VODIČ KROZ ENERGETSKI

EFIKASNU GRADNJU

���
���
��� ���

���
���
���

���

���

Zagreb, siječanj 2005.

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU
 SADRŽAJ

1. OPĆENITO O ENERGIJI........................................................................................................ 5
2. ODRŽIVA ENERGIJA I ODRŽIVA GRADNJA................................................................... 5
3. KOJE SU KORISTI ENERGETSKI EFIKASNE GRADNJE?............................................... 6
4. JESTE LI ZNALI?..................................................................................................................... 6
5. KUPUJETE KUĆU ILI STAN– ZNATE LI ŠTO KUPUJETE?............................................ 8
6. ENERGETSKA BILANCA KUĆE........................................................................................... 8
7. ZAKONODAVNI OKVIR........................................................................................................ 9

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

8. OPĆE PREPORUKE ZA POVEĆANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI
POSTOJEĆIH I NOVIH KUĆA.............................................................................................. 12
9. ODABIR LOKACIJE, ORIJENTACIJA I OBLIK KUĆE........................................................ 14
10. OPĆENITO O TOPLINSKOJ ZAŠTITI.................................................................................. 14
11. TOPLINSKI MOSTOVI............................................................................................................ 16
12. ENERGETSKA EFIKASNOST PROZORA I VANJSKIH VRATA....................................... 17
13. TOPLINSKA IZOLACIJA VANJSKOG ZIDA....................................................................... 18
14. TOPLINSKA IZOLACIJA KROVA ILI STROPA PREMA
NEGRIJANOM PROSTORU.................................................................................................. 20
15. TOPLINSKA IZOLACIJA PODA NA TLU ILI PODA PREMA
NEGRIJANOM PROSTORU.................................................................................................. 22
16. TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJALI............................................................................ 23
17. PASIVNI SUNČANA ARHITEKTURA I ZAŠTITA OD SUNCA....................................... 23
18. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U ZGRADAMA............................................................ 25

19. OPĆENITO O ENERGETSKIM POTREBAMA ZGRADA................................................. 27

20. SUSTAV ZA GRIJANJE........................................................................................................... 28
21. SUSTAV ZA PRIPREMU TOPLE VODE............................................................................... 31
22. SUSTAV ZA VENTILACIJU I KLIMATIZACIJU................................................................... 32
23. SUSTAV RASVJETE................................................................................................................. 33
24. ENERGETSKA TROŠILA........................................................................................................ 35
25. NADZOR I UPRAVLJANJE................................................................................................... 35
 OPĆENITO O ENERGIJI

ODRŽIVA ENERGIJA I ODRŽIVA GRADNJA

KOJE SU KORISTI ENERGETSKI EFIKASNE GRADNJE?

JESTE LI ZNALI?

KUPUJETE KUĆU ILI STAN – ZNATE LI ŠTO KUPUJETE?

ENERGETSKA BILANCA KUĆE

ZAKONODAVNI OKVIR
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

4
OPĆENITO O ENERGIJI

Bez energije nema života. Energija je sposobnost obavljanja rada, energija je kretanje, toplina, život.
Energija je pokretač cijelog svijeta, pa tako i našeg života. Koristimo se njome da bismo radili i da
bismo se hranili, ona osvjetljava naše gradove, pokreće bicikle, vlakove, avione i ostala motorna
vozila. Energiju trebamo za grijanje i hlađenje, za toplu vodu i za kuhanje. Sve što radimo povezano
je s energijom u jednom ili drugom obliku.

• Osnovna jedinica za energiju je džul (joule). 1 J=1 Ws

• Izvedenica iz vat-sekunde (watt-second) i najčešće korištena mjera za potrošnju energije u
zgradama je kWh. 1kWh = 3 600 000 J = 3,6 MJ

Izvore energije možemo podijeliti na obnovljive i neobnovljive izvore (fosilna goriva). Nažalost,
opskrba energijom iz fosilnih goriva je ograničena jer ona nisu neiscrpni i obnovljivi izvor energije
i ne mogu se nanovo iskorištavati. Osim toga, izgaranjem fosilnih goriva nastaju štetni plinovi koji
onečišćuju okoliš i uzrokuju klimatske promjene. Zbog toga toplinska zaštita i ušteda energije,
korištenje obnovljivih izvora energije i zaštita okoliša danas postaju temeljem održivog razvoja.

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

ODRŽIVA ENERGIJA I ODRŽIVA GRADNJA

Održiva energija je energetski efikasan način proizvodnje i korištenja energije koji ima što manje
štetnog utjecaja na okoliš. Održivi razvoj je onaj koji zadovoljava današnje potrebe, bez ugrožavanja
mogućnosti da i buduće generacije ostvare svoje potrebe. Održiva gradnja je svakako jedan od
značajnijih segmenata održivog razvoja, a uključuje uporabu građevnih materijala koji nisu štetni
po okoliš, energetsku efikasnost zgrada i gospodarenje otpadom od gradnje i rušenja građevina.
U kontekstu održivog razvoja, održiva gradnja mora osigurati trajnost, kvalitetu oblikovanja i
konstrukcija uz financijsku, ekonomsku i ekološku prihvatljivost.
5
 Energetski i ekološki održivo graditeljstvo teži:
• smanjiti gubitke topline iz zgrade
poboljšanjem toplinske zaštite vanjskih
elemenata i povoljnim odnosom oplošja i
volumena zgrade;
• povećati toplinske dobitke u zgradi
povoljnom orijentacijom zgrade i
korištenjem Sunčeve energije;
• koristiti obnovljive izvore energije u
zgradama (biomasa, sunce, vjetar i dr.);
• povećati energetsku efikasnost
termoenergetskih sustava.

Ako promatramo emisije onečišćujućih tvari u zrak u sektoru zgradarstva u Hrvatskoj, kao i u EU,
možemo primijetiti zabrinjavajući rastući trend emisija CO2 uzrokovan povećanom potrošnjom
fosilnih goriva. Pod pojmom mjere energetske efikasnosti u obiteljskim kućama i stambenim i
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

nestambenim zgradama podrazumijeva se široki opseg djelatnosti kojima je krajnji cilj smanjenje
potrošnje svih vrsta energije u promatranom objektu, što rezultira smanjenjem emisije CO2 uz
nepromijenjenu toplinsku, svjetlosnu i drugu udobnost stanara.

KOJE SU KORISTI OD ENERGETSKI EFIKASNE GRADNJE?

• financijska ušteda na smanjenim računima za grijanje, hlađenje i električnu energiju;

• ugodnije i kvalitetnije stanovanje, te duži životni vijek zgrade;
• doprinos zaštiti okoliša i smanjenju emisija štetnih plinova u okoliš, kao i globalnim
klimatskim promjenama.

JESTE LI ZNALI?

Jeste li znali da je sektor zgradarstva

odgovoran za preko 40 posto ukupne
potrošnje energije i da u zgradarstvu
leži najveći potencijal energetskih
ušteda?

6
 Jeste li znali da grijanje prostora predstavlja 50-60
posto ukupnih energetskih potreba u zgradi?

Jeste li znali da gubici topline kroz prozore i vanjski

zid čine prosječno 70 posto ukupnih toplinskih
gubitaka u zgradi?

Jeste li znali da toplinskom izolacijom vanjske

ovojnice kuće možete smanjiti račune za grijanje za
50 do 80 posto?

Cilj sveobuhvatne uštede energije, a time i zaštite okoliša je stvoriti preduvjete za sistematsku
sanaciju i rekonstrukciju postojećih zgrada, te povećati obaveznu toplinsku zaštitu novih zgrada.
Prosječne stare kuće godišnje troše 200-280 kWh/m2 energije za grijanje, standardno izolirane kuće
ispod 100, suvremene niskoenergetske kuće oko 40, a pasivne 15 kWh/m2 i manje.

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Specifične toplinske potrebe - od starih kuća do suvremenih pasivnih kuća

Jeste li znali da energijom koju potrošite u standardno izoliranoj kući danas

možete zagrijati 3 – 4 niskoenergetske kuće

Ili 7-8 pasivnih kuća

7
 KUPUJETE KUĆU ILI STAN – ZNATE LI ŠTO KUPUJETE?

Na odluku o kupnji stana ili kuće sigurno utječe cijena m2 i lokacija gdje se kuća nalazi. Međutim,
rijetko kada možete saznati nešto više o kvaliteti gradnje i potrošnji energije u kući ili stanu. Dobro
izolirana kuća troši manje energije za grijanje zimi, kao i za hlađenje ljeti. Gubitak topline i potrošnja
energije po m2 odrazit će se ne samo na mjesečne račune za grijanje i električnu energiju već i na
kvalitetu i udobnost stanovanja, kao i na duži životni vijek zgrade.

