You are on page 1of 41

Univerzitet u Novom Sadu

)DNXOWHWWHKQLþNLKQDXND
Katedra za telekomunikacije i obradu signala





Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD
VNULSWD






3ULSUHPLOL
0LURVODY'HVSRWRYLü
.DUROLQD.DVDã/DåHWLü










1RYL6DG
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

 2SWL NRYODNQRNDRPHGLMXPSUHQRVD

3RMDPL]QD DMRSWL NLKWHOHNRPXQLNDFLMD


 
    
 
  


   
 
 
              

  


ima. Ovakav sistem podrazumeva prenos
     
   
      
 


        
 
   
 
 
    
   o 
 .

  
  
      

Blok šema osnovnog optiog sistema sa svetlovodima prikazana je na Slici 1.1 u


kojoj razlikujemo parove blokova izvor-korisnik i predajnik-prijemnik. Prenosni medijum
 
R QD þLMLP VH NUDMHYLPD QDOD]H RGJRYDUDMXüL SULNOMXþFL NRQHNWRUL NRML

 
   
  
          še signal
  
      
      
   
zašumljenu poruku i konvertuje je u formu potrebnu krajnjem korisniku.




 


    
 

             

  
     
smetnje elektromagnetne ili radiofrekvencijske
 

 

   
 
   
      


 

   
     
         
   
 
  
      



  
mogu se ubrojati još uvek relativno visoka cena kablova i kablovskog pribora, linijske


  
 
  
 
 
   su danas našla široku primenu u nizu aplikacija. Neki od primera
su prenos govornih signala u telefoniji, TV signala u kablovskim distributivnim sistemima
 
      
 
      
  


   
 

  oneti (CPU i periferija).

,VWRULMDWLUD]YRMRSWL NLKNRPXQLNDFLMD
 
     
  



 

   
 

komunikacije bile su one posredstvom ljudskog oka. Izvori svetlosti su bili Sunce ili vatra,
prenosni medijum vazduh, a prijemnik ljudsko oko.
 




 
     



                 šaj
               
svetlost kroz mlaz vode.

2
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

  
    
         
 

         


 fotofon. Mada je imao
 
  

 

 
 

 

Svi prethodno nabrojani sistemi imali su mali informacioni kapacitet. Glavni
   
      
        60. godine.
Ideja Alberta Einsteina poznata još od 1905 godine da se svetlost sastoji od energetskih
paketa, kasnije nazvanih fotonima GRELOD MH SUDNWLþQX SULPHQX 2YR GRVWLJQXüH SRNUHQXOR
MH LVWUDåLYDþH X QDSRUX GD SURQDÿX QDþLQ QD NRML EL VH YLGOMLYR VYetlo moglo iskoristiti kao

NRPXQLNDFLMVNL PHGLMXP , ]DLVWD QDNRQ QHNROLNR JRGLQD SRMDYLOD VX VH SUYD RSWLþND

YODNQD 6YHWORVW SXWXMH NUR] VWDNOHQD YODNQD X] SRPRü VYRMVWYD totalna


QD]YDQRJ

unutrašnja refleksija. Relacije kojima je opisano zarobljavanje svetlosti unutar ravne


 
 
  
  
    


   “
”
  
      
            -ovim
        o efektivnog medijuma za prenos

svetlosti na velike udaljenosti.


 
       
   
      
  
      
  
      
nedostatke koji su se jav  

    
  
 
1966. godine Charles Kao i Georges Hockham su utvrdili da veliki gubici u

 
  
    
  
     


 
   
  
   se gubici svetlosti koja putuje vlaknom

  
     /km na manje od 20 db/km. Stim poboljšanjem


  

   
       

 
 
 


kilometara, a ne metara kao do tada – što je bilo u



 
  
 

   
 


                 


  
  
          
 
“Corning Glass” proizvHR RSWLþNR YODNQR GXåLQH VWRWLQX PHWDUD 1976. godine ]DSRþHOR MH
HNVSHULPHQWDOQR NRULãüHQMH RSWLþNLK YODNDQD X WHOHIRQVNLP VLVWHPLPD $WODQWH L &KLFDJD
 
      
    
   


Washington, a 1988. godLQH MH SRVWDYOMHQ SUYL WUDQVDWODQVNL RSWLþNL NDEHO NRULVWHüL WDNR
 
 
 


   
  
  
 
 
  
  
    
 
     
 

popravku prekinutih opti 


 
 
  

 postavljanja. 1991.
 

     


   
  
  ke kablove i koji su u

 
  
 

!    

    




1996. god 
  
  

        


  
Tihog okeana.
Ovi po svemu posebni stakleni pramenovi, koji su tanji od ljudske kose ali po
!  
   
 
  
    


 

  


   " 
 
 
 
  


  
   
!  

   

2VQRYHSURVWLUDQMDVYHWORVWL

3ULURGDVYHWORVWL
Mada svetlost predstavlja jednu od osnovnih pre 
     !
osnovna priroda svetlosti još uvek je obavijena velom tajne. Znamo da opisujemo
  #   


  


 


  
  
     

   $
     
 

   

NDNR EL VH REMDVQLOL UD]OLþLWL HNVSHULPHQWL L RSDåDQMD 1HNDGD VH VYHWORVW SRQDãD NDR WDODV
  
    

3
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

Mnogi eksperimenti se mogu objasniti ako svetlost posmatramo kao


elektromagnetski talas vrlo v      
      
   
Frekvencije elektromagnetskog spektra su prikazane na slici    
            svetlost (optika) koristi se
 
   o frekvencije u infracrvenom, vidljivom i XOWUDOMXELþDVWRP
 

   
        
   
 
u ovim frekvencijskim opsezima. Vidljiva svetlost se prostire od 0.4µm (plava boja) do
0.7µm (crvena boja). Vlakna od kvarcnog stakla nisu dobri prenosioci svetla u vidljivom
delu spektra. ZERJ QMLKRYRJ YHOLNRJ VODEOMHQMD PRJXüL VX VDPR NUDWNL SUHQRVQL SXWHYL
  
   
      
       
infracrvenom delu imam    
          

        µm, 1.3 µm i 1.55 µ   
nazivamo  
     .
0DGD VYHWORVQL WDODVL LPDMX PQRJR YHüX XþHVWDQRVW RG UDGLR WDODVD RQL se
povinuju istim zakonima i dele mnoge karakteristike. Svi elektromagnetski talasi imaju
                   
elektromagnetski talasi putuju brzinom od 3⋅108m/s 2YD EU]LQD D REHOHåDYDPR MH sa c,
RGJRYDUD EU]LQL SURVWLUDQMD WDODVD X DWPRVIHUL 8 þYUVWRP PDWHULMDOX RYD EU]LQD VH

UD]OLNXMH L ]DYLVL RG PDWHULMDOD L JHRPHWULMH YRGHüH VWUXNWXUH 7DODVQD GXåLQD VYHWORVQRJ

snopa je data kao


v
= (1)
f
gde je v brzina snopa, a f QMHJRYD IUHNYHQFLMD )UHNYHQFLMX RGUHÿXMH L]YRU VYHWORVWL
i ona se ne menja kada svetlost prelazi iz jednog materijala u drugi. Umesto toga, razlika u
EU]LQL SURVWLUDQMD X GYH VUHGLQH L]D]YDüH SURPHQX WDODVQH GXåLQH X VNODGX VD JRUQMRP

MHGQDþLQRP 6WRJD VHP DNR QLMH GUXJDþLMH QDJODãHQR XYHN NDGD SRPLQMHPR QHNX WDODVQX

GXåLQX PLVOLPR QD QMHQX YUHGQRVW X VORERGQRP SURVWRUX 7DNR QD SULPHU DNR LPDPR

izvor svetlosti na 0.8 µP X]LPDMXüL GD MH X VORERGQRP SURVWRUX v = c dobijamo frekvenciju


od 3.75⋅1014 H] 5HFLSURþQD YUHGQRVW RYH IUHNYHQFLMH RGJRYDUD SHULRGX RYH RVFLODFLMH RG
2.67⋅10-15 s, ekstremno kratkom vremenskom intervalu.
Talasna priroda svetlosti se koristi da bi analizirali kako svetlost putuje kroz
RSWLþNR YODNQR 5H]XOWDWL RYDNYH DQDOL]H GDMX uslove koji moraju biti ispunjeni da bi

YODNQR YRGLOR VYHWORVW NDR L EU]LQH RGJRYDUDMXüLK SURVWLUXüLK WDODVD

3RQHNDG VYHWORVW VH QH SRQDãD NDR WDODV YHü NDR GD VH VDVWRML RG PQRãWYD PDOLK

þHVWLFD NRMH ]RYHPR fotonima. Energija jednog fotona je data sa


W fotona = hf (2)
gde je h = 6.626⋅10-34 Js i zove se Plankova konstanta 1HPRJXüH MH SRGHOLWL WDODV
QD GHORYH PDQMH RG IRWRQD 8RELþDMHQR VQRS VYHWORVWL VH VDVWRML RG RJURPQRJ EURMD IRWRQD

µW na površini detektora u toku 1 s na


1D SULPHU X VOXþDMX LQFLGHQWQH RSWLþNH VQDJH RG 

WDODVQRM GXåLQL RG  µP EURM IRWRQD MH SULEOLåQR ⋅10


12
što se u periodu od 1 ns
proporcionalno smanjuje na 4000 fotona. Najosetljiviji prijemnici mogu detektovati
radijaciju od svega nekoliko fotona!
ýHVWLþQD SULURGD VYHWORVWL REMDãQMDYD QDþLQD QD NRML VH VYHWORVW JHQHULãH RG VWUDQH

 
          
 

              


svetlosti.

4
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


 
  

    
  

0HWRGJHRPHWULMVNHRSWLNH

 
              
 
QD DGHNYDWDQ QDþLQ DNR SUHWSRVWDYLPR GD VH VYHWORVQD HQHUJLMD SURVWLUH GXå XVNH SXWDQMH
koju nazivamo ]UDNRP .DNR VH RYL ]UDFL NRULVWH GD RSLãX RSWLþNH HIHNWH X] SRPRü
        geometrijska optika. Mada zraci zaista
                
energije svetlosnog sn           
je reflektovan od prepreke, a podrazumeva se da se energija svetlosnog talasa prostire
         
                   
Odnos brzina prostiranja svetlosnog zraka kroz vakuum i kroz neku drugu sredinu se
naziva indeks prelamanja te sredine:
v
n= ,
c
(3)
gde je c – brzina svetlosti u slobodnom prostoru.

