Maja Petrinec

Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina

Maja Petrinec HR, 21 000 Split Muzej hrvatskih arheolokih spomenika S. Gunjae bb maja.petrinec@st.t-com.hr

UDK: 904: 726.8 (497.5 Biskupija) 07/11 Izvorni znanstveni rad Primljeno: 29. 3. 2005. Prihvaeno: 9. 5. 2005.

U radu se u potpunosti objavljuju rezultati revizijskih arheolokih istraivanja groblja na poloaju Bukorovia podvornice u Biskupiji, te nekoliko predmeta za koje je, zahvaljujui podatcima iz arhiva Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, bilo mogue utvrditi da pripadaju groblju na poloaju negdanje oranice Aima Popovia. Kljune rijei: Biskupija, nakit, groblja 171

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina Selo Biskupija kod Knina (negdanje Kosovo) svakako je najbogatije arheoloko nalazite na onom podruju koje su u 7. stoljeu naselili Hrvati i na kojem e se poslije formirati srednjovjekovna hrvatska drava, pa je ve odavno jasno da se ovdje nalazilo jedno od njezinih najznaajnijih sredita. Amaterskim iskopavanjima koja je na biskupijskim lokalitetima krajem 19. stoljea proveo fra Lujo Marun postavljeni su temelji nacionalnoj arheologiji, a ponajprije zahvaljujui bogatim nalazima s tih istraivanja dolo je do osnivanja Prvog muzeja hrvatskih spomenika u Kninu, tj. dananjeg Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika (dalje MHAS). Stoga je uz Biskupiju vezana povijest ove ustanove kao i nacionalne arheologije u nas openito. Poznato je da o prvim Marunovim iskopavanjima u Biskupiji ne postoji nikakva dokumentacija, te da o veini predmeta, osim pripadnosti pojedinim biskupijskim lokalitetima, nisu poznati drugi podatci, kao i to da je upravo stoga na veini tih lokaliteta pedesetih godina prologa stoljea S. Gunjaa proveo revizijska istraivanja.1 Premda su biskupijski nalazi oduvijek bili i do danas ostali predmetom zanimanja brojnih domaih i stranih strunjaka, zauuje injenica da najveim dijelom nisu publicirani ni kataloki obraeni, to se posebno odnosi na materijal koji potjee iz grobova. Ni grobovi otkriveni revizijskim iskopavanjima nikada nisu bili publicirani u cijelosti. Stoga u ovoj prilici u potpunosti objavljujem rezultate revizijskih arheolokih iskopavanja provedenih na groblju na poloaju Bukorovia podvornica, te nekoliko predmeta za koje je, zahvaljujui zabiljekama fra Maruna kao i podatcima iz arhiva MHAS-a, bilo mogue utvrditi da pripadaju groblju na poloaju negdanje oranice Aima Popovia. Oranica Aima Popovia Poloaj se prvi put spominje u zabiljekama fra Luje Maruna najprije kao zemljite Marka Popovia to je izmedj starohrvatske crkve na Bukorovia oranicam,3 a poslije kao baa Ivana Popovia. Budui da se Marun poziva na raniju zabiljeku, jasno je da se radi o istom poloaju. Ondje je godine 1903. otkrivena zidana presvoena grobnica s kosturnim ostatcima pokojnice poloene u pravcu zapad-istok. Grob je sadravao torkves, ogrlicu od srebrnih i staklenih jagodica i tri zlatne naunice. Sljedee tri zabiljeke govore o arheolokim iskopavanjima provedenim na zemljitu Aima Popovia gdje je otkriven jo jedan grob.4 S prethodnim nalazom povezuje ga Marunov zapis u kojem se navodi da je novopronaeni grob bio u blizini groba to je naast 17. 05. 1903., tj. gore spomenute presvoene grobnice. Grob je bio ograen suhozidom, a sadravao je kostur jednog pokojnika orijentiran u pravcu zapad-istok, uz noge kojeg su pronaene ostruge s pripadajuim garniturama za zakapanje i jedna zemljana posuda, a na pojasu predmet identiciran kao mjedeno ovje zvono. U nadi da e pronai jo slinih grobova Marun je dva dana istraivao na oblinjem zemljitu, ali nita vie nije otkrio. Tom prigodom prodao mu je Aim Popovi eljeznu sjekiru otkrivenu na istom poloaju, za koju se takoer moe pretpostaviti da potjee iz nekog razorenog groba. Dio predmeta iz obaju otkrivenih grobova pohranjen je i danas u MHAS-u, gdje su u inventaru donedavno bili pripisani pogrenim ili nepoznatim nalazitima. Crte predmeta otkrivenih u zidanoj presvoenoj grobnici, danas na alost zagubljen, bio je pohranjen u Arhivu MHAS-a. Kolega M. Zekan, kojem dugujem ovaj podatak, sjea se da su na tom crteu bile prikazane tri od ukupno osam zlatnih naunica, Poloaj nalazita Bukorovia podvornicom naziva se poloaj smjeten ispod Bukorovia kua u Biskupiji, sjeverozapadno od seoske crkve sv. Trojice. Tu su bili otkriveni ostatci predromanike crkve iz 9. stoljea (tzv. etvrta crkva), koji danas vie nisu sauvani, a u okoliu crkve razvilo se groblje. Poloaj oranice Aima Popovia bio je negdje na zemljitu Popovia smjetenom pedesetak metara jugoistono od crkve na Bukorovia podvornici i otprilike isto toliko sjeveroistono od Sv. Trojice.
2

Povijest istraivanja

koje su u inventaru pripisane nepoznatim nalazitima u Dalmaciji, a davno ih je publicirao Lj. Karaman.5 Budui da se ne moe tono utvrditi o kojim je trima naunicama rije, u katalogu ih donosim svih osam. Torkves i ogrlica, takoer prikazani na spomenutom crteu, danas su izgubljeni. Od predmeta iz mukoga groba sauvane su ostruge s pripadajuim garniturama. U literaturi koja se ovim nalazima bavila, krivo su pripisani Crkvini u Biskupiji ili pak nepoznatim nalazitima.6 Takoer je sauvana i sjekira otkupljena od Aima Popovia.7

3 4 1 2

Gunjaa 1953. Nalazite treba razlikovati od onoga na Popovia dolovima, dvjestotinjak metara sjeverno od bazilike na Crkvini.

5 6 7

Marun 1998, str. 126, 128. Marun 1998, str. 161, 162. Karaman 1930-1934, str. 84, 85. Jelovina 1986a, T. IX. 111, T. X. 129-133. Beloevi 1980, T. XXXVIII. 3.

173

Karta 1.

Bukorovia podvornica Iako se u vie navrata spominje u Marunovu dnevniku, lokalitet na Bukorovia podvornici nije opsenije arheoloki istraivan u doba njegova djelovanja. Veinu Marunovih biljeki prenosi S. Gunjaa prigodom objave rezultata arheolokih iskopavanja provedenih godine 1939. na navedenom poloaju.8 Za nau temu od posebnog su znaenja podatci koji se odnose na nalaze grobova, pa ih stoga ovdje ukratko ponavljam. U dvjema zabiljekama govori se o nalazu sarkofaga ispred crkve koji je nekoliko puta bio otvaran. Posjetivi nalazite, Marun biljei da se oko crkve nalaze priprosto ozidani grobovi. U dnevniku M. Klaria zabiljeeno je da su godine 1929. obavljena jednodnevna arheoloka iskopavanja na Bukorovia podvornici.9 Nita nije pronaeno, ali su tada za muzej otkupljene dvije jednojagodne sljepooniarke, koje su otkrivene u jednom grobu zajedno s bronanim prstenom.

