Zaštita i uređenje ruralnih pejzaža

U prostornom planiranju uz razvoj gospodarstva, raspored stanovništva, prometa i drugih

sastavnica prostora sve veći značaj dobiva pejsaž čije smo osjetljivosti svakodnevni svjedoci.
Njegova je ugroženost razvojem suvremenog društva sve veća, a pritisak širenja izgrađenih
područja i različitih oblika onečišćenja sve agresivniji – pa odgovornost za očuvanje i
planiranje prostora time postaje sve značajnija. Sve većom ekološkom i estetskom
osviještenošću, briga za kontroliranje promjena u pejsažu te za zaštitu njegovih vrijednosti
uvelike raste, a pejsažno planiranje i oblikovanje jedan su od načina kojima se one postižu.
Pejsažno planiranje doprinosi uravnoteženom pejsažu (prirodi i okolišu), u čijem je središtu
čovjek. Ističe vrijednost i važnost pejsaža kao jednog od najvažnijih aspekata prostora, razvija
vještine sagledavanja, analiziranja i vrjednovanja pejsažnih prostora te utvrđuje metode
njegova planiranja odnosno oblikovanja (pejsažno oblikovanje).
Zadatak pejsažnog planiranja je:
- ostvarivanje osnovnih ciljeva zaštite prirode i pejsaža
- utvrđivanje potreba razvoja (promjena u prostoru) i mjera zaštite pejsaža
- zaštita prirode u užem smislu riječi (npr. mjere zadržavanja divljih životinja i biljaka u
njihovim prirodnim staništima)
- zaštita unutar urbaniziranih područja – kontroliranje i uspostavljanje uravnoteženih odnosa
izgrađenih i neizgrađenih površina grada. Poseban zadatak pejsažnog planiranja je zaštita
cijele europske regije od nekontroliranog urbanog širenja /urban sprawl/.
- zadržavanje sposobnosti prirodne održivosti (samooodrživosti)
- planiranje ekološki prihvatljivih načina gospodarskog i prostornog razvoja

Zadatak pejsažnog oblikovanja je:

- pre/oblikovanje pejsaža velikih građevinskih zahvata u prostoru
- stvaranje velikih umjetničkih intervencija u pejsažu (Land Art)
Pejsaži velikoga mjerila su osnovna tema pejsažnog planiranja i oblikovanja:
- pripadaju širem regionalnom mjerilu
- osim prirodnih uključuju područja različitih drugih namjena i korištenja
- planirani su za mnogobrojne i vrlo različite korisnike
- ostvaruju se (implementiraju) kroz dugo vremensko razdoblje
- po veličini obuhvata višestruko nadilaze mjerilo perivoja ili manjeg dijela grada
- predstavljaju utjecaj u mjerilu (na razini) regije
Pejsažno planiranje je složen interdisciplinaran postupak koji uključuje velik broj sudionika -
različiti stručnjaci (arhitekti, agronomi, šumari, geografi, geolozi, hidrolozi, biolozi, arheolozi,
etnolozi, povjesničari i dr.), političari i lokalno stanovništvo. Često mu je zadatak reguliranje

1
različitih konfliktnih situacija pa stoga pejsažni planeri moraju razvijati interese i znanja u
različitim područjima (pravo, ekologija, urbanizam).
Metode rada pejsažnog planiranja (izrade pejsažnog plana) mogu se podijeliti u nekoliko
osnovnih etapa:
1. Prepoznavanja i analiziranje pejsažnih prostora
2. Vrjednovanja pejsažnih osobitosti
3. 3. Određivanja osjetljivosti pejsaža na planirane promjene
4. 4. Predviđanje i uspoređivanja mogućih utjecaja planiranih promjena
5. 5. Planiranja promjena = osiguranje mjera zaštite i očuvanja
6. 6. (Pre)oblikovanje pejsažnih promjena – posebna etapa kojom se bavi pejsažno
oblikovanje
Pejsažni plan treba uzeti u obzir brojne elemente i utjecaje (klimatske prilike, stanje voda,
vrste tla (bonitet tla) biotope i druge vrijednosti) koje utječu na stvaranje ukupne slike
krajolika te:
- provjerava postojeće korištenje i planirane namjene te predlaže poboljšanja,
- rješava konflikte
- utvrđuje moguće utjecaje planiranog razvoja/zahvata
- predlaže mjere zaštite pejsaža - predlaže načine pre/oblikovanja
PEJSAŽ – MEĐUDJELOVANJE PRIRODNIH I LJUDSKIH UTJECAJA
(DEFINICIJA)TIPOVI PEJSAŽA
Danas postoji razmjerno malo potpuno prirodnih pejsaža – onih bez utjecaja ljudskog
djelovanja. Suvremena civilizacija ostavila je izuzetno velik trag na površini zemlje, pa
gotovo da smo, u nekim slučajevima, uspjeli od prirode preuzeti ulogu stvaraoca pejsaža.
Stoga se riječ pejsaž koristi u različitim značenjima: gradski pejsaž, industrijski pejsaž,
virtualni pejsaž i sl. U suvremenom smislu riječi pejsaž je sve što nas okružuje, prostor koji
percipiramo i u kojem djelujemo. On nije produkt samo prirodnih utjecaja (klime, reljefa, tla,
flore i faune) već je i proizvod ljudi, naših nenamjernih i namjernih djelovanja.
Definicija: Krajolik označava područje, viđeno ljudskim okom, čija obilježja su rezultat
djelovanja i međudjelovanja prirodnih i /ili ljudskih čimbenika (Europska konvencija o
krajoliku, Firenza 2000.) .
Pejsaž se može opisati međudjelovanjem dviju sastavnica:
- prirodna sastavnica je prepoznatljiva po nepravilnim oblicima djelovanja prirode (prirodnih
sila). Doživljava se kao pozadina ili protuteža djelovanju čovjeka.
- kulturna sastavnica (od čovjeka stvorena - man-made) je racionalna, prepoznatljiva po
zastupljenosti jednostavnih geometrijskih oblika (ravnih crta, krugova ili rastera). Uvijek lako
prepoznatljiva struktura kao ne-prirodna (unesena, artificijelna).
Sklad u pejsažu određen je uravnoteženim odnosom prirodnih i kulturnih utjecaja.
OBOSTRAN UTJECAJ: ČOVJEK – PEJSAŽ

2
Utjecaj čovjeka na pejsaž (kontrast u međudjelovanju čovjeka i prirode) Već najranije
povijesne intervencije čovjeka u pejsažu pokazuju želju da se odredi i ogradi vlasništvo
(suhozidi, međe) ili neko korištenje na vrlo jasan, čist i geometrijski način (npr. Stonehengea
ili raster rimske ceste – pravilan raster, srednjovjekovni utvrđeni gradovi – krug,) U
posljednjim stoljećima vidljiv je pomak od „pejsaža pod ljudskim utjecajem“ prema pejsažu
„pod potpunom ljudskom kontrolom“. Ekonomski rast i razvoj tehnologije važna su obilježja
(razlozi) povećanja ljudske kontrole nad pejsažom:
- 1. tehnološka revolucija (18/19. st) - otkrića parnog stroja, proizvodnje čelika, željeznica i
dr.- novi oblici i mjerila intervencija
- 2. tehnološka revolucija (kraj 19. i poč 20 st.) – električna energija, avion, automobil - mreža
autocesta, racionalizacija i mehanizacija poljoprivrede - suvremeno doba – mobilnost,
nekontrolirano urbano širenje
Utjecaj pejsaža na ljude

Pejsaž je dijelom produkt našeg uma, načina na koji ga doživljavamo, interpretiramo.

Pobuđuje emocije.
Osim fizičkog djelovanja čovjeka u pejsažu postoji još nekoliko razina međudjelovanja
između pejsaža i čovjeka koje ovise o našem znanju, percepciji i interpretaciji:
- činjenična razina podrazumijeva predznanja o pejsažu. Uobičajen postupak prilikom
planiranja pejsaža je upoznavanje - prikupljanje različitih spoznaja o pejsažnom prostoru
(literatura, podloge, karte, statistički izvori podataka, planovi...) = pejzaž je ono što o njemu
znamo – pejsaž činjenica.
- perceptivna razina se odnosi primarno na vizualnu percepciju, ali i na sva druga osjetila =
pejsaž je ono što vidimo (čujemo, mirišemo, osjećamo).
- razina emocionalne interpretacije - ovisi i brojnim činiteljima promatrača – dob, edukacija,
upoznatost s prostorom i dr. Svatko od nas kreira svoju vlastitu sliku onoga što vidimo na
subjektivan način = pejsaž je ono što mi vjerujemo da jest.