Za vazduh i ga         c, stoga imamo da je


n ≅                      
                  
koje koris         !      
          1. daje vrednosti indeksa prelamanja
za niz materijala. Pošto indeks prelamanja zavisi od niza parametara (temperatura, talasna
 

      
        
  

  
su dovoljno bliske stvarnim vrednostima tako da se na osnovu njih mogu sprovesti
 
      
 


5
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


 
 


 
  

 
  


  
 
Vazduh 1.0
Voda 1.33
Etil alkohol 1.36
Kvarcno staklo ≅1.5
Indijum fosfat 3.21
Galijum arsenid 3.35
Silicijum 3.5
Aluminijum galijum arsenid 3.6
Germanijum 4.0

1D UD]GYRMQRM SRYUãLQL VUHGLQD UD]OLþLWLh indeksa prelamanja, Snel-ov zakon


definiše odnos upadnog i prelomljenog ugla svetlosnog zraka kao
n1 sin φ1 = n2 sin φ2 , (4)
JGH VX SDUDPHWUL MHGQDþLQH REMDãQMHQL QD VOLFL 

 
   

  
  
     QRM SRYUåLQL GYH VUHGLQH UD]
UD]OOL LWLK

LQGHN
LQGHNVVD SUHOD
SUHODPPDQ
DQMMD

 
     
           
manjeg indeksa prelamanja (n1>n2) imamo da sa porastom upadnog ugla φ1 raste i
prelomljeni ugao φ2 svetlosnog zraka. Pošto je ugao φ2 uve
   φ1, ugao φ2  
  ° od ugla φ1. 
 φ1=φc je onaj koji dovodi do prelamanja tako da se
svetlosni zrak ne prelama u drugu sredinu (Bruster-ov ugao). Ako je upadni ugao φ1

   φc 
                 

 
          
     
  
    
 
 

2SWL NRYODNQRNDRVYHWORYRG
 
       tura koja se sastoji  
    
unutrašnjeg, koji se naziva jezgro, i spoljašnjeg, koji se naziva  (slika 1.4). Slojevi
             
    

    s prelamanja i to indeks prelamanja u jezgru n1,    

       n2      !    
   
  
      
           
 
 
   
 š jednim slojem od polietilena. Taj spoljašnji sloj se

6
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

naziva primarna zaštita L QHPD XWLFDMD QD RSWLþNH NDUDNWHULVWLNH YODNQD QH XWLþH QD SUHQRV
svetlosnog signala).

 DEOOD ² ' L S
 
   NRJ NDE SRRSUH QL SUHVHN EH] S 
  D

Opt   X NRMHP MH LQGHNV SUHODPDQMD X MH]JUX L RPRWDþX NRQVWDQWDQ L


  
 
   
  

 
  
raspodele indeksa prelamanja – profil indeksa prelamanja i takva vlakna se nazivaju
vlakna sa skokovitim indeksom prelamanja, step indeks vlakna. Iako su ova vlakna
najjednostavnija za analizu i proizvodnju, brzina prenosa informacija kroz njih je
            

Pre nego što se definiše princip totalne unutrašnje refleksije u vlaknu, treba
definisati pojam normalizovane razlike indeksa prelamanja ∆ (normalized refractive index
difference) i 
  (numerical aperture).
8 VOXþDMX RSWLþNLK YODNDQD GD EL VH UHDOL]RYDR SULQFip potpune unutrašnje
refleksije UD]OLND LQGHNVD SUHODPDQMD MH]JUD L RPRWDþD MH YUOR PDOD (n1≈ n2), te se definiše
normalizovana razlika indeksa prelamanja ∆ kao
n − n2 n − n2
2 2

∆= 1 2
≈ 1 . (5)
2n1 n1
Poznato je da je za potpuno odbijanje svetlosnog snopa u jezgro vlakna
neophodno da n1 EXGH YHüH RG n2 ãWR ]QDþL GD MH YUHGQRVW ∆ XYHN SR]LWLYQD 9HüLQD
YODNDQD NRMD VH NRULVWH X WHOHNRPXQLNDFLMDPD LPDMX WLSLþQH YUHGQRVWL LQGHNVD ∆ L]PHÿX
0.28% i 2.1%.

 
  
      
   P LLQQGHNVRP SUHODPDQ
  SUHODPDQMMD

Na slici 1.5 prikazan je svetlosni snop koji nailazi na ulaz vlakna sa skokovitom
promenom indeksa prelamanja pod uglom θ0 u odnosu na osu vlakna i koji se zatim
 

    θ       -ovog zakona se
 
                 
 
    
     
      θ ≤ n0 2∆ gde je n0=1
indeks prelamanja za vazduh.    
 iz datog izraza da sa porastom
indeksa ∆      θ, a samim tim i sposobnost vlakna da prihvati svetlost.

7
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

     
                  
    
  
  

 (apertura) vlakna (NA L PRåH
se izraziti kao
NA = n12 − n2 2 ≈ n1 2 ∆ . (6)

9ODNQR VD YHüLP NA PRåH GD SULNXSL YHüX NROLþLQX VYHWORVWL RG RQH VD PDQMLP


NA 8 SUDNVL MH QXPHULþNL RWYRU XJODYQRP YHRPD PDOL NA = 0.1- 0.3). To je zbog toga
ãWR SRUDVWRP QXPHULþNRJ RWYRUD UDVWH EURM VYHWORVQLK ]UDND NRML PRJX GD XÿX X VYHWORYRG
7L ]UDFL VH NUR] YODNQR SURVWLUX SRG UD]LþLWLP XJORYLPD WLPH SUHOD]H UD]OLþLWH SXWDQMH L
WDNR QD NUDM YODNQD VWLåX X UD]OLþLWLP YUHPHQVNLP WUHQXFLPD 8VOHG WRJD GRlazi do širenja
LPSXOVD ãWR QHSRYROMQR XWLþH QD LQIRUPDFLRQL NDSDFLWHW VDPRJ VYHWORYRGD
3RVPDWUDMXüL VOLNX  PRJOR EL VH ]DNOMXþLWL GD ELOR NRML VQRS NRML VH GRYHGH QD
SRþHWDN YODNQD SRG XJORP θ ≤ n1 2∆ PRåH GD VH SUHQHVH RSWLþNLP YODNQRP 0HÿXWLP

QHãWR VWURåLMD DQDOL]D NRMD VH ED]LUD QD SULPHQL 0DNVYHORYLK MHGQDþLQD L XYDåDYD WDODVQX
θ,
SULURGX VYHWORVWL SRND]XMH GD MH SUHQRV PRJXü VDPR ]D RGUHÿHQ EURM GLVNUHWQLK XJORYD
takozvanih modova [1]. Ukupan broj modova u vlaknu sa skokovitom promenom indeksa
SUHODPDQMD VOLND  PRåH VH RGUHGLWL QD RVQRYX L]UD]D

 2πn1a 
2

N ≈ ∆  , (7)
 λ 
gde je a SROXSUHþQLN MHzgra, i λ WDODVQD GXåLQD SUHQRãHQH VYHWORVWL 1SU X YODNQX
VD VNRNRYLWLP LQGHNVRP SUHODPDQMD SUL SROXSUHþniku jezgra a=50 µm, ∆=2.1% i n1=1.48,
oko 2600 (taþQLMH  
     

   λ=1300 nm. Na


   λ=850   
      N=   
modova diktira ukupni propusni opseg ovakvog vlakna, stoga se njihov broj mora
kontrolisati.

3RODUL]DFLMDVYHWORVQRJVQRSD



  

 
 
  
   

  
 
    
     
 
   
brzina L VODEOMHQMH SURSDJLUDMXüHJ WDODVD 'UXJL SUDYDF MH SUDYDF VDPRJ YHNWRUD HOHNWULþQRJ
polja. Slika  SRND]XMH RGQRV YHNWRUD HOHNWULþQRJ SROMD E i pravca prostiranja ravnog
WDODVD WDODVD NRML LPD LVWX ID]X X VYLP WDþNDPD MHGQH UDYQL  7DODV SXWXMH GXå z pravca, a
YHNWRU HOHNWULþQRJ SROMD MH XVPHUHQ GXå x SUDYFD (OHNWULþQR SROMH NRMH MH XVPHUHQR VDPR
GXå MHGQRJ SUDYFD VH QD]LYD linearno polarizovano MHU MH XYHN XVPHUHQR GXå MHGQH LVWH
linije.

    SU
 
     PD HOHNWUL 3R SR
SUDDYFD L LLP SROOMH SR
SROODUL]R
DUL]RYYDQR GXç SU
SUDDYFD
z x

y
 
             
                
        y pravca. Konkretni smer i pra     
              

8
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

 

     
  
  z pravca, jedan
polarizovan u pravcu x, a drugi u pravcu y ose. Ova dva talas      

drugoga zbog njihove ortogonalne polarizacije. Termin mod tako   
  
    
             
ortogonalna moda su dva moda ravnih talasa na neogran    
           
   xy ravni pod nekim uglom u
odnosu na x odnosno y   
   
   
      
svoje x i y komponente, tako da je ovo polje jednostavna kombinacija dva upravo opisana
moda.
Talas je nepolarizovan     
   
 
    
  
 
      
   
 
.DR ãWR VPR YLGHOL X SUHWKRGQRP RGHOMNX X YRGHüRM VWUXNWXUL NDNYD MH GLHOHNWULþQL
VYHWORYRG PRåH SRVWRMDWL SXQR PRGRYD 3RODUL]DFLMD MH VDPR MHGQD RG UD]OLND PHÿX
modovima u svetlovodu.

7LSRYLRSWL NLKYODNDQD


        

 

   na kao i od prirode svetlosnog zraka emitovanog u vlakno. Na
   
     








  
     
  
 

• 
   NRG NRMLK VX L MH]JUR L RPRWDþ L]UDÿHQL RG

dopiranog SiO2, odlikuju se malim gubicima, velikim propusnim


  
    
      
vlakna u telekomunikacionim sistemima.