Godine 1938. na podvornici je prigodom obavljanja poljodjelskih radova otkriven grob ozidan sedrom i pokriven ploama na dvije vode. Nalaz iz groba prodan je Marunu.10 Sljedee godine u muzej je donesen bronani prsten iz jednog groba, to je potaknulo S. Gunjau da obie lokalitet. Ondje je otkupio i druge nalaze iz istog groba, koji je poslije oznaen kao grob 1. Iste je godine na Bukorovia podvornici Gunjaa proveo prva revizijska arheoloka istraivanja i otkrio ukupno 52 groba. Rezultati istraivanja publicirani su godine 1952. u Starohrvatskoj prosvjeti.11 S tih iskopavanja donosim samo katalog grobnih nalaza budui da tada podatci nisu bili unoeni u posebne grobne zapisnike. Godine 1951. zavrena su revizijska istraivanja zapoeta godine 1939. i sustavno istraeni oni dijelovi Bukorovia podvornice na kojima prije nisu bili vreni arheoloki zahvati, te su otkrivena

10 8 9

Gunjaa 1952, str. 57-59, bilj. 1-13. Klari 1929, 26. 03. 1929.
11

Gunjaa navodi da je nepoznato kamo je dospio taj prsten, kao i drugi sitni predmeti u Marunovu vlasnitvu, te da im se pred njegovu smrt zameo trag. Vidi: Gunjaa 1952, str. 62, bilj. 18. Gunjaa 1952, str. 63-71, bilj. 1.

174

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina

Tlocrt 1.

ukupno 72 groba.12 Nalaze iz pojedinih grobova djelomino je publicirao D. Jelovina u svojoj monograji o starohrvatskim grobljima. U katalogu koji slijedi donosim podatke o svim tada
13

b. Zlatna naunica sa sredinjim srcolikim ukrasom i apliciranim trokutiima formiranima od sitnih granula; karika zavrava S-petljom; vis. 2,2 cm, pr. 1,2 cm (T. I.3). c. Zlatna naunica s ukrasom u obliku lire i apliciranim trokutiima formiranima od sitnih granula; karika zavrava kvaicom i petljom izvijenom prema van ; vis. 2,6 cm, pr. 1,4 cm (T. I. 4).

istraenim grobovima.

Katalog14 Oranica Aima Popovia a. 1-2 Par zlatnih naunica sa sredinjim ukrasom od srcoliko i ovalno povijene ligranske ice optoene sitnim granulama; karika zavrava S-petljom; vis. 3 cm, pr. karike 1,2 cm. (T. I. 1-2)

d. Zlatna naunica s ukrasom u obliku lire i apliciranim trokutiima formiranima od sitnih granula; karika zavrava S-petljom i kvaicom; vis. 2,5 cm, pr. karike 1,3 cm (T. I.5). e. Nepotpuna zlatna naunica s ukrasom u obliku lire i apliciranim trokutiima formiranima od sitnih granula; vis. 2,1 cm, pr. karike oko 1,2 cm (T. I. 6). f. Obina kariica od zlatne tordirane ice; krajevi zavravaju velikom uicom i kvaicom za privrivanje; pr. 1,5 cm (T. I. 7). g. Zlatna naunica sa sredinjim zvonolikim privjeskom ukraenim

12 13 14

Gunjaa 1954a, str. 188, 189. Jelovina 1976, str. 25, 26, T. XXXVI, XXXVII. Tlocrt groblja izradio je M. Palok, a crtee predmeta S. Juraga i M. Rogoi, kojima zahvaljujem na uloenom trudu. Posebnu zahvalnost na pomoi pri objedinjavanju dokumentacije dugujem gi Arijandi Albreht.

ligranskom icom; vis. 3,2 cm, pr. karike 1,4 cm (T. I. 8). h. eljezna ostruga sa zavretcima krakova u obliku narebrene preice; baza izduenog trna obavijena je oplatom od bronanog lima ukraenom raranim trokutima i optoenom pseudogranulama; du. 14 cm (T. II. 1). 175

i. j.

Dva bronana pticolika jezica sa zakovicama na vrhu optoenima pseudogranulama; vis. 5 cm, ir. 3 cm (T. II. 2). Dvije bronane petlje pticolika oblika; du. 2,5 cm, ir. 3,5 cm (T. II. 4).

GROB 41 a. Srebrna sljepooniarka s jednom ovalnom jagodom. Jagoda je na spoju i vrhovima polutki naglaena plastinim rebrima; 3,5 x 3,7 cm (T. V. 1). b. Srebrna sljepooniarka s jednom jagodom. Jagoda je gotovo u potpunosti oteena; 3,4 x 2,2 cm (T. V. 3). c. Prsten od bronanog lima zatvorena koluta i na jednome mjestu neznatno proiren; pr. 2,4 cm (T. V. 2).

k. Dvije bronane preice nabrana oboda sa eljeznim iglama za privrivanje; du. 2,7 cm, ir. 3,5 cm (T. II. 3). l. eljezna sjekira; du. 22 cm, ir. sjeiva 5 cm (T. I. 9).

Bukorovia podvornica - godine 1939. GROB 1 a. 1-3 Tri meusobno povezane bronane kariice. Dvije su ovalna oblika i ravno odsjeenih krajeva. Trea je nainjena od spiralno uvijene ice; 2,3 x 1,4 cm, 2,2 x 1,6 cm, 2,5 x 1,8 cm (T. III. 2-4). b. 1-2 Par oteenih srebrnih kariica sa zavretkom u obliku slova S; 2 x 1,3 cm, 1,8 x 1,4 cm (T. III. 5-6). c. Bronani lijevani prsten D-presjeka, neukraen; pr. 1,9 cm (T. III. 1). GROB 2 a. 1-2 Par srebrnih kariica sa zavretkom u obliku slova S; pr. 1,9 cm (T. III. 7-8). GROB 51 GROB 16 a. Par oteenih srebrnih naunica vjerojatno trojagodnog tipa. Jagode nisu sauvane. Karika je na prostoru izmeu jagoda ovijena ligranskom icom. Imaju zavretke u obliku petlje i kvaice; 2 x 2,2 cm, 2 x 2,5 cm (T. III. 10-11). b. Par obinih bronanih kariica ovalna oblika i ravno odsjeenih krajeva; 3 x 2,2 cm, 3 x 2,5 cm (T. III. 13-14). c. Prsten od bronanog lima. Vanjska povrina obrua ukraena je dvama usporednim ljebovima; pr. 2,2 cm (T. III. 12). GROB 17 a. Obina bronana kariica ovalna oblika i ravno odsjeenih krajeva; 2 x 1,5 cm (T. III.9). GROB 20 a. Par obinih srebrnih kariica ovalna oblika i ravno odsjeenih krajeva; 3,4 x 26 cm, 3 x 2,7 cm (T. IV. 1-2). GROB 29 a. Par obinih bronanih kariica ovalna oblika i ravno odsjeenih krajeva; 3 x 2 cm, 3,2 x 2,1 cm (T. IV. 4-5). b. Bronani prsten D-presjeka preklopljenih i zalemljenih krajeva; pr. 2 cm (T. IV. 3). GROB 37 a. Par obinih bronanih kariica ovalna oblika i ravno odsjeenih krajeva; 2,4 x 2,2 cm, 2,7 x 2 cm (T. IV. 7-8). b. Bronani limeni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva, neukraen; pr. 2 cm (T. IV. 6). GROB 3A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok, nainjen od obraene sedre i manjeg nepravilnog kamena. Ukopan jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. S obiju strana lubanje otkrivena je po jedna kariica (a. 1-2), a na lijevoj ruci jedan prsten (b). a. 1-2 Par bronanih kariica ovalna oblika sa zavretcima u obliku petlje i uice; 2,3 x 2 cm, 2,4 x 1,9 cm; 0,5 g, 0,5 g; inv. 860-861 (T. VI. 1-2). b. Bronani lijevani prsten trokutasta presjeka, neukraen; pr. 2,1 cm; 1,5 g; inv. 862 (T. VI. 3). 176 Bukorovia podvornica - godine 1951. GROB 2A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka ukopana je u obinu zemlju i zasuta glinom. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. S obiju strana lubanje otkrivena je po jedna kariica (a. 1-2), a na desnoj ruci jedan prsten (b). a. 1-2 Par bronanih kariica s jednim koljencem. Kariice su ovalna oblika i rastvorenih krajeva, a svaka ima po jedno koljence nainjeno od ovijene ligranske ice; 4,0 x 3,4 cm, 4,0 x 3,5 cm (a.2); 4,4 g, 4, 15 g; inv. 863-864 (T. VI. 4-5). b. Bronani prsten nainjen od spiralno uvijene ice; pr. 2 cm; 2,25 g, inv. 865 (T. VI. 6) a. Ulomak srebrne sljepooniarke s jednom jagodom. Jagoda je na spoju polutki naglaena plastinim rebrom, a povrina je ukraena vielatinim rozetama od ligranske ice; du. 3 cm (T. V. 10). b. Prsten od bronanog lima zatvorena koluta, neukraen; pr. 2 cm (T. V. 11). GROB 45 a. Par bronanih sljepooniarki s jednom ovalnom limenom jagodom. Obje jagode su znatno oteene; 3 x 2,8 cm, vis. 3,5 cm (T. V. 6-7). b. Par obinih bronanih kariica ovalna oblika i ravno odsjeenih krajeva; 3 x 2 cm, 3 x 2,2 cm (T. V. 8-9). GROB 43 a. Lijevani bronani prsten D-presjeka, neukraen; pr. 1,9 cm (T. V. 5). b. Prsten od bronanog lima preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva, neukraen; pr. 2 cm (T. V. 4).