Uvođenjem energetskih certifikata za zgrade s

podacima o potrošnji energije omogućit će se, u
budućnosti, usporedba energetskih karakteristika
zgrada. Sve zgrade koje se grade, prodaju ili
iznajmljuju bit će certificirane, a podaci o godišnjoj
potrošnji energije za grijanje zgrade bit će izloženi
ili dani na uvid svim zainteresiranim strankama.
Jednostavna usporedba energetskih karakteristika
zgrada omogućit će građevinskoj industriji da
koriste te podatke kao sredstvo marketinga. Tržište
koje bi se uspostavilo pri raspolaganju energetskim
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

certifikatima, trebalo bi doprinijeti značajnom

povećanju energetske efikasnosti u zgradama.

ENERGETSKA BILANCA KUĆE

Potrebna količina energije u kući ili zgradi ovisi o obliku zgrade, orijentaciji, sastavu konstrukcije i
nivou toplinske izolacije vanjske ovojnice zgrade, te o klimatskim uvjetima. Podatak koji koristimo
za proračune, a ovisi o klimatskim uvjetima je stupanj-dan grijanja-produkt broja dana grijanja i
razlike između prosječne unutarnje i vanjske temperature, npr. za Zagreb-Grič stupanj dan grijanja
iznosi 2 892,4, a za Split 1 749,3, a za Osijek 3 134,4.

Drugi bitan podatak koji nam treba za izračun količine energije za grijanje je koeficijent prolaska
topline kroz vanjski građevni dio zgrade, tzv U(k) faktor. Toplinski gubici kroz građevni element,
između ostalog, ovise o sastavu građevnog elementa, orijentaciji i koeficijentu toplinske
provodljivosti ugrađenih materijala. Bolju toplinsku izolaciju postižemo ugradnjom materijala niske
toplinske provodljivosti, odnosno visokog toplinskog otpora. Toplinski otpor materijala povećava se
ovisno o debljini materijala.

Energetska bilanca kuće

8
 Koeficijent prolaska topline U(k) je količina topline koju građevni element gubi u 1
sekundi po m2 površine kod razlike temperature od 1K, izraženo u W/m2K. Koeficijent
U(k) je bitna karakteristika vanjskog elementa konstrukcije i igra veliku ulogu u analizi
ukupnih toplinskih gubitaka, a time i u potrošnji energije za grijanje.

Što je koeficijent prolaska topline manji, to je toplinska zaštita zgrade bolja.

Ukupna energetska bilanca kuće uključuje: transmisijske toplinske gubitke i toplinske

gubitke zbog provjetravanja, iskoristive unutarnje toplinske dobitke, iskoristive
toplinske dobitke od sunca, toplinske gubitke u sustavu grijanja i energiju dovedenu u
sustav grijanja

Godišnja potrebna toplinska energija za grijanje, Qh (kWh/a), je računski određena količina topline
koju sustav grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu da bi se održala unutarnja
projektna temperatura u zgradi. Takvo izražavanje potrošnje energije u zgradama po m2 ili m3 daje
nam jedinstveni podatak, koji omogućava energetsko karakteriziranje zgrade i usporedbu različitih
energetskih karakteristika zgrada. Računski određena godišnja potrebna toplina za grijanje ne smije
biti veća od propisanih vrijednosti (u RH će se definirati novim Propisom o uštedi toplinske energije

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

i toplinskoj zaštiti).

ZAKONODAVNI OKVIR

Prvi propisi o toplinskoj zaštiti zgrada u Hrvatskoj doneseni su 1970. godine (Pravilnik o tehničkim
mjerama i uvjetima za toplinsku zaštitu zgrada - Službeni list SFRJ 35/70). Godine 1980. doneseni su
novi zahtjevi u pogledu toplinske zaštite zgrada u okviru norme JUS U.J5.600: Toplinska tehnika u
građevinarstvu, tehnički uvjeti za projektiranje i građenje zgrada, kojima su vrijednosti dopuštenih
koeficijenata prolaska topline U(k) smanjene za cca 30 posto. Novo, pooštreno i dopunjeno izdanje
ovih normi doneseno je 1987. godine i na snazi je i danas pod nazivom HRN U.J.5.600. Osim ove
norme danas su u primjeni i slijedeće norme iz područja toplinske tehnike u građevinarstvu: HRN
U.J5.510 (1987), HRN U.J5.520 (1980), HRN U.J5.530 (1980).

• Zakon o gradnji (NN 175/2003, 100/04) određuje da je ušteda energije i

toplinska zaštita jedan od šest bitnih zahtjeva za građevinu

• U Zakonu o energiji (NN 68/2001) prvi put je izražen pozitivan stav

države prema učinkovitom korištenju energije i jasno naglašeno da je
učinkovito korištenje energije u interesu Republike Hrvatske

• Zakon o fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (NN 107/2003)

potencira: očuvanje, održivo korištenje, zaštitu i unaprjeđivanje okoliša,
te energetsku učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora energije.

9
 Novo hrvatsko zakonodavstvo usmjereno je prema usklađivanju s europskim zakonodavstvom,
gdje treba naglasiti tri bitne EU Direktive koje se odnose na područje toplinske zaštite i uštede
energije:

Direktiva 89/106/EEC o usklađivanju zakonskih i upravnih propisa država članica

o građevnim proizvodima / Council Directive 89/106/EEC of 21 December 1988 on the
approximation of laws, regulations and administrative provisions of the Member States
relating to construction products (Official Journal L 40/12 of 1989-02-11)/

Direktiva 93/76/EEC o ograničavanju emisija ugljikovog dioksida kroz povećanje

energetske efikasnosti / Council Directive 93/76/EEC of 13 September 1993 to limit carbon
dioxide emissions by improving energy efficiency (SAVE) (Official Journal L 237 , 22/09/
1993)/

Direktiva 2002/91/EC o energetskim karakteristikama zgrada / Directive 2002/91/EC of

the European Parliament and of the Council of 16 December 2002 on the energy performance
of buildings (Official Journal L 001,04/01/2003)/.
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

10
OPĆE PREPORUKE ZA POVEĆANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI POSTOJEĆIH I NOVIH
KUĆA

ODABIR LOKACIJE, ORIJENTACIJA I OBLIK KUĆE

OPĆENITO O TOPLINSKOJ ZAŠTITI

TOPLINSKI MOSTOVI

ENERGETSKA EFIKASNOST PROZORA I VANJSKIH VRATA

TOPLINSKA IZOLACIJA VANJSKOG ZIDA

TOPLINSKA IZOLACIJA KROVA ILI STROPA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU

TOPLINSKA IZOLACIJA PODA NA TLU ILI PODA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU

TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJALI

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

PASIVNI SUNČANA ARHITEKTURA I ZAŠTITA OD SUNCA

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U ZGRADAMA

11
 OPĆE PREPORUKE ZA POVEĆANJE ENERGETSKE EFIKASNOSTI POSTOJEĆIH I NOVIH
KUĆA

Ako kupujete stari stan ili kuću, provjerite godinu izgradnje. Zgrade građene prije 1970. godine
nemaju nikakvu toplinsku izolaciju, a one građene prije 1980. godine imaju vrlo skromnu toplinsku
izolaciju ili je uopće nemaju. Preko 80 posto postojeće gradnje u Hrvatskoj ima nezadovoljavajuću
toplinsku zaštitu. Tražite uvid u projektnu dokumentaciju ako ona postoji.

Jednostavne mjere povećanja energetske efikasnosti, bez dodatnih troškova, uz trenutne

uštede:
• ugasiti grijanje ili hlađenje noću i kada nema nikoga kod kuće;
• noću spustiti rolete i navući zavjese;
• izbjegavati zaklanjanje i pokrivanje grijačih tijela zavjesama, maskama i sl.;
• vremenski optimirati grijanje i pripremu tople vode;
• u sezoni grijanja smanjiti sobnu temperaturu za 1°C;
• u sezoni hlađenja podesiti hlađenje na min 26°C;
• koristiti prirodno osvjetljenje u što većoj mjeri;
• isključiti rasvjetu u prostoriji kad nije potrebna;
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

• perilice za rublje i posuđe uključivati samo kad su pune,

najbolje noću.

Mjere za povećanje energetske efikasnosti uz male troškove i brzi povrat investicije (do 3 godine):
• zabrtviti prozore i vanjska vrata;
• provjeriti i popraviti okov na prozorima i vratima;
• izolirati niše za radijatore i kutije za rolete;
• toplinski izolirati postojeći kosi krov ili strop prema negrijanom tavanu;
• reducirati gubitke topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom zavjesa i sl;
• ugraditi termostatske ventile na radijatore;
• redovito servisirati i podešavati sustav grijanja i hlađenja;
• ugraditi automatsku kontrolu i nadzor energetike kuće;
• ugraditi štedne žarulje u rasvjetna tijela;
• zamjeniti trošila energetski efikasnijima - energetske klase A.