• 
  NRMD VX FHOD QDþLQMHQD RG SODVWLþQH PDVH L RGOLNXMX VH
velikim pr
         
malim propusnim opsegom. Karakterišu ih relativno niske cene, ali i
 
                 
 
            

         


 

• PCS (Plastic-Clad-Silica       


dopiranog SiO2             
su kompromis prethodna dva tipa.

1DMþHãüD SRGHOD RSWLþNLK YODNDQD VH YUãL SUHPD EURMX PRGRYD NRML VH SURVWLUX
kroz jezgro. Na osnovu ove osobine razlikujemo:

• multimodna (multimode fiber MM) NUR] þLMH VH MH]JUR SURVWLUH YLãH


PRGRYD VWRWLQH þDN L KLOMDGH L

• monomodna (single-mode fiber SM), kUR] þLMH VH MH]JUR SURVWLUH VDPR


jedan mod.

0XOWLPRGQD YLåHPRGQD YODNQD

0XOWLPRGQD RSWLþND YODNQD VH SURL]YRGH X UD]OLþLWLP GLPHQ]LMDPD RSLVDQLP NDR

50/125, 62.5/125 i 100/140 3UL WRPH SUYL EURM RSLVXMH SUHþQLN MH]JUD WH YLGLPR GD PRåH
biti 50 µm, 62,5 µm ili 100µm, dok je SUHþQLN RPRWDþD X SUYD GYD VOXþDMD 125 µm, a u

9
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

treüem 140 µm (slika  



 
 


       


      µm. S        

svetlosti       
          
            
     
    
   
     
    
   
  
 
 
         
  
               
 


    3
 
   H GLPHQ
QH GLPHQ]]LMH MH]JUD L RP
RPRRWD D R
RSSWL NLK YYOODNDQD GLPHQ]LMH VX X P
µ

.DGD MH GL]DMQ PXOWLPRGQLK YODNDQD X SLWDQMX UHãHQMH MH QDÿHQR X SRJRGQRP


projektovanju profila indeksa prelamanja i to:

• 
     
    
   (step – index
multimode fiber SI), gde dolazi do nagle promene indeksa prelamanja na

    
 


• 
      
    
  (graded –
index multimode fiber, GI ili GRIN), gde dolazi do postepene promene

       
 
  e radijalno ta vrednost

       
       



     


 
 NR YODNQR VD JU
JUDG
DGLMHQWQLP
LMHQWQLP LLQ
QGHN
GHNVVRP SUHODPD
SUHODPDQQMD

SI vlakna se koriste u sistemima sa malim rastojanjima i ne previše zahtevnim


 
   
     
 
  
   
  
    
     
    
     
  
  
     
     
 jezgra prostire po
više putanja tj. modova 2GDYGH L SRWLþH QD]LY multimodna vlakna 0RG QDMQLåHJ UHGD MH
RQDM NRML VH SURVWLUH GXå RVH MH]JUD WLPH SUHOD]L QDMNUDüL SXW L VWLåH SUYL QD NUDM YODNQD

10
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

0RG QDMYLãHJ UHGD SUHOD]L QDMGXåX L]ORPOMHQX SXWDQMX RG SRþHWND GR NUDMD YODNQD L VWLåH VD

YUHPHQVNLP ]DRVWDWNRP QD NUDM YODNQD 9UHPH SURSDJDFLMH RVWDOLK PRGRYD MH L]PHÿX RYD

GYD HNVWUHPQD VOXþDMD .DGD VH PRGRYL QD L]OD]X YODNQD VXSHUSRQLUDMX HIHNWLYQD ãLULQD

LPSXOVD SRVWDMH PQRJR YHüD RG RQH QD XOD]X GRN MH DPSOLWXGD RSWLþNRJ LPSXOVD QD L]OD]X

oslabljena.
Uzrok slabljenja impulsa jeste energija koja se gubi i pretvara u toplotu prilikom
SURSDJDFLMH PRGRYD GRN SURãLUHQMH LPSXOVD SUHYDVKRGQR SRWLþH ]ERJ þLQMHQLFH GD PRGRYL

SUHOD]H UD]OLþLWH SXWDQMH VWRJD QD NUDM YODNQD VWLåX X UD]OLþLWLP WUHQXFLPD ãWR UH]XOWXMH

vremenskom disperzijom (proširenjem) impulsa.



 
   
       NR YYOODNQR VVD
   D VN
VNRRNR
NRYYLWLP D L JU
JUDDGLMHQWQLP F
LQGHN
LQGHNVVRP
SUHODPDQ
SUHODPDQMMD NDR L
NUR] PRQRPRG
PRQRPRGQ QR

 

Multimodni prenos kroz vlakno sa skokovitim indeksom prelamanja predstavlja


 
    
            
do 5 NP 3UHþQLN MH]JUD MH QDMþHãüH X RSVHJX RG  µm do 970 µm, a vlakna se proizvode
od stakla, plastike ili PCS-a.
'D EL VH L]EHJOR QHSRåHOMQR ãLUHQMH LPSXOVD QD L]OD]X YODNQD VD VNRNRYLWLP
LQGHNVRP SUHODPDQMD SURMHNWRYDQR MH YODNQR NRMH MH QDãOR PQRJR YHüX SULPHQX X
telekomunikacijama. To je vlakno sa gradijentnim indeksom prelamanja (GI ili GRIN-
vlakno, Graded Index Fiber).
Multimodna vlakna sa gradijentnim indeksom prelamanja su tako projektovana da
PRGRYL NRML SUHOD]H NUDüL SXW LPDMX PDQMX EU]LQX GRN RQL þLMD MH SXWDQMD GXåD YHüX EU]LQX
Ovo je postignuto izmenom profila indeksa prelamanja jezgra, koji kod ovih vlakana ima
oblik kao na slici 1.8. Indeks prelamanja na osi vlakna je isti kao kod vlakna sa skokovitim
indeksom prelamanja n1, D ]DWLP SRVWHSHQR RSDGD GR UD]GYRMQH SRYUãLQH L]PHÿX MH]JUD L
RPRWDþD SR ]DNRQX
g
r
n = n1 1 − 2∆  . (8)
a
Parametar g X JRUQMRM MHGQDþLQL GHILQLãH REOLN SURILOD LQGHNVD SUHODPDQMD =D
g→ \ dobija se skokoviti profil indeksa prelamanja, a za g = 2 kriva koja odgovara
paraboli. U praksi, parametar g je oko vrednosti 1.92, a profil indeksa prelamanja je vrlo
blizak paraboli.

11
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

Na razdvojnoj površini jezgro– r=a) koeficijent n poprima vrednost


n = n2 = n1 1 − 2∆ .  
 ∆ mala, n2 ≈ n1(1-∆     
 ∆  
napisati u obliku ∆ ≈ (n1 – n2)/n1 kao što je definisano izrazom (7).
Pošto se indeks prelamanja kod vlakana sa gradijentnim indeksom prelamanja


              

   
jezgro pod oštrim uglom, nego na nain koji je prikazan na slici 1.9c. Usled ovakvog
 
       
     
     


   
      

        
      
       smanjuju proširenje impulsa
             
! "  


      

 
        
#
Vlakno kojim se prenosi samo jedan mod naziva se monomodno ili jednomodno vlakno
(single mode fiber).
Multimodna vlakna sa gradijentnim indeksom prelamanja koriste se u prenosnim
sistemima srednjih rastojanja i srednjih zahteva za propusnim opsegom. Cena im je
prihvatljiva. Proizvode se sa karakteristikama 50/125, 62.5/125 i 85/125, uglavnom od
stakla, vrlo retko od plastike. Široku primenu imaju u instalacijama kao što su lokalne
    #
 $%&        # 


# 
 
  NA, propusni opseg i robusnost pri instalaciji sa
puno krivina.

0RQRPRGQD MHGQRPRGQD YODNQD

  
 
 
      
   
 
       
 2πn1 a 
2

N ≈ ∆  , (9)
 λ 
   
                ∆ i
 
  a                     
vlakno. Monomodni svetlovod se dobija kada je ispunjen uslov [2]
a 0.27 .
< (10)
λ n1 ∆
Vlakno koje zadovoljava gornju nejednakost u stanju je da prenese samo jedan
mod i zbog toga se naziva monomodno (jednmodno) vlakno. Talasna du    
vlakno postaje monomodno naziva se   
  λcut (fiber’s cutoff
wavelength) .DGD VH VYHWORVW NUR] PRQRPRGQR YODNQR SURVWLUH LVSRG JUDQLþQH
frekvencije, monomodno vlakno se ponaša kao multimodno vlakno sa skokovitim
indeksom prelamanja koji prenosi dva do tri moda. Uslov monomodnosti ostvaruje se za
 
       d 10 µm. Monomodna vlakna u suštini uvek prenose dva
  
    
                     
m          
              
tretirati kao jedan jedinstveni mod. Tek u novije vreme, za sisteme sa ekstremno velikim
         
  
             
        
        
 
                    
multimodna vlakna. Kod monomodnih vlakana se pored profila indeksa prelamanja
(slika 1.10) specificira i 
(slika 1.11). Konvencionalna vlakna imaju
standardan profil indeksa prelamanja tzv. matched clading design MCD,  

multimodnih vlakana sa skokovitim indeksom prelamanja (slika 1.10a).
Nasuprot tome, postoji i drugi vid raspodele indeksa prelamanja koji se javlja u
tzv. deppresed cladding design DPS vlaknima

     ojan. Unutrašnji
         
    n3,          


12
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

    2 (kvarca) n2 


         
   

     
    1 (slika 1.10b). Pored prikazanih, postoje

        
         
tehnike.

 

             

.RG PRQRPRGQLK YODNDQD XPHVWR SUHþQLND MH]JUD pogodnije je koristiti


parametar poznat kao 
ili spot vlakna. Ovo iz razloga što je kod monomodnih
vlakana zbog višeslojne strukture teško precizno definisati jezgro vlakna, dok sa druge
strane imamo neuniformnu (neravnomernu) raspodelu intenziWHWD VYHWORVWL SR SRSUHþQRP
SUHVHNX YLãH VORMHYD YODNQD 1DMYHüL LQWHQ]LWHW VYHWORVWL MH X RNROLQL RVH YODNQD L RSDGD
NDNR VH SULEOLåDYDPR RPRWDþX .RG YHüLQH PRQRPRGQLK YODNDQD SURPHQD LQWHQ]LWHWD

         usovom zvonastom krivom
(slika 1.11).