TIPOVI PEJSAŽ – prema zastupljenosti prirodnih i antropogenih utjecaja

Pejsaži se u našoj percepciji međusobno razlikuju i okarakterizirani su kroz zastupljenost

prirode ili utjecaja čovjeka te mjeru u kojoj je njihov nastanak autohton (prirodan) ili stran
(unesen)
a) autentičan pejsaž / tradicionalan/: velik utjecaj kulture (čovjeka) + visok stupanj
autohtonosti (primjer: neplanski nastali, nepromijenjeni i očuvani tradicionalni kultivirani
(poljodjelski) pejsaži)
b) artificijelan pejsaž /racionalan/: velik utjecaj čovjeka (tehnologije) + visok stupanj
unesenih elemenata (primjer: geometrijski uzorci polja podređeni efikasnosti proizvodnje)
c) idiličan pejsaž /romantičan/: velik prirodan utjecaj + uneseni strani elementi, („posuđeni
pejsaži“)
d) prirodan pejsaž /ekološki/: utjecaj prirode + visok stupanj autohronih elemenata,
(netaknuti)

VRIJEDNOSTI PEJSAŽA

3
1. Ekološke vrijednosti očituju se u biološkoj raznolikosti pejsaža, a usko su povezane s
prirodnim utjecajima (klima, položaj). Utjecaj čovjeka na osnovne prirodne uvjete u velikoj
mjeri utječe na promjenu ekološke ravnoteže.
2. Kulturne vrijednosti Pejsaži su odraz načina korištenja prostora - tehnika koje su društva
primjenjivala na prirodni prostor ili urbana područja - te odražavaju dio lokalne povijesti.
Kulturni krajolici odraz su kulture i vremena svoga nastajanja, predstavljaju identite i stvaraju
mentalnu sliku o prostoru kao prostoru pripadanja i zavičaja.
3. Ekonomske vrijednosti Kakvoća pejsaža može poticati pojavu različitih gospodarskih
aktivnosti (rekreacija, turizam). Suvremeni način života ima za posljedicu sve veći interes
ljudi za različite oblike aktivnosti na otvorenom – u pejsažu. Posebno se to očituje u ruralnim
područjima, u pejsažima planinskih ili obalnih područja.
4. Estetske vrijednosti Vizualna (doživljajna) obilježja pejsaža izuzetno su važna te utječu na
samu kvalitetu života. Pejsaži koji imaju estetske kvalitete (prirodne ili od čovjeka stvorene)
smatraju se prikladnima za ostvarenje fizičkog i mentalnog blagostanja ljudi.

Zadatak pejsažnog je da:

- predvidi i spriječi neželjene utjecaje čovjeka na prirodne procese kako bi se mogli
kontrolirati i spriječiti poremećaji prirodne ravnoteže
- kontrolira velike promjene u prostoru koje bi mogle ugroziti identitet kulturnog
krajolika.
- procjeni kapacitete prihvatljivosti pejsažnih prostora i mogućnosti za njihovo
racionalno i održivo korištenje prilikom uvođenja novih namjena (npr. turizam)
- kontrolira promjene doživljajnih (vizualnih, perceptivnih) obilježja pejsaža kako se ne
bi smanjila njihova atraktivnost te očuvala autohtonost i posebnost
OBILJEŽJA PEJSAŽA – prepoznavanje i analiza vizualnih obilježja

Pejsaž se, u vizualnom smislu riječi, može opisati kao skup uzoraka koji nastaju
međuodnosima pojedinačnih elemenata pejsaža i njihovih varijabli s ostalim obilježjima
prostora. Za procjenjivanje perceptivnih vrijednosti pejsaža potrebno je ustanoviti racionalne i
objektivne metode njegove analize. One polaze od teze da je pejsaž potrebno, da bismo ga
mogli analizirati i vrjednovati, razdvojiti (razložiti) na gradbene elemente (osnovne
formativne elemente), njih prepoznati i valorizirati te postaviti u odnos prema cjelini.

GRADBENI ELEMENTI PEJSAŽA (elementi vizualne analize)

Svaku je pejsažnu sliku moguće opisati razlaganjem ukupne kompozicije na osnovne
elemente:

Tačka
- nema dimenziju
- označava mjesto u prostoru (land mark – obilježje), fokus - mjesto interesa
- mali ili udaljeni objekti mogu se doimati kao točke (primjeri: udaljena crkva na horizontu,
izdvojeno stablo, izvor svjetla, orjentiri kao fokus udaljene vizure i dr.)

Crta (pravac)
- nastaje produljenjem točke u jednom smjeru
4
- obilježja: fizičke (stvarne), zamišljene - određene položajem dviju ili više točaka čijim
spajanjem nastaje crta; čiste, pravilne, isprekidane … (primjeri: prirodne crte – vodotoci,
rubovi šume, potezi stabala, rubovi ploha kao npr. granice između pojedinih boja i tekstura;
stvorene crte - granice polja, suhozidi, infrastrukturni i komunikacijski koridori i dr.,.)

Ploha
- nastaje proširenjem dvodimenzionalne crte, ima duljinu i širinu (nema dubinu i debljinu).
- obilježja: ravna, zakrivljena i zarotirana; zamišljena ili stvarna
- plohe u različitim položajima mogu određivati prostor ili mogu biti korištene kao medij za
dodavanje teksture, boje ili kao sredstvo određivanja, zatvaranja prostora (primjeri: jezero,
livada)

Volumen
- trodimenzionalo proširenje dvodimenzionalne plohe
- pun (trodimenzionalan element koji čini masu u prostoru) ili otvoren (gdje su volumen i
prostor definirani drugim elementima poput ploha)
- po obliku: geometrijski (npr. piramide) i nepravilan
- po obilježjima: uglat i oštr; zaokružen i meki (primjeri: zgrade, topografija tla, stabla i šume;
duboke doline i klanci)

MEĐUODNOSI OSNOVNIH ELEMENATA PEJSAŽA

Osnovni elementi pejsaža rijetko se pojavljuju izolirani. Pejsaž najčešće prepoznajemo kroz
različite pejsažne uzorke koji nastaju kao varijacije kombinacija osnovnih elemenata i
međuodnosa s drugim prostornim obilježjima (svjetlo, boja, vrijeme…):
Broj – veći broj osnovnih elemenata = veća složenost (kompleksnost/međudjelovanje)
pejsažnog uzorka. Pojedini oblik može biti određen većim brojem pojedinačnih elemenata ili
podijeljen u veći broj elemenata.
Položaj osnovnih elemenata: horizontalan = stabilan, u mirovanju, inertan, prizemljen;
vertikalan –i sticanje, naglašavanje mjesta; dijagonalan –dinamičan, djeluje nestabilno i
neuravnoteženo. Elementi mogu biti u međusobnom odnosu kroz sličnost položaja – paralelni,
nastavni, prekriženi...
Usmjerenje – elementi smješteni prema/u određenom smjeru. Crte u pejsažu mogu stvarati
osjećaj usmjerenja. Prirodni elementi pokazuju smjer djelovanju prirodnih sila ( vjetar, valovi
i sl).
Orjentacija – kombinacija između položaja i usmjerenja: prema stranama svijeta (prema
suncu, od vjetra…), prema nagibu tla, u odnosu na promatrača.
Veličina – dimenzija osnovnih elemenata (visok/nizak, velik/mali, širok/uzak, plitak/dubok) u
odnosu na mjerilo čovjeka. Velika mjerila odražavaju snagu.
Oblik – osnovno obilježje identificiranja elemenata u prostoru. Crte, plohe i volumeni imaju
svoj oblik. Tipovi: jednostavni i geometrijski; organski i kompleksni = razlikovanje prirodno
– uneseno.