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina

Tabla 1.

GROB 4A Grob je otkriven u potpunosti oteen. Bila su sauvana tek dva komada sedre, kojima je bila obloena grobna raka. Unutar rake pronaene su dislocirane kosti. Bez nalaza. GROB 5A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik s rukama poloenim na bedrenim kostima. Pored lubanje otkriven je ulomak zemljane posude, koji je danas izgubljen. GROB 6A Grob je bio orijentiran u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Ispod lubanje otkrivena je jedna sljepooniarka(a). a. Bronana sljepooniarka s jednom ovalnom limenom jagodom ukraenom iskucanim ispupenjima; 3,5 x 3,2 cm; 2,9 g; inv. 866 (T. VI. 7).

GROB 7A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka obloena je obraenim sedrenim ploama. Grob nije imao pokrova, a dno mu je bilo poploano tankim kamenim ploicama. Ukopan je jedan pokojnik s lijevom rukom ispruenom niz tijelo, a desnom poloenom na karlici. Bez nalaza. GROB 8A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo i dlanovima poloenim na zemlju. Pokraj lubanje otkrivena je jedna zemljana posuda (a), a druga do nogu. Uz desnu ruku pronaeni su kresivo (b) i kremen. Posuda otkrivena do nogu pokojnika i kremen danas su izgubljeni. a. Posuda nainjena od proiene gline i pijeska, tamnosive boje, raena na runom lonarskom kolu i dobro peena. Trbuasta je oblika, s najveim promjerom na sredini, izduena vrata, koji zavrava obodom izvijenim prema van ; v. 12,3 cm, pr. trbuha 11,5 cm, pr. vrata 9,4 cm, pr. dna 7 cm; 447 g; inv. 867 (T. VI. 8). 177

desnoj ruci dva prstena (c, d). a. Obina bronana kariica od koje je sauvan samo ulomak; 3,2 cm; 0,2 g; inv. 871 (T. VI. 10). b. Obina bronana kariica od koje je sauvan samo ulomak; 2,4 cm; 0,25 g; inv. 872 (T. VI. 11). c. Bronani lijevani prsten, neukraen; pr. 2 cm; 1,65 g; inv. 869 (T. VI. 12). d. Bronani limeni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva. Vanjska povrina obrua ukraena je jednim lijebom; pr. 1,8 cm; 0,8 g; inv. 870 (T. VI. 13). GROB 10A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka obloena je okomito postavljenim kamenim ploama. Unutar groba zateene su dislocirane kosti jednog pokojnika. Bez nalaza. GROB 11A
1

Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 12A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopana su dva pokojnika jedan iznad drugoga, oba s rukama ispruenim niz tijelo. Uz desnu nogu donjeg pokojnika pronaen je jedan no (a). a. eljezni no ravnog hrpta i blago povijenog sjeiva. Trn za nasad drka djelomino sauvan; 13,0 x 1,7 cm; 21 g; inv. 873 (T. VII. 1). GROB 13A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. U donjem dijelu bio je otvoren i istraen godine 1939. Grobna raka bila je

obloena obraenim sedrenim ploama, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa oblijepljenih glinom. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Uz lubanju su otkrivene dvije kariice (a. 1-2). a. 1-2 Par bronanih kariica ovalna oblika i ravno odrezanih krajeva; 3 x 2,7 cm, 2,8 x 2,6 cm; 1,95 g, 1,8 g; inv. 874-875 (T. VII. 2-3).

GROB 14A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka

Tabla 2.

obloena je nepravilnim kamenim ploama i ploama od obraene sedre, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 15A

b. eljezno kresivo stanjenih i uvijenih krajeva; 5,5 x 2,5 cm; 18,2 g; inv. 868 (T. VI. 9). GROB 9A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka obloena je obraenim sedrenim ploama. Grob je bio bez pokrova. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Ispod lubanje su otkrivene dvije kariice (a, b), a na 178

Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre. Grob je bio bez pokrova. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo s dlanovima poloenim na zemlju. Unutar groba otkriven je ulomak kremena, koji je danas izgubljen.

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina

10

11

12

13

14

Tabla 3.

GROB 16A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena okomito postavljenim kamenim ploama. Grob je bio bez pokrova. Ukopan je jedan pokojnik, a od kostura je bila sauvana samo lubanja. Bez nalaza.

GROB 17A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre. Grob je bio bez pokrova. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza.

179

GROB 18A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Ukop u obinoj zemljanoj raci, a samo je uzglavnica nainjena od sedre. Grob je bio bez pokrova. Ukopan je jedan pokojnik (dijete), a kostur je bio loe sauvan pa se nije moglo utvrditi poloaj ruku. Unutar groba otkrivena je jedna sljepooniarka (a). a. Srebrna sljepooniarka s jednom ovalnom limenom jagodom, neukraena; v. 2,8 cm; 0,85 g; inv. 876 (T. VII. 4). GROB 19A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Ukop u obinoj zemljanoj raci s okomitom kamenom ploom kao uzglavnicom. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza.

GROB 24A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena okomito postavljenim kamenim ploama, a grob je bio bez pokrova. Dno mu ine pokrovne ploe drugoga groba. Unutar groba zateene su dislocirane kosti jednog pokojnika. Bez nalaza. GROB 25A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena obraenim sedrenim ploama, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Dno je takoer bilo poploano. Ukopan je jedan pokojnik (dijete) s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 26A

GROB 20A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Ukop u obinoj zemljanoj raci s pokrovom od nepravilnih kamenih ploa u donjoj polovini. Ukopan jedan pokojnik s rukama poloenim na karlici. Bez nalaza. GROB 21A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena obraenom sedrom i laporom u dva reda, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Ukopana su dva pokojnika, jedan iznad drugoga. Donji kostur je in situ, a gornji djelomino dislociran. Donji pokojnik imao je ruke ispruene niz tijelo, a kod gornjega poloaj ruku nije bilo mogue utvrditi. Uz lubanju donjega kostura pronaene su dvije kariice od kojih je danas sauvana samo jedna (a), a na desnoj ruci jedan prsten (b). a. Obina srebrna kariica ovalna oblika sa zavrecima krajeva u obliku uice i petlje; 2,5 x 2,3 cm; 0,85 g; inv. 878 (T. VII. 5). b. Bronani limeni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva, neukraen; pr. 2 cm; 1,05 g; inv. 877 (T. VII. 6). GROB 22A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Na desnoj ruci otkrivena su dva prstena 8a, b. a. Bronani lijevani prsten D-presjeka, neukraen; pr. 2 cm; 7,1 g; inv. 879 (T. VII. 7). b. Bronani limeni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva, neukraen; pr. 1,9 cm; 1,7 g; inv. 880 (T. VII. 8). GROB 23A Grob je bio orijentiran u pravcu jugozapad-sjeveroistok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza.

Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Nalazio se iznad gornje polovine groba 24A. Grobna raka bila je obloena obraenim sedrenim ploama, a pokrov takoer nainjen od sedre. Dno je bilo poploano tankim kamenim ploicama. Ukopan je jedan pokojnik (dijete). Bez nalaza. GROB 27A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena obraenim sedrenim ploama, a pokrov nainjen od tankih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik (dijete). Bez nalaza. GROB 28A Grob je bio orijentiran u pravcu jugozapad-sjeveroistok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Na desnoj ruci pokojnika otkriven je jedan prsten (a). a. Bronani limeni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva, neukraen; pr. 2 cm, 0,9 g; inv. 881. (T. VII. 9) GROB 29A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena manjim nepravilnim kamenjem. Grob je bio pokriven irokom kamenom ploom. Unutar rake zateene su dislocirane kosti veeg broja pokojnika. Bez nalaza. GROB 30A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena manjim nepravilnim kamenjem. Grob nije imao pokrov, ali je iznad kostura utvren deblji sloj gline. Ukopan je jedan pokojnik kojem je lijeva ruka ispruena niz tijelo, a desna poloena na bedrenoj kosti. Bez nalaza. GROB 31A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grob je djelomino bio istraen godine 1939. Grobna raka bila je obloena okomito postavljenim kamenim ploama, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza.

180

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina

Tabla 4.

GROB 32A Grob je bio orijentiran u pravcu sjever-jug. Grobna raka bila je obloena okomito postavljenim kamenim ploama i blokovima od obraene sedre, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Pokrovne ploe bile su glinom spojene s oblonicama. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. S obiju strana lubanje pronaena je po jedna sljepooniarka (a. 1-2), a na desnoj ruci jedan prsten (b).

a. 1-2 Par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom. Povrina jagoda ukraena je spiralno uvijenom ligranskom icom; 6,3 x 6,5 cm, 6,3 x 6,8 cm; 9,4 g, 10,5 g; inv. 882-883 (T. VII. 10-11). b. Bronani prsten sa staklenom krunom. Obru prstena je neukraen, sprijeda je proiren, a na to proirenje privrena je kazeta s leitem za stakleni umetak; pr. 2 cm; 3,15 g; inv. 884 (T. VII. 12). 181

GROB 33A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre. Grob je bio pokriven jednom nepravilnom kamenom ploom. Ukopan je jedan pokojnik (dijete) s rukama ispruenim niz tijelo. S desne strane lubanje otkrivena je jedna sljepooniarka (a). a. Bronana sljepooniarka s jednom ovalnom limenom jagodom, neukraena; 2,9 x 2,5 cm; 1,55 g; inv. 885 (T. VIII. 1). GROB 34A Grob je bio orijentiran u pravci jugozapad-sjeveroistok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik neutvrenog poloaja ruku. Bez nalaza. GROB 35A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Iznad groba nalazio se recentni zid, koji ga je djelomino otetio. Unutar groba zateen je jedan pokojnik in situ i neto dislociranih kostiju drugog pokojnika. Bez nalaza. GROB 36A Grob je bio orijentiran u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Grobna raka bila je obloena manjim nepravilnim kamenjem, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa i oblijepljen glinom. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. S obiju strana lubanje otkrivena je po jedna kariica (a, b), a na desnoj ruci jedan prsten (c). a. Obina bronana kariica ovalna oblika i rastvorenih krajeva; 3 x 2,5 cm; 2,8 g; inv. 886 (T. VIII. 2). b. Obina bronana kariica ovalna oblika i rastvorenih krajeva; 1,2 x 1 cm; 0,2 g; inv. 888 (T. VIII. 3). c. Bronani limeni prsten proirenih krajeva. Na tom proirenju nalazila se kaseta s leitem za stakleni umetak, koja nedostaje; pr. 2,4 cm; 2,65 g; inv. 887 (T. VIII. 4). GROB 37A Grob je bio orijentiran u pravcu jugozapad-sjeveroistok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre. Grob je bio pokriven jednom nepravilnom kamenom ploom. Ukopan je jedan pokojnik (dijete). Bez nalaza. GROB 38A Grob je bio orijentiran u pravcu jugozapad-sjeveroistok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik s desnom rukom ispruenom niz tijelo, a lijevom poloenom na karlici. Unutar groba bio je otkriven jedan bakreni novac, koji nije bilo mogue identicirati, a danas je izgubljen. GROB 39A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena manjim nepravilnim kamenjem, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Grob je bio djelomino oteen 182

za obavljanja poljodjelskih radova. Ukopan je jedan pokojnik ije su kosti zateene poremeene. Bez nalaza. GROB 40A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena okomito postavljenim kamenim ploama. Grob je bio bez pokrova. Unutar rake zateene su dislocirane kosti nekoliko razliitih pokojnika. Izmeu ispremijeanih kostiju otkrivena je 1 strjelica (a). eljezna strjelica u obliku obinog iljka s ovalnim tuljcem za nasad; 6,5 x 1 cm; 5,8 g; inv. 889 (T. VIII. 5). GROB 41A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre. Grob je bio pokriven jednom nepravilnom kamenom ploom. U gornjem dijelu bio je presjeen. Unutar groba nisu zateeni kosturni ostatci. Bez nalaza. GROB 42A Grob je bio orijentiran u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Grobna raka bila je obloena okomito postavljenim kamenim ploama. Grob je bio bez pokrova. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 43A Grob je bio orijentiran u pravcu sjever-jug. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre. Bio je pokriven jednom nepravilnom kamenom ploom. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 44A Grob je bio orijentiran u pravcu istok-zapad. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre i manjim nepravilnim kamenom, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 45A Grob je bio orijentiran u pravcu sjever-jug. Grobna raka bila je obloena okomito postavljenim kamenim ploama. Ukopan je jedan pokojnik (dijete) s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 46A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 47A Grob je bio orijentiran u pravcu sjever-jug. Grobna raka bila je obloena okomito postavljenim kamenim ploama. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza.

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina

10

11

Tabla 5.

GROB 48A Grob je bio orijentiran u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Kao oblonica groba sluila je jedna udubljena ploa, a bio je bez pokrova. Unutar groba nisu zateeni kosturni ostatci. Bez nalaza.

GROB 49A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena okomito postavljenim kamenim ploama, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik (dijete). Bez nalaza.

183

GROB 50A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena nepravilnim kamenim ploama, a pokrov takoer nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Unutar groba zateen je jedan pokojnik in situ s rukama ispruenim niz tijelo i ispremijeane kosti nekoliko razliitih pokojnika. Izmeu ispremijeanih kostiju otkriven je jedan prsten (a). a. Bronani limeni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva, neukraen; pr. 2 cm; 1,9 g; inv. 890 (T. VIII. 6). GROB 51A Grob je bio orijentiran u pravcu sjever-jug. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 52A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. S obiju strana lubanje otkrivene su po tri sljepooniarke (a, b, c. 1-2, d. 1-2). a. Srebrna sljepooniarka s jednom limenom ovalnom jagodom, neukraena; 3 x 2,5 cm; 1 g; inv. 891 (T. VIII. 7). b. Srebrna sljepooniarka s jednom limenom ovalnom jagodom, neukraena; 3,5 x 3 cm; 1,75 g; inv. 892 (T. VIII. 8). c. 1-2 Par bronanih lijevanih sljepooniarki s jednom okomito postavljenom jagodom. Povrina jagoda ukraena je s po est valovnica, kojima se imitira ligranska nit. Na bonim stranama karika nalaze se koljenca od ovijene ice; 3 x 1,5 cm, 2,5 x 1 cm; 2,27 g, 2,05 g; inv. 893-894. (T. VIII. 9-10) d. 1-2 Par bronanih sljepooniarki s tri jednako velike limene kuglaste jagode, neukraene; 4,8 x 3,7 cm, 4 x 3,9 cm; 3 g, 4,2 g; inv. 895-896 (T. VIII. 11-12). GROB 53A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre i bez pokrova. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 54A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre, a pokrov nainjen od tankih nepravilnih kamenih ploa. Dno je takoer bilo poploano. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 55A Grob je bio orijentiran u pravcu sjever-jug. Ukop je u obinoj zemljanoj raci, koja je tek djelomino obloena manjim nepravilnim kamenjem. Unutar groba zateen je jedan pokojnik (dijete) in situ i dislocirane kosti drugog pokojnika. Bez nalaza.

