgram (oko 1450. - 1515.)
- Graditelj i kipar. Djeluje u Češkoj i Njemačkoj, a od 1511. upravlja
izgradnjom katedrale Sv. Stjepana u Beču.
- Propovjedaonica (dovršeno 1515., Beč, katedrala). Ograda je
raščlanjena nišama i šiljastim lukovima, te ukrašena reljefima i
poprsjima crkvenih otaca. Na pilonu uz koji je propovjedaonica
smještena majstor je izradio svoj Autoportret ("Čovjek koji viri kroz
prozor"). Još jedan Autoportret izveo je na supstrukciji za emporu s
orguljama.

ENGLESKA
- Gotička skulptura Engleske općenito je u izrazu suzdržanija od kontinentalne.
Svoj najviši domet postiže u drugoj polovini 13. st. u smirenim,
oplemenjenim i ponešto izduženim figurama.
- Početkom 14. st. u Engleskoj počinje prevladavati ponešto razigranija skulptura,
da bi sredinom stoljeća došlo do zastoja, a zatim i do pada kvalitete.
- U 15. st. monumentalna je skulptura gotovo sasvim ograničena na nadgrobne
spomenike, no kvalitet izvedbe postepeno opada.
- Sačuvane su brojne nadgrobne ploče s likovima pokojnika, u starije vrijeme
rađenih u mramoru (oko sredine 13. st. česta je i bronca), a od konca 13. st.

72
 prevladava alabaster. Uglavnom slijede istu stilsku evoluciju kao i
skulptura na fasadama.
- Londonska škola, s centrom u Westminsteru, otkriva izraženije francuske
utjecaje.
Skulptorski kompleksi:
41 Wells (katedrala)
- Zapadno pročelje (oko 1250.) predstavlja najbogatiji ansambl
gotičke skulpture u Engleskoj. Sadrži oko 300 kipova, koji slijede
odlike skulpture iz grupe Amiens - Reims, no kvaliteta pojedinih
radova znatno varira.
- Reljef Bogorodice među anđelima na glavnom portalu (kraj 13.
st.).
- Drvena korska sjedala i biskupski tron (14. st.).
42 Canterbury (katedrala)
- Nadgrobni spomenik Crnog Princa.
43 Salisbury (katedrala)
44 Lincoln (katedrala)
- Trideset reljefa s anđelima pod prozorima kora.
45 Lichfield (katedrala)
- Cijelo pročelje ima bujnu plastičku dekoraciju - figure u nekoliko
nizova pod baldahinima.
46 Exeter (katedrala)
- Bogato skulptorski ukrašeno pročelje.
- Skulpture u predvorju (oko 1350.) ispoljavaju omekšavanje oblika.
47 Worchester (katedrala)
48 Gloucester (katedrala)
- Nadgrobni spomenik Edwarda II (1330-35.).
49 Hereford (katedrala)
50 London (Westminster Abbey)
- Važan spomenik prenošenja francuskih utjecaja u arhitekturi,
gotovo je jednako istaknut i u prenošenju oblika francuske gotičke
skulpture.
- Reljefi s anđelima na četiri kuta transepta (oko 1250.).
- Navještenje (oko 1253.).
- William Torel: nadgrobni spomenik Eleanore Kastiljske, 1290.
- Nadgrobni spomenik Aymera de Valence (1323.).
- Nadgrobni spomenik vojvode Edmunda od Lancestera.
- Grob Richarda III i njegove žene (početak 15. st.).
51 York (katedrala)
52 Ely (katedrala)
- Skulptorski ukras u Lady Chapel.

BELGIJA

72
Skulptorski kompleksi:
56 Tournai (katedrala Notre-Dame)
- Nadgrobni spomenici s klečećim figurama pokojnika (14-15. st.).
57 Brugge (crkva Notre-Dame)
- Grobnica Marije Burgundske.
58 Brugge (gradska vijećnica)
- Kasnogotičko pročelje (1376-1421.) bogato je ukrašeno
skulpturom.

NIZOZEMSKA
- Razvoj kamene plastike znatno zaostaje za zlatarskim umjećem i sve do konca
14. st. ima ograničeno značenje.
- Poznati su kipari lijevači bronce iz Dinanta (14. st.).
- Nizozemski skulptor Claus Sluter radi koncem 14. st. u Dijonu.
Skulptorski kompleksi:
59 Haag

ČEŠKA
Skulptori:
61 Peter Parler (oko 1330. - 1399.)
- Od 1353. upravlja gradnjom katedrale Sv. Vida u Pragu.
- Poprsje Karla IV.

SLOVENIJA
66 Djela anonimnih majstora:
- Sv. Katarina i Sv. Barbara iz Velike Nedelje (Ptuj, Pokrajinski
muzej).
- Pietà (Celje, župna crkva Sv. Daniela).
- Nadgrobni spomenik Friderika Ptujskog (Ptuj).

ŠPANJOLSKA
- Unatoč početnom "ikonoklastičkom" stavu cistercita, nakon dvadesetih godina
13. stoljeća dolazi do bogatog razvoja skulpture pod francuskim utjecajima.
- Skulptori: Bartolomé, Jaime Castayls, Pedro Moragues iz Barcelone, Damián
Formet iz Valencije.
Skulptorski kompleksi:
71 Burgos (katedrala)
- Oko 1230. Izrazit utjecaj Amiensa i Reimsa.
- Plastički ukras sjevernog kraka transepta ('Puerta del Sarmental' i
'Puerta del Coroneria').
- Grobnica biskupa Gonzalesa de Hinojosa (nakon 1327.).
72 Leon (katedrala)

72
 - Tip zapadnog portala (druga polovina 13. st.) deriviran je iz
Chartresa, ali skulpture su bliže onima u Burgosu (tj. utjecaju
Amiens i Reimsa).
- Statue portreti kraljeva.
- Nadgrobni spomenici iz 15. st.
73 Tarragona (katedrala)
- Kipovi apostola na glavnom portalu (1278. - majstor Bartolomé,
1375. dopunio je to djelo Jaime Castayls).
74 Toledo (katedrala)
- Portali dodani na novoizgrađenu lađu i transepte u prvoj polovini
14. st.
75 Zaragoza (katedrala)
- Nadgrobni spomenik Lopea Fernándeza de Luna (majstor Pedro
Moragues iz Barcelone).
76 Sigüenza (katedrala)
- Nadgrobni spomenik Martina Vázqueza de Arce, rad Damiána
Formeta iz Valencije (oko 1480-1541.), premjer je plateresknog
stila.
77 Valladolid (crkva San Pablo)
78 Salamanca (Catedral Nueva)
- Sjeverni portal izrađen u "Izabela stilu" (1513.) odaje maurske
utjecaje.
79 Barcelona (Muzej katalonske umjetnosti)
- Anonimni majstor: Bogorodica s Djetetom, prva pol. 14. st.
- Jaume Cascalls (?): glava Krista, sredina 14. st.

PORTUGAL
- Sepulkralna plastika i brojem i kvalitetom nadmašuje onu u susjednoj
Španjolskoj (osobito tijekom 14. st.).
Spomenici:
81 Alcobaça (cistercitska opatijska crkva Santa Maria)
- Nadgrobni spomenik Done Ines de Castro (14. st.).

MAĐARSKA
91 Djela anonimnih majstora
- Bogorodica iz Toporca (sred. 14. st, Budimpešta, Nacinalna
galerija).
- Bogorodica iz Toporca (sred. 14. st, Budimpešta, Nacinalna
galerija).
- Skulpture pronađene u kaštelu u Budimu (prva trećina 15. st,
Budimpešta, Povijesni muzej).

72
08: SKULPTURA U ITALIJI

- Gotička skulptura u Italiji obilježena je djelatnošću individualnih stvaralaca

(posebice u Toskani).
Skulptori:
01 Niccolò Pisano (oko 1225. - 1287.)
- Kipar i graditelj podrijetlom iz Apulije. Jedan od najznačajnijih
srednjovjekovnih skulptora.
- Propovjedaonica (oko 1260., krstionica katedrale u Pisi).
- Skidanje s križa i friz sa scenama Navještenja, Rođenja i
Poklonstva Kraljeva (1260-64., lijevi portal pročelja katedrale u
Lucci).
- Grobnica Sv. Dominika (1264-67., crkva San Dominico u
Bologni). Šest reljefa između kojih kipovi svetaca imaju funkciju
stupova. Preinake iz 15. i 16. st.
- Propovjedaonica (1269., katedrala u Sieni).
- Fontana Maggiore (1278., Perugia) zajednički je rad Niccolòa i
Giovannija Pisana.
02 Giovanni Pisano (oko 1250. - 1314.)
- Kipar i graditelj. Sin i učenik Niccolòa Pisana. U mladosti boravi u
Francuskoj (Reims, Pariz), što utječe na njegov umjetnički razvoj.
Od 1287. do 1295. vodi gradnju katedrale u Sieni.
- Donji dio pročelja katedrale u Sieni, do visine portala (1294-98.,
ciklus proroka i filozofa, dvije proročice i šest životinjskih likova).
- Bogorodica s Djetetom (oko 1300., nekad nad portalom krstionice,
sada u Muzeju katedrale u Pisi).
- Bogorodica s Djetetom (oko 1300., Muzej katedrale u Pisi).
- Propovjedaonica (1298-1301., Pistoia, San Andrea).
- Kor i dio pročelja katedrale u Massa Maritima (1304.).
- Propovjedaonica (1302-10., katedrala u Pisi).
- Bogorodica s Djetetom i dva anđela, Padova, Kapela Scrovegni.
- Grobnica Margarite Luxemburške (1314., Genova, Museo di
Sant'Agostino, fragmenti).
03 Arnolfo di Cambio (oko 1240. - oko 1302.)
- Graditelj i kipar. Učenik N. Pisana i suradnik G. Pisana.
Sudjelovao je u radu na grobnici Sv. Dominika u Bologni (1265-67.)
i propovjedaonici katedrale u Sieni (1267-68.). Kao i N. Pisano,
ispoljava interes za klasičnu umjetnost i sklonost k preuzimanju
njenih oblika. Krajem sedamdesetih godina 13. st. radi na dvoru
Karla Anžuvinskog u Napulju, a osamdesetih i početkom
devedesetih zaposlen je u Rimu. Od 1296. do smrti radi na katedrali
u Firenci.
- Ostaci fontane (1281., Perugia, Galleria Nazionale dell'Umbria).