Mjere za povećanje energetske efikasnosti uz nešto veće troškove i duži period povrata
investicije (više od 3 godine). Ove mjere najbolje je izvoditi istovremeno s nužnim mjerama
rekonstrukcije.
• zamijeniti prozore i vanjska vrata toplinski kvalitetnijim prozorima (preporuka
U(k)prozora 1,1-1,8 W/m2K);
• toplinski izolirati cijelu vanjsku ovojnicu kuće, dakle zidove, podove, krov te plohe
prema negrijanim prostorima;
• izgraditi vjetrobran na ulazu u kuću;
• sanirati i obnoviti dimnjak;
• izolirati cijevi za toplu vodu i spremnik;
• analizirati sustav grijanja i hlađenja u kući i po potrebi ga zamijeniti energetski
efikasnijim sustavom, te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije.

Energetskom obnovom starih kuća i zgrada, naročito onih građenih

prije 1980. godine, moguće je postići uštedu u potrošnji toplinske
energije od preko 60 posto. Osim zamjenom prozora, najveće uštede
mogu se postići izolacijom vanjskog zida. Dodatna ulaganja u toplinsku
izolaciju pri obnovi već dotrajale fasade kreću se u ukupnoj cijeni
sanacije fasade 20-40 posto, što daje povoljne ekonomske rezultate u
usporedbi s dugoročnim uštedama koje se postižu.
12
Neizolirani zid od npr. šuplje opeke 19 cm ima koeficijent prolaska topline 1,67 W/m2K. Kroz 1 m2
takvog zida godišnje prolazi ovisno o klimatskim uvjetima 134-167 kWh, što znači potrošnju od
npr. 16,7 m3 plina po m2 zida godišnje. Ako takav zid izoliramo s 10 cm toplinske izolacije, njegov
koeficijent prolaska topline iznosi 0,32 W/m2K, što znači gubitak topline od cca 26-32 kWh, ili
potrošnju 3,2 m3 plina po m2 zida godišnje, odnosno predstavlja godišnju uštedu u potrošnje
energije za grijanje od 81 posto.

Na primjer, ako kuća od 120 m2 troši

godišnje za grijanje 2 400 m3 plina,
ukupna godišnja potrošnja iznosi
2400 x 10=24 000 kWh ili 200 kWh/m2.
Za usporedbu, niskoenergetska kuća
te veličine, s potrošnjom npr. 30 kWh/
m2 potrošit će godišnje 3 600 kWh ili
360 m3 plina, što je 3 m3 plina po m2
godišnje ili 85 posto manje.

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Kod gradnje nove kuće važno je već u fazi idejnog projektiranja u suradnji s projektantom
predvidjeti sve što je potrebno da se dobije kvalitetna i optimalna energetski efikasna kuća:

• analizirati lokaciju, orijentaciju i oblik kuće;

• primijeniti visoki nivo toplinske zaštite cijele vanjske ovojnice;
• iskoristiti toplinske dobitke od sunca i zaštititi se od pretjeranog osunčanja;
• koristiti energetski efikasan sustav grijanja, hlađenja i ventilacije te ga kombinirati s
obnovljivim izvorima energije.

13
 Usporedba debljina toplinske izolacije u odnosu na toplinske karakteristike
vanjskog zida

Standardno izolirana kuća Niskoenergetski standard gradnje Pasivni standard gradnje

ODABIR LOKACIJE, ORIJENTACIJA I OBLIK KUĆE

Kod odabira lokacije za gradnju kuće, ako je ikako moguće odaberite mjesto izloženo suncu, koje ne
zasjenjuju druge kuće, a zaštićeno je od jakih vjetrova. Otvorite kuću prema jugu, a zatvorite prema
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

sjeveru. Ograničite dubinu kuće i omogućite niskom zimskom suncu da uđe u kuću. Zaštitite kuću
od prejakog ljetnog sunca zelenilom i napravama za zaštitu od sunca. Kompaktan volumen kuće
također pomaže smanjenju gubitaka topline iz kuće.
Kod projektiranja je važno grupirati prostore slične funkcije i slične unutarnje temperature,
pomoćne prostore smjestiti na sjeveru, a dnevne na jugu. Karakteristike energetski efikasne gradnje
treba uključiti u proces projektiranja što ranije, već u fazi idejnog rješenja, jer se na taj način postižu
najkvalitetniji rezultati.

Temeljno načelo smanjenja

energetskih potreba za grijanje
zgrade ili povećanja energetske
efikasnosti je optimalna toplinska
zaštita cijele vanjske ovojnice zgrade
i izbjegavanje toplinskih mostova.
OPĆENITO O TOPLINSKOJ ZAŠTITI

Nedovoljna toplinska izolacija dovodi do povećanih toplinskih gubitaka zimi, hladnih obodnih
konstrukcija, oštećenja nastalih kondenzacijom(vlagom), te pregrijavanja prostora ljeti. Posljedice
su oštećenja konstrukcije, te neudobno i nezdravo stanovanje i rad. Zagrijavanje takvih prostora
zahtjeva veću količinu energije što dovodi do povećanja cijene korištenja i održavanja prostora, ali
i do većeg zagađenja okoliša. Zagađenje okoliša opet ima utjecaj na oštećenje građevina i na život
i zdravlje ljudi.
14
 Poboljšanjem toplinsko
izolacijskih karakteristika
zgrade moguće je postići
Toplinska zaštita vanjske ovojnice zgrade smanjenje ukupnih gubitaka
topline građevine prosječno
za 50-80 posto.

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Bitnu ulogu u tome imaju svi dijelovi ovojnice zgrade, kao što su:
• vanjski zid
• zid između grijanih prostora različitih korisnika
• zid prema negrijanom prostoru
• vanjski zid prema terenu
• pod na terenu
• međukatna konstrukcija koja odvaja prostore različitih korisnika
• pod prema negrijanom podrumu
• strop prema negrijanom tavanu
• ravni i kosi krov iznad grijanog prostora
• strop iznad vanjskog prostora
• prozori i vanjska vrata

Međutim, treba naglasiti da su najveći gubici topline kroz prozore i vanjski zid, te da se već njihovom
sanacijom postižu velike uštede. Sanacija krova iznad grijanog prostora, odnosno stropa zadnje
etaže prema negrijanom tavanu, također znatno smanjuje toplinske gubitke. Sanacija poda prema
tlu u postojećoj kući vrlo često nije ekonomski opravdana, zbog relativno malog smanjenja ukupnih
toplinskih gubitaka u odnosu na veliku investiciju koja je potrebna za takvu sanaciju.

15
 TOPLINSKI MOSTOVI
Toplinski most je manje područje u omotaču grijanog dijela zgrade kroz koje je toplinski tok
povećan radi promjene materijala, debljine ili geometrije građevnog dijela. Zbog smanjenog
otpora toplinskoj propustljivosti u odnosu na tipični presjek konstrukcije, temperatura unutarnje
površine pregrade na toplinskom mostu manja je nego na ostaloj površini, što povećava opasnost
od kondenziranja vodene pare. Ovisno o uzroku povišene toplinske propustljivosti, razlikujemo
dvije vrste toplinskih mostova:
• konstruktivni toplinski mostovi – nastaju kod kombinacija različitih vrsta materijala;
• geometrijski toplinski mostovi – nastaju uslijed promjene oblika konstrukcije, npr. uglovi
zgrade.
U praksi su vrlo česte kombinacije ovih vrsta toplinskih mostova.
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Termografskim snimanjem vanjskog elementa zgrade vrlo se lijepo mogu uočiti tipični toplinski mostovi.

Uz kvalitetnu toplinsku izolaciju vanjske ovojnice kuće, izbjegavanje jakih toplinskih mostova
preduvjet je energetski efikasne gradnje. Postavom toplinske izolacije s vanjske strane možemo
izbjeći većinu toplinskih gubitaka kod toplinskih mostova. Pozicija prozora u zidu također igra
važnu ulogu u izbjegavanju toplinskih mostova. Ako je moguće prozor treba biti smješten u nivou
toplinske izolacije. Ako to nije moguće potrebno je toplinski izolirati špalete oko prozora.
16
ENERGETSKA EFIKASNOST PROZORA I VANJSKIH VRATA
Prozori su element vanjske ovojnice zgrade koji omogućava dnevnu rasvjetu prostora, pogled u
okolicu, propuštanje Sunčeve energije u zgradu i prozračivanje prostora. Prozor je najdinamičniji
dio vanjske ovojnice zgrade, koji istovremeno djeluje kao prijemnik koji propušta Sunčevu energiju
u prostor, te kao zaštita od vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka.

