Professional Documents
Culture Documents
ELEKTRIČNIH MAŠINA
1
SADRŽAJ
1 OPŠTA TEORIJA ELEKTRIČNIH MAŠINA .............................................................4
1.1 Opšti fizički model električne mašine........................................................................ 4
1.1.1 Mehanički prolaz PM ......................................................................................... 5
1.1.2 Električni prolaz PE............................................................................................ 5
1.1.3 Mehanički izlaz GM ........................................................................................... 7
1.1.4 Električni izlaz GE ............................................................................................. 7
1.2 Energetski bilans........................................................................................................ 7
1.2.1 Mehanička akumulacija...................................................................................... 7
1.2.2 Električna akumulacija ....................................................................................... 8
1.2.3 Elektromehaničko pretvaranje energije .............................................................. 8
1.3 Parametri ..................................................................................................................10
1.3.1 Osobine funkcije induktivnosti L .....................................................................11
1.3.2 Primer određivanja funkcije induktivnosti .......................................................13
1.3.3 Induktivnost višefaznih namotaja.....................................................................14
1.4 Transformacije .........................................................................................................16
1.4.1 Transformacija rasprezanja F ...........................................................................18
1.4.2 Transformacija rotacije G................................................................................. 19
1.4.3 Realne transformacije ....................................................................................... 22
1.4.3.1 Realna transformacija rasprezanja C.........................................................22
1.4.3.2 Realna transformacija rotacije D...............................................................22
1.4.3.3 Blondelova transformacija B.................................................................... 23
1.4.4 Transformacije za trofaznu električnu mašinu .................................................25
1.5 Sinhrone mašine.......................................................................................................26
1.5.1 Transfomacija nivoa T......................................................................................26
1.5.2 Matematički model sinhrone mašine u BrTs području.....................................28
1.5.3 Ekvivalentna šema sinhrone mašine.................................................................29
1.5.4 Parkove jednačine.............................................................................................31
1.5.5 Ustaljeno stanje sinhrone mašine ..................................................................... 32
1.6 Asinhrone mašine..................................................................................................... 33
1.6.1 Matematički model trofazne asinhrone mašine u originalnom području .........33
1.6.2 Matematički model trofazne asinhrone mašine u kompleksnom obliku ..........34
1.6.3 Ekvivalentna šema asinhrone mašine za prelazna stanja..................................37
2
1.7 Mašine jednosmerne struje ......................................................................................38
1.7.1 Ekvivalentna šema............................................................................................39
1.7.2 Matematički model ...........................................................................................39
1.7.3 Jednačine ustaljenog stanja...............................................................................40
1.8 Metode za rešavanje zadataka..................................................................................41
1.8.1 Opšte jednačine stanja električne mašine .........................................................42
1.8.2 Matematički model mašine jednosmerne struje u prostoru stanja...................43
1.9 Literatura..................................................................................................................44
3
1 OPŠTA TEORIJA ELEKTRIČNIH
MAŠINA
Cilj ovog poglavlja je da se, polazeći od opšte definicije električne mašine kao fizičkog
objekta, dođe do opšteg apstraktnog oblika koji treba da bude njegova zamena, verna i
pogodna za proučavanje a ujedno i efikasna za primenu.
GE GM
PROCES
PE ELEKTROMEHANIČKOG PM
PRETVARANJA ENERGIJE
5
Energija koja u vremenskom intervalu [t 0 ,t1 ] prođe kroz električni prolaz PE je:
t1
We = ∫ p e d t .
t0
Između struje i napona postoji veza koja se opisuje zakonom naponske ravnoteže i
zakonom elektromagnetske indukcije. Za svaki namotaj važi jednačina naponske
ravnoteže:
dψ i
u i = Ri ii + ,
dt
gde je
n
ψ i = ∑ Lik ik ukupni magnetski fluks (fluksni obuhvat) namotaja usled proticanja struja
k =1
6
1.1.3 Mehanički izlaz GM
Mehanički gubici su posledica trenja u ležištima i trenja pokretnih delova mašine o vazduh
ili uopšte o okolni fluid i obično se nazivaju gubicima trenja i ventilacije. Snaga
mehaničkih gubitaka obično se može približno predstaviti kao:
g m = K m ω m2 ,
7
ekvivalentni momenat inercije J m promenljiv, npr. kod elektromotornih pogona
namotavača ili centrifuga, što se u ovom stepenu razvoja modela ne uzima u obzir.
Priraštaj mehaničke akumulacije pri maloj promeni brzine je prema tome:
d a m = J m ω m dω m .
pc = p e − g e − d ae d t = − p m + g m + d a m d t .
Uz zamenu izraza za pojedine električne snage i uzimajući u obzir jednačinu naponske
dψ
ravnoteže u = R i + imamo:
dt
1 d ψ di +
p c = i + − ψ.
2 d t d t
8
Zamenom ψ = L i , konačno imamo:
1 + dL
pc = i i.
2 dt
Induktivnosti mašine mogu da zavise od vremena posredno, preko koordinate položaja
rotora, ϑ m = ∫ ω m d t , zbog čega je:
d L d L dϑ m d L
= = ωm .
d t dϑ m d t dϑ m
Uz zamenu izraza za pojedine mehaničke snage, za snagu elektromehaničkog pretvaranja
imamo:
d 1 2
p c = − ω m mm + K mω m2 + Jm ωm .
dt 2
Momenat konverzije (elektromagnetni obrtni moment), mc , se može definisati preko
snage konverzije izrazom:
p c = ω m mc .