72
 - Nadgrobni spomenik kardinala du Braye, sa šest figura (1282-84.,
Orvieto, San Domenico).
- Ciborij od različitih vrsta kamena, ukrašen kipovima i reljefima
(1285., Rim, San Paolo Fuori le Mura).
- Ciborij (1293., Rim, Santa Cecilia in Trastavere).
- Skulpture s nekadašnjeg pročelja katedrale u Firenci: Bogorodica s
Djetetom, Rođenje, Smrt Bogorodice ... (oko 1300., Firenca, Museo
dell'Opera del Duomo; Berlin, Bode-Museum).
- Papa Bonifacije VIII (oko 1300., Firenca, Museo dell'Opera del
Duomo).
04 Giovanni di Balduccio (prva pol. 14. st.)
- Godine 1317-18. radi na katedrali u Pisi pod vodstvom G. Pisana.
Radio je nadgrobne spomenike i propovjedaonice u Firenci i
Serzanu. Od 1339. do 1347. djeluje u Milanu i Cremoni, gdje
presudno utječe na razvoj lombardijske skulpture.
- Arka Sv. Petra Mučenika (1336-39., Milano, San Eustorgio).
05 Tino da Camaino (oko 1285. - 1337.)
- Graditelj i kipar. Učenik Giovannija Pisana. 1315-20. glavni
graditelj katedrale u Pisi. Izveo je niz nadgrobnih spomenika u Pisi,
Sieni, Firenci i Napulju.
- Spomenik kardinala Petronija (oko 1318, Siena, Katedrala).
- Spomenik Anonia Orso (1321., Firenca, Katedrala).
- Bogorodica s Djetetom (Firenca, Museo dell'Opera del Duomo).
08 Lorenzo Maitani (prije 1275. - 1330.)
- Graditelj, kipar, mozaičar i slikar u staklu. Izveo je skulptorski
ukras pročelja katedrale u Orvietu. Povremeno radi i u Perugi i Sieni.
- Reljefi na pilastrima pročelja (1320-30., Orvieto, katedrala Santa
Maria Assunta).
- Bogorodica s Djetetom (1325-30., Orvieto, katedrala).
10 Andrea da Pontedera (Andrea Pisano) (oko 1295. - 1349.)
- Graditelj, kipar i zlatar. Najznačajnije su mu djelo brončani reljefi
na južnim vratima krstionice katedrale u Firenci. Nakon Giottove
smrti (1337.) vodi gradnju zvonika firentinske katedrale (mramorni
reljefi na drugom i trećem pojasu). 1347-49. vodi gradnju katedrale
u Orvietu.
- Vrata krstionice katedrale u Firenci (Kristovo krštenje ...), 1330-36.
- Skulptorski ukras zvonika katedrale u Firenci, nakon 1337.
11 Nino Pisano (oko 1315. - 1368.)
- Sin i učenik Andrea Pisana (de Pontedera), kojeg naslijeđuje kao
glavni majstor radova na katedrali u Orvietu.
- Bogorodica s Djetetom (Pisa, Museo Civico).
- Navještenje (Pisa, Santa Caterina).
- Navještenje (Pariz, Louvre).

72
12 Andrea Orcagna (Andrea di Cione) (? - 1368.)
- Kipar i graditelj. Jedna od najslavnijih ličnosti talijanskog
Trecenta. Uz A. Pisana, najznačajniji predstavnik talijanske gotičke
skulpture.
- Oltarska pala u kapeli Strozzi (1357., Firenca, Santa Maria
Novella).
- Tabernakul (1352-59., Firenca, Orsanmichele). Uz suradnju brojnih
učenika. Izvanredno bogat plastički ukras i polikromne inkrustracije.
Reljefi s motivima iz života Bogorodice.
15 Nanni di Banco (1380/90. - 1421.)
-.
- Kip proroka Izaije, Firenca, katedrala.
- Kip evanđelista Luke, Firenca, Muzej katedrale, 1413.
- Quattro Santi Coronati, Firenca, Or San Michele.
- Reljef Bogorodice i anđela (uz suradnju Donatella i Luce della
Robbia), Firenca, katedrala, Porta della Mandorla, 1414-22.
16 Jacopo della Quercia (1375. - 1438.)
- Javlja se potkraj 14. st. sa skulpturama u kojima prevladavaju
francuski i njemački utjecaji. Snažnom modelacijom likova i
kompozicijskim odnosima postiže dramatsko djelovanje i
monumentalnost. Kasnije, pod utjecajem Ghibertija i Donatella,
prihvaća renesansne forme.
- Zdenac Fonte Gaia (1409-19., Siena, Piazza del Campo, Kreposti,
Stvaranje Adama, Izgon iz Raja ...). Danas je na trgu kopija iz 1868.,
a originalni ostaci u Palazzo Pubblico.
- Oltar u kapeli Trenta (1413., Lucca, San Frediano).
- Navještenje (1421., San Gimignano, Collegiata).
- Nadgrobni spomenik Galeazza Bentivoglija (Bologna, San
Giacomo Maggiore).
18 Bonino da Campione (druga pol. 14. st.)
- Radio u Cremoni, Veroni i Milanu (katedrala).
- Nadgobni spomenik Arca di Consignorio della Scala (Arche
Scaligere) s gotičkim baldahinom i konjanikom na vrhu (1359-75.,
Verona).
- Spomenik Barnabòa Visconti, Milano, Museo Civico del Castello
Sforzesco.
21 Jacobello i Pierpaolo della Masegna (druga pol. 14. st.)
- Bogorodica, Sv. Marko i Apostoli (1393., Venecija, San Marco,
letner).
- Nadgrobni spomenik dužda Veniera (Venecija, Santi Giovanni e
Paolo).
23 Bartolomeo Bon (? - 1464.)

72
 - Graditelj i kipar. Sin Giovannija Bona. Glavni predstavnik
venecijanskog gotico fiorito. Radi na Ca d'Oro (1421-40.), Duždevoj
palači i Ca del Duca - palača Cornaro (sredina 15. st.).
- Porta della Carta (1438-42., Venecija, Duždeva palača).
- Bogorodica zaštitnica (London, Victoria and Albert Museum).
24 Marco Cozzi iz Vicenze
- Korske klupe (1468., Venecija, Santa Maria Gloriosa dei Frari).
26 Leonardo i Francesco Ricomarmi
- Krunjenje Bogorodice (1432., Serzana, Santa Maria Assunta).
27 Pietro Bussolo (druga pol. 15. st.)
- Retabl (1476., drvo, Salò, Brescia, katedrala Santa Maria Assunta).

72
10: SLIKARSTVO U ITALIJI

- Slikarstvo Duecenta tijesno je povezano s umjetnošću Bizanta ("maniera

greca"). Ipak, i u tom arhaičnom okviru, izrazite umjetničke ličnosti poput
Giunte Pisana uspjevaju ostvariti prepoznatljiv osobni stil s elementima
moderne osjećajnosti i povećane doze humanizma.
- Posljednja četvrtina 13. stoljeća donosi znatan likovni napredak, vezan uz
djelatnost istaknutih majstora, da bi na samom prelasku stoljeća gotičko
slikarstvo u Italiji doseglo svoju punu zrelost u djelima Pietra Cavallinija,
Duccia di Buoninsegna, te Giotta di Bondone i Simonea Martini.
- Slikarstvo Venecije i prijadranskog prostora razvija se na tragu ostvarenja Paola
Veneziana, s izrazitijim bizantizirajućim karakteristikama, bogatim
kolorističkim rješenjima i osebujnom profinjenošću.
- Slikarstvo druge polovine 14. stoljeća uglavnom ponavlja i razvija sheme
ostvarene tijekom ranijeg razdoblja, a nešto kvalitetnija produkcija vezana
je uz padovanski slikarski krug.
- Kraj 14. i početak 15. stoljeća obilježen je svojevrsnim umekšavanjem likovnog
izraza, te prihvaćanjem i razvijanjem oblika "internacionalne gotike".

Djela anonimnih majstora:

01 Anonimni slikar
- Sv. Franjo (1228., freska, Sacro Speco, Capella San Gregorio).
02 Anonimni slikar
- Mozaici (konac 13. st., Firenca, krstionica katedrale).
03 'Majstor Sv. Martina'
- Bogorodica s Djetetom na prijestolju i dvanaest scena o Sv. Ani i
Sv. Joakimu (oko 1275., Pisa, Museo Nazzionale).
04 'Majstor Sv. Magdalene'
- Sv. Magdalena (1250-79., Firenca, Accademia).
05 'Majstor Sv. Klare'
- Scene iz života Sv. Klare (1285., Assisi, Santa Chiara).
06 'Majstor Sv. Cecilije'
- Djeluje početkom 14. st. Sljedbenik, možda i učenik Giottov.
- Sv. Cecilija (Firenca, Uffizi - iz crkve Santa Cecilia).
Slikari:
07 Bonaventura Berlinghieri (13. st.)
- Jedan od prvih slikara koji su prikazali portretni lik Sv. Franje i
prizore iz legendi o svecu.
- Sv. Franjo i prizori iz njegova života (Firenca, Santa Croce,
Capella Bardi).
- Prizori iz života Sv. Franje (1235., freska, Pesci, San Francesco).
08 Giunta Pisano (13. st.)