5
Interval – razmak između elemenata: ujednačen ili promjenjiv, pravilan ili nepravilan.
Rezultira formalnim ili neformalnim uzorkom.
Tekstura – ovisi o veličini elemenata i intervalima među njima: fina ili gruba. Uzorci
korištenja prostora - različite teksture...
Gustoća – povezana je s intervalom i teksturom. Broj jediničnih elemenata unutar određenog
područja (površine). Uobičajena u prijelaznim zonama između različitih načina korištenja i
tipova vegetacije. Područja velike gustoće često imaju vizualnu težinu - ekspresiju.
Boja – opisuju se prema nijansi, svjetlu i saturaciji (zasićenosti). Mogu se opisati i kao tople i
hladne
Vrijeme – svi se elementi pejsaža mijenjaju kroz vrijeme. Možemo ga promatrati kao
ciklično (prirodni ciklusi, godišnja doba) i progresivno.
Svjetlo – neophodno u vizualnoj percepciji prostora. Izvor svjetla prirodan i artificijelan.
Količina, kvaliteta i smjer osvjetljenja važni za doživljaj. O svjetlu ovisi boja, odnos svjetla i
sjene.
METODE PROCJENJIVANJA OBILJEŽJA I VRIJEDNOSTI PEJSAŽA – osnovni
pristupi

1. DESKRIPTIVNA INVENTARIZACIJA

Jedna je od najzastupljenijih metoda procjenjivanja panoramskih (scenskih) vrijednosti

pejsaža. Uključuju kvalitativne i kvantitativne procjene analizirajući i opisujući pojedine
komponente (sastavnice) krajolika. - polazi od pretpostavki da se vrijednost krajolika može
objasniti kroz vrijednost njegovih elemenata te da scenska ljepota leži u fizičkim obilježjima
krajolika (obilježjima formativnih elemenata).
1.a. Formalno estetski model – polaze od teze da estetske vrijednosti pejsaža proizlaze iz
obilježja forme (izgleda) krajolika - oblici, linije, boje, teksture i njihovi međuodnosi.
Istraživanjem međuodnosa tih elemenata pojedina područja pejsaža razvrstavaju se prema
raznolikosti, ujednačenosti, cjelovitosti i drugim složenim obilježjima oblika.
1.b. Ekološki model - polazi od teze da su za kvalitetu krajolika mjerodavni primarno
biološki i ekološki elementi - vrste biljaka, životinja, ekološke zone, stadiji sukcesije ili drugi
pokazatelji ekoloških procesa.
Osnovna pretpostavka modela - kvaliteta krajolika direktno je povezana s prirodnošću i
cjelovitošću ekosustava. Model zagovara ne-djelovanje čovjeka u pejsažu, te prirodne
(netaknute) predjela smatra najvećom pejsažnom kvalitetom.

2. MODEL JAVNOG MIŠLJENJA (PREFERENCIJA JAVNOSTI)

- polazi od teze da je najbolji izvor podataka, kod subjektivne teme poput pejsažne kvalitete,
mišljenje javnosti
- temelji se na procjenjivanju krajolika kao cjeline za razliku od ostalih metoda koje se
oslanjaju na određivanje pojednih čimbenika kako bi objasnile varijacije u promjeni krajolika.

6
- provođenje upitnika ili usmenih anketa metoda sakupljanja uzoraka o preferiranju pojedinih
panorama.
- na rezultate utječu različite komponente: osobnost promatrača, položaj gledanja, trajanje
promatranja, socio-ekonomski profil promatrača, tip. fizičke karakteristike krajolika,
dinamika i kompleksnost komponenti krajolika.

3. KVANTITATIVNE HOLISTIČKE METODE

- kombiniraju dva pristupa: istraživanja javnog mišljenja i inventarizacije pejsažnih elemenata

Prema dosadašnjim iskustvima osnovni kriteriji vrjednovanja krajolika mogu se podijeliti u
nekoliko osnovnih skupina:
- prirodne (fizičke) sastavnice: geološki sastav tla, reljefna obilježja, voda i pokrov tla.
- antropogene sastavnice: obrada i korištenje tla, prometne komunikacije i organizacija
prostora, naselja, arheološka područja i sl.
- estetske i morfološke sastavnice: mjerilo, oblik, rubovi-granice, teksture, boje, vizure,
doživljaj prostora i sl.
- ukupni kriterij – integralna vrijednost krajolika obuhvaća i psihološko-doživljajne kriterije
(„osjećaj mjesta“).

KONVENCIJA O EUROPSKIM KRAJOBRAZIMA (Strasbourg 2000.)

Ciljevi konvencije: promicati zaštitu krajobraza, upravljanje i planiranje te organizirati

europsku suradnju o pitanjima krajobraza. Hrvatski sabor potvrdio Konvenciju 2002. godine.
- krajobraz - određeno područje, viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog
djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika.
- zaštita krajobraza - djelovanje, u cilju zaštite i održavanja značajnih ili karakterističnih
obilježja krajobraza, što se opravdava njegovom vrijednošću kao baštine, a koja je proizašla iz
prirodne konfiguracije i/ili ljudske aktivnosti;
- upravljanje krajobrazom - djelovanje, sa stajališta održivog razvoja, radi osiguranja
redovite brige o krajobrazu, s ciljem vođenja i usklađenja promjena nastalih uslijed socijalnih,
gospodarskih procesa i procesa u okolišu;
- planiranje krajobraza - djelovanje uvelike usmjereno na budućnost, s ciljem unapređenja,
obnove ili stvaranja krajobraza.

Obveze stranaka potpisnica konvencije:

- priznati krajobraze zakonom kao bitnu sastavnicu čovjekovog okruženja, izraz raznolikosti
zajedničke kulturne i prirodne baštine, te temelj identiteta područja;
- uspostaviti i provoditi krajobrazne politike koje imaju za cilj zaštitu krajobraza, upravljanje i
planiranje, donošenjem posebnih mjera
- uspostaviti postupke sudjelovanja javnosti, lokalnih i regionalnih vlasti te drugih strana koje
su zainteresirane za određivanje i provedbu krajobraznih politika navedenih u stavku b. ovoga
članka;
- ugraditi krajobraz u svoje politike regionalnog i urbanističkog planiranja te u svoje politike u
vezi s kulturom, zaštitom okoliša, poljoprivredom, socijalnom i gospodarskom politikom, kao
i u sve druge politike koje bi mogle izravno ili neizravno utjecati na krajobraz.

7
Posebne mjere:
A. Jačanje svijesti građana, privatnih organizacija i javnih vlasti o vrijednostima krajobraza
B. Obučavanje i obrazovanje
C. Identifikacija i procjena:
- identificirati vlastite krajobraze diljem državnog područja;
- analizirati njihove značajke te snage i pritiske uslijed kojih se krajobrazi mijenjaju;
- primiti na znanje promjene;
- procijeniti tako identificirane krajobraze, vodeći računa o osobitim vrijednostima
- identifikacije i procjene voditi temeljem iskustava i metodologije, organiziranih između
stranaka na europskoj razini
D. Ciljevi kakvoće krajobraza - odrediti ciljeve kakvoće krajobraza za identifikaciju i
procjenu krajobraza
E. Provedba - uspostaviti instrumente s ciljem zaštite, upravljanja i/ili planiranja krajobraza.
PEJSAŽNA PODJELA: TIPOVI PEJSAŽA / PEJSAŽNE JEDINICE

Ne postoji jedinstvena međunarodno priznata metoda prepoznavanja i podjele pejsaža, već

svaka zemlja s obzirom na posebnosti ima vlastite tipove (landscape unit – krajobrazne
jedinice). Većina istraživanja i mapiranja iz područja klasifikacije pejsaža su ekstremno
različita i regionalizirana. Nedostatak zajedničkih kriterija i metodologija za identificiranje
pejsaža i opisivanje njihovih karakteristika koči usporedbu regionalnih i nacionalnih procjena
pejsaža te predstavlja prepreku za neke od najvećih Europskih inicijativa – razvoj i
implementaciju ciljeva za europsku održivu budućnost pejsaža.
EUROPSKA PEJSAŽNA PODJELA (KLASIFIKACIJA) European landscape Classification - LANMAP2

8
Proteklih su godina uloženi napori u stvaranje europskih pejsažnih referenci. Novo
ustanovljena Europska pejsažna klasifikacija (European landscape Classification) nazvana
LANMAP2 pokušaj se stvaranja nove metodologije za područje cijele Europe. Ona treba
poslužiti kao praktičan i jednostavan alat u komunikaciji različitih znanstvenih disciplina i
stručnjaka zainteresiranih za evropske pejzaže.
Podjela nastaje korištenjem suvremenih tehnologija, a temelji se na podjeli na 4 osnovna sloja
informacija o pejsažu:
- klima,
- nadmorska visina,
- sastav tla (osnovni materijal) i
- način korištenje prostora
Kao rezultat metode uspostavljena je hijerarhijska klasifikacija europskih pejsaža na 4
osnovna stupnja:
1.stupanj: klima (8 kategorija)
2.stupanj: klima i visina (31 kategorija)
3.stupanj: klima, visina i tlo (76 kategorija)
4.stupanj: klima, visina i tlo i korištenje (ukupno 350 tipova pejsaža)

Pejzažne regije BiH

Pejzažna OSNOVA BiH, trebala bi biti detaljnija prostorno planska osnova na razini cijele
države, a njen je zadatak:
- prepoznavanje i vrednovanje pejzaža
- određivanje preporuka zaštite, uređenja i korištenja krajolika

9
- očuvanje prirodnih i stvorenih vrijednosti, raznolikosti i identiteta prostora

Dovršenje ovakvog dokumenta na razini države neophodno je zbog potrebe ujednačavanja

metoda i kriterija prepoznavanja važnih i vrijednih prostora koje treba zaštititi, te zbog sve
većeg interesa za sanaciju degradiranih krajolika kao i oblikovanje novih, ali i spoznaja o sve
bržem nestajanju regionalne i lokalne raznolikosti krajolika.