13
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


  
 






    
   
   





 
 
   /e2 = 0.135 –tinu maksimalne
vrednosti, naziva se 
  L R]QDþDYD VH VD ω0. Analogno ovome 2ω0
predstavlja 
 
3UHþQLN MH]JUD PRQRPRGQRJ YODNQD MH PQRJR PDQML RG SUHþQLND RPRWDþD L L]QRVL

8-9 µP GRN MH RPRWDþ SUHþQLND  µm. (slika  


   
  

         nom sa osom talasovoda, po putanji
    

            
  
kao i vremenska disperzija.
!"   
 "
         
      enja ″idealnog vlakna″ još uvek u toku. Danas se prema ITU-T
#  " " 
 "   
$
• Non-Dispersion-Shifted fiber (NDSF), G.652;
• Dispersion-Shifted fiber (DSF), G.653;
• Non-Zero Dispersion-Shifted fiber (NZ-DSF), G.655;
%   
     
 "
   "
    "     %"   #   "
  
           
         
QD RGUHÿHQLP WDODVQLP GXåLQDPD NRML VX LVWRULMVNL SRVPDWUDQR MHGDQ SR MHGDQ ELOL
            C – Conventional
Band) i 1600 nm (L – Long Band), prikazanim na slici 1.12.

14
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


 
 NL SUR]RUL

 
  
   
  

-  

prenosu upotrebom multimodnih vlakana. NDSF monomodna vlakna (G.652), koja se
                      
 
  u (1310 nm) gde im je hromatska disperzija1 

  

    
 
 
 
 
       
   ! "  "  "   
   #$ !%
 
"    "  "  


  
 &   


"  "  "    &
   '( 

     


 "    " ! )*
% "  #$       

   "  
"zijom na maksimalnih 10 Gbit/s (STM-64). Donekle ovaj
problem se rešava kompenzatorima disperzije (Dispersion Compensators) ili savremenim
"
  " 
 "% 
"  "    
 + 


       
 
  
 
 
 !"# 
      

    

   $!!%  &

  

 
  


  
  
     


 
'   
 $!!%  kazalo se u aplikacijama kakva je multipleks po talasnim
'

()#     
 

  
 

(Four Wave Mixing – 4WM ) za koje ne postoji efikasna kompenzacija.
*   

 +,   !!# 
 
 
potrebe DWDM aplikacija.
Cilj ovog dizajna bio je da se proizvede vlakno koje ima malu, ali ne nultu, disperziju u
$!!%   
$--  
    


 
pokazuje efikasnom u suzbijanju 4WM nelinearnih efekata.

6ODEOMHQMHLJXELFLXRSWL NRPYODNQX

   
        
  
   

 
    
 
     
 


      
    ka 1.13). Amplituda ulaznog impulsa Pi
           T od brzine signaliziranja na ulazu.


 
  
   
 
  
  NRJ YODN
DNQD
QD

1
Videti Disperzija str. 20

15
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

Ako se teoretski pretpostavi da širina propusnog opsega vlakQD QLMH RJUDQLþHQD


trajanje impulsa ostaje nepromenjeno prilikom prenosa, dok amplituda izlaznog signala Po
postaje manja od amplitude signala na ulazu, Pi , kao posledica apsorbcije i rasejanja
VYHWORVWL GXå YODNQD 2YDM SURFHV GHILQLãH JXELWNH X RSWLþNRm vlaknu. Gubici se definišu
NDR RGQRV HQHUJLMH VLJQDOD QD L]OD]X L XOD]X X YODNQR D L]UDåDYDMX VH X GHFLEHOLPD [dB].
Pošto je energija impulsa jednaka površini impulsa, a trajanje impulsa nepromenjeno,
VODEOMHQMH VH PRåH L]UD]LWL SUHNR RGQRVD DPSOLWXGD Vignala na izlazu i ulazu vlakna
Wo PT P
α = −10 log = −10 log o = −10 log o [dB ] . (11)
Wi PT
i Pi
Pošto je Po < Pi  NROLþQLN SRG ORJDULWPRP MH QHJDWLYDQ EURM 'D EL α bilo
pozitivno, stavlja se znak – LVSUHG þLQLRFD  /RJDULWPL VH NRULVWH L] SUDNWLþQLK UD]ORJD MHU
VH QD WDM QDþLQ ODNãH RGUHÿXMH XNXSQR VODEOMHQMH GXå WUDVH NRMD VH VDVWRML RG YLãH GHRQLFD
Lako se pokazuje da je ukupno slabljenje jednako zbiru slabljenja po deonicama. Pošto
JXELFL VPDQMXMX XNXSQX HQHUJLMX VLJQDOD QD XOD]X X SULMHPQLN UD]XPOMLYR MH GD MH SRåHOMQR
gubitke sPDQMLWL QD PLQLPXP $QDOL]LUDMPR XVOHG þHJD GROD]L GR JXELWDND XQXWDU YODNDQD
.DR ãWR MH X SUHWKRGQRP RGHOMNX YHü QDSRPHQXWR QDMPDQMH VODEOMHQMH XQXWDU
RSWLþNRJ YODNQD MH X RSVHJX WDODVQLK GXåLQD RG  nm (0.7 µm) do 1600 nm (1.6 µm)
(slika 1.14).
6OLND  6ODEOMH
6ODEOMHQQMH X R
RSSWL NRP YO
YODDNQX X IX
IXQQNFL
NFLMML WWD
DODVQH GXçLQ
GXçLQHH

  
    [dB/km] (pri tome se smatra da su gubici
 
         
       
 
konvencionalna  
 
a” prenosa  

        
   
          
 
 
    


 
    
 
 
     !       
indeksa prelamanja koriste se za
  "
  
  
 
"   
    
      # 
 
  "
 

 
"         
 
  "
  
  
 
"

! 
   
$     
  $      1.14
jeste
A
α (dB / km) = + B + C (λ ) . (12)
λ4
%
 $
     $  
      λ, konstanan

    
  & 
     &
 '  
 $
 suje
   
#  
     


16
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

( $  
  $   
  &
  )  
  rasejanje,
gubici usled savijanja i apsorpcija.
 
    
    
     
  
tipove
vlakana.

  
 
 
 
    LWH WWLLSRYH YO
YODDND
NDQQD

Tip vlakna Materijal Tip indeksa λ[µm] Dimenzije Slabljenje Širina


prelamanja vlakna [dB/km] propusnog
[µm] opsega
MHzkm
Multimodno staklo skokovit 800 62.5/125 5.0 6
Multimodno staklo skokovit 850 62.5/125 4.0 6
Multimodno staklo gradijentni 850 62.5/125 3.3 200
multimodno staklo gradijentni 850 50/125 2.7 600
multimodno staklo gradijentni 1300 62.5/125 0.9 800
multimodno staklo gradijentni 1300 50/125 0.7 1500
multimodno staklo gradijentni 850 85/125 2.8 200
multimodno staklo gradijentni 1300 85/125 0.7 400
multimodno staklo gradijentni 1550 85/125 0.4 500
multimodno staklo gradijentni 850 100/140 3.5 300
multimodno staklo gradijentni 1300 100/140 1.5 500
multimodno staklo gradijentni 1550 100/140 0.9 500
multimodno plastika skokovit 650 485/500 240 5 680
multimodno plastika skokovit 650 735/750 230 5 680
multimodno plastika skokovit 650 980/1000 220 5 680
multimodno PCS skokovit 790 200/350 10 20
monomodno staklo skokovit 650 3.7/80 ili 10 600
125
monomodno staklo skokovit 850 5/80 ili 125 2.3 1000
monomodno staklo skokovit 1300 9.3/125 0.5 ∗
monomodno staklo skokovit 1550 8.1/125 0.2 ∗

5DVHMDQMH

Na slici 1.15a su prikazane nepravilnosti u struk  


  

  
         
          

 
  
       
    
 -
           e svetlosti. Rasejani svetlosni zraci se
-
  
       
   
      

unutrašnje refleksije. Usled toga, neki zraci prelaz         


prostiru se unazad, ka izvoru. Ni jedni ni drugi ne stignu do prijemnika, tako da energija na
kraju vlakna postaje manja nego što je bila na njegovom ulazu.

17
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


  
  
  
    
 NRP YYOODN
DNQQX

 
        -evo rasejanje, koje je u
       A/λ4, gde je A koeficijent Rayleigh-evog rasejanja.
  
  


      
   
                    
  
    
      
      

 

rasejava u svim pravcima (slika 1.15b). Ovo je proces potpuno ekvivalentan procesu
  
 
           kome se najefikasnije rasejava
 
        
  
 


 
  
HYR UDVH
UDVHMD
MDQMH
QMH NRMH Q
QDDVW
VWDDMH X
XVVOHG PLNU
PLNURRVNRSVNLK QHKRP
QHKRPRRJHQR
JHQRVVWL X VDVWD
WDYYX
VW
VWDDNOD

  
        
teleko

           
  
   -
evog rasejanja najmanji.

*XELFLXVOHGVDYLMDQMDYODNQD

'D EL SUHQRV RSWLþNLP YODNQLPD LPDR ãLURNX SULPHQX QHRSKRGQR MH GD VH YODNQD


prilagode raznim spoljašnjim uticajima. Promena geometrije vlakna usled savijanja dovodi
do promene ugla prelamanja, a kao rezultat toga neki svetlosni zraci se ne reflektuju nazad
X MH]JUR QHJR SUHOD]H X RPRWDþ WR VH GHãDYD NDGD MH SROXSUHþQLN NULYLQH WROLNR YHOLN GD
ugao pod kojim se sv 
 
       1.16a , a drugi se
         
      1.16b. Energija signala na izlazu
vlakna kao i pri rasejanju, postaje manja nego na ulazu u vlakno.

18
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


  3RJ ]UDND L] MH]JUD X RP
  
   RPRRWD XVOHG VD
VDYL RSWWL NRJ YODNQD
YLMMDQMD RS


 
 
 
     
  
   
  


   
 




 

 

 

  


 
  
    
 
    
  
javljaju nazivaju se gubici usled makrosavijanja         
  !  "   
   #λ).
U vlaknima sa gradijentnim indeksom prelamanja, viši modovi koji se prostiru
blizu razdvojne površine jezgro-         φ1 tako da oni najlakše
“pobegnu” iz vlakna prilikom savijanja $       %


    
      &   &      
spiralno umotano.