GROB 56A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 57A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopan je jedan pokojnik kojemu je lijeva ruka bila ispruena niz tijelo, a desna poloena na bedrenu kost. Uz lubanju je otkrivena jedna kariica (a), a na lijevoj ruci jedan prsten (b). a. Obina bronana kariica ovalna oblika i rastvorenih krajeva; 1,5 x 1 cm; 0,17 g; inv. 898 (T. IX. 1). b. Bronani limeni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva, neukraen; pr. 2,2 cm; 1,5 g; inv. 897 (T. IX. 2). GROB 58A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre i kamenim ploama, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Dno je bilo djelomino poploeno. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 59A Grob je bio orijentiran u pravcu istok-zapad. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre i manjim nepravilnim kamenjem. Grob je bio bez pokrova. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 60A Grob je bio orijentira u pravcu zapad-istok. Ukop u obinoj zemljanoj raci. Ukopana su dva pokojnika jedan iznad drugoga i oba su imali ruke ispruene niz tijelo. Bez nalaza. GROB 61A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 62A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je djelomino obloena ploama od obraene sedre, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik (dijete) s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 63A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre. Ukopan je jedan pokojnik (dijete) s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza.

184

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina

2 4 5

7 9

10

11

12

13

Tabla 6.

GROB 64A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre, a pokrov nainjen od veih nepravilnih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza.

GROB 65A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre i obukana, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Dno groba takoer je bilo obukano. Unutar groba nisu zateeni kosturni ostatci. Bez nalaza.

185

GROB 66A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik (dijete) s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 67A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Ukop je u obinoj zemljanoj raci, ali je dno poploano. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Bez nalaza. GROB 68A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik neutvrenog poloaja ruku. Uz vratne kraljeke otkrivene su dvije kariice (a, b). a. Obina bronana kariica ovalna oblika i rastvorenih krajeva; 2 x 1,2 cm; 0,5 g; inv. 899 (T. IX. 3). b. Obina bronana kariica ovalna oblika i rastvorenih krajeva; 1 x 1,1 cm; 0,2 g; inv. 900. (T. IX. 4). GROB 69A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre. Grob je bio bez pokrova. Ukopan je jedan pokojnik neutvrena poloaja ruku. Bez nalaza.

po jedna kariica (a, b). a. Obina bronana kariica ovalna oblika i rastvorenih krajeva; 2,2 x 1,8 cm; 1 g; inv 904 (T. IX. 8). b. Obina bronana kariica ovalna oblika i rastvorenih krajeva; 2,5 x 2,2 cm; 2,45 g; inv. 905 (T. IX. 9)

Predmeti otkriveni izvan grobova a. Srebrna sljepooniarka s okomito postavljenom duguljastom jagodom. Povrina jagode podijeljena je u polja dvostrukom nabranom ligranskom icom, a na vrhu i dnu zavrava krupnim kapljiastim zrnom; vis. 3 cm (T. X. 1). b. Bronani limeni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva; pr. 1,7 cm; 0,6 g; inv. 907 (T. X. 2). c. Bronani lijevani praporac s uicom na vrhu i krinim razrezom na dnu; 2,2 x 3 cm; 19,6 g; inv. 908 (T. X. 3). d. eljezna strjelica u obliku iljka; 5,5 cm; 12,85 g; inv. 914 (T. X. 4). e. eljezna strjelica u obliku iljka; 5,2 cm; 5,2 g; inv. 906 (T. X. 5). f. Zemljani koluti oktogonalna oblika i s krunim otvorom po sredini; pr. 1 cm; 9,7 g; inv. 915 (T. X. 6). g. eljezno kresivo stanjenih i povijenih krakova, kojima su zavretci povijeni prema unutra; 5 x 2,3 cm; 79 g; inv. 913 (T. X. 7).

Znaajke grobalja Oranica Aima Popovia

GROB 70A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre i muljike, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. S obiju strana lubanje pronaena je po jedna sljepooniarka (a. 1-2), a na desnoj ruci jedan prsten (b). a. 1-2 Par srebrnih sljepooniarki s jednom jagodom ovalna oblika. Povrina jagoda ukraena je ovalima od aplicirane ligranske niti i zrnatim trokutiima; 6 x 6,3 cm, 6 x 6,3 cm; 10,1 g, 10 g; inv. 901-902 (T. IX. 5-6). b. Bronani limeni prsten preklopljenih i zakovicom spojenih krajeva, neukraen; pr. 2 cm; 1,75 g; inv. 903 (T. IX. 7). GROB 71A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre, a kao uzglavnica je uporabljena kamena ploa. Bio je pokriven nepravilnim kamenim ploama. Ukopan je jedan pokojnik neutvrena poloaja ruku. Bez nalaza. GROB 72A Grob je bio orijentiran u pravcu zapad-istok. Grobna raka bila je obloena ploama od obraene sedre, a pokrov nainjen od nepravilnih kamenih ploa. Ukopan je jedan pokojnik neutvrena poloaja ruku. S obiju strana lubanje otkrivena je 186

Budui da su istraena samo dva groba, o karakteru groblja na oranici Aima Popovia ne mogu se u ovom trenutku donijeti konani zakljuci. No s obzirom na orijentaciju obaju grobova s velikom se vjerojatnou moe pretpostaviti da se radi o dijelu manjega groblja na redove. Kod takvih grobalja uobiajeno je nizanje grobova u donekle pravilnim redovima u pravcu zapadistok s veim ili manjim otklonima k jugu ili sjeveru. Nepravilnosti koje se zamjeuju u redovima uvjetovane su odreivanjem orijentacije svakoga pojedinog groba prema toki izlaza sunca na dan ukopa. Otkloni od smjera zapad-istok, meutim, uvijek su u okviru krajnjih toaka obzora u kojima sunce izlazi i zalazi u doba ljetnoga i zimskog solsticija. Groblja s manjim brojem grobova (10 do 100 grobova) pojavljuju se na zapadu, ali preteito u srednjoj Europi u kasnomerovinkom razdoblju i zamjenjuju velika groblja na redove s tisuu i vie grobova. U sluaju oranice Aima Popovia vjerojatno je rije o manjem naseobinskom rodovsko-porodinom groblju na redove na kakvima se obino pokapaju zajednice koje se sastoje od jedne ili vie velikih obitelji povezanih vrim ili slabijim obiteljskim vezama. Raka mukoga groba na oranici Aima Popovia bila je obloena suhozidnom ogradom od lomljenog kamena. Taj nain oblaganja grobnih raka na podruju na kojem e se formirati hrvatska kneevina zapaen je ve u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja, ali i kasnije, u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja sve do u zreli srednji vijek. U pojedinim

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina

10

11

12

Tabla 7.

sluajevima rake su obloene samo jednim redom kamena, ali je znatniji broj onih poput groba na oranici Aima Popovia, s ogradom od nekoliko redova uslojenog kamena bez uporabe vezivnog materijala. Analogne grobove pronalazimo na grobljima poganski obiljeenog sloja na poloajima Stankovci-Klaria kue,15

Rodaljice-Ogradice,16 Biljane Donje-Trljuge/Prine17 i OstrovicaGreblje,18 a prema zabiljekama L. Maruna takvu su oblogu imali grobovi na poloaju Ardalia baa u evrskama i pojedini

16 17 15

Beloevi 1975; Beloevi 1985a.

18

Juri 1995; Juri 2002. Beloevi 1985b; Beloevi 1986. Buri, Delonga 1998.