Za potrebe izrade Krajobrazne osnove treba izraditi brojne studije koje s različitih aspekata i
područja daju smjernice:

Studija za vizualno determiniranje (određivanje) krajolika

- cilj: određivanja načina uključivanja estetskih obilježja u postupak vrednovanja krajolika te
očuvanje autohotosti i posebnosti prostora.
- vizualne analize velikih promjena u prostoru (turizam, infrastruktura, iskorištavanje
mineralnih sirovina) ukazuju na bitne promjene vizualnih obilježja krajolika, mijenjanje
doživljajnog, perceptivnog učinka – smanjenje atraktivnosti krajolika.
- rezultat: kriteriji za očuvanje vizualnog karaktera prostora razvijanjem metoda
prepoznavanja i vrednovanja bitnih vizualnih elemenata koji određuju osebujnost prostora:
- morfološke osobine
- sagledivost
- osjetljivost na promjene
- vrijednosno – estetsko stupnjevanje

INVENTARIZACIJE, VREDNOVANJE I PLANIRANJE KRAJOLIKA - primjer

- cilj projekta: - istražit i preporučiti modele razvitka područja koji neće utjecati na smanjenje
biološke i krajobrazne raznolikosti, ali niti na smanjenje prirodnog i kulturnog identiteta.
- povećati svijest o važnosti uključivanja krajolika u prostorno planiranje,
- obaviti detaljnu identifikaciju i inventarizaciju pejsažne raznolikosti kao smjernice za
uključivanju krajolika u procese planiranja i razvoja turizma
- predložiti mjera za očuvanje i održivo korištenje pejzažnih vrijednosti

- rezultat: metodologija koja bi se koristila na svim prostorima, te omogućila definiranje mjera

za očuvanje i održivo korištenje njihovih prirodnih vrijednosti i dobara.

- metoda rada: izrada pejsažne osnove za odabrane lokacije

– faze rada:
a) prikupljanje informacija (planovi, karte, literatura, stručni radovi i sl.)
b) analiza prikupljenih podataka (kartografski prikazi, klima, geologija, geomorfologija,
hidrologija, pedologija i površinski pokrov, povijesno-gospodarski razvoj, naselja i prometna
infrastruktura, namjena i korištenje površina)
c) tipološka klasifikacija krajolika:
- tipovi (područja) sa izraženim zajedničkim karakteristikama prema: geomorfološkim
karakteristikama, površinskom pokrovu te izgrađenim strukturama
- tip krajolika = više različitih pejzažnih uzoraka - utječu na vizualni doživljaj prostora:
prirodni (npr. šuma, makija, more, obala) i kulturni (npr. naselja, poljodjelski uzorci).
d) vrednovanja tipova krajolika (stručna mišljenja i mišljenja javnosti)
- kriteriji vrednovanja: prirodna očuvanost, raznolikost, prostorni red i harmoničnost te
simbolično značenje prirodnih i kulturnih elemenata

10
e) modeliranje ranjivosti krajolika na pritiske razvoja (simuliranje mogućih utjecaja pojedinih
djelatnosti na kvalitete krajolika).
- procjena prihvatljivosti ili neprihvatljivosti djelatnosti (tamo gdje je stupanj kvalitete veći -
stupanj prihvatljivosti zahvata u prostoru manji)
- zaštitni zahtjevi = karta ranjivosti - vizualnih, ekoloških (prirodne) i kulturnih kvaliteta
pejsaža
f) modeliranja pogodnosti krajobraza za turističko-rekreacijske djelatnosti
- metoda dvojne analize prostora: modeliranju privlačnosti i ranjivosti prostora
- spajanje modela privlačnosti i ranjivosti u model pogodnosti (što veća ocjena privlačnosti i
manja ocjena ranjivosti, to veća pogodnost)

RIJEČNI PEJSAŽI / HIDROTEHNIČKI ZAHVATI

POSLJEDICE HIDROTEHNIČKIH ZAHVATA U PEJSAŽU

Čovjek je već u najranijoj povijesti počeo preoblikovati i regulirati riječne tokove pa ih je

danas sve manji broj u izvornom, prirodnom stanju. Na mnogim su mjestima izvedeni
hidrotehnički zahvati koji preusmjeravaju silinu vode te koriste njene energetske i vodne
potencijale. Uz brojne koristi nezanemarive su i negativne posljedice takvih zahvata: -
onemogućen pristup i suživot s rijekama, - izgubljen ili ugrožen biljni i životinjski svijeta u
područjima uz rijeke
Dvadeseto stoljeće obilježili su različiti oblici hidrotehničkih zahvata prilagođivani isključivo
potrebama čovjeka i razvoju gradova. Brojni su riječni tokovi preusmjereni, kanalizirani,
zatvoreni i često zagađivani. Zahvati na rijekama bili su izvođeni prema principima
konstruktivnog inženjerstva pa je oblikovanje obala, zidova i ostalih struktura bilo primarno
temeljeno na principima hidrotehnike što je često rezultiralo artificijelnim i tehničkim
izgledom rijeka.

OBILJEŽJA SUVREMENOG DOBA U suvremeno doba, prilikom konstruiranja

hidrotehničkih zahvata, sve više pozornosti se pridaje oblikovanju građevina pa one postaju
svojevrsne atrakcije – nastale na granici između inženjerskih konstrukcija, arhitekture i
umjetnosti (primjeri: Barijera za zaštitu od poplava – Temza, London - 1982., autori: Rendel,
Palmer i Tritton; Barijera za zaštitu od vjetra - Caland Canal, Rotterdam - 1985., autor:
Maarten Struijs )
Istodobno, sve se više zalaže i za korištenje prirodnih oblika i poštivanje rijeka ili vraćanje u
njihovo prirodno stanje pa se riječna područja, uz pomoć ekologa, organiziraju kao prirodna
staništa zaštićene flore i faune. U Europi su ostvareni već brojni primjeri remeandriranja -
vraćanja rijeka u prvobitno stanje nakon što su bile kanalizirane.

Sve više raste svijest o negativnim posljedicama različitih oblika regulacije riječnih tokova i
odvodnje voda iz porječja čime se u velikoj mjeri mijenjaju njihova prirodna staništa.
Močvare stoga postaju danas jedna od najugroženijih staništa na zemlji. Brojne zemlje Europe
u potpunosti su izgubile močvare, a s njima i biološku raznovrsnost te ulažu velike napore u
njihovu obnovu i vraćanje u prvotno stanje.
BiH je još uvijek bogata vlažnim staništima, jedna je od zemalja potpisnica međunarodne
Konvencije o močvarnim staništima (Ramsarska konvencija) kojom se obvezala na njihovu
zaštitu. Za sada su kod nas registrirana Ramsarska područja od međunarodne važnosti:
Hutovo blato itd.

PRIMJER RIJEKE SAVE U ZAGREBU

11
Širenje gradova u velikoj mjeri utječe na promjene riječnih korita.

Zagreb se sve do IX. st. razvija kao grad odmaknut od rijeke, na sigurnoj udaljenosti od
njezinih meandara i čestih poplava. Brežuljci padina Medvednice te dominantne uzvisine
Gradeca i Kaptola pružali su mu sigurno utočište. Istovremeno Sava je bila plovni put,
slobodno je meandrirala i izlijevala se u plodnu ravnicu, a mostovi su omogućavali
komunikacije grada sa širom okolicom (krajem stoljeća željeznički i kolni most). Početkom
XX.st rijekom plove splavari, gradi se tramvajska pruga preko savskog mosta (1910.), izvode
se prvi regulacijski radovi na rijeci i grade prva kupališta.
Sredinom XX. stoljeća grad se širi prema rijeci. Regulatorna osnova iz 1953-58.g. predviđa
gradnju naselja i prostora javne namjene u priobalju. Predviđa riječnu luku na prostoru
Jakuševca s industrijom nizvodno od nje. U Trnju smješta centralni park sportova, odmora i
rekreacije. Uz rijeku se nižu šumski, sportski i parkovi kulture. U produžetku središnje
gradske osi planirana je glavna reprezentativna avenija ka jugu.