Pored pomenutih gubitaka usled makrosavijanja, postoje i gubici usled


mikrosavijanja   
       
    
nekoliko milimetara, amplitude nekoliko mikrona (slika 1.17).

 


 
 
  
 


Do mikrosavijanja uglavnom dolazi usled grešaka tokom proizvodnje kabla,


 
 

  
    
  
postavljanja vlakana u kablove, kao i širenja i skupljanja delova vlakna usled nejednakih

                

 

         
Mikrosavijanja su u multimodnim vlaknima nezavi      
    

B X MHGQDþLQL   0HUHQMD VX SRND]DOD GD MH
vlakno 62.5/125 najotpornije na mikrosavijanja, dok je vlakno 85/125 najosetljivije.
U monomodnim vlaknima mikrosavijanje zavisi od tDODVQH GXåLQH 6D SRUDVWRP
talasne duåLQH UDVWH SUHþQLN PRGD VOLND   D WLPH L JXELFL XVOHG PLNURVDYLMDQMD

19
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


 
 

     3   

 
     


 




$SVRUSFLMD

Posle rasejanja, apsorpcija predstavlja drugi osnovni mehanizam gubitka svetlosti


X RSWLþNLP WDODVRYRGLPD 8VOHG DSVRUSFLMH VYHWORVW VH SUHWYDUD X WRSORWX D WLPH VH
  

    
     
     
 
 
     
  
   
   
     
 
       

      
  
         
   
  
     
 
molekule vode u staklu. Nivo apso  
       
 

             λ X MHGQDþLQL  
Razlikujemo ultra-violetnu (UV) i infra-crvenu (IC) apsorpciju.

 
   
  
  
  
       
 





     
  

'LVSHU]LMD


    
              

ãWR YHüLP EU]LQDPD GUXJLP UHþLPD GD LPDMX YHOLNX širinu propusnog opsega. Ova

20
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

osobina odgovara maloj disperziji optiþNRJ    


     
  
svetlovoda.
Postoji više mehanizama koji uzrokuju disperziju, ali posledica svih je ista -
      
      

  
 
  imbolske

interferencije i degradacije kvaliteta prenosa. Širina propusnog opsega je termin koji se


koristi u frekvencijskom domenu, dok disperzija signala predstavlja analogan termin u
vremenskom domenu. Sa smanjenjem širine propusnog opsega, disperzija impulsa raste.

             
 
   širina




    [MHz⋅km] u frekvencijskom domenu, a disperzija signala u

[ns/km]    
 
      
    
  

-
propusni      
 
      !"

 
  
   
     NRJ YYOODN
     DNQQD YUHPHQVNL GRPHQ


  
     
 
     

   




 

 
 
 
  
    
 
  
                
 
      
   

   
SRSUHþQRJ preseka jezgra).
 
     
 
   
  /brzina
prostiranja pojedinih modova, što se naziva  
  

                
se naziva
hromatska (jednomodna, intramodalna) 
       
na materijalnu i svetlovodnu disperziju. Tabela 3 prikazuje koji mehanizam disperzije je
dominantan u zavisnosti od vrste izvora i tipa svetlovoda.

  9H]D L]PHX WWLLSD YODN
DNQD RSWWL NRJ L]YR
QD RS L]YRUUD , GRPL
GRPLQQDQW
DQWQQRJ PHKDQL]PD GLVSHU]LMH

MONOMODNO
IZVOR MULTIMODNO VLAKNO
VLAKNO
Laserska dioda Modalna Hromatska
LED dioda Modalna i hromatska Hromatska

21
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

Treba zapaziti da kombinacija tipa upotrebljenog vlakna i  


 
 
GR RGUHÿHQRJ GRPLQDQWQRJ PHKDQL]PD GLVSHU]LMH 7DNR QSU SUL NRPELQDFLML ODVHUVNH
diode i multimodnog vlakna dominantan tip disperzije je modalna, jer laserska dioda ima
  

     
     
   odnosu na modalne.





 

    
• Modalna disperzija i
• Hromatska disperzija (CR).

Modalna disperzija - jeste osnovni vid disperzije kod multimodnih vlakana. Kod
svetlovoda sa skokovitim indeksom prelamanja EH] WHãNRüD PRåH VH RGUHGLWL PDNVLPDOQR
ãLUHQMH LPSXOVD ]D PHULGLRQDOQH ]UDNH =D ]UDN NRML VH SURVWLUH GXå RVH YUHPH SRWUHEQR GD
SUHÿH VYHWORYRG GXåLQH l iznosi [3]
l nl
t min = = 1 , (13)
v c
dok za zrak koji se prostire pod uglom θ u odnoVX QD RVX SRWUHEQR YUHPH GD SUHÿH
VYHWORYRG LVWH GXåLQH MH
n l
tmax = 1 , (14)
c cos θ

MHU MH GXåLQD SXWD WRJ zraka l/cosθ (slika 1.5). Pošto je


cos θ = sin (90 − θ ) = sin φ =
n2 1
= , (15)
n1 1 + ∆
dobija se
n1l
t max = (1 + ∆ ) . (16)
c
Širina impulsa na izOD]X L] VYHWORYRGD GXåLQH l je prema tome
nl
τ = t max − t min = 1 (1 + ∆ ) . (17)
c
Ako se usvoji da je ∆=0,01, a n1=1,5 dobija se da je širenje impulsa po kilometru
GXåLQH τ/l=50 QVNP RGQRVQR GD MH PDNVLPDOQD ELWVND EU]LQD ]D NLORPHWDU GXåLQH
multimodnog vlakna sa skokovitim indeksom prelamanja oko 20 0ELWV 0HÿXWLP EURMQD
PHUHQMD VX SRND]DOD GD MH ãLUHQMH LPSXOVD QHãWR PDQMH QHJR ãWR WR QDPHüH JRUQML L]UD] NDR
L GD ãLULQD LPSXOVD UDVWH VUD]PHUQR NRUHQX GXåLQH VYHWORYRGD (∼ l ). Ove pojave se mogu
objasniti ako se uvede pojam mešanja modova. Usled raznih nesavršenosti u strukturi
svetlovoda: mikropukotina, nehomogenosti u indeksu prelamanja, varijacija u
SROXSUHþQLNX MH]JUD LOL XVOHG PLNURVDYLMDQMD VYHWORYRGD GROD]L GR UD]PHQH HQHUJLMH
 
        
      
     

dolazi do usrednjavanja brzine prostiranja energije, tj. dolazi do smanjenja širenja impulsa.
            a srednje
 
      
         
  

 
              
 
               uvedene
             
  

 
     

     

sigurno ne mogu da napuste jezgro. Treba napomenuti, da se gornja analiza mRåH
primeniti kako na vlakna sa skokovitim indeksom prelamanja tako i na ona sa gradijentnim
indeksom prelamanja.
8 SUDNWLþQLP UHDOL]DFLMDPD ãLUHQMH LPSXOVD X VYHWORYRGX VD VNRNRYLWLP LQGHNVRP

  km iznosi desetak nanosekundi, a tome bi odgovarao kapacitet
svetlovoda od nekoliko desetina megabita u sekundi. Kod vlakana sa gradijentnim

         
   
   

22
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

skokovitim indeksom prelamanja, stoga kada se danas govori o multimodnim vlaknima


    
    
  

Na slici 1.22 prikazana je zavisnost realativnog grupnog kašnjenja svetlosnog
     
   
 
  km. Sa slike se vidi da
svetlosni impuls 
 λ=800 nm    ns kasnije od onog na λ=900 nm.

  
  

 
   
         
 


 
   
 
 


 
  






 
 

 

(a)

(b)

 
          
 
         
 
  
   
 
 
   
     

    alasnim
      hromatskog širenja impulsa tj. do hromatske disperzije.
         “najravniju” oblast krive grupnog kašnjenja sa slike
               manje, tj. oko nulte
 
 λ0 (na slici λ0=1335 nm). 8 VOXþDMX L]YRUD NRML HPLWXMH VYHWORVW WDODVQH

GXåLQH RNR λ0 , QD L]OD]X L] YODNQD KURPDWVND GLVSHU]LMD üH ELWL PDOD D KURPDWVNL SURSXVQL
opseg velik!
9UOR þHVWR VH XPHVWR relativnog grupnog kašnjenja posmatra parametar koji je
L]YRG WH NULYH UHODWLYQD SURPHQD NDãQMHQMD VD SURPHQRP WDODVQH GXåLQH  W]Y Kromatska

23
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

disperzija (D) X IXQNFLML WDODVQH GXåLQH 1XOWD GLVSHU]LMD VH MDYOMD SUL QXOWRM WDODVQRM GXåLQL
λ0 1DJLE NULYH X RYRM WDþNL REHOHåDva se sa S0 L NRULVWL VH SULOLNRP L]UDþXQDYDQMD GLVSHU]LMH
QD RGUHÿHQRM WDODVQRM GXåLQL 1HJDWLYDQ SUHG]QDN LVSUHG YUHGQRVWL GLVSHU]LMH R]QDþDYD da

se kraüH WDODVQH GXåLQH VSRULMH SURVWLUX RG GXåLK WDODVQLK GXåLQD 'LVSHU]LRQH NULYH ]D
standardna monomodna vlakna su date na slici 1.23.

 
   
  NLK YO
  YODDND
NDQQD SR ,78
7 SUH
SUHSSRUX
RUXNNDPD

Hromatsku disperziju (CR), intramodalnu disperziju delimo na materijalnu i


svetlovodnu -.javlja se i u multimodnim i u monomodnim vlaknima prvenstveno zbog toga
ãWR RSWLþNL L]YRUL HPLWXMX VYHWORVW QD YLãH UD]OLþLWLK WDODVQLK GXåLQD ERMD L SRãWR UD]OLþLWH
 
          Materijalna disperzija nastaje zbog
               deks prelamanja materijala zavisi
  
                


svetlosti. Svetlovodna (talasovodna) disperzija je svojstvena konstrukciji samoga vlakna, a


predstavlja pojavu širenje impulsa usled promene efektivnog indeksa prelamanja u funkciji
 
            

                

         


      – efektivnim
indeksom prelamanja).
              