187

grobovi na Debeljaku u Smrdeljima.19 Navedeni grobovi uglavnom su bez pokrovnih ploa osim u jednom sluaju u Rodaljicama, ali je ondje rije o kombinaciji suhozidne ograde i okomito postavljenih kamenih ploa. Drugi grob na oranici Aima Popovia pripada rijetko zastupljenome tipu. Rije je o zidanoj i presvoenoj grobnici kakve su dosad registrirane samo u nekoliko sluajeva. Najbrojnije su upravo na podruju Biskupije. etiri presvoene zidane grobnice otkrivene su na poloaju Crkvina, a nedavno provedenim revizijskim arheolokim iskopavanjima nedvojbeno je, s obzirom na njihovu orijentaciju i stratigraju nalazita, utvreno da su te grobnice dio groblja na redove koje prethodi izgradnji bazilike, a pripadaju mu i grobovi s ukopom u drvenom lijesu.20 Dvije takve grobnice uoio je fra L. Marun i na poloaju Popovia Dolova, dvjestotinjak metara sjeveroistono od kompleksa na Crkvini. I potonje pripadaju manjem groblju na redove na kojem su zabiljeeni i ukopi u obinim zemljanim rakama. Bitno je
21

U oba groba na oranici Aima Popovia bio je ukopan jedan pokojnik s glavom poloenom na zapadu i rukama ispruenim niz tijelo, to je uobiajeno u okviru grobalja na redove ranoga srednjeg vijeka. Bukorovia podvornica U sluaju Bukorovia podvornice rije je o groblju koje se razvilo oko predromanike crkve, premda je i ovdje registrirano nekoliko ukopa i pojedinanih nalaza, koji se moraju pripisati horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Groblje na Bukorovia podvornici pripada onoj skupini grobalja uz crkve na kojima se ukapa ve od 9. stoljea i koja se, za razliku od grobalja zreloga i kasnog srednjeg vijeka i unato injenici da se nalaze u okoliu crkve, i dalje formiraju po principu grobalja na redove. Premda vei broj grobova zadrava uobiajenu orijentaciju zapad-istok, ima ih poloenih u drugaijim pravcima, a osobito se izdvaja jedna skupina grobova orijentiranih u pravcu sjever-jug istono od apside crkve. Velik broj grobova bio je oteen ili u potpunosti uniten poljodjelskim radovima prije poetka arheolokih iskopavanja. Objavljujui rezultate iskopavanja provedenih godine 1939., S. Gunjaa je ustvrdio da se grobovi mogu podijeliti u tri skupine, a istu sliku pokazuju i grobovi otkriveni godine 1951.24 To su grobovi u obinim zemljanim rakama, zatim grobovi kojima su rake obloene obraenim sedrenim ploama, te grobovi ije su rake obloene okomito postavljenim kamenim ploama. Dio grobova posljednjih dviju skupina imao je pokrovne ploe. Rijetki su grobovi imali poploano dno, a u najveem broju sluajeva pokojnik je bio poloen neposredno na zemlju. Oblaganje grobnih raka obraenim sedrenim ploama registrirano je i na drugim starohrvatskim grobljima na irem kninskom podruju (Biskupija-Braia podvornice, Knin-Spas), gdje ovog materijala ima u izobilju.25 Grobovi s rakama obloenim okomito postavljenim kamenim ploama veoma su brojno zastupljeni na svim starohrvatskim grobljima. Katkad su oblone i pokrovne ploe pravilno obraene tako da je zapravo rije o tipu groba u obliku kamene krinje. To osobito dolazi do izraaja na pojedinim grobljima s podruja Cetinske krajine gdje je ovaj tip najei, ali i na ravnokotarskim nalazitima u Kaiu i Smiliu.26 Tip groba u obliku kamene krinje na podruju Dalmacije poznat je jo od ilirskih vremena, te kroz antiko razdoblje, pa ga preuzimaju i novonaseljeni Slaveni. U horizontu s kranskim znaajkama pokapanja ovaj e oblik groba biti prevladavajui. Na Bukorovia podvornici u znatnom su broju zastupljeni ukopi u obinim zemljanim rakama, to inae nije uobiajeno u horizontu s kranskim nainom pokapanja, osobito ne u okviru grobalja uz crkve.

naglasiti da u navedenim sluajevima nije rije o sekundarnoj uporabi starokranskih grobnica premda su na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske registrirani i takvi primjeri (groblja sv. Ivo u Livnu i Crkvine u Cisti Velikoj).22 Na Crkvini u Gornjim Koljanima kraj Vrlike takoer su registrirani ukopi u presvoenim zidanim grobnicama, ali budui da su one otkrivene u okviru nesustavnih istraivanja i nisu dokumentirane, ostalo je nepoznato pripadaju li srednjovjekovnome ili starokranskom razdoblju, to je u ovom sluaju mogue s obzirom na raniju starokransku sakralnu graevinu. U skupinu zidanih grobnica mogu se uvrstiti i grob 34 u Dubravicama kod Skradina i dva groba na Greblju u Ostrovici kraj Bribira, koji su pravilno zidani, a kao vezivni materijal uporabljena je buka.23 Potonja tri groba nisu bila presvoena, nego prekrivena kamenim ploama. Na oba ova groblja takoer se pojavljuju raznoliko graeni grobovi (obine zemljane rake s uporabom drvene grae i rake obloene suhozidnom ogradom) i, to je jo znaajnije, svi ti grobovi pripadaju istome sloju ukopavanja. Zanimljiv je i podatak da su unutar grobnice ispod junog broda bazilike na Crkvini u Biskupiji, jedne od grobnica na Ostrovici i jedne grobnice na Crkvini u Koljanima otkriveni i ostatci drvenih ljesova. Sve navedene grobnice, bilo da je rije o onima sa svodom ili onima prekrivenim ploama, odlikuju se iznimno bogatim inventarom pa se mora zakljuiti da su bile namijenjene osobama viega drutvenog statusa. One se svakako grade po uzoru na grobnice starokranskoga i kasnoantikoga razdoblja, a njihova uporaba svjedoi o kulturnom kontinuitetu, te ukazuje na utjecaj zateenoga, vie ili manje romaniziranoga i kristijaniziranoga, domaeg stanovnitva na slavenske doljake.

19 20 21 22

23

Marun 1897; Marun 1998, str. 70. HiK (Rasprave) 2000, str. 124, sl. 25. Marun 1998, str. 106, 107. Petrinec, eparovi, Vrdoljak 1999, str. 34; Mari, Gudelj, Lozo 2000, str. 125, 126. Gunjaa 1995; Buri, Delonga 1998.

24 25

26

Gunjaa 1952, str. 63-65. Za Bukorovia podvornicu vidi u katalogu. Neistraeni srednjovjekovni grobovi od obraenih sedrenih ploa mogu se vidjeti u blizini crkve sv. Stevana u Golubiu. Od sedrenih ploa bili su izgraeni i grobovi na lokalitetu Spas u Kninu. Vidi: Jelovina 1991. Jelovina 1968; Beloevi 1986.

188

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina

3 1 2 4

10

11

12

Tabla 8.

S. Gunjaa smatrao je da izmeu grobova s razliito oblikovanim grobnim rakama na Bukorovia podvornici postoji kronoloka razlika, tj. da su grobovi u prostim zemljanim rakama najstariji i da su bili ukopani u najveoj dubini, zatim slijede grobovi s arhitekturom od sedrenih ploa i, naposljetku, kao najmlai, grobovi s rakama obloenim okomito postavljenim kamenim ploama.27 Dokumentacija iz godine 1951. kojom raspolaem ne doputa donoenje nekih daljnjih zakljuaka u tom smislu, ali s

obzirom na srodnost nalaza u sve tri vrste grobova smatram da ih se ne moe kronoloki vrednovati na osnovi grobne arhitekture. Treba zapaziti tek da su pojedini grobovi sigurno ukopani nakon to je crkva prestala biti u funkciji, jer su im oblonice inile vapnenaste ploe izvaene iz crkvenog plonika.28 Takoer je

27

Gunjaa 1952, str. 63-65.