Iz prethodnih jednačina za snagu konverzije, za moment konverzije važi:
1 + dL
mc = i i ,
2 dϑ m
odnosno
dω m
mc = − m m + J m + K mω m .
dt
i+R i K m ω m2
El. gubici Meh. gubici
ge Snaga gm
El. snaga konverzije Meh. snaga
pe i+ u pc ω m mm pm
1 + dL
i i
d ae d t 2 dt d am d t
d i+ L i d J m ω m2
dt 2 dt 2
Električna akomulacija Mehanička akomulacija
9
Na osnovu izvedenih relacija, za osnovni matematički model obrtne električne mašine
imamo:
dψ
u = Ri + ;
dt
ψ = Li;
dω m
mm = J m + K m ω m − mc ;
dt
1 + dL
mc = i i;
2 dϑ m
dϑ m
= ωm .
dt
1.3 Parametri
Parametri osnovnog matematičkog modela su: K m , J m , R i L . Od posebnog značaja su
induktivnost L i međuinduktivnost M , sakupljene u matrici induktivnosti L . Vrsta
elekrične mašine određuje pojedine elemente matrice L . U izlaganju koje sledi biće
razrađene osobine ovih induktivnosti i dati opšti obrasci za izražavanje njihove zavisnosti
od položaja rotora i drugih relevantnih veličina.
Razdelimo navoje mašine na statorske i rotorske. Sada za matrice otpornosti i
induktivnosti imamo:
R
R= s , R = diag (R s , R r ) ,
R r
L L sr
L = ss .
L rs L rr
10
γ xm
i
- koordinata koja određuje položaj navoja i na statoru (x = s ) ili rotoru (x = r ) u
odnosu na statorsku ( y = s ) ili rotorsku ( y = r ) osu,
µ - osobina sredine,
l - geometrija i dimenzije sredine,
N - broj (evi) navojaka navoja statora odnosno rotora.
2. Osobina VIŠEPOLNOSTI
Perioda funkcije L je 2π s obzirom na promeljive ϑ i γ , gde su:
ϑ = Pϑ m i γ = Pγ m . Broj P nazivaćemo periodnim brojem mašine, a promenljive ϑ i γ
električnim koordinatama rotora, odnosno navoja, ili jednostavno, električnim uglovima.
Broj P se u određenim slučajevima poklapa sa brojem pari polova.
Kada se u jednačine osnovnog matematičkog modela uvedu električne koordinate, dobija
se sledeći model:
dψ
u = Ri + ;
dt
ψ = L(ϑ ) i ;
dω
mm = J + Kω − Pm ;
dt
1 + dL
m= i i;
2 dϑ
dϑ
=ω ;
dt
mc K J
gde je: m = , K = m , J = m i ω = Pω m .
P P P
Kada se radi o višepolnom navoju, njegove polne sekcije su vezane redno, tako da struja u
njima proizvodi flukseve usmerene na isti način.
3. JEDNOSTRANA ISTURENOST
Funkcije Likrr (rotorske induktivnosti) ne zavise od ϑ (položaja rotora prema statoru) ako je
stator cilindričan i gladak (bez žljebova) bez obzira na oblik rotora: Likrr ≠ f (ϑ ).
11
IDEALIZACIJA: Zanemaruje se uticaj žljebova i zubaca statora na induktivnost.
Izraz za rotorske induktivnosti preko dvostrukog Furijeovog reda:
( ) (
Likrr γ ri , γ rk = ∑∑ Likrr , mn γ ri , γ rk ) γ ri , γ rk ≠ f (ϑ )
m n
( ) ( ) ( ) ( ) ( )
Likrr ,mn γ ri , γ rk = Arrik ,mn cos mγ ri cos nγ rk + Brrik ,mn cos mγ ri sin nγ rk +
+C ik
rr , mn sin (mγ )cos(nγ ) + D
i
r
k
r
ik
rr , mn sin (mγ ) sin (nγ )
i
r
k
r
i
k r
γ k
s γ i
s
γ k
sr γ sri
ϑ
( ) (
Likrr − γ ri ,−γ rk = Likrr γ ri , γ rk )
U ovom slučaju su Furijeovi koeficijenti B i C jednaki nuli.
( ) ( ) ( )
Likxy ,mn γ ri , γ rk = M xyik ,mn cos mγ xri − nγ yrk + N xyik ,mn cos mγ xri + nγ yrk , m, n = 0,1, ...
Koordinate u prethodnom izrazu se izražavaju (mere) u odnosu na rotor!
Koeficijent N = 0 za mašinu sa ravnomernim procepom (cilindrični stator i rotor).
12
IDEALIZACIJA: pretpostavlja se da je fluks (obrtno magnetno polje) u zazoru sinusan, tj.
zanemaruju se prostorni harmonici.