Vodoprivredno rješenje srednjeg Posavlja

Nakon velike poplave 1964.godine u Zagrebu, doneseno je Vodoprivredno rješenje srednjeg
Posavlja čiji je cilj obrana od poplava šireg prostornog trokuta Zagreb – Karlovac – Sisak:
- grade se savski nasipi na prostoru od Podsuseda do Mičevca
- formirano je riječno korito u širini od 100 m, dubine1-2m, s obostranim inundacijama od po
100m i nasipima visine 3-5m
- 1973.g. planira se i izgradnja odteretnog kanala Sava-Odra koji sakuplja višak voda i upušta
ih u retenciju Lonjskog polja te dalje nizvodno u Mokro polje.
Rijeka postaje umjetni kanal bez odnosa s prostorom grada u zaobalju.

Vodoprivredna osnova grada Zagreba (VOGZ)

- usvojena u 1990-im
- ciljevi: obrana od poplava, vodoopskrba, zaštitu voda i hidroenergetsko korištenje Save te
djelimično plovnost
- predviđa još jednu u nizu velikih promjena na rijeci - sustav energetskih stuba,
hidroelektarna sa branama (Podsused, Prečko Zagreb i Drenje), i hidroenergetskih
akumulacija s nekoliko pragova koje se smještaju na rijeci u području grada
- usporavanje toka rijeke kroz grad, 300 m široka površina rijeke između današnjih nasipa,
fizičko približavanje rijeke gradu.
- negativne posljedice: problem povišenja razina podzemnih voda koje može imati utjecaj na
staništa biljnih i životinjskih vrsta ili problem velikih estetskih promjena pejsaža (umjetne
akumulacije, građevinsko tehničkih postrojenja elektrana, nasipi i brane).
Rješenje je prihvaćeno u GUP-u grada Zagreba, ali još uvijek nije izvedeno te se i dalje vode
brojne stručne polemike o njegovoj opravdanosti u ekonomskom, ekološkom i estetskom
smislu3.

Prostor Save u generalnom urbanističkom planu grada Zagreba (2007-2009.)

- veći broj mostova preko rijeke,
- usvojeno hidrotehničko rješenje s hidroelektranama
- znatan broj gradskih projekata u savskom priobalju

Savski park jedan je od temeljnih gradskih projekata reafirmacije prirodnog pejsaža područja
samoga grada. Krajolik rijeke Save - park za XXI. stoljeće „Zagrebački ekološki park“ -

12
prostor koji treba održavati prirodan balans grada i održivog razvitka. Savski park oblikovat
će se kao sustav tematskih parkova u kojem će se zadržati sustavi riječnih biotopa u zaobalju i
omogućiti gradnja niskog intenziteta korištenja. Njegov je temeljni cilj usklađivanje prirodnih
vrijednosti savskih staništa i artificijelnih infrastrukturnih zahvata, preoblikovanje dijelova
tehničkih intervencija i saniranje najvrjednijih dionica.

PRIMJER RIJEKE TEMZE U LONDONU

Jedan od najvećih suvremenih projekata transformacije riječnih pejsaža je London –Thames
Gateway. Najveći program regeneracije pejsaža u Velikoj Britaniji koji se proteže na 50 km
estuarija rijeke Temze (od London Docklands do Essex Southend i Sheerness u Kentu) -
krajolika opustošenog dugogodišnjom industrijalizacijom i zanemarivanjem.
Prostor je prepoznat kao velik potencijal koji bi, nakon oporavka i transformacije, mogao
postati novi atraktor stanovnika regije, odnosno prva održiva eko-regija na svijetu. Koncept za
novi park Thames Gateway, na površini od 95 000 km², osmislili su autori Terry Farrell &
partneri kao jedinstvenu prilika za transformaciju čitave regije. Predložen je program kojim se
planira stvaranje nove „zelene infrastrukture“ koja bi ostvarila nove mogućnosti za
uspostavljanje ekološke ravnoteže, razvoj turizama i novi gospodarski razvitak. Radikalna
vizija trebala bi ostvariti stotine tisuća novih domova u ruralnom okruženju gdje je osnovni
cilj korištenje krajolika kao velikog javno aktivnog pojasa.

Područje novoga parka trebalo bi, nakon dugogodišnjeg djelovanja industrije, u žarištu imati
zaštitu okoliša. Važna tema postaju procesi pretvorbe brojnih odlagališta industrijskog otpada
u područja recikliranja energije, a predviđena je sadnja novih 10 000 ha šuma, te
uspostavljanje tisuća hektara različitih novih staništa. Desetljećima zapuštana područja uz
rijeku očuvala su i neke od najvećih primjera bioraznolikosti u Velikoj Britaniji – poput
močvarnih područja (npr. Rainheim) koji su zaštićeni kao prirodni rezervati. Uz njih nastaju
projekti za područja rekreacije i slobodnog vremena uz zaštitu prirode.

Projektom su planirana 4 nova eko-grada na rijeci. Među njima je i Water City na čijem je
području već započeta izgradnja Olimpijskog sela (Olimpijske igre 2012. g.).

POSTINDUSTRIJSKI PEJSAŽI

13
Jedan od najvećih tragova suvremene civilizacije u prostoru ostavili su različiti oblici
industrijske proizvodnje i eksploatacije. Mjerilom svoje izgradnje te posrednim i neposrednim
utjecajima u velikoj mjeri mijenjaju pejsaž u kojem nastaju. Posljednjih desetljeća tema
njihove prenamjene i sanacije posebno je aktualna. „Brownfields“ – (engl. pojam često
korišten u suvremenoj stručnoj literaturi) - označava područja napuštenih i neiskorištenih
industrija, vojnih baza, odlagališta otpada i sličnih područja s mnogim zajedničkim
negativnim obilježjima:
- slom gospodarstva
- visoka nezaposlenost
- nepovoljni utjecaji na okoliš i urbani život
- nedovoljna količina parkovnih ili zaštitnih površina

Brownfields-i istodobno predstavljaju potencijal u smislu dobrog položaja i prostornog resursa

za budući razvoj novog korištenja, ali često i prepreke u smislu različitih oblika onečišćenja
okoliša.
Jedan od velikih planerskih izazova su projekti (programi, procesi) oporavka nekadašnjih
industrijskih područja - saniranja onečišćenja, stvaranja parkovnih površina i vraćanja
prirodnih staništa te revitaliziranja zajednice stvaranjem novih namjena i radnih mjesta.

PRIMJER REGIJE RUHR, NJEMAČKA

Među uspješno ostvarenim programima obnove čitavih industrijskih regija posebno se ističe
Regija Ruhr koja je tijekom 90ih godina XX. stoljeća bila jedan od najvećih europskih
laboratorija istraživanja mogućnosti urbane, gospodarske i socijalne preobrazbe nekadašnjih
industrijskih lokacija.
Od pol. XIX. st. do kraja XX. stoljeća bio je to jedan od prostora najveće koncentraciie
industrije u Europi. Rudarstvo i proizvodnju čelika pratio je izuzetno dinamičan razvoj praćen
velikim industrijama i novim tehnologijama. Danas je to područje velike konurbacije Ruhr
koju čini 20-ak gradova (Duisburg, Oberhausen, Bottrop, Essen, Gelsenkirchen, Dortmund i
dr.) s blizu 5 milijuna stanovnika.
Nakon velike krize rudarstva i proizvodnje čelika 1980ih regija naglo gubi svoj gospodarski
značaj. Zatvaranje mnogih pogona prate socijalne krize obilježene velikim rastom
nezaposlenosti, a u prostoru ostaju ogromne ekološke posljedice

IBA – Emscher park Godine 1988. pokrenut je sveobuhvatni državni program preobrazbe i
razvoja cijela regije u okviru programa IBA - međunarodna desetogodišnja izložba
graditeljstva. Program je bio posebno usmjeren na napuštene industrijske lokacije i preostale
neizgrađene prostore, a osnovni su mu ciljevi ekološki, gospodarski i socijalni oporavak i
restrukturiranje regije. Za područje užeg obuhvata odabran je najteže pogođen prostor uz
rijeku Emscher - dug 75 km u površini od 800 km² - nazvan Emscher park. Kroz razdoblje od
10 godina programom IBA obuhvaćeno je 17 gradova s vise od 120 projekata

14
Koncept - park postaje simbol ekološke, gospodarske i urbane obnove regije:
Industrijska eksploatacija stvorila je novu vrstu kulturnog (postindustrijskog) pejsaža koji
unatoč brojnim ekološkim problemima ima jedinstven karakter i vlastitu estetiku. Odlučeno je
da to glavno svjedočanstvo industrijskog regije razdoblja treba sačuvati kao važan dio
identiteta prostora. Očuvanje, umjetničko interpretiranje i naglašavanje nekadašnjih
industrijskih oblika postali su osnovni oblikovni principi planiranja pejsažnog parka Emscher.
Posebna pozornost posvećena je neizgrađenim prostorima - očuvana postojeća neizgrađena
područja međusobno su povezana u javno dostupan sustav s novim programima i
prenamjenama u parkove.