Gubici kroz prozore dijele se na transmisijske gubitke, te na gubitke ventilacijom, tj. provjetravanjem.
Ako zbrojimo transmisijske toplinske gubitke kroz prozore i gubitke provjetravanjem, ukupni
toplinski gubici kroz prozore predstavljaju više od 50 posto toplinskih gubitaka zgrade. Gubici
kroz prozore obično su deset pa i više puta veći od onih kroz zidove, pa je jasno koliku važnost igra
energetska efikasnost prozora u ukupnim energetskim potrebama zgrada.

Kod prozora kao i kod cijele vanjske ovojnice zgrade, važnu ulogu ima koeficijent prolaska
topline U(k) izražen u W/m2K. Dok se na starim zgradama koeficijent U(k) prozora kreće oko
3,00-3,50 W/m2K i više (gubici topline kroz takav prozor iznose prosječno 240-280 kWh/m2
godišnje), europska zakonska regulativa propisuje sve niže i niže vrijednosti, i one se danas
kreću u rasponu 1,40-1,80 W/m2K. Na suvremenim niskoenergetskim i pasivnim kućama taj se
koeficijent kreće između 0,80-1,10 W/m2K. U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju
staklo i prozorski profili. Prozorski profili, neovisno o vrsti materijala od kojeg se izrađuju, moraju

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

osigurati: dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u profilu, jednostavno otvaranje i nizak
koeficijent prolaska topline. Stakla se danas izrađuju kao izolacijska stakla, dvoslojna ili troslojna,
s različitim plinovitim punjenjem ili premazima koji poboljšavaju toplinske karakteristike.

Prozori i vanjski zid igraju veliku

ulogu u toplinskim gubicima zgrade,
jer zajedno čine preko 70 posto
ukupnih toplinskih gubitaka kroz
ovojnicu zgrade.

Toplinske karakteristike različitih vrsta stakla

Prozorski profili

17
 TOPLINSKA IZOLACIJA VANJSKOG ZIDA

Toplinsku izolaciju vanjskog zida možemo postaviti s vanjske ili s unutarnje strane zida. U pravilu,
kod novogradnje, toplinsku izolaciju izvodimo s vanjske strane. Toplinsko pojačanje postojećih
vanjskih zidova ako je moguće također treba izvoditi dodavanjem novog toplinsko-izolacijskog sloja
s vanjske strane zida. Izvedba toplinske izolacije s unutarnje strane zida nepovoljna je s građevinsko-
fizikalnog stajališta, a često je i skuplja zbog potrebe dodatnog rješavanja problema difuzije vodene
pare, strožih zahtjeva u pogledu sigurnosti protiv požara, gubitka korisnog prostora i dr. Postava
toplinske izolacije s unutarnje strane zida je fizikalno lošija, jer iako postižemo poboljšanje izolacijske
vrijednosti zida, značajno mijenjamo toplinski tok u zidu i osnovni nosivi zid postaje hladniji. Zato
posebnu pažnju treba posvetiti izvedbi parne brane da bi se izbjeglo nastajanje kondenzata i pojava
plijesni. Također treba toplinski izolirati i dio pregrada koje se spajaju s vanjskim zidom. Sanacija
vanjskog zida izvedbom izolacije s unutarnje strane izvodi se iznimno kod zgrada pod zaštitom,
kada se žele izbjeći promjene na vanjskom pročelju zgrade zbog povijesne vrijednosti zgrade.

Mogućnosti završne obrade vanjskog zida kod postave toplinske izolacije s vanjske strane
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Postava toplinske izolacije s unutarnje strane vanjskog zida

18
 Kod izvedbe toplinsko-izolacijskog sloja s vanjske strane zida moguća su dva rješenja završnog sloja
koji štiti toplinsko-izolacijski sloj i ostatak zida od vanjskih atmosferskih utjecaja. Prvo rješenje je
karakterizirano izvedbom vanjskog zaštitnog sloja punoplošnim lijepljenjem na toplinsko-izolacijski
sloj (tzv. kompaktna fasada). Kod drugog rješenja zaštitni je sloj u obliku pojedinačnih elemenata
učvršćenih na odgovarajuću podkonstrukciju tako da između zaštitne obloge i sloja toplinske
izolacije ostane sloj zraka koji se ventilira prema van (tzv. ventilirana fasada). Industrija građevinskih
materijala nudi mnogo varijanti cjelovitih sustava ovih dvaju načina toplinske izolacije zidova, pri
čemu za oba rješenja debljina toplinsko-izolacijskog sloja ne bi trebala biti manja od 8 do 12 cm,
čime bi se vrijednost koeficijenta prolaska topline U(k) zida smanjila na cca 0,25 do 0,35 W/m2K

Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani zid od opeke (TI 10 cm s vanjske strane zida)

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Ušteda u potrošnji energije
za grijanje u ovom slučaju
iznosi 81 posto, tj. 108 kWh/
m2 zida godišnje ili godišnje
smanjenje emisije CO2 od 35
kg/m2 .
U slučaju neizoliranog zida od šuplje opeke debljine 19 cm,
kr=1,67 [W/m2K], toplinski gubici okvirno iznose 134 kWh/m2
U slučaju izolacije zida od opeke 19 cm sa 10 cm TI,
k=0,32 [W/m2K], toplinski gubici okvirno iznose 26 kWh/m2

Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani AB zid (TI 10 cm s vanjske strane zida)

Ušteda u potrošnji energije

za grijanje u ovom slučaju
U slučaju neizoliranog AB zida debljine 20 cm, iznosi 89 posto, tj. 228 kWh/
kr=3,20 [W/m2K] toplinski gubici okvirno iznose 256 kWh/m2 m2 zida godišnje ili godišnje
U slučaju izolacije AB zida sa 10 cm TI, smanjenje emisije CO2 od 75
k=0,35 [W/m2K] toplinski gubici okvirno iznose 28 kWh/m2 kg/m2 .

19
 Detalji izvedbe toplinske izolacije vanjskog zida
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

TOPLINSKA IZOLACIJA KROVA ILI STROPA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU

Iako je udio krova zastupljen s oko 10-20 posto u ukupnim toplinskim gubicima u kući, krov ima
posebno važnu ulogu u kvaliteti i standardu stanovanja. On štiti kuću od kiše, snijega, hladnoće i
vrućine. Najčešći oblik krova na obiteljskim i manjim stambenim zgradama je kosi krov. Vrlo često
se prostor ispod kosog krova namjenjuje za stanovanje iako nije adekvatno toplinski izoliran. Kod
takvih situacija pojavljuju se veliki toplinski gubici zimi, ali i još veći problem pregrijavanja ljeti. Ako
krov nije toplinski izoliran, kroz njega može proći i 30 posto topline. Naknadna toplinska izolacija
krova je jednostavna i ekonomski vrlo isplativa, jer je povratni period investicije 3 do 5 godina.
Za toplinsku izolaciju kosih krovova treba koristiti nezapaljive i paropropusne toplinsko izolacijske
materijale, kao što je npr. kamena vuna. Detalj spoja vanjskog zida i krova treba riješiti bez toplinskih
mostova. Ako prostor ispod kosog krova nije grijan tj. nije namijenjen za stanovanje, toplinsku
izolaciju treba postaviti na strop zadnje etaže prema negrijanom tavanu.

20
 Detalji izvedbe toplinske izolacije kosog krova

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Preporučljiva debljina toplinske izolacije na kosom krovu iznosi 14-20 cm.
Izolaciju treba postaviti u dva sloja, jedan sloj između rogova, a jedan sloj
ispod rogova da se spriječe toplinski mostovi. Toplinsku izolaciju s donje
strane najčešće zatvaramo knauf pločama ili drvetom.

21
 Detalj izvedbe toplinske izolacije neprohodnog ravnog krova

Ravni krovovi su najviše

izloženi atmosferskim
utjecajima od svih vanjskih
elemenata zgrade. Zato
je važno kvalitetno ih
izolirati i toplinskom i
hidroizolacijom, te pravilno
riješiti odvodnju oborinskih
voda. Ravni krov može
biti riješen kao prohodni,
neprohodni ili tzv. zeleni
krov. U skladu s time izvodi
se završna obrada krova.

Detalji izvedbe toplinske izolacije “zelenog” krova

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

TOPLINSKA IZOLACIJA PODA NA TLU ILI PODA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU

Detalji izvedbe toplinske izolacije poda na tlu

Konstrukcije poda na tlu

razlikuju se od podnih
konstrukcija prema negrijanom
prostoru po nosivoj betonskoj
podlozi i hidroizolaciji.
Toplinski gubici prema terenu
iznose do 10 posto ukupnih
toplinskih gubitaka. Kao i kod
stropne konstrukcije prema
negrijanom tavanu, podnu
konstrukciju prema negrijanom
podrumu treba adekvatno
toplinski izolirati.Treba, također,
toplinski zaštititi i podne
konstukcije iznad otvorenih
prolaza.
22
TOPLINSKO IZOLACIJSKI MATERIJALI

Uloga toplinsko izolacijskih materijala je smanjenje toplinskih gubitaka, kao i troškova za energiju, te
zaštita nosive konstrukcije zgrade od atmosferskih utjecaja i njihovih posljedica (vlaga, smrzavanje
nosive konstrukcije, pregrijavanje). Dobra toplinska izolacija ima utjecaj i na kvalitetu stanovanja jer
su unutarnje površine toplije, što doprinosi toplinskoj udobnosti zgrade.