Preciznije rečeno, uzet je u obzir SAMO OSNOVNI HARMONIK dvostrukog Furijovog
reda ( m = n = 1 ):
( ) ( ) (
Likxy γ ri , γ rk = M xyik cos γ xri − γ yrk + N xyik cos γ xri + γ yrk )
što je za većinu praktičnih primena zadovoljavajuće.
k
i
γ sk
r
γ k
sr
Slika 1-4 Primer električne mašine sa po jednim navojem na rotoru (i) i statoru (k)
Osa rotora ( r ) ne mora da se poklapa sa osom navoja na rotoru. Ona je čisto vezana za
rotor.
Svi uglovi se svode na rotorsku referentnu osu.
( ) (
Likrs = M rsik cos γ ri − γ srk + N rsik cos γ ri + γ srk )
gde je γ sk zapravo γ ssk , a γ ri zapravo γ rri .
uz γ srk = γ sk − ϑ imamo:
[ ( )] [ (
Likrs = M rsik cos ϑ − γ sk − γ ri + N rsik cos ϑ − γ sk + γ ri )]
Kod člana uz N iskorišteno je svojstvo parnosti kosinusne funkcije, tj. cos(− α )= cos α .
2. oba navoja na statoru
γ sri = γ si − ϑ
[ ] [ (
Likss = M ssik cos γ si − γ ik + N ssik cos 2ϑ − γ si + γ sk )]
13
Važno je primetiti da ako mašina ima ravnomerni procep ( N = 0 ) i ako su navoji i i k
električno pomereni za π 2 onda je međuinduktivnost Likrs = 0 , tj. ne pojavljuje se ovaj
član u matrici induktivnosti.
Drugim rečima, ako nekom transformacijom postavimo navoje u položaj sa međusobnim
uglom od π 2 i ako takođe procep učinimo ravnomernim, onda je Liksr = 0 , odnosno navoji
više nisu spregnuti.
1 1
α α x
1 x
Fx = α x2 α x2 ,
qx
: :
α x q x −1 α xq x −1
2π
j
gde je α x = e qx
, x = s ili r , a crta iznad slova (npr. α ) oznaka za konjugaciju.
15
Nulte komponente, pored para glavnih, dopunjuju broj komponenata do q , raspregnute su
od glavnih i ne učestvuju u elektromehaničkom pretvaranju energije. Ako one nisu nule, a
potrebno ih je uzimati u obzir, mogu se tretirati izdvojeno, uz kasnije superponiranje
rezultata.
Posebno uzimajući u obzir isturenost statora, odnosno rotora preko odgovarajuće matrice
∆L xy , za matrice induktivnosti na kojima je primenjena Forteskjuova transformacija
imamo:
1 0 0 τ 2 jϑ
; τ =e
F
L = L ss
ss + ∆L ss 2
0 1 τ 0
τ 0 0 τ
LFsr = L sr
0 τ + ∆L sr
F
( )
τ 0 = L rs
+
1 0 0 1
LFrr = L rr + ∆L rr 1 0
0 1
1 0 τ 0 0 τ 2 0 τ
L ss L sr ∆L
ss 2 ∆L sr
F 0 1 0 τ τ 0 τ 0
L= +
τ 0 1 0 0 τ 0 1
L sr 0 L rr ∆L sr ∆L rr
τ 0 1 τ 0 1 0
1.4 Transformacije
Cilj transformacija je da se sistemi diferencijalnih jednačina sa promenljivim
koeficijentima, koji se ne mogu rešavati analitički, primenom linearnih tranformacija
dovedu do oblika sistema diferencijalnih jednačina sa konstantnim koeficijentima. Dakle,
cilj je da se dođe do analitičkih izraza pogodnijih za rešavanje konkretnih zadataka, do
takozvanih transformisanih matematičkih modela.
Sa fizičke tačke gledišta mašina se zamenjuje ekvivalentnom, ali jednostavnijom i
preglednijom mašinom i proučavanja se vrše na takvoj, transformisanoj mašini umesto na
originalnoj.
16
Transformacije rasprezanja imaju kao efekat bitno smanjenje nenultih elemenata
međusobnih induktivnosti u matrici induktivnosti. Matematički postupak se svodi na
potpunu ili nepotpunu dijagonalizaciju (ili čak redukciju dimenzija) pojedinih submatrica
matrice induktivnosti.
U fizičkom smislu posmatrana višefazna mašina se zamenjuje dvofaznom.
Transformacije kretanja imaju za cilj postizavanje nezavisnosti matrice induktivnosti od
položaja rotora i vremena, čime se može postići značajno uprošćavanje rešavanja sistema
diferencijalnih jednačina. Pošto se samim postupkom transformacije ne gube informacije,
zavisnost od položaja rotora će se javiti na drugom mestu- u samoj transformacionoj
matrici i u vidu dopunskih (“dinamičkih”) članova u momentnoj i naponskoj jednačini.
Transformacije kretanja se mogu posmatrati kao zamena mašine statičkim
transformatorom, jer se na određeni način isključuje relativno kretanje rotora prema
statoru, a uticaj tog kretanja zamenjuje se dodatnim, “dinamičkim” elektromotornim
silama. Ove transformacije su ekvivalentne geometrijskim transformacijama koordinatnog
sistema.
Transformacije nivoa se primenjuju za pojedine namotaje i imaju za cilj izjednačenje
njihovih naponskih nivoa (slično svođenju sekundara nekog transformatora na primar).
Transformacija je, dakle, zamena parametara pri čemu dolazi do novih jednačina.