189

u jednom grobu kao spolija pronaen ulomak grede oltarne ograde.

29

podatcima, vjerojatno se radi o osobama koje su u srodstvu pa bi se ove grobnice mogle oznaiti kao obiteljske. Na meusobnu bliskost, odnosno srodstvo ukopanih upuuju i pojedini primjeri grobova s kamenom arhitekturom gdje dva groba imaju jednu zajedniku oblonicu poput navedenog sluaja grobova 14 i 15 na Bukorovia podvornici. Takvi su dosad zabiljeeni na Glaviinama u Mravincima,39 Majdanu u Solinu,40 Kosi u Vrpolju41 i Vrbici u Piramatovcima.42 Izvan prostora ranosrednjovjekovne Hrvatske osobito je zanimljiv sluaj triju oblonicama meusobno povezanih grobova na Brecu kod Buzeta u Istri.43 Samo u grobu 40A na Bukorovia podvornici otkrivene su ispremijeane kosti veeg broja razliitih pokojnika dok su u grobu 50A uz jednog pokojnika in situ utvrene dislocirane kosti nekoliko razliitih pokojnika. U pet grobova nisu bili zateeni kosturni ostatci. Grobovi s ispremijeanim kostima veeg broja razliitih pokojnika karakteristini su za kasniji srednji vijek. Tada dolazi i do drugih bitnih strukturnih promjena u nainu pokapanja, na to se opseno osvrnuo T. Buri, pa upuujem na njegov tekst.44 Uz navedene podatke u vezi s grobljem na Bukorovia podvornici bitno je konstatirati i to da ni jedan pokojnik nema ruke prekriene na prsima, a ta okolnost pokazuje se znaajnom pri pokuaju utvrivanja gornje granice ukapanja na spomenutom groblju. Naposljetku, veoma je zanimljiv i Marunov podatak o sarkofagu ispred crkve, koji je, na alost, bio zateen prazan. Budui da na nalazitu na Bukorovia podvornici nisu utvreni arheoloki slojevi antikoga ili starokranskog razdoblja, vjerojatno se ne radi o sekundarnoj uporabi starijeg sarkofaga, ve se moe pretpostaviti da je nainjen u srednjem vijeku. Taj zakljuak podupiru rijetki slini primjeri poput sarkofaga otkrivenih na oblinjoj Crkvini i onih iz Galovca pored Zadra.45 Jedan biskupijski i jedan galovaki sarkofag bili su nainjeni od preklesanih dijelova antikih arhitrava, to jasno svjedoi o njihovu nastanku u srednjem vijeku. Oni potvruju postojanje tradicije kulta pokapanja u sarkofazima na izmaku antike, koju su u ranom srednjem vijeku prihvatili i Hrvati. Analiza grobnih nalaza Oranica Aima Popovia Naunice Meu zlatnim naunicama s nepoznatih nalazita u Dalmaciji (T. I, 1-8), koje se uvaju u MHAS-u, nalaze se i tri primjerka otkrivena unutar presvoene zidane grobnice na oranici Aima Popovia.

Kod grobova s oblonicama nainjenima od sedrenih ploa zamijeeno je koritenje gline, kojom su pojedine ploe bile spajane na sastavcima, a isto je zamijeeno i na sastavcima izmeu oblonica i pokrovnih ploa. U pojedinim sluajevima glinom su premazivane i pokrovne ploe. Unutar obinih zemljanih raka iznad kostura se u vie sluajeva nalazio nekoliko centimetara debeo sloj gline ili vapnenaste smjese. Taj obiaj zapaen je i na drugim starohrvatskim grobljima, a premazivanje glinom primjenjivalo se kako kod grobova s kamenom tako i kod onih s drvenom graom. Ovu je pojavu nastojao protumaiti Z. Gunjaa, zakljuivi da se na taj nain nastojalo hermetiki zatvoriti grob, vjerojatno da bi se sprijeio smrad tijela u raspadanju.
30

U najveem broju grobova bio je ukopan po jedan pokojnik ruku ispruenih niz tijelo ili poloenih na bedrene kosti. To je sluaj kod 59 od ukupno 72 groba istraena godine1951., dok za one otkrivene 1939. ne raspolaemo takvim podatcima. U 5 grobova bila su ukopana po dva pokojnika. U grobovima 12A i 60A pokojnici su poloeni jedan iznad drugog dok je u grobovima 21A, 35A i 55A jedan pokojnik zateen in situ, a iznad njega su bile dislocirane kosti drugoga pokojnika. Grobovi 14 i 15 otkriveni godine1939. imali su zajedniku oblonicu. Slini su primjeri registrirani u okviru grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja kao i na pojedinim grobljima koja se, upravo kao i groblje na Bukorovia podvornici, ve od 9. stoljea razvijaju oko crkava. Rije je o naknadnom koritenju istih grobova. Za Glaviine u Mravincima kraj Solina Karaman donosi podatak o grobovima s dva pravilno orijentirana pokojnika, koji su poloeni jedan iznad drugoga.31 Ista je situacija i u mlaem sloju grobova na dva poloaja uz Gluvine kue u Glavicama kod Sinja, te na groblju Gornji vrtal u Tugarima, gdje su jedan iznad drugoga sahranjena po dva, tri, a katkad i etiri pokojnika.32 U grobu 66 na Vratnicama na Bribiru takoer su jedan preko drugoga poloena dva pokojnika.33 No znatno je ei obiaj da se kosti ranije ukopanog pokojnika sklanjaju i, nakon ukopa drugog pokojnika, u hrpi skupljaju uz rub grobne rake, ispod njegovih nogu. Taj obiaj zapaen je u 11 sluajeva na Lepinu u Bijaima, u 8 sluajeva na Vratnicama na Bribiru. te u veem
34 35

broju sluajeva na Gredama u Kaiu36 i Gorici u Stranama,37 kao i u sluaju groba koji je na Vrbici u skradinskom Graacu istraio L. Marun. Premda, na alost, ne raspolaemo takvim
38

28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38

Gunjaa 1952, str. 66. Gunjaa 1952, str. 65. Gunjaa 1995, str. 159, 160. Karaman 1940, str. 8, 9. Miloevi 1997, str. 111-115; Petrinec 2000, str. 234; Petrinec 2002, str. 216. Jelovina 1992, str. 33. Jelovina 1986b, str. 219. Jelovina 1992, str. 33. Vrsalovi 1968, str. 73, 74. Cetini 1998, str. 52. Marun 1998, str. 141.

Svi se ti primjerci u irem smislu mogu uvrstiti u skupinu koja je u literaturi obino odreena kao skupina zvjezdolikih naunica ili

39 40 41 42 43 44 45

Karaman 1940, str. 8, 9. Karaman 1940, str. 8, 9. Gunjaa 1978, str. 26. Na podatku zahvaljujem kolegi mr. . Krneviu. Marui 1962, str. 453-468. Buri 2001, str. 244, 245. Beloevi 1996, str. 327-338.

190

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina

Tabla 9.

ih se oznaava kao naunice mediteransko-bizantskog obiljeja.46 Stilski se vezuju uz kasnoantiki, odnosno bizantski nakit, a podrijetlo i nastanak svakako im treba traiti u okviru bizantskog zlatarstva istonomediteranskog prostora, na to je u literaturi ve nekoliko puta ukazano i na to jasno upuuju brojni srodni nalazi

s podruja Calabrije, Sicilije, Male Azije i Korinta, opredijeljeni u irokom vremenskom rasponu od 6. do 12. stoljea.47 Srodne primjerke naunica pronalazimo u grobu otkrivenom na Stolia njivi u Golubiu kraj Knina,48 zatim u grobu 41 uz crkvu

47 46

Vinski 1952, str. 32,33, 40.

48

Corrado 2002, str. 363; Maneva 1992, str. 40; Vinski 1952, str. 32, 40. HiK (Rasprave) 2000, str. 61, sl. 31.