Na toplinsku zaštitu zgrade utječu debljina sloja toplinske izolacije i toplinska provodljivost
materijala λ (W/mK). Ponuda toplinsko izolacijskih materijala na tržištu je raznolika, a možemo ih
podijeliti na anorganske i organske materijale. Od anorganskih materijala najviše se koriste kamena
i staklena vuna, dok je među organskim materijalima najpopularniji polistiren. Većina uobičajenih
toplinsko izolacijskih materijala ima toplinsku provodljivost λ=0,030-0,045, pa potrebna debljina
za U(k)=0,40 W/m2K iznosi 8-11 cm. Ostali materijali s toplinsko izolacijskim svojstvima su i
glina, perlit, vermikulit, kokos, pamuk, lan, drvena vuna, celuloza, pluto, slama i drugo. Sve veća
potražnja za toplinsko izolacijskim materijalima u sve većim debljinama dovela je do razvoja novih
tehnologija, pa se tako danas u svijetu mogu naći i transparentna i vakuumska toplinska izolacija.
Transparentna izolacija omogućava prijem Sunčeve energije i prijenos u zgradu, a istovremeno
sprječava kao i obična toplinska izolacija gubitke topline iz zgrade. Vakuumska izolacija radi se u
modularnim panelima, a zbog izuzetnih izolacijskih svojstava potrebne su znatno manje debljine

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

od konvencionalne toplinske izolacije za ista toplinska svojstva. Ova je izolacija još uvijek vrlo skupa
i primjenjuje se najviše kod sanacija objekata gdje nije moguće ugraditi veće debljine izolacije zbog
npr. spomeničke vrijednosti objekta.

Toplinska izolacija vanjskog zida od kamene vune i polistirena

PASIVNA SUNČANA ARHITEKTURA I ZAŠTITA OD SUNCA

U ukupnoj energetskoj bilanci kuće važnu ulogu igraju i toplinski dobici od sunca. U suvremenoj
arhitekturi puno pažnje posvećuje se prihvatu sunca i zaštiti od pretjeranog osunčanja, jer se
i pasivni dobici topline moraju regulirati i optimizirati u zadovoljavajuću cjelinu. Ako postoji
mogućnost orijentacije kuće prema jugu, staklene površine treba koncentrirati na južnoj fasadi, dok
prozore na sjevernoj fasadi treba maksimalno smanjiti da se ograniče toplinski gubici. Toplinska
masa zida ili poda u južno orijentiranim prostorijama spremat će toplinsku energiju tokom dana
i distribuirati je kasnije noću. Pretjerano zagrijavanje ljeti treba spriječiti sredstvima za zaštitu od
sunca, usmjeravanjem dnevnog svjetla, zelenilom, prirodnim provjetravanjem i sl.

23
 U cilju djelotvorne zaštite od preintezivnog osvjetljenja primjenjuju se sljedeća rješenja:
• arhitektonska geometrija: zelenilo, trijemovi, strehe, nadstrešnice, balkoni i dr.;
• elementi vanjske zaštite od sunca: razni pokretni i nepokretni brisoleji, vanjske žaluzine,
rolete, tende, inteligentna pročelja, suvremena ostakljenja i dr.;
• elementi unutarnje zaštite od sunca: rolete, žaluzine, roloi, zavjese i dr.;
• elementi unutar stakla za zaštitu od sunca i usmjeravanje svjetla - holografski elementi,
reflektirajuća stakla i folije, staklo koje usmjerava svjetlo, staklene prizme i dr.

Suvremeni tzv. “daylight” sustavi koriste optička sredstva da bi potakli refleksiju, lomljenje svjetlosnih
zraka, ili za aktivni ili pasivni prihvat svjetla. Suvremeni sustavi kontrole prolaska svjetla i upravljanja
dnevnim osvjetljenjem novi su doprinos energetskoj efikasnosti i održivom razvoju. Ti sustavi danas
se uključuju u arhitekturu još u fazi najranijeg projektiranja.
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Suvremene pasivne kuće danas se definiraju kao građevine bez

aktivnog sustava za zagrijavanje konvencionalnim izvorima
energije. Popularno se nazivaju i kuće bez grijanja ili jednolitarske
kuće, jer se energetska potrošnja takve kuće može izraziti samo
jednom litrom lož ulja ili 1 m3 plina po m2 godišnje. Standard
pasivne kuće podrazumijeva smanjiti toplinske gubitke kroz
ovojnicu zgrade na minimalnu mjeru, maksimalno povećati
toplinske dobitke i osigurati kvalitetnu ventilaciju. Da bi se
stambena kuća mogla izgraditi bez aktivnog konvencionalnog
sustava grijanja treba smanjiti ukupne potrebe za grijanjem
prostora na ispod 15 kWh/m2 godišnje. Predviđeni cilj energetske
potrošnje moguće je postići odabirom prosječnog koeficijenta
prolaska topline U(k)=0,10 - 0,15 W/m2K i niže, za prozore i druga
ostakljenja k (U)<0,80 W/m2K, te uz broj izmjena zraka na sat
manji od 0,6.

U pasivnoj kući energetske potrebe

za zagrijavanje prostora pokrivene su
već opisanim standardom gradnje.
Sve ostale energetske potrebe - za
zagrijavanjem potrošne tople vode
i električnom energijom - mogu
se pokriti Sunčanom energijom tj.
aktivnim toplinskim i fotonaponskim
sustavima, te u kombinaciji s drugim
obnovljivim izvorima energije.

24
OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U ZGRADAMA

Obnovljivi izvori su oni izvori energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili
djelomično, a posebno : energija vodotoka, vjetra, Sunčeva energija, biogoriva, biomasa, bioplin,
geotermalna energija, morskih mijena i morskih valova.

Biomasu je moguće pretvoriti u razne oblike korisne energije: toplinu, električnu energiju te tekuća
goriva za upotrebu u prijevozu. Tehnologije pretvorbe biomase mogu se podijeliti na primarne
(konačni proizvod je toplina odnosno para te tekuća i plinovita goriva) i sekundarne (konačni
proizvod je električna energija, toplina za kućanstva/industriju te goriva za korištenje u prijevozu).
Proizvodnja toplinske energije uobičajen je način korištenja biomase, posebno ogrjevnog drva u
raznim oblicima (briketi, peleti, drvna sječka, cjepanice). Peći za izgaranje peleta i drvne sječke,
posebice one manje snage za primjenu u domaćinstvima i područnom grijanju zgrada i manjih
naselja, dostigle su visoki stupanj tehnološke i komercijalne zrelosti.

Sunčeva energija je neiscrpan izvor energije koji u zgradama koristimo na tri načina:
1. pasivno-za grijanje i osvjetljenje prostora
2. aktivno- sustav sa sunčanim kolektorima i spremnikom tople vode
3. fotonaponske sunčane ćelije za proizvodnju električne energije

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

U pasivnoj sunčanoj arhitekturi koristimo sva tri načina iskorištavanja Sunčeve energije. Korištenjem
Sunčeve energije možemo smanjiti potrebe za energijom u kućama za 70-90 posto.
Sunčani kolektori pretvaraju Sunčevu energiju u toplinsku energiju vode (ili neke druge tekućine).
Fotonaponske ćelije su poluvodički elementi koji direktno pretvaraju energiju Sunčeva zračenja
u električnu energiju. Fotonaponske ćelije mogu se koristiti kao samostalni izvori energije ili kao
dodatni izvor energije.

Proizvodnja električne energije iz vjetra i sunca preporuča se u uvjetima gdje ne postoji mogućnost
priključka na elektroenergetsku mrežu. Vjetroturbine zahtijevaju lokaciju izloženu vjetru i montažu
na relativno visok stup, ali je cijena proizvedene energije znatno manja uz veću raspoloživost
sustava. Raspoloživost sustava se značajno povećava kombinacijom sunčanih ćelija i vjetroturbine,
zbog sezonskog nepodudaranja proizvodnje. Za domaćinstva su vrlo interesantne male vjetrenjače
snage do nekoliko desetaka kW. One se mogu koristiti kao dodatni izvor energije ili kao primarni
izvor energije u udaljenim područjima.

Najčešće korišteni obnovljivi

izvori energije u kućama su
biomasa, sunce i vjetar.