Projekti ostvareni u sklopu IBA Emscher Park bili su podijeljeni u tematske skupine:

1.Pejsažni park Emscher i ekološka obnova regije - usmjereni na uređenje prirodnih

elemenata u koridorima neizgrađenog prostora, uređenje pješačkih i biciklističkih
komunikacija te na ekološku sanaciju opasnih lokaliteta (odlagališta industrijskog otpada). Uz
ekološku obnovu cilj je bio stvaranje novih prostora za rekreaciju lokalnog stanovništva,
«ozelenjavanje» područja i uređenje parkovnih površina na prostorima nekadašnjih
industrijskih lokacija.
2. Rad u parku - niz projekata s ciljem stvaranja prostornih preduvjeta za razvoj
gospodarstva i smanjenje nezaposlenosti.
3. Stanovanje u parku - grupa projekata obnove postojećih ili izgradnje novih stambenih
naselja.
4. Gospodarski i socijalni programi obnove - projekti nadopunjavanja društvene
infrastrukture u naseljima bez društvenih sadržaja. Izgradnja javnih prostora (trgovi, gradski
parkovi) te novih javnih, društvenih i sportskih sadržaja (društveni centri, centri za
kontinuirano obrazovanje, kulturni i drugi programi).

15
5. Umjetnost, kultura i turizam- najambicioznija grupa projekata sa ciljem promjene
percepcije nekadašnjeg industrijskog područja. Bogato industrijsko naslijeđe - jedan od
elementa identiteta šireg prostora - polazište za razvoj kulture i kulturnog turizma. Sustav
dobro osmišljenih programa za nekadašnje industrijske lokacije i njihovog povezivanja u
kulturne rute. Jedna od najatraktivnijih je ruta velikih panoramskih točaka - novih umjetničkih
instalacije na industrijskim lokacijama (primjer: Tetraedar u Bottropu).
U gustoj mreži međusobno spojenih gradova regije Ruhr, neizgrađena područja odnosila su se
na manje ostatke prirodnih površina i na velike prostore koji su preostali nakon što su rudnici,
čeličane i ostala industrijska postrojenja prestala s radom. Ti prostori prepoznati su kao
osnovni potencijal za budući razvoj regije i to kao neizgrađeni prostori – parkovi, povezani u
sustav regionalnog parka. Neki od najznačajnijih su:

Jedan od najznačajnijih primjera je Park Duisburg Nord. Površine 200 ha sa starom

čeličanom u središtu. Cilj: očuvati ind. arhitekturu i omogućiti spontani razvoj prirode.
Međunarodni arhitektonski natječaj raspisan 1990. godine osvojio je arhitektonski ured Latz
& Partner s idejom uređenja parka uz očuvanje industrijskih postrojenja kao osnovnog
elementa identiteta prostora koji ostaju očuvani kao svojevrsni postav skulptura u prostoru
novostvorene prirode.

Nordsternpark u Gelsenkirchenu nakon prestanka rada pogona 1997. godine prostor

nekadašnjeg ugljenokopa u površini od 100 ha potpuno je preoblikovan i prenamijenjen u
pejzažni park, gdje je održana i nacionalna vrtna izložba. Mnogobrojne sadržaje za rekreaciju
i slobodno vrijeme objedinila je ideja uključivanja rudarske povijesti u oblikovni koncept
novog parka. Zastupljena je i tema stanovanja i rada u parku.

16
Zeche Zollverein XII u Essenu - prostor nekadašnjeg rudnika, u vrijeme nastanka (1930ih)
po osuvremenjenoj tehnologiji, funkcionalnosti i urbanističko-arhitektonskih obilježjima
sklopa jedno od najsuvremenijih rudarskih postrojenja toga doba u svijetu.
Danas uvršten na UNESCO-vu listu svjetske baštine kao jedan od najznačajnijih spomenika
industrijske arhitekture uopće.
Prema urbanističkom planu (arh. Rem Koolhaas) područje je prenamijenjeno u umjetnički
centar s muzejem rudarstava, turističkim informacijskim centrom (arh. Rem Koolhaas),
školom dizajna (arh. SANAA), muzejem dizajna – „Red dot“ (prenamjena arh. Norman
Foster), umjetničkim galerijama, centrom za suvremeni ples, otvorenim umjetničkim
atelijerima i brojnim ugostiteljski sadržajima

POSTRUDARSKI PEJSAŽI

Najsuvremeniji europski primjeri, kroz posljednjih dvadesetak godina, ukazuju na nove

trendove sanacije, prenamjene i preoblikovanja postrudarskih pejsaža – napuštenih prostora
nekadašnje eksploatacije mineralnih sirovina (kamen, šljunak, glina, ugljen…).

FÜRST–PÜCKLER-LAND 2000 - 2010 4Među primjerima obnove regija nekadašnjeg

intenzivnog iskorištavanja ugljena izdvaja se IBA Fürst–Pückler-Land kao jedan od
najutjecajnijih i najsveobuhvatnijih programa. 150 godina rudarstva snažno je obilježilo
istočno Njemačku regiju čiji se gospodarski razvoj naglo zaustavlja uslijed gospodarskih i
političkih promjena 1990ih godina nakon čega ostaje devastiran krajolik i napuštena

17
industrija. IBA – gospodarski, ekološki i kreativni impuls za strukturne promjene krajolika s
ciljem očuvanja industrijske baštine i krajolika rudnika te orijentiranja regije turizmu. Središte
događanja – istočno Njemačka pokrajina Lausitz (eng. Lusatia) – nekadašnje energetsko
središte bivšeg DDRa, bivše područje iskorištavanja smeđeg ugljena - najveći krajolik
umjetnih jezera (30 jezera, 14 000 ha vodenih površina) nastao kao posljedica eksploatacije.

IBA – radionica za nove krajolike daje prijedlog obnove strukture kao krajolika otoka.
Najveće gradilište u Europi s 30 projekata u 9 regija („pejsažnih otoka“) – područja s
posebnim obilježjima i problemima. Svaki otok ima posebnu temu temeljenu na njegovoj
specifičnoj lokaciji
7 tematskih kategorija projekata:
1. Industrijska baština – „nema budućnosti bez baštine“, industrijska prošlost kao
nositelj identiteta regije i element stvaranja karakteristične turističke slike regije.
- primjer: F60 Visitors' Mine – 5 km dugačak, napušteni transportni most, najveća
ikada izgrađena rudarska konstrukcija, danas se koristi u turističke svrhe. Tradicija
postaje inovacija.

2. Vodeni krajolik – rudarenjem stvoren novi krajolik jezera – novo korištenje u svrhu
turizma i gospodarstva. Stvaranje novih kanala za povezivanje plutajuće arhitekture kao
novog obilježja.
- primjer: Marina i plutajuće kuće na jezeru Geierswalde

3. Krajolik energije – rijetko naseljena regija – prostor za korištenje obnovljivih izvora

energije. Nekadašnji izvor energije lignit (smeđi ugljen) zamijenjen je novima oblicima.
- primjer: Welzow - proizvodnja i iskorištavanje biomase.

18
4. Novi teritorij – istraživanje tehnoloških mogućnosti, gospodarskih potreba i umjetničkih
ambicija za obnovu i preoblikovanje nekadašnjih površinskih, otvorenih rudnika.
- primjer: Land art oblikovanje „The Hand“, nasipavanjem dijela umjetnog jezera -
povezivanje razdvojenih gradova Pritzen i Altdöbern

5. Granični krajolik – otvaranje granica i prekograničnih projekata Njemačka – Poljska

6. Urbani krajolik - projekti obnove i rasta manjih gradova koji su prestankom rada
industrije počeli odumirati
- primjer: obnova bivšeg rudarskog grada Grossräschena – potpuno uništenog nekadašnjim
rudarstvom.