 

 
         
          
efekti višHJ UHGD NDR ãWR MH PHÿXVREQL XWLFDM PDWHULMDOQH L VYHWORYRGQH GLVSHU]LMH
minimalna ukupna disperzija se svodi na zanemarljivu vrednost [3].

Kada se govori o disperziji, treba spomenuti još jedan vid disperzije, koji se javlja
u monomodnim vlaknima. To je disperzija polarizacionog moda (Polarisation Mode
Dispersion PMD).
  
             
  
    

 
         

simetriju jezgra i potpuno sim 
  
        
moda bi se prostirala istom brzinom i samo vlakno bi se ponašalo kao pravo monomodno
                   
            ju idealne karakteristike
 
                  
 
   
 
   
   
 
    
 
   
 
     

    


           

 
     
  
    
brzinama kroz vlakno i tako s   
           

24
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

proširenja impulsa na izlazu monomodnog vlakana se zove disperzija polarizacionog


moda (PMD). PMD izaziva i dodatno slabljejne svetlosnog impulsa i naziva se slabljenje u
zavisnosti od polarizacije (PDL).
8 SRUHÿHQMX VD KURPDWVNRP GLVSHU]LMRP XWLFDM GLVSHU]LMH SRODUL]DFLRQRJ PRGD QD

     
      
       
 
              
                      
2QD XPQRJRPH ]DYLVL RG QDþLQD LQVWDOLUDQMD NDEOD 9UHGQRVW MRM YDULUD X ]DYLVQRVWL RG

     
         temperatura.
  
    
       
     
 
     
         
 
 
       
   vrednosti
 
  
     
    
tehnike koje se koriste prilikom proizvodnje samog vlakna [2].
 
    
  

  
hromatske disperzije indukovane disperzijom polarizacionih modova, zahtevaju precizna

 
 
           
protocima 10 Gb/V L YHüLP >@

6SHFLILNDFLMHSURL]YRD D

3URL]YRÿDþL PXOWLPRGQLK YODNDQD YUOR SDåOjivo prate ceo proces proizvodnje


SRãWR MH YUOR ELWQR GD VH RGUåL WDþQRVW SURPHQH SURILOD LQGHNVD SUHODPDQMD GXå YODNQD MHU
PRGDOQD GLVSHU]LMD X YHOLNRM PHUL ]DYLVL RG WH YHOLþLQH 0HUHQMD VH YUãH SRPRüX L]YRUD VD
ODVHUVNRP GLRGRP QD WDODVQLP GXåLQDPD X Srvom (λ ∼ 850 nm) i/ili drugom (λ ∼1300 nm)
RSWLþNRP SUR]RUX X ID]L NDGD MH YODNQR QDPRWDQR QD NDOHP L MRã QLMH REPRWDQR ]DãWLWQLP
SODãWRP 1DMþHãüH VH NRULVWH YODNQD GXåLQH  NP D QHNDGD L GXåD 5H]XOWDW PHUHQMD
propusni opseg vlakna, daje se u jedinicama [MHz⋅km]. Npr. ako je izmeren opseg od
[300 MHz] QD NDEOX GXåLQH  NP X] YODNQR üH VH SULORåLWL SRGDWDN 900 [MHz⋅km] na
WDODVQRM GXåLQL ]UDþHQMD ODVHUVNH GLRGH 9UHGQRVWL RSLVDQH X [MHz⋅km] VOXåH ]D RSLVLYDQMH
L XSRUHÿLYDQMH NYDOLWHWD RSWLþNLK YODNDQD UD]OLþLWLK SURL]YRÿDþD
  

      
     

 
MH PQRJR ]QDþDMQLML RQDM NRML VH PHUL QD FHORM WUDVL NDGD MH QD SRVWDYOMHQR RSWLþNR YODNQR

     
  
Ako se korist    
   
 
 
 
 
            
     
  
  
    
   
 
   
        
    
 

      
  
     
  
   ! "   
      

      
   
   #        
 
             


 
 
 λ0, i/ili vrednost
maksimalnog nagiba, S0 #
        
   
 
   
 


1HOLQHDUQLHIHNWLXRSWL NLPWUDQVPLVLRQLPVLVWHPLPD
  
              

 
 
       
      
  
          
  

 
        
       
  

      
       
 

25
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

podrazumeva slanje signala kroz kilometre vlakna, a nelinearni efekti su proporcionalni


prevaljenom rastojanju.
  
  
     
    
      

   
     
signala dobije     !“four-wave mixing”"
   
 #  


            
njihovu prirodu.

'HILQLVDQMHQHOLQHDUQRVWL

Linearne interakcije se nazivaju linearnim jer su direktno proporcionalne snazi



 
   
      
      
 
  
        

 

Nelinearne interakcije su proporcionalne višim stepenima amplitude svetlosnog talasa,
  
           

3RG DPSOLWXGRP WDODVD QH SRGUD]XPHYDPR XNXSQX VQDJX YHü JXVWLQX VQDJH LOL

              meri
milivatima, ova snaga je fokusirana na malom delu jezgra monomodnog vlakna, tako da se
gustina snage meri kilovatima po kvadratom santimetru. Kako intenzitet nije uniformno
 
  
  
 
        dratnom
santimetru!
  
    
 


 nelinearnom koeficijentu

                
toj snazi. Iako su nelinearni koeficijenti stakla mali, kumulativni nelinearni efekti prenosa
  
      

  
                
  
            er slabljenje vlakna
 
   
    
    
  
      
  
, definisanu sa
1 − e −α L
Leff = 1.18
α
JGH MH / XNXSQD GXåLQD YODNQa, a α MH VODEOMHQMH 7DNR MH HIHNWLYQD GXåLQD YODNQD VD
WLSLþQLP VODEOMHQMHP RG 0.22 [dB/km] oko 20 km, iako _ VWYDUQD GXåLQD YODNQD L]PHÿX
 



   

  
 

 
   

 



 

      
  




 

  


7LSRYLQHOLQHDUQRVWL

 
 

 
  
  
nekoliko milivata ili više po kanalu.
Stimulisano Brill  

 

 

  
  


  





!   


  

  


 
     
          
vlaknom prostiUH VDPR MHGDQ RSWLþNL NDQDO 3UDJ ]D VWLPXOLVDQR %ULOORXLQ UDVHMDQMH MH
 


   
      
 

           timulisano Brillouin

rasejanje je dovolMQR MDNR GD RJUDQLþL XSRWUHEOMLYX RSWLþNX VQDJX QD RNR 10 [mW] po


kanalu.

26
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


 

 


  
     
  
      7+]
P X ,,, SUHQRVQRP SUR]RUX
RG WWDDODVQH GXçLQH LL]]YRUD RNR  3QP

Stimulisano Ramanovo rasejanje predstavlja proces u kome dolazi do apsorpcije


fotona od strane atoma sredine koji ko    
        

 

        
    

       
Stimulisano Ramanovo                   
od upotrebljenog mate  
   timulisano Ramanovo rasejanje
            
      Ramanovo rasejanje nastaje kada je rasipanje
prouzrokovan  ! "        
            "  
  ! 

#     "      " tri talasa koja
          "   $  "
     " %
ν 4 = ν1 + ν 2 −ν 3 (19)
&        "       alasa
             

  -division multiplexing - WDM). Kada se WDM kanali

       
  


zau 
           
  
                
 
   





   
  


27
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


 

 
  
 
         λ  λ  λ  λ 
   
                 

 
 


  
  

Autofazna modulacija nastaje zato što se indeks prelamanja menja u funkciji


intenziteta svetla, te se stoga menja sa promenom i  
   
prouzrokuje da amplitudska     
      
                  
          disperzije. Ako je hromatska disperzija
              
           
Kofazna modulacija      ije – amplitudska
modulacija jednog kanala prouzrokuje varijacije indeksa prelamanja koji indukuje faznu
             
   

8EODçDYDQMHQHOLQHDUQLKHIHNDWD

Najd  
          
          
         
                     
pred    
 


!  
           
površinom u blizini predajnika, da bi se smanjila gustina snage distribucijom snage na
    "            samo prepoloviti
 
              
 

               
izbalansirale druge osobine prenosa, kao što je disperzivni nagib u WDM sistemima.
 
    


 

 

   
  
                 

 
      
 
      vlakna gde su
  
  
       
(slika 1.26).

28
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


 

 


 
    DYD D HUEL
HUELMX PRYLP SSRRMD DYD
MXPRYLP LPD GR
GR]]YR
YROOMYD

  
  
    
   NX
NXPPXO
XODDWLYQL QHOLQ
QHOLQHHDUQL HIHNWL PD
PDQQML

 
        

    
ciljevima. U sistemima sa velikim rastojanjima (long-
      


          
          

sisteme.

      nelinearne efekte zbog
smanjenja bitskog intervala, što onda detektoru ostavlja manje vremena da primi grani

      
        

                

 
                
6      !        
"       
    !   #
vlakno im                 
      !   $          
GR SRPHUDQMD ID]H X SRMHGLQLP NDQDOLPD VPDQMXMXüL HIHNDW SUHVOXãDYDQMD PHÿX NDQalima
NDR SRVOHGLFX PHãDQMD þHWLUL WDODVD VOLND   'D EL VH UHDOL]RYDOD PDOD XNXSQD
disperzija koja je potrebna za veliki propusni opseg, mogu se spojiti dve ili više vrsta
   


   



 

   svaki
 


 
    
 



 


  
            
potrebna za veliki propusni opseg.

29
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


 
    
 
 DQDOOL 
 NL NDQD    L SU
 SURRX]UR
X]URNNXMXþL YH
YHOOLNR

 
   OHYR
OHYR  3UL V
VUUHGQMRM L YL
YLVVRN
RNRRM GGLLVSHU]L RSWWL NL ND
VSHU]LMML RS NDQQDOL LLP
PDMX UD]GHåHQX ID]X
UHGX
UHGXNNXMXþL HIHN
HIHNDDW PHåDQ
PHåDQMMD HWLUL WDO
DODDVD GHVQR 

Upravljanje disperzijom postavlja nove potencijalne nelinearne probleme, jer


specijalana vlakna za kompenzaciju disperzije imaju malo jezgro, šWR LK þLQL SRVHEQR
                



   
    
 


 

  
   
          h tehnika kao što je prenos
modova višeg reda.