25
 OPĆENITO O ENERGETSKIM POTREBAMA U ZGRADAMA

SUSTAV ZA GRIJANJE

SUSTAV ZA PRIPREMU TOPLE VODE

SUSTAV ZA VENTILACIJU I KLIMATIZACIJU

SUSTAV RASVJETE

ENERGETSKA TROŠILA

NADZOR I UPRAVLJANJE
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

26
OPĆENITO O ENERGETSKIM POTREBAMA U ZGRADAMA
U zgradama se energija koristi za različite potrebe, a ovisno o tipu zgrade, te se potrebe kreću
od energije za rasvjetu, preko energije za grijanje, pa do tehnoloških potreba poput pranja ili
sterilizacije u bolnicama. Općenito se energetske potrebe zgrada mogu razmatrati kao:
• električna energija za rasvjetu;
• električna energija za različite električne uređaje;
• električna energija za pogon dizala, eskalatora i sl.;
• električna energija za pogon motornih pogona u sustavima ventilacije, klimatizacije i sl.;
• potrošna topla (sanitarna) voda;
• toplinska energija za grijanje;
• rashladna energija za hlađenje;
• sekundarne upotrebe toplinske energije za praonicu, kuhinju, sterilizaciju i sl.

Energetska potrošnja namijenjena

za grijanje i kondicioniranje zraka

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

predstavlja najznačajniji dio
energetske potrošnje u zgradama.

Ovisno o zgradi i klimatskim prilikama, hlađenje može sudjelovati s većim udjelom u ukupnim
potrebama za grijanje i klimatizaciju, a s vremenom, podizanjem standarda gradnje, ovaj će udjel
kontinuirano rasti. U zgradama su, također, značajne potrebe za energijom za pripremu potrošne
(sanitarne) tople vode. Na potrošnju energetskih procesa grijanja zgrade prvenstveno utječe
trajanje sezone grijanja i zahtijevana temperatura prostora, a što ovisi o klimatskim uvjetima i
standardu korištenju prostora. Značajan utjecaj na potrošnju energije za grijanje prostora ima izbor
sustava grijanja, omjer grijane i ukupne površine zgrade te sastav vanjske ovojnice zgrade, odnosno
toplinska izolacija. Za hlađenje objekta slični su prethodno navedeni utjecajni čimbenici, no ovdje je
osnovni energent najčešće električna energija.
Različite analize pokazuju da prosječna potrošnja energije za grijanje iznosi od 30 do 60 posto
ukupne potrošnje energije u zgradama, ovisno o klimatskim prilikama. Potrošnja za pripremu
potrošne tople vode iznosi od 10 do 25 posto, a za kuhanje 5 do 10 posto. Potrošnja energije za
rasvjetu iznosi od 10 do 25 posto ukupne potrošnje energije, a za ostale netoplinske potrebe (npr.
električna energija za računala, TV i sl.) još oko 15 posto. U zgradama koje se hlade, za ove potrebe
se troši od 3 do 10 posto ukupne potrošnje energije, dok samo ventilacija iznosi u prosjeku oko 3
posto ukupne potrošnje.
27
 SUSTAV ZA GRIJANJE

Izvori toplinske energije

Izbor odgovarajućeg sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije (GVK) u zgradama ovisi o potrebama
lokacije i tehničkim mogućnostima, te dakako željama i mogućnostima investitora. Na tržištu su
dostupni brojni energetski efikasni sustavi za grijanje, faktora korisnog djelovanja između 70 i 90
posto. Prilikom projektiranja sustava za grijanje važno je ne predimenzionirati sustav, tj. odabrati
sustav čija izlazna snaga (toplinski kapacitet) zadovoljava stvarne toplinske potrebe zgrade.

Područno grijanje

Ukoliko na lokaciji na kojoj se razmatra sustav grijanja, ventilacije i klimatizacije postoji

centralizirani toplinski sustav (područno grijanje), to bi s energetskog i ekološkog stanovišta trebao
biti najpovoljniji izvor grijanja. Dakako, ovo ovisi o načinu proizvodnje toplinske energije te o
karakteristikama i gubicima u sustavu distribucije i predaje toplinske energije. Također je ključno
da postoji direktno mjerenje stvarne potrošnje toplinske energije i mogućnost regulacije potrošnje,
jer u suprotnom cijena grijanja može biti viša no u slučaju vlastite proizvodnje toplinske energije.
Iako je sigurnost opskrbe ovakvih sustava viša no kod vlastite proizvodnje (mala vjerojatnost ispada
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

sustava), nedostatak je nešto niža neovisnost, što se može primijetiti u prelaznim razdobljima
(proljeće-jesen).

Kotlovi

Ukoliko je na lokaciji dostupan prirodni plin ili je moguće osigurati ulje za loženje ili ukapljeni
naftni plin, za proizvodnju potrebne toplinske energije najčešće se koriste toplovodni ili parni
kotlovi. Kotao u sustavu za grijanje treba imati što veći koeficijent korisnog djelovanja. Energetski
je najefikasniji kondenzacijski kotao, i kao takav se preporuča za sustave grijanja u, prvenstveno,
većim kućama. Uobičajena prosječna pogonska efikasnost konvencionalnih kotlova je od 80 do
90 posto. Kondenzacijski kotlovi koriste visokoefikasne izmjenjivače topline koji su konstruirani za
iskorištavanje gotovo cjelokupne raspoložive osjetne topline goriva, kao i dijela latentne topline
isparavanja, pa je njihova efikasnost viša.

Efikasnost pretvorbe goriva konvencionalnog i kondenzacijskog kotla

28
Sa stajališta energetske uštede, za manje sustave (stanovi i sl.) veoma zadovoljavajućim se pokazao
kombinirani kotao koji služi za istovremeno grijanje prostorija i pripremu tople vode, a time što nije
potreban spremnik za toplu vodu izbjegavaju se toplinski gubici koje on uvijek u većoj ili manjoj
mjeri uzrokuje, neovisno o kvaliteti izolacije spremnika.
Kogeneracijska postrojenja

Prednosti pretvorbe energije u kogeneracijskim postrojenjima uzrokovale su da se ovakva

postrojenja sve češće upotrebljavaju i u sustavima grijanja, ventilacije i klimatizacije. Toplina
proizvedena u takvim sustavima koristi se za grijanje i hlađenje objekata, te za zagrijavanje bazena
ili korištenje topline u tehnološke potrebe (npr. praonica rublja, kuhinja, sterilizacija i sl.).
Kogeneracijski sustavi posebno su pogodni kada se koriste i za hlađenje pomoću apsorpcijskih
rashladnih agregata, jer se u tom slučaju postiže kontinuiran pogon tokom cijele godine uz
maksimalno korištenje svih energetskih, ekonomskih i ekoloških prednosti. Zbog visoke efikasnosti
korištenja goriva i upotrebe ekološki povoljnijih goriva, ovakvi sustavi imaju male emisije štetnih
tvari pa pridonose zaštiti okoliša.

Shematski prikaz pretvorbe energije u kogeneracijskom postrojenju

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Kogenerator i toplinska pumpa

Toplinske pumpe

Toplinska pumpa (dizalica topline) je uređaj koji vrši oduzimanje topline nekom toplinskom
spremniku, koju taj radni medij može prenositi dalje kao korisnu toplinu. Ukoliko je taj toplinski
spremnik konstantne temperature (npr. morska voda, toplina tla i sl.), postiže se dobra efikasnost
procesa pa ovakav uređaj predstavlja energetski najpovoljnije rješenje u slučaju korištenja
električne energije za grijanje. No mora se uzeti u obzir da je proizvedena toplinska energija nižih
parametara (obično oko 55°C) te je povoljna za korištenje u ventilokonvektorima, klima komorama,
podnom grijanju i sl. Toplinska pumpa može služiti i kao rashladnik vode.

29
 Sustavi grijanja prostora
Individualno grijanje

Uređaji za individualno grijanje za proizvodnju topline koriste ili ložište na kruto, tekuće ili plinovito
gorivo, ili električne grijače. Ovisno o konstrukciji, toplina se predaje konvekcijom ili zračenjem. Dio
uređaja namijenjen za predaju topline zračenjem mora biti slobodno izložen grijanom prostoru.
U stambenim prostorima se od uređaja s ložištem, koriste trajnožareće peći na kruta goriva
izvedene od keramike ili metala, uljne peći s ložištima uz rasplinjavanje, te plinske peći. Teške
termoakomulacijske kaljeve peći su rijedak slučaj u novijim zgradama. Električna energija za
individualno grijanje u stambenim prostorima koristi se u uređajima za zračenje i/ili konvekciju
topline, izvedenima sa i bez ventilatora. Kao sustav električnog grijanja koristi se i podno grijanje,
gdje su grijači ugrađeni u pod ispod podnih obloga ili parketa, pri čemu noseća konstrukcija služi
kao spremnik topline.