19
7. Tranzicijski krajolik – promjene percepcije i načina doživljavanja Lausitza. Uključivanje
javnosti u praćenje promjena, razvoja i rekultivacije nekadašnjih „zabranjenih zona“
zatvorenih za javnost (rudnici). Dostupnost – organiziranje ruta i prezentacija, popularizacija
dugotrajnog procesa oporavka koji predstoji regiji.

Na području BiH nalazimo različita eksploatacijska polja od kojih se mnoga nalaze, sa

stajališta zaštite i očuvanja pejsaža, na neprimjerenim lokacijama i nakon prestanka
eksploatacije još uvijek nisu sanirana. Tako se, na primjer neki od kamenoloma nalaze u
predjelima nacionalnih parkova, zaštićenih krajobraza i parkova prirode, a nezanemariv
problem je i velik broj divljih i neplanskih mjesta iskorištavanja.
Premda je sanacija kamenoloma kod nas zakonska obveza, a trećina ukupnog broja odobrenih
(legalnih) polja danas neaktivna ili zatvorena, primjera provedene sanacije i prenamjene
gotovo da i nema.
Nekadašnja rudarska područja i regije u svijetu napuštanjem svoje donedavno primarne
djelatnosti, u suvremeno doba, doživljavaju velike rekonstrukcije u gospodarskom,
prostornom i pejsažnom smislu. Za pejsaže eksploatacije istražuju se i primjenjuju različiti
novi scenariji obnove.
Procesi sanacije i prenamjene imaju zadatak rješavanje različitih negativnih posljedica koje u
prostoru ostaju nakon završetka eksploatacije:
- ekoloških
- estetskih
- socijalnih
- ekonomskih

Osnovna obilježja eksploatacijskih područja koja utječu na mogućnosti sanacije i prenamjene:

- tip eksploatacije (arhitektonski kamen ili građevinski kamen/agregat)
- položaj eksploatacijskog polja u širem prostornom okruženju (urbani ili pejsažni kontekst)
- planirano potencijalno novo korištenje (obnova pejsaža, građenje, rekreacija i sl.)

MODELI SANACIJE I PRENAMJENE KAMENOLOMA (modeli oporavka)

1. model: REKULTIVACIJA PEJSAŽA

Ima za cilj uspostavljanje ponovne prirodne ravnoteže i vraćanje u prvotno stanje ili bar ono
najsličnije njemu („vratiti prirodi oduzeto“). U tehničko-provedbenom smislu taj proces je
složen i dugotrajan. Zahtjeva primjenu različitih metoda biološke sanacije (nanošenje novih
slojeva humusa, stabiliziranje trusnih područja, odabir i sadnja odgovarajućih biljnih vrsta)
kojima se potpomaže i omogućava prirodna sukcesija (obnova) te vraćanje i nastanjivanje
različitih biljnih i životinjskih vrsta. Konačni cilj metode je što veće uklapanje u okolni
prirodni pejsaž. Primjenjuje se za napuštena eksploatacijska područja na kojima se ne planira
novo korištenje ili ekonomski interes. Smisao nije privlačenje velikog broja novih korisnika
koji bi mogli dovesti u pitanje i onako krhku prirodnu ravnotežu. - primjeri: kamenolom
Holderbank – Schümel (Švicarska);
kamenolom Biville (Francuska)

2. model: PERIVOJNO PREOBLIKOVANJE

Polazi od ideje preoblikovanja, stvaranja potpuno novih prostorno pejsažnih obilježja i
sadržaja. Prenamjenom nekadašnjih kamenoloma u perivoje i/ili rekreacijska područja osim
novog oblikovanja predlaže se nove namjene koja obogaćuje buduće korištenje i osiguravaju
ekonomsku opravdanost. Kompozicija vegetacijskih elementa, a često i modelacija terena ne
polaze isključivo od tehničko bioloških zahtjeva već od oblikovnih predodžbi, od budućeg

20
korištenja i potrebe stvaranja novog ambijenta i identiteta. - primjeri: kamenoloma Centera
del Croscat – pozornica (Španjolska), kamenoloma s'Hostal, Ciutadella - botanički vrt i
kazalište (Minorca, Španjolska)

3. model: INTERPOLACIJA ARHITEKTUROM

Širenjem gradova i urbaniziranih područja kamenolomi koji su se nekada nalazili na periferiji
grada sada postaju sastavnim dijelom njegova tkiva. Zatočen unutar gradske strukture njihov
prostor u mnogim slučajevima postaje posebno interesantno građevno područje za različite
nove namjene i uporabe. Bez težnje da se prirodi, u doslovnom smislu, vrati oduzeto ovakvi
pristupi s najmanje prirodnih vegetacijskih elemenata ostvaruju preoblikovanje devastiranih
područja gotovo isključivo arhitektonskim elementima.
- primjeri: kamenoloma u Cap d´Ail, Francuska (hotelski sklop, arh. Jean Nouvel)
kamenolom Braga, Portugal (nogometni stadion, arh. Eduardo Souto de Moura) kamenolom
St. Margarethen, Austrija (open air pozornica, arh. AllesWirdGut Architektur)

4.model: LAND ART – UMJETNIČKA INTERPRETACIJA

Umjetnost je često prepoznavala prostore kamenoloma kao vrijednost, tražeći u njima mjesta
vlastitog izražavanja, prostore otvorenih galerija i parkova skulptura, privremenih i trajnih
umjetničkih intervencija. Ta težnja postaje posebno izrazita pojavom land arta kada
devastirani pejzaži industrijskog doba postaju omiljena mjesta stvaranja avangardne
(pejsažne) umjetnosti.
Model umjetničke interpretacije nema za cilj pobuđivanje osjećaja nostalgije prema
originalnim obilježjima nekadašnjeg mjesta, već nastoji ukazati na snagu umjetničkog djela i
akcije kao pokretača za oporavak razorenih pejsaža. Tako nastaje potpuno novi kontekst
različitih značenja i poetike. Njihovo korištenje vrlo je različito - od istaknutih vidikovaca do
doživljajne scenografija, a njihov cilj odašiljanje višeznačne umjetničke poruke.
- primjeri: Julije Knifer - meandar, kamenolom Tübingen, 1975.
Land art park Dionyssos, Atika, Grčka (Kouzoupisa, arh.; Gollanda , umj.)

Primjenom primjerenog modela sanacije i prenamjene u prostorima nekadašnje eksploatacije

moguće je pridodati različite nove vrijednosti:
- ekološke (oporavak tla, uspostavu biljnih zajednica i ukupnih ekosustava)
- estetske (oblikovanje i unapređenje vizualnih perceptivnih elemenata prostora)
- funkcionalne (privođenje prostora različitim novim načinima korištenja)
- kulturne (stvaranjem kulturnih namjena – kazališta, muzeji i sl.)
- povijesne (npr. promoviranjem vrijednosti i tehnologija povijesnih oblika eksploatacije)

PEJSAŽI VELIKIH PROMETNIH KORIDORA

Iako tema oblikovanja prometnica i njihova uklapanja u krajolik nije nova, još i danas se često
pribjegava tehničko-inženjerskim rješenjima s nedovoljno razvijenim osjećajem za vrijednosti
prostora u kojem se nalaze. Krajolik suvremenih autocesta u Hrvatskoj nedovoljno je određen
svjesnim oblikovanjem. Često se još uvijek zasniva na polazištima kao što su pristupačnost,
uočljivost te prije svega ekonomičnost.
Po mjerilu intervencije i snazi utjecaja, autoceste se svrstavaju među one oblike ljudskog
djelovanja koji u prostoru uzrokuju najveće promjene. Oblikovanje prostora međudjelovanja
infrastrukture i pejsaža razvija se kroz cijelu povijest autocesta, a danas ona postaje
neophodno potrebno.
Brojni suvremeni projekti i ostvarenja u Europi i svijetu pokazuju koliko je tema aktualna
kroz svojevrsnu renesansu promišljanja odnosa autoceste i krajolika - tzv. estetike
mobilnosti.
21
Promjene načina života, sve veća mobilnost ljudi, ubrzani tehnološki razvitak i nedostatak
resursa (pejzažnih, prostornih, energetskih i dr.) dovode do preispitivanja
monofunkcionalnosti prometne infrastrukture. Danas je ona prepoznata kao izuzetno važan
javni prostor koji se istražuje i kroz različite nove funkcije - socijalne, ekološke i estetske
(proizvodnja energije, smještaj javnih sadržaja, stanovanje, umjetničke intervencije i dr.).