72
 - Djelovao od 1229. do 1255. u Pisi, Assisiju i Bologni.
Pridržavajući se bizantske tradicije, stvorio je prototip slikanih
raspela. Pored triju potpisanih raspela, pripisuju mu se i freske s
motivima Pasije u donjoj crkvi Sv. Franje u Assisiju, te slike s
prizorima iz života Sv. Frane u Assisiju (Muzej crkve Sv. Frane) i
Rimu (Musei Vaticani).
- Raspelo (Assisi, Muzej crkve Santa Maria degli Angeli).
- Raspelo (Bologna, San Domenico).
- Raspelo (oko 1230., Pisa, Museo Nazionale e Civico di San
Matteo - iz samostana Sv. Ane).
09 Maestro di San Francesco (sredina 13. st.)
- U glavnom brodu donje crkve San Francesco u Asissiju naslika je
oko 1260. godine prizore iz života Sv. Franje. Temeljeći svoj likovni
izraz na bizntskim slikarskim tradicijama realizira novi ikonografski
koncept prizora iz svečeva života, koji će postati osnovom za kasniji
Giottov ciklus u gornjoj crkvi.
- Sv. Franjo i prizori iz njegova života (Assisi, San Francesco, donja
crkva, oko 1260.).
10 Guido da Siena (druga pol 13. st.)
- Djelovao oko 1250-70.
- Bogorodica s Djetetom (oko 1270., Siena, Palazzo Pubblico - iz
crkve San Domenico). U okviru tradicionalne bizantske ikonigrafske
sheme (Hodegetria) izrazio je slobodnije shvaćanje u ostvarenju
lika, nabora draperije i kolorita.
- Slikani antependij (Siena, Pinacoteca).
11 Coppo di Marcovaldo (1225/30. - 1274.)
- Pripadnik kruga firentinskih duecentista. Radi u Sieni i Pistoi, a
pripisuju mu se radovi u Arezzu, Orvietu i Firenci.
- Raspelo (prije 1260., San Gimignano, Pinacoteca Civica).
- Bogorodica s Djetetom (1261., Siena, Santa Maria dei Servi).
12 Margaritone d'Arezzo (13. st.)
- Slikar, kipar i graditelj. Njegov se izraz udaljava od bizantskih
tradicija i priklanja domaćim školama Lucce i Firence.
- Bogorodica s Djetetom (1260-70., London, Natinal Gallery).
- Bogorodica s Djetetom (Montelungo, župna crkva).
- Bogorodica s Djetetom (New York, collection Lehman).
- Sv. Franjo (Arezzo, Pinacoteca).
13 Cimabue (Cenni di Pepo, oko 1240. - 1302.)
- Najznačajniji talijanski slikar prije Giotta i, prema kasnojoj
tradiciji, njegov učitelj. Izrastavši iz bizantskog slikarskog
formalizma, prvi je na toskanskom području ispoljio težnju da
likovima dade individualnija obilježja uz izraženiji realizam.

72
 - Freske (posljednja trećina 13. st., Assisi, San Francesco).
Bogorodica s Djetetom i anđelima - u donjoj crkvi. Raspeće, Prizori
iz Apokalipse, Prizori iz života Marijina, Evanđelisti - u gornjoj
crkvi.
- Raspelo (oko 1270., 336 x 267 cm, Arezzo, San Domenico).
- Raspelo (oko 1275-85., Firenca, Santa Croce).
- Maesta (oko 1275., 424 x 276 cm, Pariz, Louvre - iz crkve San
Francesco u Pisi).
- Maesta (1279-80., 385 x 223 cm, Firenca, Uffizi - iz crkve Santa
Trinità).
- Sv. Franjo (107 x 57 cm, Assisi, Museo di Santa Maria degli
Angioli).
- Bogorodica na prijestolju s anđelima (218 x 118 cm, Bologna,
Santa Maria dei Servi).
- Mozaik - Sv. Ivan (oko 1301., Pisa, katedrala).
14 Pietro Cavallini (oko 1250. - oko 1330.)
- Najznačajnija ličnost u rimskom gotičkom slikarstvu do pojave
Giotta. Prevladava bizantsku ukočenost kompozicije i plošnost
likova, te iskazuje težnju ka plastičnijem oblikovanju i
individualizaciji fizionomija.
- Mozaici s motivima iz života Bogorodice (oko 1291., Rim, Santa
Maria in Trastevere, apsida).
- Freska Posljednjeg suda (oko 1293., Rim, Santa Cecilia in
Trastavere).
- Freska s prikazom Krista i svetaca (nakon 1295., Rim, San Giorgio
in Velabro, apsida).
- Bogorodica s Djetetom i svecima (nakon 1302., Rim, Santa Maria
in Aracoeli, grobni spomenik kardinala Mattea d'Acquasparta).
- Apostol i prorok (nakon 1317., Napulj, Santa Maria Donnaregina).
15 Duccio di Buoninsegna (1255/60. - 1319.)
- Prvi značajni predstavnik sienskog slikarstva. Napuštajući
bizantske forme pokušava ostvariti živ, premda ponešto idealiziran
ljudski lik, uklopljen u realističan prostor. U koloritu se još drži
bizantskih uzusa, no figure su mu znatno pokrenutije i
voluminoznije. Ducciovo idealizirano i poetično slikarstvo zadržat
će se u Sieni preko Simonea Martinija sve do Giovannija Sassete.
- "Madonna Rucellai" (1285., Firenca, Uffizi - iz crkve Santa Maria
Novella).
- Krunjenje Bogorodice (oko 1287., vitraj, Siena, katedrala).
Pretpostavlja se da su vitraji rađeni prema Ducciovim kartonima.
- Maesta (1308-11., Siena, Museo dell' Opera della Metropolitana,
razne ploče u američkim i britanskim muzejima - iz katedrale u
Sieni). Uz središnju sliku Bogorodice u slavi, prikazani su na

72
 postranim pločama i predeli prizori iz Marijina života i Kristova
djetinjstva, a na pozadini na istim pločama u 34 polja prizori iz
Kristova života, od Ulaska u Jeruzalem do Uzašašća. Prizori na
stražnjoj strani izrazito su slobodniji od onih na prednjoj koji još
iskazuju bizantsku ukočenost.
16 Giotto di Bondone (1266/67. - 1337.)
- Rođen je u Cole di Vespignano u Muggielu, četrdesetak kilometara
od Firence 1266. (ili 1267.) godine, u obitelji imućnog
zemljoradnika Bondonea. Krsno ime nije mu poznato (Biaggio,
Ambroggio ?), jer je slavu stekao pod nadimkom (izvedenicom)
Giotto. Podaci o njegovoj ranoj mladosti o naukovanju kod čuvenog
firentinskog slikara Cimabuea više imaju karakter legende nego
povijesnih podataka. Izgleda da je Giotto oko 1280. godine došao u
Firencu i kao šegrt stupio na naukovanje u vunarski ceh, no nakon
nekog vremena prelazi u Cimabueovu radionicu. Nakon razdoblja
školovanja prvi veliki slikarski rad obavlja u Assisiu, u Crkvi Sv.
Franje, centru franjevačkog reda, gdje u razdoblju od 1290. do 1296.
godine freskama s motivima iz života Sv. Franje ukrašava
unutrašnjost gornje bazilike. 1300. godine papa Bonifacije VIII zove
ga u Rim, gdje je u Lateranskoj lođi naslikao jedan suvremeni prizor
(Papa Bonifacije VIII određuje jubilarnu godinu). Nažalost, kao i
mnoga druga Giottova djela, ova veličanstvena slika nije sačuvana.
Ugled koji je stekao svojim djelom u Assisiju donosi mu brojne nove
narudžbe, ponajviše za rad u franjevačkim crkvama (Rimini,
Ravenna, Padova). No, ni ovi se radovi nisu sačuvali. Vrhunac
Giottovog stvaralaštva predstavlja oslikavanje unutrašnjosti kapele
Santa Maria della Arena (Capella Scrovegni) u Padovi, koju je
Giotto oslikao (oko 1302-1305. godine) prizorima iz života
Bogorodice i Krista, scenom Posljednjeg suda, likovima Poroka i
Vrlina, te ornamentalnom dekoracijom i zasebnim likovima u
medaljonima. Ove freske svojom naprednom koncepcijom i snagom
umjetničkog izraza bez dvojbe predstavljaju najznačajniji kompleks
gotičkog slikarstva uopće. Iz kasnijeg razdoblja njegova rada
djelomično su sačuvane freske u firentinskoj Crkvi Santa Croce, u
kapelama Bardi (priče o Sv. Franji) i Peruzzi (prizori iz života Sv.
Ivana Krstitelja i Sv. Ivana Evanđelista), nastale između 1320. i
1325. godine.
- Raspelo (oko 1292., 578 x 406 cm, Firenca, Santa Maria Novella).
- Freske (1290-96., Assisi, San Francesco). Dimenzije pojedinačnih
scena 270 x 230 cm.
- Freske (1302-05., Padova, Capella Scrovegni). Dimenzije
pojedinačnih scena 200 x 185 cm.
- Maesta (1306-10., 325 x 204 cm, Firenca, Uffizi).