Korištenje samostojećih električnih

grijalica jedan je od energetsko-
ekonomski najneisplativijih načina
grijanja prostora i preporuka je da ih
se koristi u što manjoj mjeri.
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Centralno grijanje

Sustavi za centralno grijanje se, ovisno o mediju-nosaču topline, dijele na toplovodne, vrelovodne,
sustave s niskotlačnom parom, s visokotlačnom parom i na sustave s vrućim zrakom. Štedljivi
sustavi koriste i niskotemperaturno grijanje s temperaturom vode oko 50°C.
Osnovni elementi sustava su mjesto proizvodnje topline, mreža cjevovoda ili kanala za razvod
medija, te grijaća tijela ili grijaće površine u prostoru. Ogrjevna tijela u sustavima s centralnim
grijanjem podrazumijevaju uglavnom radijatore, konvektore i grijače površine (panele). Radijatori,
koji se najčešće nalaze u primjeni, izvode se kao člankasti radijatori, pločasti, cjevasti, valoviti i drugi.
U boravišnim prostorijama radijatori često bivaju obloženi kako bi se spriječio direktan kontakt, što
može smanjiti efikasnost za 10 do 15 posto.
Postavljanjem termostatskih
radijatorskih ventila (TRV)
na radijatore mogu se postići
uštede energije do 20 posto.

Konvektori (najčešće ventilokonvektori) podrazumijevaju lamelne izmjenjivače topline s

ventilatorom za nastrujavanje zraka na koji se prenosi toplina. Grijače površine se ugrađuju
u stropove, stjenke, ili u podove kao podno grijanje, a mogu biti izvedeni i kao paneli za
niskotemperaturno grijanje zračenjem, što je pogodno za hale i visoke prostore.

Energetski efikasni sustavi za grijanje imaju upravljačke mehanizme koji se sastoje

od programera, tajmera, termostata, optimizatora i dr. Sustav za grijanje opskrbljen
optimizatorima izuzetno je energetski štedljiv jer omogućuje uključivanje u posljednjem
trenutku još uvijek dostatnom da bi se temperatura u prostorijama na vrijeme podigla
na željenu razinu, odnosno prekid rada onog momenta kad grijanje više nije potrebno.
Reguliranjem termostata tako da se temperatura u prostoriji smanji za samo 1°C, godišnje
se može uštedjeti 7-8 posto toplinske energije.
30
SUSTAV ZA PRIPREMU TOPLE VODE

Energija potrebna za pripremu potrošne (sanitarne) tople vode predstavlja u pravilu jednu petinu
ili čak jednu četvrtinu ukupno potrebne energije u kućanstvima, odnosno jednu desetinu energije
u uslužnim objektima.

Preporuka je da se voda ne zagrijava

na temperaturu veću od 60°C,
odnosno čak za potrebe kućanstva i
većinu ostalih potrošača (osim velikih
kuhinja i sl.) nije potrebno zagrijavati
vodu na temperaturu višu od 45°C.

Konvencionalni sustavi

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Korištenje električnih grijalica vode (bojlera) je ekonomsko-energetski najnepovoljniji način
pripreme tople vode.
Ovakvi sustavi bi se trebali razmatrati u sprezi sa sunčanim sustavima, kada na lokaciji nije opravdano
koristiti ili ne postoji neki drugi izvor energije osim električne.
Smatra se da je zadovoljavajuća izolacija spremnika sloj mineralne vune debljine između 10 i 15
cm, a cijevi su dobro izolirane ako je debljina izolacijskog sloja jednaka unutarnjem promjeru cijevi.
Zbog korištenja proizvodnog sustava za pripremu tople vode van sezone grijanja, valja posebno
obratiti pažnju na odgovarajuću veličinu spremnika i automatiku sustava kako bi se izbjeglo
prečesto i kratko startanje kotlova ili drugih izvora.

Kombinirani sustav za grijanje i pripremu tople vode je energetski efikasan način

pripreme tople vode, pri čemu energetska efikasnost raste ukoliko su sustavi
odvojivi, a izolacija spremnika sanitarne tople vode i cijevi zadovoljavajuća.

Sunčani sustavi

Tipični sunčani sustav za pripremu tople

vode u kućanstvima sastoji se od sunčanih
kolektora standardne površine 3 do 4
m2 postavljenih na južno orijentirani
krov i izoliranog spremnika za toplu
vodu. Sunčani sustavi su najpogodniji
za pripremu potrošne tople vode te
grijanje bazena, no mogu se koristiti i
za dopunski sistem centralnog grijanja.
Korektno dimenzioniran sustav ovisno o
klimatološkim uvjetima može osigurati
50 do 60 posto potreba kućanstva za
toplom vodom, dok se preostale potrebe
osiguravaju nekim konvencionalnim
sustavom.

31
 Otpadna toplina

Korištenje neiskorištene (otpadne) topline iz procesa ili uređaja posebno je pogodan način za
pripremu potrošne tople vode s obzirom da je potreban nisko temperaturni izvor. U tom smislu
valja obratiti pažnju da li je moguće koristiti toplinu kondenzata iz nekih procesa, toplinu isijavanja
ili hlađenja uređaja. Povoljnima se pokazuju varijante u kojima postoji kontinuirana potreba za
rashladnom energijom, a za čiju se proizvodnju koriste električni kompresijski rashladni agregati (s
vodom hlađenim kondenzatorom), pri čemu se može koristiti otpadna toplina kondenzatora.

SUSTAV ZA VENTILACIJU I KLIMATIZACIJU

Pojam ventilacije i klimatizacije

Pojam klimatizacija prostora u sebi uključuje sve procese pripreme i distribucije zraka s ciljem
postizanja željenog stupnja ugodnosti prostora ili određenih tehnoloških zahtjeva. Dakle,
klimatizacija uključuje pripremu zraka u smislu temperature (grijanje i hlađenje), vlažnosti i
kvalitete zraka. No kada se u praksi govori o klimatizaciji prostora pod tim se pojmom prvenstveno
podrazumijeva hlađenje zraka u prostoriji, dok se ostali parametri postižu drugim procesima (npr.
grijanje radijatorima i ventilacija prirodnim prozračivanjem). Sustavi klimatizacije se slično kao i
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

sustavi grijanja mogu podijeliti na centralne i lokalne sustave.

Prirodno provjetravanje i/ili hlađenje

Kod primjene prirodnog provjetravanja, koje je i dalje daleko najčešće u kućanstvima, ali isto
tako i kod poslovnih zgrada, valjalo bi paziti da se prilikom prozračivanja prostora isključuju
sustavi grijanja ili klimatizacije kako bi se spriječilo nepotrebno gubljenje energije u okolinu. Kod
kućanstava to prvenstveno ovisi o samim korisnicima, npr. zatvaranjem ventila na radijatorima i
isključivanjem klima-uređaja, no kod poslovnih prostora to se može automatizirati.
U slučaju korištenja ventilokonvektora (ili sličnih jedinica - izmjenjivača topline) za grijanje ili
hlađenje, preporuka je korištenje tzv. mikroprekidača na prozorima koji automatski isključuju
grijanje ili hlađenje prostorije prilikom otvaranja prozora.

Centralni sustavi ventilacije i klimatizacije

Centralni sustavi ventilacije i klimatizacije podrazumijevaju pripremu zraka te potrebne rashladne

i/ili toplinske energije na jednom mjestu za cijelu građevinu ili neki njen veći dio (npr. jednu zgradu
ili jedno krilo zgrade kod većih kompleksa). Ovi sustavi se preporučuju za korištenje u potpuno ili
većinom klimatiziranim zgradama, posebno poslovnim prostorima, hotelima, trgovačkim centrima
i sličnim.
32
Centralni sustavi ventilacije i klimatizacije izvode se ili samo sa zrakom ili s vodom i zrakom kao
prijenosnicima energije. Danas se često u prostorima kombinira primjena ova dva sustava, odnosno
priprema zraka se odvija u klima-komorama, a uobičajeni transmisijski gubici/dobici se pokrivaju
ventilokonvektorima ili sličnim jedinicama.

Rashladni agregati (chiller) služe za hlađenje vode (prijenosnika energije) koja se cjevovodima
razvodi do izmjenjivača topline u ventilokonvektorima, klima-komorama i sl. Također, neke izvedbe
mogu raditi kao tzv. toplinska pumpa pa se mogu koristiti i za grijanje.