Suvremena ostvarenja pokazuju veliku promjenu u poimanju značenja i uloge autocesta -

posebno u kontekstu njihova odnosa prema pejsažu. Uz prometno povezivanje, autoceste sve
više preuzimaju ulogu „informatora“ o prostoru (pejsažu) kojim prolaze. Prostor autoceste
ima veliku estetsku vrijednost, a putovanje njime može i treba prije svega biti doživljaj.

Infrastrukturni pejzaž danas više nije prostor prolaska, nego mjesto boravka. Stoga zahtjevi
uspostavljanja vizualnog doživljaja i odnosa s krajolikom imaju presudnu ulogu u konačnoj
procjeni uspješnosti njegova oblikovanja.

Dvije su osnovne skupine zahvata i načina uspostavljanja međuodnosa infrastrukture i

pejzaža, a razlikuju se po mjerilu:
pejsažni planovi – primjeri koji obuhvaćaju oblikovanje cjelovitih trase
- pojedine prometne sekvence – prostorni odsječci, odnosno dijelovi trasa ili građevine te
njihov odnos prema neposrednom pejsažnom kontekstu

Analizom utjecaja i vrjednovanjem prostora potrebno je, već na početku planiranja, utvrditi
mjesta mogućeg negativnog, ali i ona pozitivnog utjecaja infrastrukture na krajolik. Njihovim
rangiranjem s obzirom na utvrđene kriterije moguće je izdvojiti mjesta na trasi autoceste čijim
se oblikovanjem može utjecati na smanjenje negativnih posljedica, ali istodobno i na
unapređenje doživljaja vrijednosti okoliša.
Cilj je uvijek jednak –uspostavljanje i naglašavanje odnosa s krajolikom

Tri su osnovna pristupa oblikovnih koncepata:

- odražavanje autohtonog ambijenta
- naglašavanje postojećih obilježja metodom kontrasta
- stvaranje (unošenje) novog identiteta.
Različiti načini oblikovanja postižu se korištenjem pejzažnih, arhitektonskih i/ili umjetničkih
elemenata.

Kriteriji za vrednovanje infrastrukturno pejsažnih prostora uvjetovani su:

- perceptivnim vrijednostima krajolika,
- prostorno-prometnim značajem,
- stupnjem fizičke ugroženosti ili oštećenja predjela

Oblikovanjem pejsaža uz autoceste i druge prometne pravce treba težiti uspostavljanju

vizualno bogate i cjelovite sekvencijalne forme koja postaje vizualni doživljaj promatrača s
prometnice te koja produbljuje njegovo razumijevanje značenja „mobilnog krajolika“ –
načina njegova korištenja, povijesti, prirode i simbolike.

Temu oblikovanja potrebno je uvesti kao obvezu već kod najranijih etapa postupaka
planiranja i projektiranja autocesta. Pejzažno oblikovanje ne smije biti zadnji korak -
naknadno ukrašavanje, već jedno od osnovnih polazišta cjelovitog i sveobuhvatnog postupka
infrastrukturnog planiranja.

22
Polazišta planiranja potrebno je promijeniti od današnjih koja kreću od same infrastrukture
(njene ekonomičnosti i tehničke učinkovitosti) prema pejzažnim vrijednostima. Na taj način
moguće je postići oblikovne koncepte koji proizlaze iz pejzaža, ističu ga i naglašavaju te
postaju njegovi vodiči i promotori.

VELIKI PARKOVI

Važan element kompozicije i strukture grada čini njegova pejsažna infrastruktura, koja
sudjeluje u formiranju slike i prepoznatljivosti grada.

Veliki parkovi nisu specifičnost suvremenoga doba. Brojni su primjeri obilježili povijest
perivojnog oblikovanja i danas predstavljaju neke od najvažnijih obilježja suvremenih
gradova (Hyde Park (1851.) London, P=253 ha; Central Park (1859.) New York, P=341 ha i
dr.)

Uloga parkova u gradovima se tijekom posljednja dva stoljeća mijenjala uslijed brojnih
promjena načina života. Suvremeni trendovi koji se pojavljuju u urbanističkoj teoriji i praksi
(Landscape urbanisam / pejsažni urbanizam) zastupaju tezu da je pejsaž, više nego li
arhitektura, važan za organizaciju grada. Stoga metode planiranja grada postaju sve više
multidisciplinarne te objedinjuju znanja i tehnike različitih struka (geografija, ekologija,
ekonomija, arhitektura i dr.), a polaze od oblikovanja i planiranja otvorenih prostora i
prirodnih sustava sa ciljem strukturiranja novih urbanih formi.

Pomak od kompozicije prema procesu

Perivojno je oblikovanje tradicionalno bilo shvaćano kroz estetske okvire koji su

podrazumijevali fizičke kvalitete i obilježja prostora. Takav je pristup parkovima u osnovi bio
jednoznačan i statičan. Naglašavao je pejsaž (park) kao primarno vizualnu kreaciju, baveći se
prostorom isključivo u trenutku (vremenu) izvedbe parka. Tako nastaju veliki povijesni
parkovi – poput scena zamrznutih u vremenu, koji su isti danas kao i prije dva stoljeća kada
su nastajali.

Takvo razmišljanje o parku dovedeno je u pitanje u zadnjoj četvrtini prošlog stoljeća, kad su
pejsažni arhitekti proširili svoje interese i metodologije rada, te postali svjesni dinamike i
složenosti okoline u kojoj stvaraju. Sve su više istraživali nove metode rada i koristili
strategije iz geografije i umjetnosti kako bi proširili svoje načine interpretiranja.

Na tom tragu nastaje velik broj suvremenih projekata i ostvarenja velikih parkova koji
ukazuju na nove načine planiranja, upravljanja i korištenja.

Obilježja suvremenih velikih parkova:

- površinaveća od 200 ha
- najčešće nastaju na područjima rekonstrukcije grada(napuštena industrijska područja,
aerodromi, odlagališta otpada i sl.)
- povijest- održavaju lokalnu povijest (inovativni načini uspostavljanja odnosa s
mjestom/kontekstom, bez namjere za rekonstrukcijom prošlosti, prenamjena za nova
korištenja)

23
- detaljnije istraživanje obilježja lokacije: ekološka, ekonomski interesi, demografska
kretanja, migracije, načini upravljanja i financiranja, razvoj prirodnih sustava kroz vrijeme i
sl.
- dugo vrijeme projektiranja i izvođenje– uspostavljanje prilagodljivih sustava (kao

odgovor na promjenjive uvjete tijekom vremena), više nego li oblikovanje u funkciji

uspostavljanja estetske cjeline.
- uključivanje dinamičnih uvjeta pejsaža(procesi stvaranja parkova ne nastoje predložiti
krajnje oblikovno rješenje već odrediti smjernice za preobrazbu prostora u javne površine.)
Dinamično promjenjiva obilježja prirodnih sustava zahtijevaju projektiranje procesa prije
nego li konačne forme pejsaža.
- polazište projektiranja jest sam pejsaž - živi materijalpromjenjiv kroz vrijeme (ekologija).
Tehnika stvaranja parka oslanja se na svojstvo pejsaža da se sam izgrađuje („priroda stvara
prirodu“)
- uključivanje promjene– vrijeme nastanka parka samo je jedna od mnogih etapa u
evolucijskom procesu pejsaža (projekti se temeljena na očekivanju i podržavanju rasta,
evolucije i prilagodbe)
- vitalna uloga za graduspostavljanjem:
- socijalnih vrijednosti (kontakti, aktivnosti, brojni načini korištenja koji
omogućavaju povećanje socijalnih funkcija parka i grada)
- ekoloških vrijednosti (često sudjeluju u međusobnom povezivanju fragmentiranih
pejsažnih područja šireg gradskog područja)
- estetskih vrijednosti (parkovi su vizija budućnosti, razlikovanjem i isticanjem od
svog okruženja postaju prepoznatljivi.)
- kreiranje programa promjenjivih kroz vrijeme - postaju značajna mjesta, koliko svojim
fizičkim kvalitetama, toliko i zbivanjima koji se odvijanju unutar njih.

PRIMJER: PARK FRESHKILLS

24
25