72
 - Freske (1320/1325., Firenca, Santa Croce, Capella Bardi, Capella
Peruzzi). Dimenzije pojedinačnih scena 280 x 450 cm.
- Bogorodica s Djetetom (1320-25., 86,4 x 63,5 cm, Washington,
National Gallery).
- Sv. Stjepan (1320-25., 84 x 54 cm, Firenca, Museo Horne). Dio
poliptiha kojem je pripadala i Bogorodica iz Washingtona.
17 Bernardo Daddi (oko 1290. - 1355.)
- Firentinski slikar, u početku pod utjecajem Giotta, kasnije se
približava sienskim majstorima.
- Bogorodica među anđelima (1347., Firenca, Or San Michele).
- Freske (oko 1330., Firenca, Santa Croce, Capella Pulci-Beraldi).
Prikazi muka Sv. Lovre i Sv. Stjepana.
18 Maso di Banco (prva pol. 14. st.)
- Firentinski slikar, učenik i sljedbenik Giottov.
- Freske (Firenca, Santa Croce, Capella Bardi). Prizori s temama o
Sv. Silvestru i caru Konstantinu.
- Krunjenje Bogorodice (Budimpešta, Muzej lijepih umjetnosti).
- Bogorodica s Djetetom (Berlin, Dahlem Museum).
19 Taddeo Gaddi (? - 1366.)
- Sin mozaičara Gadda di Zanobi. Najznačajniji učenik i sljedbenik
Giottov, koji zadržava učiteljev način, ali mu nedostaje njegova
dramatska snaga.
- Ciklus iz života Marijina (nakon 1318., freske, Firenca, Santa
Croce, Capella Baroncelli).
- Raspeće sa stablom života / Posljednja večera (freska, Firenca,
Santa Croce, refektorij).
- Triptih s Bogorodicom (1334., Berlin, Museum).
- Prizori iz legende o Sv. Franji i života Marijina (Firenca,
Accademia).
- Bogorodica s Djetetom, anđelima i svecima (1355., Firenca Uffizi).
20 Agnolo Gaddi (? - 1396.)
- Sin i učenik Taddeov, posljednji izravni sljedbenik Giottovog
načina.
- Povijest Svetog Križa (freska, Firenca, Santa Croce).
- Krunjenje Bogorodice (London, National Gallery).
21 Giottino (Tommaso di Stefano, oko 1300. - 1369.)
- Firentinski slikar, sljedbenik Giottova načina.
- Prizori iz života Kristova (freske, Firenca, Santa Maria Novella,
kapela klaustra).
- Pietà (195 x 134 cm, Firenca, Uffizi).
22 Simone Martini (oko 1284. - 1344.)
- Učenik Duccia di Buoninsegna. Djeluje u Sieni, Napulju, Pisi,
Orvietu, Assisiju i Avignonu. Jedan od utemeljitelja sienske

72
 slikarske škole. Premda još pod utjecajem bizantskih tradicija,
uspjeva spojiti rafiniranost "dvorskog stila" s preciznim realističkim
crtežom sjevernoeuropskog gotičkog slikarstva i stvoriti djela
nježnih boja, mekih valovitih linija i profinjene liričnosti. Njegov
boravak u Avignonu (1338-44) ostvario je znatan utjecaj na razvitak
francuskog kasnogotičkog slikarstva - "internacionalne gotike".
- Maesta (1315., Siena, Palazzo Pubblico).
- Poliptih (1320., Orvieto, Museo dell' Opera del Duomo).
- Poliptih (1320., Pisa, Santa Caterina).
- Konjički lik kondotijera Guidoriccija da Fogliano (1328., freska,
Siena, Palazzo Pubblico). Jedan od najranijih komemorativnih
portreta u talijanskom slikarstvu.
- Prizori iz života Sv. Martina (datacija nesigurna, freske, Assisi,
donja crkva Sv. Franje).
- Navještenje (1333., 300 x 350 cm, Firenca, Uffizi).
- Poliptih Orsini (1338-44., dijelovi u Antwerpenu: Navještenje,
Raspeće, Skidanje s križa, Parizu: Put na Golgotu i Berlinu: Pietà).
23 Lippo Memmi (14. st.)
- Učenik svog oca Memma di Filippuccia, suradnik i rođak Simonea
Martinija. Djeluje između 1317. i 1357. Slika brojne prikaze
Bogorodice s Djetetom. Privrženost Simoneovu načinu tolika je da
ponekad otežava atribuciju djela, no u odnosu na njega ipak iskazuje
nešto tvrđi crtež i zagasitije boje.
- Navještenje (1333., Firenca, Uffizi). Zajednički rad sa Simoneom
Martini.
- Maesta (San Gimignano, Palazzo del Podestà).
- Raspeće (Rim, Vatikanski muzej).
24 Pietro Lorenzetti (oko 1280. - 1348.?)
- Predstavnik sienske slikarske škole.
- Poliptih (1320., Pieve d'Arezzo).
- Freske: Raspeće, Skidanje s križa, ... (Assisi, donja crkva Sv.
Franje).
- Pala del Carmine, 1329, Siena, Pinacoteca Nazionale.
25 Ambrogio Lorenzetti (prva pol. 14. st.)
- Pietrov mlađi brat. Spominje se od 1317. do 1347. Na slikama iz
rane faze očit je utjecaj Giotta i Duccia.
- Madonna (1319., San Angelo in Vico l'Abate kraj Firence).
- Alegorija dobre vladavine, Efekti dobre i loše vladavine na grad i
na zemlju (freska, Siena Palazzo Pubblico). Jedan od najvećih
freskalnih ukrasa Trecenta. Različiti prikazi rada na polju i na
ulicama i trgovima grada, s grupama likova u prvom planu, te
planovima koji vode u dubinu prostora, s pejzažem koji okružuju
grad.

72
 - Prikazanje u hramu (1342., 257 x 168 cm, Firenca, Uffizi - iz
katedrale u Sieni).
26 Francesco Traini (14. st.)
- Djeluje pretežito u Pisi. od 1321. do 1365. Slijedi narativni stil
braće Lorenzetti. Iskazuje karakterističnu sklonost prema
realističnom detalju.
- Pala Sv. Dominika (1344-45., Pisa, Museo Nazionale - iz crkve
Santa Caterina).
27 Giovanni da Milano (oko 1325. - nakon 1369.)
- Djelovao 1350-69. u sjevernoj Italiji, Firenci i Rimu. Slikajući pod
utjecajem Simonea Martinija i Ambroggia Lorenzettija, obogaćuje
njihov idealistički pristup slobodnijim slikanjem prostora, življim
koloritom i naturalističkim tendencijama u modelaciji likova.
- Martirij Sv. Katarine (oko 1354., Prato Pinacoteca Comunale)
- Poliptih Svih Svetih. Predela (Firenca Uffizi).
- Pietà (1365., Firenca, Accademia).
28 Tommaso da Modena (1325/26. - 1379.)
- Sljedbenik idealističkog stila sienske škole i narativnog stila
bolonjskih minijatura. S dvije slike izrađene za Karla IV ostvario je i
utjecaj na češko slikarstvo. U svojim djelima realizira izrazito
realističan tretman biblijskih prizora.
- Freske (1352., Treviso, San Niccolò). Prikazao je 40 najvažnijih
ličnosti iz reda dominikanaca, s izrazitom individualizacijom
fizionomija.
29 Andrea Vanni (oko 1332. - oko 1413.)
- Pripadnik sienske škole, sljedbenik braće Lorenzetti. Djelovao u
Sieni, Napulju i na Siciliji.
- Poliptih s Bogorodicom i svecima (1400., Siena San Stefano).
30 Bartolo di Fredi (oko 1330. - 1410.)
- Radi u rodnoj Sieni i San Gimignanu u kasnogotičkoj maniri na
tragu A. Lorenzettija.
- Poklonstvo kraljeva (Siena, Accademia).
- Krunjenje Bogorodice (Siena, Accademia).
31 Taddeo di Bartolo (1362/63. - 1442.)
- Jedan od posljednjih predstavnika idealističkog slikarstva sienske
škole. Očituje utjecaje Simonea Martinija, Memmija, braće
Lorenzetti, te Bartola di Fredi. Radi u Sieni, Genovi, San
Gimignanu, Pisi, Perugi, Volterri. Većina radova mu je signirana i
datirana. Njegov kasnogotički izraz odupire se tada već prisutnim
strujanjima toskanske renesanse.
- Posljednji sud (1395., freska, San Gimignano, zborna crkva).
- Navještenje (oko 1400., Siena, Pinacoteca Nazionale).
32 Giovanni Sasseta (1392. - 1451.)

72
 - Kasnogotički slikar, radi pod utjecajem sienske škole (Simonea
Martinija, braće Lorenzetti), te iskazuje odlike stila "internacionalne
gotike". Slika "kao da Firenca nije udaljena 40 milja već 40 milijuna
milja, i kao da Masaccio, Donatello, Uccello i Castagno leže još
nerođeni u majčinoj utrobi" (Berenson).
- Poklonstvo kraljeva ( Siena, kolekcija Chigi-Saracini).
- Mistične zaruke Sv. Franje (1437/44., 88 x 52,5 cm, Chantilly,
Musée Condé).
33 Gentile da Fabriano (oko 1370. - 1427.)
- Djeluje u Veneciji, Rimu, Firenci, Sieni i Orvietu. U prvoj fazi još
pod utjecajem gotičkih tradicija sienske škole, kasnije unosi u svoja
djela elemente rane renesanse.
- "Polittico di Valle Romita" (280 x 250 cm, Pinacoteca di Brera (iz
franjevačke crkve u Val di Sasso (Valle Romita) kod Fabriana), oko
1400.).
- Poliptih porodice Quaratesi (1425., krila u galeriji Uffizi /
centralna ploča u Londonu / predela u Vatikanu - iz crkve San
Niccolò u Firenci).
- Poklonstvo kraljeva (1423., 300 x 282 cm, Firenca Uffizi / predela
u Louvru - iz crkve Santa Trinità).
34 Antonio Pisanello (1395. - 1455.)
- Obrazovan u Veroni pod utjecajem Altichierova slikarstva, u
Veneciji upoznaje djelo Gentilea da Fabriano, te usvaja njegov
kasnogotički stil. Od 1438. zapušta slikarstvo i počinje se baviti
medaljarstvom u čisto renesansnom stilu.
- Bogorodica s Djetetom (oko 1420., 50 x 33 cm, Verona, Museo de
Castelvecchio).
- Navještenje (1423-25., freska, Verona San Fermo).
- Lionello d'Este (Bergamo, Accademia Carrara). Portret u profilu
oštra obrisa.
35 Guariento di Arpo (? - 1368/70.)
- Padovanski slikar koji prvi prihvaća Giottov način, te ga
suprostavlja još uvijek snažnom bizantizirajućen stilu Veneta.
- Krunjenje Bogorodice (Venecija, Duždeva palača).
- Dijelovi slika iz Capelle della reggia Carrarese, Padova, Museo
Civico.
36 Altichiero da Zevio (oko 1320. - 1385/90.)
- Rođen u Zeviu kod Verone. Osnivač slikarske škole u Veroni.
Smislom za slobodniji crtež, življi kolorit i bogato modeliranje
ostvario je znatan utjecaj na području sjeverne Italije.
- Freske (1376-79., Padova, San Antonio, Capella di San Giacomo
Maggiore; Oratorio di San Giorgio).