Za kvadratnu matricu A kažemo da je regularna (invertibilna) matrica ako vredi:
A ⋅ A −1 = A −1 ⋅ A = I , gde je A −1 inverzna matrica matrice A . Ako kvadratna matrica nije
regularna, onda je singularna.
Na primeru pogledajmo kako se primenjuje npr. A transformacija.
A A A
Neka su originalne matrice ψ , L i i a transformisane (nove) matrice ψ , L i i .
Za vektore vredi: i staro = A i novo , odnosno obrnuto i novo = A + i staro .
17
1.4.1 Transformacija rasprezanja F
ψ =Li
F F
ψ =Fψ , i=F i
( )
F F
ψ = F ψ = L F i /⋅ F + ako je ispunjen uslov: F + F = I F F + ≠ I imamo:
F F F F F
ψ = F + L F i = L i , dakle L = F + L F .
dψ
u = Ri + ;
dt
F
F d (F ψ ) F
F u =RFi+ / ⋅ F + ; F ≠ f (t , ϑ )
dt
F F
+
F F dψ F F dψ +
F
+
F F u =u =F R F i +F F =Ri+
dt dt
F
pošto je matrica R dijagonalna, imamo R = R .
F F
Uz i = F i i i + = F + i + imamo:
F
1 + dL 1 F+ + dL F 1 F+ d (F + L F ) F 1 F+ d L F
m= i i= i F F⋅i = i i= i i
2 dϑ 2 dϑ 2 dϑ 2 dϑ
18
dψ s
[F :] u s = Rs i s + ;
dt
dψ r
u r = Rr ir + ;
dt
ψ s = Ls i s + τ Lsr i r + τ 2 ∆L s i s + τ ∆Lsr ir ;
ψ r = τ Lsr i s + Lr ir + τ ∆L sr i s + ∆Lr ir ;
dω
mm = J + Kω − Pm ;
dt
m = j (i s ψ s − i s ψ s );
dϑ
=ω .
dt
Neregularne transformacije izbacuju nulte komponente, kojih kod električnih mašina
obično nema.
Rasprezanjem (bez nultih komponenti) se npr. kod trofaznih asinhronih mašina matrice
induktivnosti dimenzija (3x3) svode na (2x2). Još je veći efekt kod kaveznih asinhronih
mašina, pošto se broj faza rotora svodi na 2.
τ
gde je G = *
, τ = e jϑ .
τ
E G +s LFss LFsr G s
L= + F
Gr L rs LFrr G r
e j ϑ s e jϑr
gde je: G s = − jϑs
, Gr = − jϑr
e e
19
Koordinatni sistem može biti vezan za:
ROTOR ϑ s = ϑ , ϑ r = 0 (ϑs − ϑr = ϑ )
STATOR ϑ r = − ϑ , ϑ s = 0
t
dω e
OBRTNO POLJE ϑ s = ϑe , ⇒ ϑ r = ϑe − ϑ gde je = 0 ⇒ ϑe = ∫ ω e dt + ϑ0
dt 0
F
F dψ
F F
u = Ri + ;s
dt
E
E d (G ψ )
F E
G u =RG i + / ⋅G + ;
dt
E
E E dψ dG E
F E
G+ G u =u =G+ R G i +G+ G +G+ ψ,
dt dt
dϑ dG E dϑ E E dG
G+ ψ= Y ψ = ω Y ψ , gde je Y = G + .
d t dϑ dt dϑ
ω s 1 0 ω − ω 1 0
U [E :] području: Ys = j , Yr = j s ,
ω 0 − 1 ω 0 − 1
ωs 0 − 1 ωs −ω 0 − 1
u [B :] području: Ys = 1 0 , Ys = ω 1 .
ω 0
U Er i Br - transformaciji referentna osa je vezana za rotor, pa je njena brzina ω s = ω ,
a u Es i Bs - transformaciji za stator, pa je ω s = 0 .
20
Konačno imamo:
E
E E E dψ E
u =R i + +ω Y ψ .
dt
Na sličan način se dolazi do jednačine za moment.
Sistem vezan za rotor:
dψ s
[Er :] u s = Rs i s + + j ωψ s ;
dt
dψ r
u r = Rr ir + ;
dt
ψ s = Ls i s + Lsr i r + ∆L s i s + ∆Lsr ir ;
ψ r = Lsr i s + Lr ir + ∆L sr i s + ∆Lr i r ;
dω
mm = J + Kω − Pm ;
dt
m = j (i s ψ s − i s ψ s );
dϑ
=ω .
dt
Univerzalni matematički model asinhrone mašine ϑ s − ϑ r = ϑ ⇒ ω s − ω r = ω .
Asinhrona mašina nema isturene polove pa se članovi sa ∆L se ne pojavljuju u izrazima
za ukupni fluks statora i rotora.
dψ s
[E :] u s = Rs is + + jωs ψ s ;
dt
dψ r
u r = Rr i r + + j (ω s − ω )ψ r ;
dt
ψ s = Ls i s + Lsr i r ;
ψ r = Lsr i s + Lr i r ;
dω
mm = J + Kω − Pm ;
dt
m = j (i s ψ s − i s ψ s );
dϑ
=ω .
dt
Za ω s = 0 sistem je vezan za stator.