 
 
         
1D SULPHU ID]QRP LOL IUHNYHQFLMVNRP PRGXODFLMRP PRJX VH L]EHüL HIHNWL NRML QDVWDMX NDR
posledica primene amplitudske (intenzi 
    


               

modulaciju (DPSK) signala, koji su napušteni zbog primene WDM.

30
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

 3UHGDMQLFL

Predajnik, kao i prijemnik signala, je vitalni deo    

 
 
         
 
             svetlosni izvor  
     modulator koji treba da moduliše tu svetlost tako da ona
reprezentuje bimarni ili analogni ulazni signal. U digitalnim sistemima modulacija se
                   
                
svetlosni signal.
Pre otprilike dvadeset pet godina, nisu postojali posebni sklopovi koji bi

 
            
   

 
    



     
   i LED ili


                  

 
                

 
 
   
 
   
      en
 
        
 

      
 
      
  
      
 

 
               je kvaliteta.
   
      
      
 
       
  
     

  

        a emitovanu

  
 
 
   
     

propusnog opsega sistema itd.
   
  






    


ãWR YHüH NRPSDWLELOQRVWL VD RVWDOLP GHORYima komunikacionog lanca neophono znati
uporediti njihove karakteristike.
3UHGDMQLFL VH PRJX XSRUHÿLYDWL SR GYD RVQRYD -HGDQ MH SRVPDWUDQMH NDUDNWHULVWLND
RSWLþNRJ GHOD NRML SUHGVWDYOMD L]YRU VYHWORVWL D GUXJL MH QD RVQRYX QDþLQD PRGXODFLMH
svetlosnog signala.
Prilikom posmatranja karakteristika vezanih za    predajnika, treba uzeti
X RE]LU L VOHGHüH
•   
 

       
   
 

    
    
 

u
 

  
    µ 
  

          
•  

               
  
       
• Neophodno je izvršiti fokusiranje svetlosti izvora vrlo efikasno kako bi se
    

    kom snagom;
•    
 
   
      
      
!   "      
eliminišu ako se jednom pojave;
• # 
 
        
    
     
    
! "    
 
   
               
mogu iskoristiti.
• Na kraju tu su       
"  "  
cena i velika pouzdanost.

31
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

$ 
     


   
      
  


  



  
    
 (Light Emitting
Diode, LED) i laserske diode  

     

  
      


   

      
  
    
 

 

 enerišu nekoherentno svetlo manje snage.
 
 


      
 

   
Slici  SULND]DQD MH ]DYLVQRVW RSWLþNH L]OD]QH VQDJH 30 na izlazu obe vrste izvora u
IXQNFLML XOD]QH HOHNWULþQH VWUXMH , NRMX generiše modulaciono kolo.

  NDUD
DUDNNWHULV
WHULVWWLND /('
L ODVHUVNH GLRGH
P0-I

  
        0-I karakteristiku, dok laserska
                 e
naziva efekat praga (threshold effect).
 
  
 
  
 

 
 
  
 
    
 
   – 900 nm emitovane svetlosti koristi GaAlAs, a


     
 


     


1300 nm se koristi InGaAsP kombinacija. LED diode su lako primenljiv, pouzdan i


dugotrajan svetlosni izvor.


            
 

rezonatora kod laserske diode, koji je obrazovan od dve površine visokog stepena
refleksije, odnosno dva polupropusna ogledala sa prednje i zadnje strane laserske diode.
Usmeravanje na ove dve strane se vrši tako što se ispod i iznad aktivne oblasti postavi Al
sloj manjeg indeksa prelamanja, pa se onda ovakva struktura ponaša kao svojevrsni
planarni talasovod. Da bi u aktivnoj oblasti postojala velika koncentracija slobodnih
nosilaca naelektrisanja, struja direktno polarisanog p-
  ! "  # 
praga", i tada dolazi do laserskog efekta. Prilikom rekombinacije para elektron-šupljina
emituje se foton koji udara u elektron i izaziva njegovu rekombinaciju i emitovanje novog
fotona iste frekvencije, faze i smera kao incidentni foton. Neki fotoni napuštaju aktivnu
oblast i obrazuju $

  
 %      
 
   "
 &


32
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


  3UHVHN VWUXN
VWUXNWWXUH NR
NRMMD RPRJX
PRJXþþXMH OODDVHUVNL HIH
HIHNNDW





 
 
 
       
sa n 

 



 
        



      
  
    
         
kod laserske diode:
•   
   ,
•      
•    
     

Prednosti LED dioda nad laserskim diodama su:


•  
 
• bolja linearnost i
•  

Obe vrste dioda generišu svetlosni snop dimenzija koje se mogu prihvatiti na
ulazu u                 
     !"#   $ 

       
 
   
     %     
   


QLP VLJQDORP $NR VH åHOH SRVWLüL YHRPD YHOLNH EU]LQH SUHQRVD WUHED RGDEUDWL
                     
LED diodom.
 
 

     
    

 
g  
     
          
 

    

   dB (mereno u nm ili µm) naziva se
spektralana širina izvora σλ. Spektralna širina izvora σλ       opsega


            

 


 
            σλ oba izvora.

  
    ODVHUVNH
L /(' GL
GLRRGH
σλ

33
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

Snaga koju generišu pojedine diodH SUHGVWDYOMDMX SRYUãLQX LVSRG RGJRYDUDMXüLK


NULYLK /DVHUVNH GLRGH XYHN LPDMX PDQMX VSHNWUDOQX ãLULQX QHJR VYHWOHüH GLRGH 6SHFLILþQD
YUHGQRVW VSHNWUDOQH ãLULQH ]DYLVL RG NDUDNWHULVWLND VDPH GLRGH L NRULãüHQRJ SROXSURYRGQLND
U Tabeli 1 date su neke od karakteristiþQLK YUHGQRVWL VYHWOHüLK GLRGD

   
 



  
 
  

LASERSKA LD ZA
OSOBINE LED DIODA (LD) MONOMODNO
VLAKNO
Spektralna širina [nm] 20-100 1-5 <0.2
Vreme uspostavljanja [ns] 2-250 0.1-1 0.05-1
Efikasnost sprezanja Veoma mala srednja Visoka
Propusni opseg [MHz] <300 2000 3000
Kompatibilnost sa vlaknom Multimodno SIa GRIN Monomodno
Multimodno GRINb Monomodno
Temperaturna osetljivost Mala Velika Velika
Kompleksnost kola predajnika Mala Velika Velika
Radni vek [h] 105 104-105 104-105
Cena Niska Visoka Najviša

Nakon izbora predajnika na osnovu diode u njemu, treba imati u vidu izbor
 
               
 
            roši više od 1W korisne snage
                     
                      
                  
                   
       
!                     
     UD WLSD PRGXODFLMH MHVWH VOHGHüL DPSOLWXGVND $6. PRGXODFLMD
)6. PRGXODFLMD 36. PRGXODFLMD L SRODUL]DFLMVND PRGXODFLMD 2YGH üH XNUDWNR ELWL
opisana samo amplitudska modulacija kao modulacija koja je i najrasprostranjenija.
2YDM YLG PRGXODFLMH XSXüXMH na ASK (Amplitude Shift Keying) i OOK (On Off

  
  
 
 

 

 
     
E s (t ) = E 0 m(t ) cos(2πf s t ) . (1)
  m(t), ima samo dve vrednosti, “0” ili “1”. Frekvencija fs je
frekvencija nosioca. Ovde se vrši nekoherentna modulacija. Na izlaznoj strani, prijemnik
samo proverava da li postoji signal ili ne u bitskom intervalu. Ova vrsta modulacije se
koristi i u predajnicima sa LED i laserskim diodama (slika 2.4).

a
b

34
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD


 
  LQD PR
PRGGXOD
XODFFLM
LMHH /(' L ODVHUVNH GLRGH

35
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

 3ULMHPQLFL

  
  
  
     
  
 
  

 

      
    

signala u prenosnom medijumu. Uloga prijemnika je dvostruka. Primarno, prijemnik mora
GD GHWHNWXMH VYHWORVQL VLJQDO NRML MH QDSXVWLR VYHWORYRG L ]DWLP JD SUHWYRUL X HOHNWULþQL
Nakon optoelektronske konverzije, vrši se demodulacija signala u cilju dobijanja najbolje
procene izvorne binarne poruke.

 
       

  
             
naelektrisanja (elektrona i šupljina) kao posledica apsorbcije fotona koji padaju na aktivnu
  
   
 

          
svetlosti su PN dioda, PIN fotodioda (Positive Intrinsic Negative) i lavinska fotodioda
(APD - Avalanche Photo Diode). Pri tome izbor poluprovod 
  

 
     


        
 



 

  
  
    

  odzivnost,
spektralni odziv i vreme uspostavljanja. Odzivnost, ρ, definišemo kao odnos izlazne

 

   
  
ρ=
i
[A / W ] . (1)
Po
Krivu koja opisuje odzivnost u funkciji
      spektralni odziv
detektora       
 
   
 

  oraju

     
    
  
   što se vidi na slici 3.1. Unutar
svakog od prozora, pri projektovanju prijemnika moramo koristiti odzivnost detektora na

      
   
  


 d InGaAs ima gotovo
  

  
     !""#  
   

      
    
   
  


  
  
  
 LWH PDWHUL
PDWHULMMDOH I
IRRWRGHWH
GHWHNNWRUD X WUL RS
RSWWL ND SUR]RUD
SUR]RUD

Vreme uspostavljanja se definiše kao vreme potrebno da se izlazna struja


 
               
  

  
     
     
   


brzinu odziva fotodetektora.
=D SULPHQX X RSWLþNLP VLVWHPLPD VD VYHWORYRGLPD QDMSRJRGQLMH VX 3,1 IRWRGLRGH
i lavinske fotodiode (APD). Za PIN diode odzivnost je oko 0.5-0.7 A/W dok je kod

            PIN diode su jeftinije, manje



         
 
 
 
 


  
RG $3' GLRGD %U]LQD UDGD RYD GYD SROXSURYRGQLþND HOHPHQWD MH XSRUHGLYD VWRJD 3,1
  
          
  
          
  
 


      

36
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD



    
     
    
   
     dB ispod snage potrebne za detekciju sa PIN diodom, tada, ako je
slabljenje vlakna 0.25 dB/NP GRPHW YODNQD VD $3' SULMHPQLNRP PRåH ELWL  NP GXåL
7DNRÿH SULMHPQLFL VH YUOR þHVWR NDUDNWHULãX RVHWOMLYRãüX NRMD VH GHILQLãH NDR
PLQLPDOQD RSWLþND VQDJD NRMX SULMHPQLN PRåH GD GHWHNWXMH X IXQNFLML brzine prenosa. Kao
što se sa slike 3.2 vidi, krive zavisnosti razlikuju se od prijemnika do prijemnika, tj. od
YUVWH IRWRGLRGH L RG WDODVQH GXåLQH 3ULOLNRP RGDELUD SULMHPQLND QHRSKRGQR MH ]QDWL
njegovu osetljivost. Referentnu krivu predstavlja osetljivoVW R]QDþHQD NDR NYDQWQD JUDQLFD
(Quantum  


    
 

   


  

      


       
gornja granica osetljivosti binarnog digitalnog prijemnika u idealnim uslovima kada je
 
      
    
 
  
 
                   
  
       

    
 
fotona u elektrone.


