KARL MARX- Grundrisse

Tekst počinje raspravljanjem o određenjima koja su zajednička svim stupnjevima proizvodnje

i o općem odnosu proizvodnje prema raspodjeli, razmjeni i potrošnji.

UVOD
PROIZVODNJA
Proizvodnja: Polaznu točku čine individue koje proizvode u društvu- dakle društveno
određena proizvodnja individua. U povijesti se proizvodni individuum pojavljuje kao
nesamostalan, kao pripadnik veće cjeline (porodica, pleme). Tek u građanskom društvu (18.st.)
istupaju različiti oblici društvene veze prema pojedincu kao puko sredstvo za njegove privatne
svrhe, kao vanjska nužnost. Čovjek je u najdoslovnijem smislu zoon politikon- životinja koja
se samo u društvu može osamiti. Dakle, kada je riječ o proizvodnji, uvijek je riječ o proizvodnji
na nekom određenom stupnju društvenog razvitka- o proizvodnji društvenih individua. Ovdje
se radi o modernoj građanskoj proizvodnji. Nikakva proizvodnja nije moguća bez nekog oruđa
za proizvodnju, nagomilanog rada. Kapital je također oruđe za proizvodnju. Proizvodnja je
uvijek ili posebna grana proizvodnje, ili totalitet.
Opći uvjeti svake proizvodnje: uvjeti bez kojih proizvodnja nije moguća, uvjeti koji više ili
manje unaprijeđuju proizvodnju (neki industrijski narod nalazi se na vrhuncu svoje proizvodnje
u trenutku kada se nalazi na svom historijskom vrhuncu). Svi sudionici dobijaju neki dio
društvene proizvodnje. Svaka proizvodnja jest prisvajanje prirode od strane individuuma u
okviru i posredstvom nekog određenog društvenog oblika. Dakle, vlasništvo je uvjet
proizvodnje! Prvotni oblik vlasništva bilo je zajedničko vlasništvo. Dalje, svaki oblik
proizvodnje stvara svoje vlastite pravne odnose, oblik vladavine, i slično. Radi se o osiguranju
stečenoga.
Opći odnos proizvodnje prema raspodjeli, razmjeni, potrošnji: u proizvodnji članovi
društva prilagođavaju proizvode prirode ljudskim potrebama. Raspodjela određuje u kojem
razmjeru pojedinac ima udjela u tim proizvodima. Razmjena ponovno razdijeljuje prema
pojedinačnoj potrebi ono što je već razdijeljeno. Napokon, u potrošnji proizvod izlazi iz tog
društvenog kretanja, on postaje neposredno predmet pojedinačne potrebe. Proizvodnju
određuju opći prirodni zakoni; raspodjelu društvena slučajnost; razmjena stoji između kao
društveno kretanje, a završni čin potrošnje stoji izvan ekonomije. Proizvodnja je neposredno i
potrošnja. Proizvodnja posreduje potrošnju, kojoj stvara materijal. Potrošnja proizvodi
proizvodnju dvostruko: 1) time što proizvod tek u potrošnji postaje zboljski proizvod. 2) Time
što potrošnja stvara potrebu nove proizvodnje. 3) stvara u potprošaču kao potrebu one proizvode
koje je tek ona stvorila kao predmet. Dakle, proizvodnja pruža potrošni materijal, predmet.
Proizvodnja potrošnji daje i njenu određenost, karakter. Predmet nije neki predmet uopće, već
je određeni predmet koji se mora potrošiti na određeni način. Proizvodnja ne proizvodi samo
predmet potrošnje, nego i način potrošnje. Proizvodnja stvara potrošača. Dolazi do
identičnosti potrošnje i proizvodnje!