21
Različiti oblici prikaza elektromagnetskog momenata su:
• preko statorskih veličina m = j (i s ψ s − i s ψ s ) ,
Lsr
• preko struje rotora i ukupnog fluksa statora m = j (ir ψ s − ir ψ s ) ,
Ls
Lsr
• preko struje statora i ukupnog fluksa rotora m = j (is ψ r − is ψ r ) - ovaj oblik se
Lr
najčešće koristi, zato što je rotor asinhrone mašine u kratkom spoju.
22
1.4.3.3 Blondelova transformacija B
1 0 1 0 1 0 1 0
L ss L sr ∆L ss ∆L sr
0 1 0 1 + 0 − 1 0 − 1 =
B
L=
1 0 1 0 1 0 1 0
L sr 0 L rr ∆L sr ∆L rr
1 0 1 0 − 1 0 − 1
L sd 0 M d 0
0 L sq 0 M q
=
M d 0 L rd 0
0 M q 0 L rq
gde je:
L sd = L ss + ∆L ss , L rd = L rr + ∆L rr ,
L sq = L ss − ∆L ss , L rq = L rr − ∆L rr ,
M d = L sr + ∆L sr , M q = L sr − ∆L sr .
Ako mašina nema isturene polove (npr. asinhrona mašina), može se vršiti proizvoljan
izbor osa.
d − q jednačine, ϑ s = ϑ ϑ r = 0
dψ sd
[Br :] u sd = Rs i sd + − ω ψ sq ;
dt
dψ sq 1
u sq = Rs i sq + + ω ψ sd ⇒ us = (u sd + j u sq ) ;
dt 2
dψ rd
u rd = Rr ird + ;
dt
dψ rq
u rq = Rr irq + ;
dt
ψ sd = Lsd i sd + M d ird ;
ψ sq = Lsq i sq + M q irq ;
ψ rd = M d i sd + Lrd i rd ;
ψ rq = M q i sq + Lrq i rq ;
dω
mm = J + Kω − Pm ;
dt
m = i sq ψ sd − i sd ψ sq i druge kombinacije;
dϑ
=ω .
dt
23
dψ sd
[B :] u sd = Rs i sd + − ω ψ sq ;
dt
dψ sq
u sq = Rs i sq + + ω ψ sd ;
dt
dψ rd
urd = Rr ird − (ω s − ω ) ;
dt
dψ rq
u rq = Rr irq + (ω s − ω ) ;
dt
ψ sd = Lsd i sd + M d ird ;
ψ sq = Lsq i sq + M q irq ;
ψ rd = M d i sd + Lrd i rd ;
ψ rq = M q i sq + Lrq i rq ;
dω
mm = J + Kω − Pm ;
dt
m = i sq ψ sd − i sd ψ sq i druge kombinacije;
dϑ
=ω .
dt
ORIGINALNO PODRUČJE
F C
F područje H C područje
(+, -) (α, β)
E G D B
E područje H B područje
(f, b) (d, q)
kompleksne realne
τ z cos ϑ z − sin ϑ z 0
G z = τz , τ = e jϑ z ,
z D z = sin ϑ z cos ϑ z 0
1 0 0 1
1
cos ϑ z − sin ϑ z
τz τ z 1 2
1 2π 2π
τ zα τ z α 1 ,
2 1
Ez = Bz = cosϑ z − − sin ϑ z −
3 3 3 3 2
τ zα τ z α 1 4π 4π 1
cosϑ z −
− sin ϑ z −
3 3 2
statorske promenljive: z = s
rotorske promenljive: z = r
1 j 1 0 − 1 0
1
H= 1 −j 1 , Y = 1 0 0
2
0 0 2 0 0 0
25
1.5 Sinhrone mašine
Sinhrona mašina u opštem slučaju ima tri namotaja: namotaj pobude (induktora) na rotoru,
namotaj indukta na statoru i prigušni namotaj na rotoru. Zbog isturenih polova, kod
sinhrone mašine koordinatni sistem se obično vezuje za rotor, tako da se koristi
Br transformacija.
Pobuda deluje samo na d osu. Višefazni prigušni namotaj se primenom C (Klarkove)
transformacije svodi (raspreže) na dvofazni.
U ovom slučaju važi jednačina naponske ravnoteže zapisana u matričnom obliku:
u d Rs 0 0 0 0 id ψ d 0 − 1 0 0 0 ψ d
u 0 i ψ 1 0
q Rs 0 0 0 q d q 0 0 0 ψ q
u f = 0 0 Rf 0 0 i f + ψ f + ω 0 0 0 0 0 ψ f
dt
u D 0 0 0 RD 0 i D ψ D 0 0 0 0 0 ψ D
u Q 0 0 0 0 RQ iQ ψ Q 0 0 0 0 0 ψ Q
gde pojedini indeksi označavaju: d i q statorske veličine, f veličine jednofaznog
pobudnog namotaja, a D i Q veličine raspregnutog prigušnog namotaja.
Matrična relacija za fluksne obuhvate glasi:
ψ d Ld 0 M fd M dD 0 id
ψ 0 Lq 0 0 M qQ iq
q
ψ f = M fd 0 Lf M fD 0 i f
ψ D M dD 0 M fD LD 0 i D
ψ Q 0 M qQ 0 0 LQ iQ
Sada je matrica induktivnosti:
Ld 0 M fd M dD 0
0 Lq 0 0 M qQ
Br
L = M fd 0 Lf M fD 0
M dD 0 M fD LD 0
0 M qQ 0 0 LQ
Nema međinduktivnosti između bilo kojih d i q osa. Ose f , d i D , odnosno q i Q se
poklapaju.