 
   
 ND VVQD
QDJD
JD QD SULMHPX ]D YHU
YHURRYDWQRþX JUHåNH %(5 
 X IXQN
XQNFFLML EL
ELWWVNH
    


 
 NLK GHWHN
GHWHNWWRUD

Osnovne funkcionalne celine prijemnika u d


     

  
      
 
 
 
   

3.3).

  
   
 

  
             
  


  
  
  
   
 


    
   
 
 
   
 
  – uz pojavu novih mehanizama šuma. Jedna od bitnih razlika u odnosu na

37
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

                
GD RSWLPDODQ SUDJ RGOXNH QH PRUD GD EXGH QD VUHGLQL UDVWRMDQMD L]PHÿX DPSOLWXGH
“jedinice” i “nule” na prijemu.
Pri konstrukciji prijemnika, osnovni problem jeste kaNR SRMDþDWL L NRULJRYDWL



 
    
       
kvantnog šuma, koji nastaje u procesu detekcije zbog diskretnosti procesa generisanja
elektrona koji obrazuju samu fotostruju detektora, ukupnom šuPX GRSULQRVL L WHUPLþNL ãXP
QD UDGQRP RWSRUQLNX X NROX IRWRGLRGH NDR L WHUPLþNL ãXP SRMDþDYDþD 3ULMHPQLN PRUD GD
bude dovoljno osetljiv, da bi detektovao signale malih amplituda, da ima širok propusni
opseg da bi mogao dovoljno brzo da demoduliše signale velikih brzina i da unosi malu
VQDJX ãXPD GD QH EL GRGDWQR XWLFDR QD YHURYDWQRüX JUHãNH %(5  6YH RYR SRVWDYOMD QL]
izazova pred projektanta sistema. Inicijalno moraju se izabrati komponente koje se
PHÿXVREQR VODåX VOLND   7R XNOMXþXMH UDGQX WDODVQX GXåLQX WLS L]YRUD /(' LOL
laserska dioda), materijal od koga je vlakno (staklo, PCS ili plastika), tip vlakna


     


   
 
 
pošto za neke primene moramo imati i dodatne informacije. Tako npr. da bi doneli odluku
GD OL NRULVWLWL $3' IRWRGLRGX PRUDPR SR]QDYDWL RSWLþNX VQDJX QD PHVWX SULMHPD ãWR
zahteva sumiranje svih gubitaka u sistemu (sprezanje izvora, spojevi, konektori,
demultiplekseri), a ne samo poznavanje slabljenja vlakna.
6OLND  *ODYQH NRP
NRPS RSWWL NLP VLVWHPL
SRQHQWH X RS LVWHPLPPD VD VYHW
YHWOORY
RYRRGLPD

38
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

 'UXJHNRPSRQHQWHRSWL NLKVLVWHPD

2SWL NLL]RODWRU
Laserske diode su veoma osetljive na svetlost koja se reflektuje od ostatka sistema ka
 
 
 
 

 šum u emitovanom snopu svetlosti,
         
 
        

            

 
    
 



Refleksije u blizini predajnika p 


      
 
rastojanju su oslabljene vlaknom i konektorima (i drugim komponentama u sistemu), tako da
  





 
    

    
  
 


se preduzmu u blizini predaj 


       




   

  
    
 
 
  
   
 

  
 
   

 

  
   
 
 
krajevi vlakna mogu biti s 
 
  !
  " 
    
 
 


 
 
       
 


      #   
 
   
       
  


39
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

 
                

 
reflektovanog svetla ka laserskoj diodi. 
 predstavlja jednosmernu prenosnu
  
      
     

  




komponente je prikazana na slici 4.1. Sastoji se od dva linearna polarizatora i 45° Faradejevog
rotatora. Snop svetla koji dolazi sa leve strane se vertikalno polariše polarizatorom PL kao što
MH SULND]DQR VOLNRP 5H]XOWXMXüL WDODV SUROD]L NUR] URWDWRU *HQHUDOQR )DUDGHMHY UR tator rotira
 


 


   




  
komponete. Da bi konstruisali izolator, ugao rotacije mora biti 45°. Stoga, svetlost na izlazu
rotatora ima linearnu polarizaciju pod uglom od 45° u odnosu na vertikalni pravac upadne
svetlosti. Desni polarizator, PR, podešen pod uglom od 45°, propušta ovaj talas.
Sada razmotrimo šta se dešava pri prostiranju svetlosti sa desna na levo. Polarizator PR üH
svetlosni snop polarizovati pod uglom od 45° po ulasku svetlosti u izolator. Zatim se talas
rotira za 45° Faradejevim rotatorom tako da na izlazu rotatora imamo horizontalno
polarizovanu svetlost kao na slici 4.1. Polarizator PL üH VDGD VSUHþLWL SURVWLUDQMH RYDNR
KRUL]RQWDOQR SRODUL]RYDQH VYHWORVWL 6WRJD ]DNOMXþXMHPR GD VH VYHWORVW QH PRåH SURVWLUDWL VD
desne ka levoj strani izolatora.

%UDJRYDUHåHWND
%UDJRYD %UDJJ UHãHWND SUHGVWDYOMD NRPSRQHQWX NRMD VH GRELMD SHULRGLþQRP SURPHQRP
LQGHNVD SUHODPDQMD MH]JUD YODNQD PHUHQR GXå RVH YODNQD &UWHå UHãHWNH MH GDW QD slici 4.2. Za
XOD]QX WDODVQX GXåLQX MHGQDNX SRORYLQL SHULRGD SRQDYOMDQMD UHãHWNH Λ, talasi reflektovani od
VYDNH SHULRGLþQH SURPHQH LQGHNVD SUHODPDQMD VH VXSHUSRQLUDMX X ID]L 5HãHWND VH SRQDãD NDR
reflektor, pošto su svi reflektovani talasi iste faze i re]XOWXMXüL WDODV MH GRELMHQ
QHGHVWUXNWLYQRP LQWHUIHUHQFLMRP VYLK UHIOHNVLMD 5HIOHNWRYDQD WDODVQD GXåLQD VH SRYLQXMH
Bragovom zakonu
Λ=λ/2 (1)
gde je λ mereno u jezJUX YODNQD L X]LPDPR X RE]LU VDPR QDMMDþX UHIOHNVLMX 'UXJLP UHþLPD
Bragova rešetka se SRQDãD NDR UH]RQDWRU QD WDODVQRM GXåLQL NRMD ]DGRYROMDYD %UDJRY ]DNRQ
7DODVQH GXåLQH NRMH QH ]DGRYROMDYDMX %UDJRY ]DNRQ VH SUHQRVH EH] XWLFDMD UHãHWNH ,]
navedenog vidimo da se Bragova rešetka ponaša kao filtar što ima niz aplikacija kao što su
filtri u :'0 PXOWLSOHNV SR WDODVQLP GXåLQDPD VLVWHPLPD VWDELOL]DFLMD WDODVQH GXåLQH
 

    
  
   
  

 
  
 
  
 
    
   3R
QR VH PHQMD GXç RVH

jezgro

$WHQXDWRU
 
        
 

     
 

                  
                  
saturaciju prijemnika.
                  
               
                
                     

40
Osnove optiþNLKWHOHNRPXQLNDFLMD

&LUNXODWRU
  
               
  
od jednog interfejsa, porta, ka drugom. Tako ulaz na portu 1 izlazi na portu 2, ulaz na portu 2
  
   
  
    
 
 

1 dB, a izolacija je iznad 25 dB.


 

  da odvojimo predajni od prijemnog signala koji putuju istim
vlaknom (dupleksna veza po jednom vlaknu), slika 4.4. Za realizaciju cirkulatora koristi se


               

 


 
 
 
 
 
 
 


  


  
 

   
 
 

    

  
 



Prijemnik Predajnik

Predajnik
Vlakno Prijemnik

Prijem Predaja

/LWHUDWXUD
[1] $ 0DULQþLü   
", Univerzitet u Beogradu, 1996.
[2] J. Refi, "Fiber optic Cable – A Light Guide", abcTeleTraining, Inc.,1991.
[3]        
  
    

    
  !"#$
[4] S. Miller, I.Kaminow, "Optical Fiber Communications II", Academic Press, New
York, 1988.
[5] "Numerical aperture Mesasurement of graded-index optical Fibers", Fiber Optic Test
Procedure (FOTP) 177, Electronic Industries Association, Washington, DC.
[6] H.Wood, "Handbook of Fiber Optics:Theory and Applications", Garland Press, 1979.
[7] L.Jeunhomme, "Single-Mode Fiber Optics", Marcel Dekker, Inc., New York, 1983.
[8] DFranyen, G.Day, "Measurement of Optical Fiber Bandwith in the Time Domain",
National Bureau of Standards, Technical Note 1019, February 1980.
[9] Dr. K. Schneider "The Fiber Optic Data Communications Link For the Premisses
Environment", www.telebyteusa.com/foprimer/foch2.htm

41

You might also like