72
 - Raspeće (nakon 1380., freska, Verona, Santa Anastasia, korska
kapela).
37 Giusto Menabuoi (1320/30. - 1393.)
- Uglavnom radi u Padovi, pod utjecajem Giovannija da Milano i
Altichiera.
- Triptih (1367., London National Gallery).
- Freske (1376-78., Padova, krstionica katedrale). Oko 100 biblijskih
scena. U nekima je vidljiv utjecaj Giottovih fresaka iz kapele
Scrovegni, ali i još uvijek jak utjecaj bizantskog slikarstva.
38 Stefano da Zevio (Stefano di Giovanni da Verona, oko 1378. - nakon
1438.)
- Djeluje u Veroni. U njegovim djelima dolazi do izražaja
"internacionalna gotika" tzv. 'mekog stila' (kölnske slikarske škole).
Karakteriziraju ga produhovljeni idealizirani likovi, te čistoća linije i
kolorita.
- Poklonstvo kraljeva (1435., 72 x 48 cm, Milano, Brera). Potpis:
STEFANUS PINXIT.
- Skidanje s križa (Verona, San Fermo).
- Bogorodica u ružičnjaku (129 x 95 cm, Verona, Museo di
Castelvecchio).
39 Paolo Veneziano (? - 1358/62.)
- Najznačajnija ličnost venecijanskog slikarstva u 14. stoljeću.
Spominje se između 1333. i 1358. Djelovao u Veneciji, Vicenzi, Istri
i Dalmaciji. Izrazom znatno vezan uz bizantsku tradiciju, od koje se
odvaja živošću likova i prizora, te profinjenom psihologizacijom i
modelacijom.
- Bogorodica s Djetetom (oko 1325., 142 x 90 cm, Venecija,
Accademia).
- Smrt Bogorodice (1333., Vicenza, Museo Civico).
- Poliptih (oko 1350., 167 x 285 cm, Venecija, Accademia).
- Krunjenje Bogorodice (1358., New York, The Frick Collection).
40 Lorenzo Veneziano (14. st.)
- Dokumentirana djelatnost 1356. i 1372. Sljedbenik Paola
Veneziana, no ljupkijeg i rafiniranijeg stila, obilježenog lirizmom
figura, naturalističkim shvaćanjem crteža i težnjom ka izrazitijoj
plastičnosti figura. U tehničkom pogledu dovodi slikarstvo oltarnih
pala do najviše razine.
- "Poliptih Lion" (1357/59., 258 x 432 cm, Venecija, Accademia).
Poliptih, naručen od člana mletačkog senata Domenica Liona, koštao
je 300 dukata.
- Zaruke Sv. Katarine (1359., 95 x 58 cm, Venecija, Accademia).
- Navještenje i četiri sveca (1371., Venecija, Accademia).
41 Catarino (druga pol. 14. st.)

72
 - Venecijanski slikar, sljedbenik načina Paola i Lorenza Veneziana,
približava se shvaćanjima "internacionalne gotike".
- Krunjenje Bogorodice (1375., 89 x 58 cm, Venecija, Accademia).
42 Jacobello di Bonomo (druga pol. 14. st.)
- Pripadnik postpaolovskog venecijanskog kruga.
43 Jacobello Alberegno (druga pol. 14. st.)
- U okviru postpaolovskog venecijanskog slikarstva ostvaruje
individualniji opus izrazite profinjenosti.
- Vizija Sv. Ivana Evanđelista (95 x 61 cm, Venecija, Accademia).
- Žetva Svijeta (45 x 33 cm, Venecija Accademia).
44 Nicolò di Pietro (Nicolaus Paradixi, 14/15. st.)
- Posljednji veliki slikar paolovskog kruga, profinjenog crteža i
kolorizma, koji nastavlja tendenciju napuštanja bizantskih crta te
ispoljava odlike slikarstva "internacionalne gotike".
- "Madonna Belgarzone" (1394., 107 x 65 cm, Venecija Accademia
- iz crkve Sv. Dominika u Zadru).
- Krunjenje Bogorodice (1395/1400., 101 x 54 cm, Milano, Brera).
- Raspelo (1404., 212 x 140 cm, Bologna, Pinacoteca Nazionale - iz
župne crkve u Verucchiju).
45 Jacobello del Fiore (? - 1439.)
- Jedan od posljednjih predstavnika srednjovjekovnih idealističkih
tendencija u venecijanskom slikarstvu. U početku pod utjecajem
venecijanskog slikarstva konca 14. stoljeća, kasnije dolazi pod
utjecaj Gentilea da Fabriano i stila "internacionalne gotike".
-Poliptih (početak 15. st., Teramo, crkva Sant'Agostino).
- Legenda o Sv. Luciji (oko 1410., Fermo, Pinacoteca). Osam ploča
(70 x 52 cm) s prizorima iz svetičina života: Sv. Lucija moli na
grobu Sv. Agate, Sv. Lucija pomaže siromasima, Suđenje Sv. Luciji,
Sv. Lucija na lomači, Volovi ne uspjevaju odvući Sv. Luciju u
bludilište, Sv. Luciju ubijaju bodežom, Sv. Lucija prima hostiju,
Sahrana Sv. Lucije.
- Madonna della Misericordia (oko 1415., 86 x 113 cm, Venecija
Accademia).
- Krunjenje Bogorodice (oko 1438., 283 x 303 cm, Venecija,
Accademia).
46 Zanino di Pietro (poč. 15. st.)
- Još uvijek pomalo zagonetna ličnost problematičnih atribucija.
Jedino potpisano djelo, triptih iz Rietija, otkriva ga kao
karakterističnog pripadnika "internacionalne gotike".
- Raspeće (početak 15. st., 96 x 86 cm, Rieti, Pinacoteca). Središnji
dio triptiha.
47 Michele Giambono (oko 1400. - nakon 1462.)

72
 - Mletački slikar i mozaičar. Razvija se pod utjecajem Gentilea da
Fabriano i Pisanella, te na sličan način, makar nešto ovisniji o
lokalnoj slikarskoj tradiciji, spaja kasnogotičke i ranorenesansne
slikarske forme.
- Mozaici (1430., Venecija, kapela Mascoli uz crkva Sv. Marka).
Prizori iz života Bogorodice.
- Sv. Krševan (oko 1440., Venecija, San Trovaso).
- Krunjenje Bogorodice (1448., 229 x 176 cm, Venecija,
Accademia).
- Poliptih Sv. Jakova (oko 1450., 109 x 162 cm, Venecija,
Accademia).
Minijature:
51 'Majstor Kodeksa Sv. Jurja'
- Kodeks Sv. Jurja (prije 1341., Rim, Archivio Capitolare di San
Pietro).
- Polaganje u grob (New York, Metropoliten Museum).
- Krunjenje Bogorodice, Noli me tangere (Firenca, Museo Nazionale
dei Bargello).
52 Djela anonimnih majstora:
- Antifonari (Padova, Archivio della Curia vescovile).
53 Benedetto da Como
- Časoslov Blanche Savojske. Sličniji je francuskim nego talijanskim
tradicijama.
54 Giovanni de Grassi (? - 1398.)
- Graditelj, kipar, slikar i minijaturist.
- Časoslov Giangaleazza Visconti (oko 1380., Firenca, Biblioteca
Nazionale).
55 Michelino da Besozzo (14/15. st.)
- Slikar, iluminator i majstor vitraja. Radi u Paviji, Veneciji, Sieni i
Milanu. Pripadnik stila "internacionalne gotike", ispoljava naglašenu
linearnost i sklonost pažljivoj obradi detalja.
- Mistično vjenčanje Sv. Katarine (Siena, Pinacoteca).
- Pogrebni govor za Giangaleazza Viscontija (1403. Pariz,
Bibliothèque Nationale)

72
11: SLIKARSTVO U OSTALIM ZEMLJAMA

FRANCUSKA
- Francusko gotičko slikarstvo nema ni izbliza onakvo vodeće mjesto kao
arhitektura i skulptura. I zidno slikarstvo i slikarstvo na drvu stoji pod
snažnim utjecajem talijanskog slikarstva, osobito na jugu (boravak Simonea
Martinija na papinskom dvoru u Avignonu). Znatno više samosvojnosti i
originalnosti ispoljavaju francuski majstori vitraja i tapiserija, dok
minijatura postaje vodeća slikarska tehnika.
Minijature:
- U proizvodni iluminiranih rukopisa prednjači radionica kraljevskog dvora u
Parizu, te skriptoriji u Reimsu i Champagni. Poznato je da je Louis IX (Sv.
Louis) utemeljio knjižnicu rukopisa i naručio brojne radove.
01 Djela anonimnih majstora:
- Psaltir Sv. Louisa (1252-70., Paris, Bibliothèque Nationale).
Luksuzna knjiga sa 78 minijatura na punoj stranici, koje prikazuju
scene iz starog zavjeta. Svaka je definirana kao polje s figurama
uokvireno arhitektonskim elementima (rayonnant stila), te
ornamentalnom bordurom.
- Psaltir Izabele Francuske (1252-70., Cambridge).
- Evanđelistar Sainte-Chapelle (1252-70., Paris, Bibliothèque
Nationale).
- Časoslov vojvode od Berryja (1380-90., Paris, Bibliothèque
Nationale).
- Livre de la Chaise (početak 15. st., Pariz, Bibliothèque Nationale).
02 Majstor Honoré (umro prije 1318.)
- Spominje se da je radio u Parizu 1288-96.
- Njegove minijature i dalje iskazuju lakoću i eleganciju kao i one iz
vremena Sv. Louisa, no arhitektonski motivi igraju znatno manju
ulogu, a tehnika modeliranja likova je znatno naprednija, možda pod
utjecajem talijanskog slikarstva. Ilustrirao je nekoliko knjiga za
burgundskog vojvodu Filipa Lijepog.
- 38 minijatura u juridičkom djelu F. Gratianusa (prizori iz sudskog
života).
- Brevijar Filipa Lijepog (1296., Paris, Bibliothèque Nationale).
03 Jean Pucelle (spominje se od 1319. do 1327.)
- Upravlja radionicom u kojoj su mu suradnici Jaquet Maci, Anciau
de Cens i Jean Chavrier). Radi za burgundskog vojvodu Filipa
Lijepog. Radovi mu pokazuju određenu sličnost onima majstora
Honoréa, no još izrazitije očituje talijanske utjecaje u oslobađanju od
plošne stilizacije, te sve više razvija drolerije na marginama.
Njegova inovacija u minijaturi je i grisaille (monokromno
slikarstvo), vjerojatno preuzeto od Giotta.