26
U matrici induktivnosti imamo različite vrednosti međuinduktivnosti. Uvođenjem navojne
Ts transformacije dobijamo samo dve vrednosti međuinduktivnosti M d i M q . Dakle,
transformacija nivoa se zasniva na principu jednakih induktivnosti.
Md Md Mq
Matrica transformacije Ts ima oblik: Ts = diag 1, 1, , ,
M fd M dD M qQ
M fd M qQ Md Mq
gde su i Mq = , tj. usvojen je odnos = .
M fD M dD M qQ
BrTs Br
L = Ts+ L Ts
Ld 0 Md Md 0
0 Lq 0 0 M q
BrTs
L = M d 0 L ′f Md 0
M d 0 Md LD′ 0
0 Mq 0 0 LQ′
gde su:
2 2 2
M M
L ′f = L f d , LD′ = LD M d i LQ′ = LQ q .
M M M
fd dD qQ
Uvođenje navojne Ts transformacije omogućuje da se induktivnost L namotaja prikaže
kao zbir odgovarajuće međuinduktivnosti M i rasipne induktivnosti Λ tako da je:
Ld = M d + Λ d
Lq = M q + Λ q
L ′f = M d + Λ ′f
LD′ = M d + Λ ′D
LQ′ = M q + Λ ′Q
Sledstveno rečenom ukupan fluks se može prikazati kao zbir zajedničkog fluksa (fluksa
magnećenja) i rasipnog fluksa namotaja.
Matrica otpornosti nakon primene navojne Ts transformacije je:
Rs 0 0 0 0
0 Rs 0 0 0
BrTs Br
R = Ts+ R Ts = 0 0 R ′f 0 0 , gde je RD = RQ .
0 0 0 RD′ 0
0 0 0 0 RQ′
27
Za pojedine vektore i , ψ i u važi:
id ψd ud
iq ψ u
q q
M fd Md Md
i f M d ψ f M u f M
i= , ψ= fd
i u= fd
i M dD ψ M d u M d
D Md D M dD D M dD
M qQ Mq Mq
i ψ u
Q M q Q M qQ Q M qQ
ψ q = Lq i q + M q i Q ;
ψ f = M d id + L f i f + M d i D ;
ψ D = M d id + M d i f + LD i D ;
ψ Q = M q iq + LQ iQ ;
podužni fluks zavisi samo od podužnih struja, a poprečni samo od poprečnih.
28
dω
mm = J + Kω − Pm
dt
m = (i qψ d − idψ q )
dϑ
= ω = const
dt
Jednačine za fluksne obuhvate izražene preko rasipnih induktivnosti Λ :
ψ d = M d i md + Λ d i d
ψ q = M q imq + Λ q iq
ψ f = M d i md + Λ f i f
ψ D = M d i md + Λ D i D
ψ Q = M q i q + Λ Q iQ
gde je:
Λq = Λd , ΛQ = Λ D ,
29
i1 (ψ 1 ) i2′ (ψ 2′ ) i3′ (ψ 3′ )
ψ 1σ ψ 2σ ψ 3σ
ψm
i3′
Λ3
i1 Λ1 Λ2 i2′
L1 L3′ L2′
M
(ψ 1 ) (ψ 3′ ) (ψ 2′ )
Z0
i0
u0
RQ = R D ud
id
iQ
R
ΛQ = Λ D
− ωψ q ωψ d
imq Mq Λq = Λd R
uq
iq
Lq ω
Λd m
i ′f R ′f Λf ΛD
u ′f
Md LD RD
Lf
imd iD
Slika 1-7 BrTs šema standardne sinhrone mašine sa isturenim polovima i prigušnim
namotajom, uključujući i nulto kolo
30
1.5.4 Parkove jednačine
u q = R iq + p (ψ q − Ψq ) + ωψ d ;
u f = R f i f + p (ψ f − Ψ f );
0 = u D = RD i D + p (ψ D − ΨD ) ;
0 = u Q = RQ iQ + p (ψ Q − ΨQ );
ψ d − Ψd = Ld ( p) (i d − I d ) + G ( p) (u f − U f ) ;
ψ q − Ψq = Lq ( p) (i q − I q ) ;
1
i f = − p G ( p ) id + Uf ;
R f + pL f
Uf
ψ f = G( p) R f id + L f 0 ( p) .
Rf
gde je:
(1 + pTd′′)(1 + pTd′ )
Ld ( p ) = Ld podužna induktivnost,
(1 + pTdo′′ )(1 + pTdo′ )
(1 + pT ′′ )
qo
Lq ( p ) = Lq poprečna induktivnost.