Kompresijski rashladni agregati najčešće koriste električnu energiju za pogon kompresora. Kada
se koristi električna energija za pogon rashladnih agregata, valja razmotriti korištenje spremnika
latentne topline, tzv. banki leda. Njima je moguće proizvoditi i pohranjivati rashladnu energiju
u periodima manje potrošnje i jeftinije cijene električne energije (tj. noću), te ju zatim koristiti u
periodima vršnih toplinskih potreba zgrade. Time je moguće smanjiti troškove za energiju, ali i
instaliranu snagu rashladnih uređaja.
Apsorpcijski rashladni uređaji za pogon zahtijevaju toplu ili vrelu vodu (90-140°C), paru nižih
parametara (do 6 bar) ili direktno izgaranje goriva. Apsorpcijski rashladni uređaji su povoljni ako na
lokaciji postoji priključak na centralizirani toplinski sustav ili mogućnost korištenja otpadne topline.
Ukoliko se koristi direktno izgaranje goriva (najčešće prirodni plin) prednost je smanjenje vršne

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

električne snage i potrošnje električne energije u periodima skupe energije.

Lokalni sustavi ventilacije i klimatizacije

Mali uređaji za klimatizaciju (klima-uređaji) koji se danas vrlo često koriste za lokalnu klimatizaciju
prostora, najčešće se dijele na kompaktne uređaje i tzv. split-sustave. Kada se svi dijelovi uređaja
nalaze u jednom kućištu govori se o kompaktnim uređajima (prozorski uređaji i krovni uređaji), a ako
postoje barem dvije odvojene jedinice (kućišta) govori se o split-sustavima (monosplit ili samo split
sustavi, te multi-split sustavi). Prilikom odabira uređaja ili sustava, čija je ponuda na tržištu danas
iznimno velika, preporuka je izabrati uređaj najviše energetske klase (A).

SUSTAV RASVJETE

Energetski efikasna rasvjeta u prvom redu uključuje

maksimalno korištenje dnevnog svjetla koje
je najkvalitetniji oblik rasvjete. Dnevno svjetlo
omogućuje rasvjetu ambijenta i radnog mjesta i
kontakt čovjeka s okolicom. Vjeruje se da je dugotrajan
rad pod umjetnom rasvjetom loš za psihičko i fizičko
zdravlje ljudi za razliku od rada pod dnevnim svjetlom
koje ne uzrokuje nelagodu i stres.

Karakteristično za korištenje prirodnog osvjetljenja

je da ono:

• osigurava zdravije klimatske uvjete u

prostorijama;
• omogućava veće standarde vizualne
udobnosti;
• čini prostorije vedrijima i ugodnijima za
boravak;
• štedi energiju;
• štedi novac;
• smanjuje emisije štetnih plinova u
atmosferu;
• štedi ograničene globalne izvore energije.

33
 Umjetna rasvjeta nadomješćujući dnevnu svjetlost omogućava nastavak aktivnosti na nedovoljno
osvijetljenim mjestima i tijekom noći. Umjetnu rasvjetu možemo podijeliti na opću (ambient)
koja pruža sigurnost u kretanju i omogućava obavljanje jednostavnih poslova, lokalnu (task) koja
omogućava obavljanje složenijih poslova za koje je potreban viša razina rasvjete, i ugođajnu
(accent) koja naglašava npr. strop ili zidove kako bi se stvorio poseban ugođaj u prostoriji.

Tradicionalno, do unatrag nekoliko godina, koristila se samo tzv. klasična rasvjeta odnosno klasični
izvor svjetla sa žarnom niti (žarulja), no razvojem tehnologija, na tržištu su postali pristupačni i
ostali izvori svjetla, koji su znatno efikasniji. Usporedbe radi, klasična žarulja sa žarnom niti ima
95 posto termičkog zračenja i svega 3-5 posto svjetlosnog zračenja (luminiscencija), dok moderni
izvori svjetla imaju i deset, pa i više, puta veću efikasnost, jer se temelje na drugačijoj tehnologiji
izbijanja (fluo-cijevi, fluo-kompaktne žarulje, visokotlačne natrijeve i živine žarulje, LED-rasvjeta,
halogena i natrij-ksenon žarulja). Isto tako se efikasnošću povećava i kvaliteta i trajnost žarulja, pa
tako već postoje long-life izvedbe za kućanstva od 14-16 000 radnih sati, a za specijalne potrebe
(javna rasvjeta) i duže, te se tako smanjuju troškovi održavanja. Samim razvojem rasvjete, razvijaju
se i inteligentni upravljački sustavi za racionalizaciju potrošnje (day-light system) te nove generacije
elektroničkih predspojnih naprava (prigušnica).
VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Preporuka je dakle, koristiti kompaktne

fluorescentne cijevi, puno poznatije pod
nazivom štedne žarulje u što većoj mjeri.
Energetska efikasnost štednih žarulja
je 5 do 6 puta veća od one klasičnih
žarulja, uz i do 10 puta dulji vijek
trajanja (prosječna trajnost klasičnih
žarulja je do 1000 sati, a štednih i više
od 10 000 sati).

34
Postavljanje regulatora jakosti svjetla je energetski efikasna mjera koja rezultira smanjenjem
potrošnje električne energije s jedne i povećanjem životnog vijeka žarulje s druge strane.

ENERGETSKA TROŠILA

Energetski efikasna trošila troše znatno manje energije nego standardna i preporuka je da se prilikom
kupnje obavezno vodi računa o potrošnji uređaja pri čemu je i ekonomski opravdano kupovati
uređaje energetske klase A ili eventualno energetske klase B. Stupanjem na snagu Pravilnika o
energetskom označavanju kućanskih uređaja i uredske opreme, u Hrvatskoj će biti propisano
obavezno označavanje spomenutih uređaja energetskim naljepnicama. Energetske naljepnice
su oznake energetske efikasnosti tj. potvrda kvalitete uređaja s obzirom na njihovu energetsku
efikasnost, pri čemu se uređaji prema potrošnji energije dijele na 7 stupnjeva energetske efikasnosti
označenih slovima od A do G (grupu A čine energetski najefikasniji uređaji). Energetske naljepnice
omogućuju korisnicima uređaja djelotvornu usporedbu različitih modela nekog uređaja ovisno o
energetskoj efikasnosti, godišnjoj energetskoj potrošnji i nekim važnijim radnim karakteristikama i
mogućnostima uređaja.

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

NADZOR I UPRAVLJANJE

Razvojem tehnologija javljaju se sustavi koji upravljaju potrošnjom energije u zgradama (CNUS,
SCADA). Ovim sustavima se centralizirano ili decentralizirano može upravljati rasvjetom, grijanjem,
ventilacijskim i klima sustavom, te elementima zaštite od sunca. Nadzorni sustavi također uključuju
i instalaciju alarma i nadzora zgrade, vatrodojavu, nadzor prozora i vrata, te povezivanje i dojavu
alarma. Kod takvih sustava osjetne su uštede u energiji i kratki period povrata uložene investicije.

35
 Urednik: Željka Hrs Borković, dipl.ing.arh.
Energetski institut Hrvoje Požar
Odjel za obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost

Autori: Željka Hrs Borković, dipl.ing.arh.

Mr.sc. Vesna Kolega
Vedran Krstulović, dipl.ing.str.
Mr.sc. Hrvoje Petrić
Filip Prebeg, dipl.ing.el.
Energetski institut Hrvoje Požar

Voditelj odjela za obnovljive izvore energije i energetsku efikasnost: dr.sc. Branka Jelavić

Ravnatelj: dr.sc. Goran Granić

Autori publikacije zahvaljuju se dr. sc. Jasenki Bertol-Vrček i Zavodu za zgradarstvo pri Arhitektonskom
fakultetu u Zagrebu, na stručnoj suradnji i podršci.

Lektura: Anita Filipović, prof.

VODIČ KROZ ENERGETSKI EFIKASNU GRADNJU

Grafički dizajn i prijelom: EIHP

Fotografije: Stephan Lupino, Arhiva EIHP

Karikature: Srećko Puntarić, Otto Reisinger

Tisak: AZP GRAFIS d.o.o. Samobor

Naklada: 1000 primjeraka

Publikaciju je naručilo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - Uprava za

stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektor za graditeljstvo, u sklopu provođenja
Nacionalnog energetskog programa KUENzgrada,

Izdavač: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - Uprava za stanovanje,

komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektor za graditeljstvo i Energetski institut Hrvoje Požar,
Zagreb, 2005.

Copyright: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - Uprava za stanovanje,

komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektor za graditeljstvo, Zagreb 2005.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb

UDK 624:620.9
620.9:624

VODIČ kroz energetski efikasnu gradnju

/ Željka Hrs Borković ... <et al.> ;
fotografije Stephan Lupino ... <et al.> ;
karikature Srećko Puntarić. - Zagreb :
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva, Uprava za
stanovanje, komunalno gospodarstvo i
graditeljstvo, Sektor za graditeljstvo :
Energetski institut Hrvoje Požar, 2005.
Recyclable
ISBN 953-6474-45-X (Energetski institut)

1. Hrs Borković, Željka

I. Građevinarstvo -- Energetska efikasnost

450105117