72
 - Brevijar Belleville (1343., Paris, Bibliothèque Nationale).
- Časoslov (New York, Metropoliten Museum of Art).
04 Zabo iz Firence
- Talijanski minijaturist. Djelovao je u Parizu početkom 15. st.
- Pariški časoslov - Navještenje (1405-10.).
05 Paul, Jean i Hermann Limburg (prva pol. 15. st.)
- Nizozemski iluminatori. 1402. Jean (Hennequin) i Paul (Pol)
stupaju u službu burgundskih vojvoda u Dijonu. Od 1405. sva trojica
rade za vojvodu Jeana de Berry.
- Časoslov vojvode od Berryja (1406-14., 13,5 x 15,5 cm, Chantilly,
Musée Condé). Rukopis je ukrašen s 86 inicijala, 39 velikih i 24
male kompozicije (biblijske teme, kalendar, prizori iz dvorskog
života). Pokazuje utjecaje talijanskog trecentističkog slikarstva.
06 Jean Fouquet (oko 1420. - 1477/81.)
- Slikar i iluminator. Glavna ličnost francuskog slikarstva 15.
stoljeća. Razvio se pod utjecajem braće Limburg, a sredinom 15.
stoljeća boravi u Italiji, gdje usvaja elemente renesansnog izraza.
- Časoslov Etiennea Chevaliera - Mučenje Sv. Apolonije (1452-60.,
16,5 x 12 cm, Chantilly, Musée Condé). 40 minijatura.
Vitraj:
- Prvi sačuvani primjerci vitraja sačuvani in situ potječu iz 12. stoljeća, kada je
središte škole za izradu vitraila postala opatijska crkva St-Denis, iz koje se
širio utjecaj na ostala mjesta (Chartres, Poitiers, Angers). Kasnije, značajan
centar postaje Pariz (Ste-Chapelle), koji svoje utjecaje širi sve do Engleske
i Njemačke.
07 Chartres (katedrala)
- Najcjelovitije sačuvan kompleks gotičkog slikarstva na staklu. 125
prozora i 9 rozeta ukrašeno je vitrajima tijekom 12. i 13. st.
- Ulazak u Jeruzalem (oko 1150., zapadno pročelje).
- Bogorodica s Djetetom - "Prozor Plave Bogorodice" (oko 1150.,
deambulatorij).
- Parabola o dobrom Samaritancu / Adam i Eva (oko 1210., južni
brod).
- Starozavjetni proroci nose evanđeliste (oko 1225., južni krak
transepta).
08 Auxerre (katedrala)
19 Angers (katedrala)
10 Saint-Denis (opatijska crkva)
- Opat Suger kao donator, 1140-44.
- Prozor mistične vizije, 1140-44.
11 Pariz (katedrala Notre-Dame)
- Rozeta (nakon 1250., promjer 13 m, sjeverni krak transepta).
Bogorodica na prijestolju, okružena starozavjetnim ličnostima.

72
 12 Pariz (Sainte-Chapelle)
- Sve stijenke građevine prekrivene su vitrajima (preko tisuću scena)
s prizorima iz Starog zavjeta (Geneza, Izlazak, Brojevi, Suci ...),
Života Sv. Ivana Evanđelista, Života Sv. Ivana Krstitelja, Djetinjstva
i Muke Kristove, te Jišajeva stabla i Povijesti relikvija. Najveći dio
je originalan gotički (nastao nakon 1240.), dok je dio koji je uništen
(1803.) kasnije rekonstruiran.
13 Strasbourg (katedrala)
14 Bourges (katedrala)
- Grb vojvode od Berryja (15. st.).
Freske:
15 Avignon (papinska palača)
- Prizor iz lova (1343.).
16 Albi (katedrala)
- Posljednji sud
17 Pariz (samostan minorita)
- Mrtvački ples (prva četvrtina 15. st.).
18 Lachaise-Dieu (opatijska crkva)
- Mrtvački ples - Danse macabre (sredina 15. st.). Kao slikarska
tema pojavljuje se početkom 15. st. Najstariji primjer bio je onaj na
pariškom groblju 'Innocent' (iz 1424., uništen u18. st.).
Slikarstvo na drvu:
- Razvija se u 15. stoljeću u školama u Toursu, Amiensu i u Provansi.
19 Anonimni majstori:
- Portret Ivana Dobrog (prije 1364., 60 x 44 cm, Paris, Louvre).
Jedina slika na dasci pariške škole. Predstavlja ekvivalent
ostvarenjima praške škole.
- 'Parament de Narbonne' (prije 1377., Paris, Louvre). Antependij
oslikan 'grisaille' tehnikom. Na centralnom je polju prikaz Raspeća.
- 'Pietà iz Avignona' (sredina 15. st., uljena tempera na drvu, 162 x
218 cm, Paris, Louvre).
20 Melkior Broederlam (spominje se 1381. - 1409.)
- Djeluje na dvoru flandrijskih grofova i burgundskih vojvoda.
Glavno mu je djelo trokrilni oltar za kartuzijanski samostan
Champmol kod Dijona.
- Bijeg u Egipat (1392., 167 x 130 cm, Dijon, Muzej - iz samostana
u Champmolu).
21 Engeurrand Charonton (oko 1410. - 1466.)
- Jedan od majstora avignonske slikarske škole. Djelovao u južnoj
Francuskoj. Sljedbenik tradicija sienskog slikarstva (starijeg čitavo
stoljeće). Neki autori pripisuju mu 'Pietu iz Avignona'.
- Pakao (sredina 15. st., Avignon, Oltar Marijina Krunjenja u
Villneuve-les-Avignon).

72
Tapiserije:
- Gotičke tapiserije (14/15. st.) uglavnom su djela anonimnih majstora.
Jednostavnošću kompozicija i sklonošću ka dekorativnom uglavnom odaju
utjecaje minijatura. Teme su u početku pretežno religiozne, da bi se kasnije
sve češće javljali i profani motivi (vezani uz književnost, viteški život,
svakodnevne djelatnosti ...). Tkane su debljim vunenim nitima, u
ograničenoj skali čistih i nježnih boja (modre, žute, crvene).
22 Angers (katedrala)
- Ciklus od 69 tapiserija s motivima Apokalipse (oko 1375-81.).
Izradio ih je pariški majstor Nicolas Bataille, po crtežima dvorskog
slikara vojvode Louisa od Anjoua Jeana de Brugge.
23 Pariz (Musée Cluny)
- Ciklus tapiserija "Dama s jednorogom" (15. st., 310 x 330 cm).
Šest tapiserija iz dvorca Bousac.

ENGLESKA
- Englesko se gotičko slikarstvo razvilo pod snažnim utjecajem francuskog
(minijatura, vitraj), da bi tijekom prve polovine 14. stoljeća razvilo donekle
samostalan izraz (skriptoriji u Peterboroughu i Elyju), te konačno, u doba
"internacionalne gotike" (1350. -1425.) ponovo potpalo pod utjecaje s
kontinenta.
Minijature:
31a Anonimni majstor: Westminsterski psaltir (oko 1200., London, British
Museum).
31b Anonimni majstor: Psaltir Blanche iz Kastilje (oko 1235., Paris,
Bibliothèque d'Arsenal).
31c Anonimni majstor: Douce Apocalypse (oko 1270., Oxford, Bodleian
Library). Na tragu rukopisa iz doba Sv. Louisa. Vjerojatno prethodi
radovima majstora Honoréa, a stilski je negdje na razmeđu.
31d Anonimni majstor: Alfonsov psaltir (oko 1284., London, British
Museum). Izađen za Alfonsa, unuka Henrika III. Rađen u dvije faze,
od kojih ranija i kvalitetnija odaje francuski utjecaj.
31e Anonimni majstor: 'Peterbourgh Psalter' (početak 14. st., Bruxelles,
Bibliothèque Royale). Iskazuje sklonost raskošno ukrašenim
bordurama, na kojima se, unutar florealnog ornamenta, izmjenjuju
biblijski motivi i groteske.
31f Anonimni majstor: 'Queen Mary Psalter' (oko 1310., London, British
Museum). Izrazito kvalitetno djelo s brojnim slikanim stranama,
slikama umetnutim u tekst i sitnim crtežima na dnu stranica. Kod
svih crtež odnosi prevagu nad bojom.
31g Anonimni majstor: 'St. Omer Psalter' (oko 1330., London, British
Museum). Motiv Jišajeva stabla.

72
 - 'Gorleston Psalter' (oko 1330., London. British Museum). Iskazuje
dosta sličnosti s talijanskim slikarstvom (Duccio, Simone Martini).
33 William de Brailes (aktivan 1240. - 1260.).
- Potpisao se na tri iluminirana rukopisa, a na jednom naslikao sebe
kao klerika.
34 Matthew Paris (? - 1259.)
- Bavio se kartografijom i graviranjem u zlatu. Sastavio povijest
opatije St. Albans u kojoj je kao redovnik vodio skriptorij.
- "Historia Anglorum" (oko 1250., London, British Museum). Potpis
i autoportret majstora ispod slike Bogorodice.
Slike na dasci:
35 London (Westminster Abbey)
- Retabl (posljednja četvrtina 13. st.). Jedinstveni primjerak u okviru
francuskog i engleskog slikarstva. Možda rad kraljevog slikara
Waltera iz Durhama.
- Portret Richarda II (oko 1395.). Stilski je sličan portretima Karla
IV (čijom je kćeri Richard bio oženjen).
36 London (National Gallery)
- "Wilton Diptych" (1395-99., dimenzije svakog krila 37 x 53 cm).
Na desnom je krilu naslikana Bogorodica s Djetetom okružena
anđelima, a na lijevom kralj Richard II koji kleči u pratnji triju
svetaca (Sv. Ivan Krstitelj, Sv. Edmund i Sv. Edward). Jedna od
najljepših slika "internacionalne gotike".
Freske:
37 London (Westminster Abbey)
- Ostaci fresaka u južnom transeptu (konac 13. st.). Srodni su
minijaturama iz 'Douce Apocalypse'.
- Fragmenti fresaka (glave anđela) u kapeli (oko 1370.).
Vitrail:
38 Canterbury (katedrala)
- 12/13. st.
39 London (Westminster abbey)
- 12/13. st.
40 Wells (katedrala)
- 14. st.