(1 + pT ′ )
qo
31
Vremenske konstante Td′′ ...Tqo′′ zavise od konstrukcije mašine i određuju se u ogledu
kratkog spoja.
p G ( p) =
[ p M d // ( RD + pΛ D ) ] , pL f 0 ( p )= pΛ f + [ p M d // ( RD + pΛ D )]
( R f + pΛ f ) + [ p M d // ( RD + pΛ D ) ]
gde je // oznaka za paralelnu vezu.
u q = R i q + ωψ d ,
ψ d = Ld i d + M d i f ,
ψ q = Lq i q .
u d = R i d − ω Lq i q
u q = R i q + ω Ld i d + ω M d i f .
u q = − X d i d + ω M d i f = − X d i d + X ad i f = − X d id + E q .
u f 1 1 j u d
u = .
b 2 1 − j u q
2 u =1 ⋅ u d + j ⋅ u q = jE q − jX d id + X q i q
32
q
X q iq
Eq − X d id
uq
δ 2u
ud d
dψ
u = Ri + ;
dt
ψ = L(ϑ ) i ;
dω
mm = J + Kω − Pm ;
dt
1 + dL
m= i i;
2 dϑ
dϑ
=ω ;
dt
mc K J
gde je: m = , K = m , J = m i ω = Pω m .
P P P
33
u s R ss 0 i s d ψ s
u = 0 +
R rr i r d t ψ r
;
r
ψ s L ss L sr i s
ψ = L L rr i r
;
r rs
dω
mm = J − Pm ; K = 0 ( obično zanemarujemo trenje )
dt
d L sr
0 dϑ i s ;
mc = [
P +
is i +r ] dL
2 rs 0 i r
dϑ
dϑ
=ω ;
dt
u a u A ia i A
u s = u b ; u r = u B ; i s = ib ; i r = i B ;
u c u C ic iC
Rs 0 0 Rr 0 0
R ss = 0 Rs 0 ; R = 0
rr Rr 0 ;
0 0
Rs 0 0 Rr
2π 2π
cos ϑ cos(ϑ + ) cos(ϑ − )
3 3
2π 2π
L sr = L+rs = Lsr cos(ϑ − ) cos ϑ cos(ϑ + ) .
3 3
cos(ϑ + 2π ) cos(ϑ − 2π ) cos ϑ
3 3
ψ s = Ls i s + Lsr ir ;
ψ r = Lsr i s + Lr ir ;
34
dω
mm = J + Kω − Pm ;
dt
m = j Lsr (i s ir − i s ir ) ;
dϑ
=ω .
dt
Pimenom navojne Ts transformacije, tj. sledećih zamena za rotorske veličine:
i r = Tr i ′r , ψ r = Tr−1 ψ ′r , u r = Tr−1 u ′r
Lsr′ L′ R′
Lsr = , Lr = r2 , Rr = r2
Ts Tr Tr Tr
i usvajanjem transformacionih formula:
Ts =1 i Tr = n s n r = Ls Lr ,
ψ s = Ls i s + M i r ;
ψ r′ = M i s + Lr i r′ ;
dω
mm = J + Kω − Pm ;
dt
m = j Lsr (i s ir′ − i s ir′ ) ;
dϑ
=ω .
dt
gde je: L = M + Λ = Ls samoinduktivnost,
M = Ls k sr zajednička induktivnost,
( )
Λ = Ls (1 − k sr ) ili Λ = Ls 1 − 1 − σ sr rasipna induktivnost,
Lsr Lsr
k sr = koeficijent sprege i σ sr =1 − koeficijent ukupnog rasipanja.
L s Lr L s Lr
ψ s = Ls i s + M i r ;
ψ r = M i s + Lr i r ;
dω
mm = J + Kω − Pm ;
dt
m = j Lsr (i s ir − i s ir ) ;
dϑ
=ω .
dt
Jednačine za fluksne obuhvate mogu se napisati i u formi sa eksplicitno izraženim
zajedničkim fluksom i rasipanjem:
ψ s = M (i s + i r )+ Λ i s = M i µ + Λ i s = ψ µ + λ s ,
ψ r = M (i s + ir )+ Λ i r = M i µ + Λ ir = ψ µ + λ r ,
gde je i µ = i s + i r struja magnećenja, ψ µ = M i µ zajednički fluks a λ s = Λ i s i λ r = Λ ir
statorski i rotorski rasipni fluksevi.
Konačno, dolazi se do sledećeg oblika jednačina:
dψs
[EoTs :] u s = Rs i s + + jωe ψ s ;
dt
dψr
u r = Rr i r + + j sω e ψ r ;
dt
ψ s = ψ µ + λs ;
ψ r = ψ µ + λr ;
dω
mm = J + Kω − Pm ;
dt
m = j Lsr (i s ir − i s ir ) ;
dϑ
=ω .
dt
36
1.6.3 Ekvivalentna šema asinhrone mašine za prelazna stanja
Ekvivalentna šema asinhrone mašine za prelazna stanja pravi se iz realnog modela:
d ψ sd
[BrTs :] u sd = Rs i sd + − ωe ψ sq ;
dt
d ψ sq
u sq = Rs i sq + + ωe ψ sd ;
dt
′
d ψ rd
u ′rd = Rr′ ird′ + − (ωe − ω ) ψ ′rq ;
dt
′
d ψ rq
′ = Rr′ i rq′ +
u rq + (ωe − ω) ψ ′rd ;
dt
ψ sd = Ls i sd + Lsr′ ird ;
ψ sq = Ls i sq + Lsr′ irq ;
i sd Rs Λs Λr Rr′ i rd′
u sd ′
u rd
ωψ rq′
Lsr′ ψ rd′
Lsr′ ψ rq′
− ωψ rd′
u sq u ′rq
i sq Rs Λs Λr Rr′ i rq′
37
Ako se za brzinu referentne ose izabere ω s = ω e , tj. ona "pričvrsti" za obrtno polje
(sinhrona referentna osa), dobijamo BTs model. Ekvivalentno kolo u ovom modelu
prikazano je na slici 1-10.