NJEMAČKA
- Prvo razdoblje razvoja gotičkog slikarstva u Njemačkoj traje od 1250. do 1400.
godine. Označava ga postepeno napuštanje lomljenog stila draperija ("cik-
cak stil"), te prelazak na mekše i elegantnije forme. Tijekom 14. stoljeća
dominantno mjesto zauzima škola u Kölnu. Tijekom 15. st. i u Njemačkom
slikarstvu prevladava stil "internacionalne gotike", no osjećaju se utjecaji
nizozemskog realizma, te konačno i renesansne tendencije.

72
Minijature:
- Do 1330. pariški je stil utjecao i na njemačko slikarstvo, koje napušta "cik-cak
stil", pa rukopisi nastali u području oko Kölna počinju pokazivati sličnost s
francuskim.
41 Djela anonimnih majstora:
- Minhenski psaltir (oko 1200.). Proizveden u Engleskoj. Ima 80
ilustracija na punoj strani (djela nekolicine umjetnika).
- Časoslov (Nuremberg, Stadtbibliothek). Predstavlja prauzor za
slične radove tijekom 14. i 15. stoljeća. Vjerojatno je nastao u Parizu
za naručitelje iz Engleske.
Slike na dasci:
- Za razliku od Francuske i Engleske, u Njemačkoj je sačuvan znatan broj slika na
dasci.
42 Djela anonimnih majstora:
- Oltarna pala iz Soesta (1230-40., tempera na drvu, 71 x 120 cm,
Berlin, Gemäldgalerie - iz Soesta).
- Oslikani strop u crkvi Sv. Mihaela u Hildeshaimu - Jišajevo stablo
(1230-40.).
- Diptih iz Kölna (oko 1325-50., Köln, crkva Sv. Jurja). Koristi neka
perspektivna rješenja talijanskog slikarstva., no stil je vrlo blizak
majstoru Honoréu.
- "Rajski vrtić" (oko 1410., 26,3 x 33,4 cm, Frankfurt, Kunstinstitut).
Majstor iz gornjorajnskog područja, pripadnik "mekog stila".
43 Bertram von Minden (oko 1345. - 1415.)
- Na izvjestan način kombinira elemente "internacionalne gotike" s
utjecajima čvršćih giottovskih tradicija, približavajući se pučkom
duhu i shvaćanju.
- Geneza -Četvrti dan (1379., tempera na drvu, 84 x 56,5 cm,
Hamburg, Kunsthalle - iz crkve Sv. Petra).
44 Stefan Lochner (oko 1410. - 1451.)
- Djelujući pod utjecajem braće Limburg i Jana van Eycka, ostvaruje
djela istančane liričnosti, još vezana uz duh "internacionalne gotike".
- Bogorodica u ružičnjaku (prva pol. 15. st., 50,5 x 40 cm, Köln,
Wallraf-Richartz Museum).
45 Konrad Witz (oko 1400. - oko 1445.)
- Njemački slikar koji je djelovao u Švicarskoj. Kasnogotički
idealizam njemačkog slikarstva obogaćuje realističnim shvaćanjem
srodnim burgundskoj slikarskoj školi i krugu braće van Eyck, ali i
talijanskim majstorima rane renesanse.
- Navještenje (1440-45., 156,5 x 120,1 cm, uljena tempera na drvu,
Nürnberg, Nationalmuseum).
- Petrov čudesni ribolov (1444., uljena tempera na drvu, 132 x 154
cm, Ženeva, Umjetnički i historijski muzej).

72
Vitrail:
- Uglavnom se razvija na tragu francuskih uzora.
46 Bamberg (katedrala)
47 Regensburg (katedrala)
Grafika:
48 Djela anonimnih majstora:
- Sv. Kristofor (oko 1440., drvorez, 28,3 x 20,1 cm ). Južnonjemački
rad.
- 'Biblia pauperum' (druga pol. 15. st.).
49 Martin Schongauer (oko 1435. - 1491.)
- Slikar i bakrorezac. Na formiranje njegova likovna izraza snažno je
utjecao nizozemski realizam (van der Weyden). Stvara djela s
obilježjima kasne gotike, no s izrazitom dozom realističnosti u
prikazivanju. Sačuvano je oko 150 bakroreza, pretežito sakralne
tematike.
- Bogorodica s Djetetom (bakrorez, 16,5 x 12 cm).
- Iskušenje Sv. Antuna (bakrorez).
- Krist na križu (bakrorez).

ČEŠKA
- U doba Karla IV (1346. - 1378.) Prag postaje jednim od najznačajnijih centara
europske umjetnosti. Češko slikarstvo isprva je pod snažnim utjecajem
talijanskog (sienske škole), a zatim i francuskog (pariškog dvorskog kruga).
Značajna slikarska djela češke škole ostvarena su posebno u iluminiranim
rukopisima iz vremena "internacionalne gotike".
Slike na dasci:
51 Tommaso da Modena
- Oltarska pala (Prag, Narodna galerija - iz kapele Sv. Križa u
Karluvu Tynu).
52 Theodorich iz Praga
- Zidovi kapele Sv. Križa u Karluvu Tynu nisu prekriveni freskama,
već slikama na dasci, radovima majstora Theodorica. Moguće izvore
njegova slikarstva možda treba tražiti u Parizu, no nepostojanje djela
monumentalnog slikarstva (većeg od minijatura) otežava usporedbu.
- Sv. Jeronim (1359., Prag, Narodna galerija - iz kapele Sv. Križa u
Karluvu Tynu).
53 'Majstor oltara u Wittingau'
- Dijelovi oltara iz Wittingaua (Trebona), nastali oko 1380., iskazuju
odlike slikarstva koje se već može nazvati 'češkim stilom'.
- Kristovo Uskrsnuće (oko 1380., tempera na drvu presvučenu
platnom, 132 x 92 cm, Prag, Narodna galerija).
54 Anonimni majstori:

72
 - 'Glatz (Kladska) Madona' (1350.). Naslikana za praškog
nadbiskupa Ernesta von Pardubic.
- Madona iz Rudnica (oko 1395., 90 x 68 cm, Prag, Narodna
galerija).
- Bogorodica s Djetetom (oko 1400., Prag, Narodna galerija - iz
Jindrichova Hradeca). Tipično djelo "internacionalne gotike".
Minijatura:
- Češka je minijatura 14. stoljeća pod snažnim utjecajem francuske minijature, ali i
suvremenog slikarstva na dasci (obilježenog talijanskim utjecajem).
55 Anonimni majstori:
- 'Liber Vaticanus' (prije 1364.). Izrađen za Karlovog kancelara
Johanna von Neumarkt. Pokazuje srodnost sa 'Glatz Madonom', te
jak utjecaj talijanskog slikarstva.
- Ptolomej. Quadripartitus oko 1400., 41 x 30,5 cm, Beč, National
Bibliothek). Primjer "lijepog stila", koji se razvio na dvoru Karlova
sina Vjenceslava.

AUSTRIJA
- Slikarstvo se razvija od oštro lomljenog ("cik-cak") stila u drugoj polovini 13.
stoljeća, preko stila stroge gotike i talijanskih utjecaja u 14. stoljeću, do
dvorskog mekanog stila (oko 1400.) ostvarenog pod češkim utjecajima,
realističkog stila oko sredine 15. stoljeća, te konačno razigranog stila
kasne gotike koji iskazuje linearnost grafičkih predložaka u slikarstvu.
- Slikari: Konrad Laib (15. st.) , Hans von Tübingen (oko 1400. - 1462.).
Djela:
61 Gurk (katedrala)
- Freske u zapadnoj empori. "Lomljeni stil" (druga pol. 13. st.).
- Freske u predvorju. Giotteskni stil (1339-43.).
62 Klosterneuburg (opatijska crkva)
- Slike na poleđini " Klosternenburg Altar" (ambon prerađen u dio
oltara, 1181.) iz 1324-29. Iskazuje talijanske utjecaje.
63 Beč (katedrala)
- Portret Rudolfa IV (1365.).
- Bogorodica s Djetetom i donatorom (oko 1390., freska, iz
predvorja - danas u Kunsthistorisches Museumu). Rad talijanskog
majstora.
- Oltarna pala iz Bečkog Novog Mesta (1447.). 24 slikana polja sa
po tri svetačka lika.

SLOVENIJA
- Vrlo je izrazita prevlast fresko slikarstva nad slikarstvom na dasci.
- U razvoju slovenskog slikarstva odražavaju se sve faze gotičkog slikarstva
karakterističnog za srednju Europu, počevši od kasnoromaničkog stila

72
 zupčasto lomljenih nabora ("cik-cak stila") konca 13. st., te iz njega
razvijenog linearno crtačkog načina početka 14. st., preko postgiottovske
faze sredine 14. st. i mekog stila s početka 15. st., do idealističkog načina
sredine 15. st. i gotičkog realizma s kraja 15. st.
Slikari:
66 Johannes (Janez) Aquila (posljednja trećina 14. st.)
- Apostoli (1392., freske, Martjanci kod Murske Sobote, crkva Sv.
Martina).
67 Janez Ljubljanski (sredina 15. st.)
- Sv. Nikola spašava trojicu nedužnih osuđenih na smrt (1443.,
freska, Visoko kod Kureščka, crkva Sv. Nikole).
68 Bolfgang (sredina 15. st.)
- Rođenje Kristovo, (1453., freska, Crnogrob, crkva Majke Božje).
69 Ivan iz Kastva (kraj 15. st.)
- Freske (1490., Hrastovlje kod Kopra, crkva Sv. Trojstva).
70 Jernej iz Loke (prva pol. 16. st.)
- Pasija (početak 16. st., freske, crkva Sv. Petra kod Begunja).

ŠPANJOLSKA
- U početku pod utjecajem talijanskog slikarstva, Španjolska vremenom prihvaća
elemente "internacionalne gotike" koji dolaze iz Francuske, da bi se
konačno priklonila flandrijskom slikarstvu.
Zidno slikarstvo:
71 Ferrer Bassa iz Barcelone (oko 1290. - 1348.)
- Freske (1346., kapela franjevačkog samostana San Muguel de
Pedralbas, kod Barcelone). Izrazito su slične talijanskim slikarskim
djelima toga doba, mješavina giottovskih i sienskih oblika.
Slike na drvu:
72 Luis Borrassá (1366. - 1424.)
- Odaje inspiracije talijanskim slikarstvom sienske škole, te
fracusko-flamanske utjecaje.
- Retabl (560 x 418 cm, Vich, Muzej - iz samostana klarisa).
- 'Retablo de Todos los Santos' (San Cugat del Vallés kod
Barcelone).
73 Juame Cascalls (aktivan od 1345. do 1377-79.)
- Bogorodica s Djetetom i anđelima, Barcelona, MNAC, (iz
Figuere).
74 Anonimni slikar
- Navještenje i Poklonstvo kraljeva, 1347-60., Barcelona, MNAC (iz
crkve Sant Vicenç u Cardoni).

BELGIJA I NIZOZEMSKA

72
- Razdoblje najvećeg procvata umjetnosti na području Flandrije (južna
Nizozemska, Belgija, Luksemburg, dio sjeverne Francuske), kada je postala
jedna od vodećih sredina europske umjetnosti, označavamo pojmom
"flamanska umjetnost". Prvo, zlatno razdoblje flamanske umjetnosti
obilježavaju umjetnici koji stoje na razmeđu srednjeg vijeka i renesanse:
Jan van Eyck, Robert Champin (Maître de Flémalle), Rogier van der
Weyden, Hugo van der Goes, Hans Memling, te Hieronymus Bosch.
82 Jan van Eyck (oko 1390. - 1441.)
- Vodeća umjetnička ličnost sjeverozapadne Europe, slikar koji
prevladava srednjovjekovne likovne sheme i uspostavlja nov izraz,
kao svojevrstan pandan firentinskoj renesansi. Upotrebljava uljenu
boju, kojom realizira bogat kolorit i fine prijelaze tonova.
- "Gentski oltar" (dovršen 1432., uljena tempera na drvu, 343 x 441
cm, Gent, katedrala Sv. Bavona). Veliki rasklopni oltar-poliptih sa
20 ploča. Na centralnom polju je prikaz Klanjanja mističnom
Janjetu, iznad njega Krist između Marije i Ivana, a na krilima Anđeli
pjevači i svirači, te Adam i Eva. Na vanjskim su stranama likovi
donatora Jodocusa Vydta i njegove žene, Navještenje, Sv. Ivan
Evanđelist i Sv. Ivan Krstitelj.
- Giovanni Arnolfini sa ženom (1434., 59,7 x 81,8 cm, London,
National Gallery).
- "Madona kancelara Rolina" (1436., 66 x 62 cm, Pariz, Louvre - iz
katedrale u Autunu).
83 Robert Campin (Maître de Flémalle) (oko 1375. - 1444.)
- Nazvan po glavnom djelu, trima oltarskim slikama (Bogorodica,
Sv. Veronika, Sv. Trojstvo) iz opatije Flémalle kod Liègea, tek
unovije vrijeme identificiran sa slikarom Robertom Champinom.
Djelovao u Liègeu, Tournaiu i na sjeveru Francuske. Uz braću van
Eyck osnivač nizozemske slikarske škole.
- Sv. Veronika (Frankfurt, Kunstinstitut).
- Sv. Barbara (101 x 47 cm, uljena tempera na drvu, Madrid, Prado).
84 Rogier van der Weyden (oko 1400. - 1464.)
- Slikarski srodan Robertu Champinu. Jedan od najznačajnijih
slikara kasne gotike, s profinjenim smislom za psihologizaciju
likova.
- Portret žene (prva pol. 15. st., uljena tempera na drvu, 36,5 x 27
cm, London, National Gallery).
- Posljednji sud (1446-48., srednja slika s oltara bolnice u Beauneu u
Burgundiji).
- Portret Francesca d'Este (New York, Metropolitan Museum).
85 Hugo van der Goes (1435/40. - 1481/82.)
- U svom djelu spaja realizam van Eycka s dramatskom
emocionalnošću van der Weydena.

72
 - Poklonstvo pastira (1475-76., 205 x 300 cm, Firenca Uffizi). Dio
trokrilne slike, nazvane po naručitelju, firentinskom trgovcu
Tommasu Portinari 'Oltar Portinari'.
86 Hans Memling (oko 1433. - 1494.)
- Učenik Rogiera van der Weydena. Spaja talijanska renesansna
shvaćanja sa sjevernjačkim emocionalno-dramatskim iskazima.
- Triptih, London, National Gallery, oko 1475.
87 Hieronymus Bosch (oko 1450. - 1516.)
- Boschov likovni izraz proizašao je iz realističkih tradicija
nizozemske slikarske škole, no osebujan individualni stil čini ga u
biti jedinstvenom pojavom, koju tek uvjetno vežemo uz duh
okasnjelog srednjovjekovlja.
- Raj (Madrid, Prado).
- Pakao (Madrid, Prado).

72
12: PRIMJENJENA UMJETNOST

- Tijekom gotičkog razdoblja primjenjena se umjetnost polako vraća na margine

umjetničke djelatnosti. Premda razmjerno obimna, produkcija djela
umjetničkog obrta rijetko ostvaruje izuzetne originalne radove i sve više
postaje odraz monumentalne skulpture i slikarstva.
- Karakteristično je da zlatarska djela kao najčešći dekorativni i oblikovni element
koriste umanjene oblike gotičke arhitekture. Figuralni prikazi pak u cijelosti
oponašaju oblike monumentalne skulpture. Relikvijari u obliku glava
znatno su realističniji nego u prethodnom razdoblju, često s naglašenim
portretnim karakteristikama.
- Pored relikvijara, u crkvenim su riznicama sačuvani brojni kaleži, monstrance
svijećnjaci i zlatom vezene tkanine (kazule, dalmatike).
- Vezano uz promijenjene društvene uvjete, znatno se povećava broj umjetnički
oblikovanih predmeta profane namjene (nakita, namještaja, oružja ...).

Francuska
01 Pariz (Louvre)
- Relikvijar u obliku četvrolista, oko 1230.
02 Pariz (Bibliothèque Nationale)
- Korice evanđelistara (iz Sainte-Chapelle), oko 1240.
03 Pariz (Musée de Cluny)
- Relikvijar (iz Sainte-Chapelle), nakon 1261.
- Monstranca, početak 14. st.
05 Pariz (riznica katedrale)
- Relikvijar Ludovika Pobožnog (početak 14. st.). Portretna bista u
umanjenoj prirodnoj veličini.
06 Pariz (Louvre)
- Bogorodica s Djetetom iz opatije Saint-Denis (1339., vis 69 cm).
Pozlaćeno srebro. U potpunosti slijedi ostvarenja monumentalne
skulpture.

Engleska
11 London (Victoria an Albert Museum)
- Monstranca (početak 14. st.). Vjerojatno rad toskanskog majstora.

Njemačka
25 Aachen (Münsterschatz)
- Relikvijar Karla Velikog (oko 1350.). Portretna bista bogato
ukrašena aplikacijama i dragim kamenjem.
26 Köln (Schnütgen-Museum)
- Monstranca (15. st., vis. 72 cm). Pozlaćeni bakar.

72
Madžarska
41 Győr (riznica katedrale)
- Bista-relikvijar Sv. Ladislava (prva četvrtina 15. st.).
42 Esztergom (riznica katedrale)
- Pehar u obliku roga (prva polovina 15. st.).
43 Esztergom (Kršćanski muzej)
- Kalež (oko 1440.).

Španjolska
45 Girona (katedrala)
- Pere Barnés: retabl, 14. st.
46 Barcelona (MNAC)
- Pehar kraljice Marie de Luna (1396-1406.).
- Zaručnički kovčežić (poč. 15. st.).

Italija
53 Siena (Museo dell'Opera del Duomo)
- Relikvijar za glavu San Galgana (1290-95.). Osmerostrani
relikvijar koji oponaša arhitektonske oblike ukrašene skulpturom.
- Ugolino di Vieri: kruna San Galgana (prije sredine 14. st.).
55 Lucchio (San Pietro)
- Jacopo d'Ognabene: procesioni križ (početak 14. st.).
56 Pistoia (Museo Civico)
- Jacopo d'Ognabene: kalež (početak 14. st.).
57 Firenca (Museo dell Bargello)
- Monstranca (početak 14. st.).
58 Firenca (Museo dell'opera del Duomo)
- Relikvijar u obliku ruke (početak 14. st.).
59 Firenca (katedrala)
- Andrea Arditi: bista-relikvijar Sv. Zenobija (prva trećina 14. st).
61 Venecija (crkva San Marco)
- "Pala d'Oro" (10-14. st.). Zlatna ploča ukrašena dragim kamenjem i
emajlom. Izrađena 1105. od bizantskih emajliranih pločica. Konačan
oblik s elementima koji oponašaju gotičku arhitekturu dobila je
1345.
62 Orvieto (katedrala)
- Ugolino di Vieri: Relikvijar (1338.).
- Ugolino di Vieri i Viva di Lando: Relikvijar San Savina (druga
četvrtina 14. st.).
63 Arezzo (katedrala)
- Pietro i Paolo Aretino: bista-relikvijar San Donata (1346.).
66 Milano (Castello Sforzesco)
- Monstranca iz Voghere (1406.).

72
67 Padova (crkva San Antonio)
- Giuliano da Firenza : relikvijar za jezik Sv. Ante (1436.).
68 Ankona (Museo Diocesano)
- Relikvijar Sv. Stjepana (prva pol. 15. st.).
69 Cupramaritima (crkva San Basso)
- Diptih San Bassa (15. st.).

72