i sd Rs Λs Λr Rr′ ′
i rd
u sd ′
u rd
− ω sψ sq ′
− sω sψ rq
ψ sd Lsr′ ψ rd′
ψ sq Lsr′ ψ rq′
ω sψ sd ′
s ω sψ rd
u sq ′
u rq
i sq Rs Λs Λr Rr′ i rq′
u sd cos β
u = 3U ,
sq sin β
dakle veličine koje su u ustaljenom stanju jednosmerne.
Motor jednosmerne struje (Direct Current motor) spada u grupu električnih mašina sa dva
namotaja (po jednim na statoru i rotoru). Ove mašine nazivaju se i komutatorskim
mašinama. Elektromotorni pogoni sa motorima jednosmerne struje imaju sledeće
karakteristike:
• jednostavna regulacija brzine obrtanja i mogućnost održavanja konstantne brzine
obrtanja,
• nezavisna regulacija brzine i momenta,
• fleksibilno upravljanje motorom u bilo kom režimu rada,
• veliki polazni moment.
38
1.7.1 Ekvivalentna šema
ia Ra La
J
ω ,ϑ
me mm
ua ωψ f M
ψ f (i f )
Rf
uf
if
39
Veza između pobudne struje i fluksa je nelinearna i određena krivnom magnećenja:
ψ f =ψ f (i f )
Njutnova jednačina kretanja (rotacije), uz zanemareno trenje glasi:
dω
J = me − m m
dt
Ovde je J momenat inercije svih obrtnih delova pogona (sveden na rotor motora), me –
(električni) moment motora, mm – (mehanički) moment opterećenja .
Električni momenat je jednak proizvodu struje i pobudnog fluksa:
me = ia ψ f
a mehanički momenat je u opštem slučaju funkcija brzine, ugla rotora i vremena:
mm = mm (ω , ϑ , t ) ,
ali u praksi najčešće funkcija samo brzine.
U pojedinim slučajevima (pozicioni servosistemi, zavisnost momenta opterećenja od ugla,
torzija vratila) potrebno je dodati i četvrtu diferencijalnu jednačinu:
dϑ
=ω .
dt
Kao što se vidi, mašina za jednosmernu struju u najsloženijem slučaju predstavlja
dinamički sistem četvrtog reda ili, ako ugao rotora nije od interesa, sistem trećeg reda.
Sistem se svodi na drugi red ako se pri tome posmatraju pojave pri konstantnoj pobudi, jer
otpada izvod u naponskoj jednačini pobudnog kola. Najzad, samo na prvi red, ako se
zanemare pojave u induktu, jer tada otpada i izvod u naponskoj jednačini indukta.
U ustaljenom stanju svi izvodi su nule, pa je matematički model znatno uprošćen i glasi:
u a = Ra i a + ω ψ f
u f = Rf if
ψ f =ψ f (i f )
me = m m
me = ia ψ f
Ovaj sistem od 5 jednačina ima 8 promenljivih. Da bi bio rešiv, potrebno je da 3
promeljive budu date, npr. dve upravljačke u a i u f (ili ψ f ) i jedna poremećajna mm .
40
1.8 Metode za rešavanje zadataka
i = L−1 ψ ,
pa se zamenom dobija:
dψ
dt
( )
= − R L−1 + ω Y ψ + u .
( )
x a = ψ , y a = i , z a = u , A a = − R L−1 + ω Y , B a = I , C a = L−1 .
42
1.8.2 Matematički model mašine jednosmerne struje u prostoru stanja
U opštem slučaju mašina se može shvatiti kao nelinearni dinamički sistem četvrtog reda sa
vektorom stanja:
[
x = ia ψ f ω ϑ ]+
i vektorom ulaza:
[
z = ua uf mm ]+
mm
ia
ua ia ψf me
uf ω
ω ϑ ϑ
Ako se upravljanje vrši samo preko napona u a , tj. ako je ψ f = Ψ f = C te , model postaje
linearan, pa se može prikazati sa jednačinom stanja trećeg reda:
dx
= Ax + Bz
dt
sa vektorom stanja:
x = [ia ω ϑ ]+ ,
vektorom ulaza:
z = [u a mm ] + ,
43
matricom sistema i ulaza:
1 Ψf 1
− − 0 R T 0
Ta Ra Ta a a
A= Ψ f Km , B= 0 1 ,
−
− 0 Tm
Tm Tm
0 1 0 0 0
gde je
La
Ta = vremenska električna konstanta indukta,
Ra
J ωn
Tm = vremenska mehanička konstanta.
mb
Jednačina izlaza zavisi od izbora izlaznih veličina. Ako su to, npr. brzina ω i struja i a ,
ona glasi y = Cx , sa vektorom izlaza:
y = [ω ia ]
+
i matricom izlaza:
1 0 0
C=
0 1 0
1.9 Literatura
44