191

sv. Asela u Ninu,49 jednom grobu na sv. Martinu u Lepurima kraj Benkovca, te u grobu 112 u Grborezima kraj Livna. Pojedinani
50 51

luksuzni nakit.62 Kad su u pitanju zvjezdolike naunice, s tog se podruja moe navesti tek par loe lijevanih bronanih naunica, raenih na proboj i s ukrasom u obliku zvijezde s pet krakova. Pronaene su u grobu 65 na Zajjem Brijegu u Velom Mlunu, zajedno s ogrlicom, na koju je bila nanizana probuena srebrna silikva Konstantina V. Kopronima, pa se na temelju toga grob moe opredijeliti u kraj 8. stoljea.63 Slina je situacija i na podruju rasprostiranja Komani (Kalaja Dalmaces) kulture, gdje kao ostavtinu romaniziranih Ilira pronalazimo razliite inaice loe lijevanih zvjezdolikih naunica grube izrade, koje se vremenski opredjeljuju u 8. stoljee.64 Imajui u vidu izneseno, ini se jo manje vjerojatnim smatrati nositeljima naunica iz nae zvjezdolike skupine romanizirane itelje Dalmacije 7. i 8. stoljea, poglavito u okolnostima nakon avaro-slavenskog prodora kad je uslijedilo intenzivno naseljavanje Slavena na ovo podruje. Torkves Torkves pronaen u presvoenoj grobnici danas, na alost, nije sauvan, a zagubljen je i crte na kojem je prikazan, pa o tom nalazu nema nikakvih drugih podataka osim da je bio nainjen od srebra. Rije je o veoma rijetkom nalazu, a torkvesi su dosad otkriveni u grobu 41 uz sv. Asela u Ninu (2 primjerka),65 grobu 53 na Maklinovu brdu u Kaiu,66 grobu 322 na drijcu67 i grobu 112 u Grborezima.68 U zabiljekama L. Maruna navodi se nalaz jo jednog torkvesa na poloaju koria-Tubia kua u Morpolai.69 Osim bronanog torkvesa iz groba 322 na drijcu svi su bili nainjeni od srebra. Dva lijevana srebrna torkvesa rombina presjeka iz groba 41 u Ninu ukraena su motivom ukucanih krunica s tokom u sredini, a meusobno slini srebrni tokrvesi iz Kaia i Grboreza imaju valovito oblikovan obru nainjen lijevanjem i ukraen rombovima, odnosno valovnicom. Torkves iz groba 322, izraen od debele bronane ice, ukraen je motivom koncentrinih krunica i meusobno spojenih voluta s ukucanim tokama. Svi, koji su u potpunosti sauvani, imaju stanjene krajeve kruna presjeka i svi su se privrivali pomou kvaice i lijevane uice. Torkves je kao vrst ogrlice poznat jo od prapovijesnih vremena; na ilirskom se podruju, pa tako i u Dalmaciji, pojavljuje ve u kasnom bronanom dobu, a osobito je omiljen u latenskokeltskoj kulturi. Zastupljen je u rimskom nakitnom repertoaru,

primjerci potjeu iz Solina,52 Smrdelja,53 Visoana kod Zadra54 i Kablia Malog kraj Livna. Kao analogije mogu se navesti jo
55

srebrne naunice iz grobova 48 i 227 na drijcu u Ninu,56 par naunica iz groba 1 na poloaju Gluvinih kua u Glavicama kraj Sinja i jedna naunica, takoer grobni nalaz, iz Dubravica kod
57

Skradina.

58

Veina navedenih naunica u domaoj se arheolokoj literaturi dosad pripisivala kasnoantikom stanovnitvu Dalmacije i nije se dovodila u vezu s novonaseljenim Slavenima, pa su sukladno tome vremenski opredjeljivane u kraj 6. i u 7. stoljee. Tome je
59

znatno pridonijela i injenica da su najveem dijelu tih nalaza (Golubi, Solin, Smrdelji, Kablii Mali) okolnosti otkria nejasne ili nepoznate, ili se, pak, radi o sluajnim povrinskim nalazima (Visoani), a za primjerke iz MHAS-a, koje ovdje donosimo u katalogu, nije bilo poznato ni nalazite. Novija otkria luksuznih (Lepuri, Nin), kao i jednostavnijih primjeraka (Glavice, Dubravice) bacaju drugaije svjetlo na problematiku vezanu uz ovaj tip naunica i openito enskog nakita u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Vano je naglasiti i to da slian nakit nije registriran na grobljima na redove 6. i ranog 7. stoljea, koja se sa sigurnou mogu pripisati kasnoantikom ivlju. Tu, dodue, pronalazimo nekoliko srebrnih naunica s ukrasom u obliku viseeg trokutia (Knin-Greblje, Korita kraj Duvna, Kai-Glavurak),60 a moe im se pribrojiti i jedna istovjetna naunica s nepoznatog nalazita, koju uva Arheoloki muzej u Splitu.61 Nezgrapnim oblikom, debljinom karike, nainom privrivanja, pa i sredinjim lijevanim ukrasom formiranim od krupnih pseudogranula (koji predstavlja imitaciju luksuznih naunica s ukrasom u obliku obrnute piramide), ovi se primjerci bitno razlikuju od naunica iz tzv. zvjezdolike skupine za kojima daleko zaostaju i kvalitetom izrade. Analogije naunicama iz nae zvjezdolike skupine ne pronalazimo ni na susjednim podrujima, na kojima se, na osnovi materijalne kulture, moe kontinuirano pratiti domae romanizirano stanovnitvo tijekom 7., pa ak i 8. stoljea. Na barbariziranim romanskim i ponekad romano-slavenskim grobljima 7. i 8. stoljea u unutranjosti Istre nije uope prisutan

49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59

60 61

HiK (Rasprave) 2000, str. 62, 63. Nalaz nije publiciran, a uva se u MHAS-u. HiK (Katalog) 2000, str. 261 (kat. br. IV, 136). Bukariol-Mardei 1986, kat. 2,3. Bukariol-Mardei 1986, kat. 2,4. Beloevi 1965, str. 149, sl. 3. Mileti 1980, str. 297, sl. 10. 2. Beloevi 1980, T. XXXVI. 67, T. XLIII. 25, 26. Miloevi 1997, str. 112; Petrinec 2002, str. 240, T. IV. 3. Krnevi 1998, str. 17. Karaman 1940; Karaman 1952, str. 66-67; Vinski 1952, str. 29-52.; Beloevi 1965, str. 149. Vinski 1989, str. 30, T. XXX. 10; Beloevi 1968, str. 228; Mileti 1979, T. III. 59. Bukariol-Mardei 1986, kat. br. 1, 6.

najuestalije u kasnocarsko doba i napose u kasnoantikom razdoblju, osobito u ranobizantskoj kulturi, posredstvom kojih, tijekom Velike seobe dolazi u uporabu kod raznih naroda na europskom tlu.

62 63 64 65 66 67 68 69

Marui 1967. Istra 1995, str. 48, sl. 30, 31. Rajteri-Sivec 1976, str. 557; Maneva 1992, str. 40. HiK (Rasprave) 2000, str. 62, 63. Beloevi 1980, T. XXXV. 6. Beloevi 1980, T. XXVI. 27. HiK (Katalog), str. 261 (kat. br. IV, 136). Marun 1998, str. 192.

192

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina

Tabla 10.

Tip torkvesa s nainom privrivanja pomou kvaice i uice pojavljuje se oko sredine 5. stoljea u germanskim kneevskim grobovima hunskoga i alamanskog vremena. Tijekom 6. i 7. stoljea torkvesi su najee nainjeni od upletene zlatne ili debele srebrne ice, a pojavljuju se i masivni lijevani srebrni primjerci. Karakteristini su za bogate grobove junoruskoga i ukrajinskog podruja, te u Karpatskoj kotlini i Podunavlju, gdje dolaze s nalazima martinovskog stila i openito

u inventaru kneevskih grobova iz razdoblja Prvoga avarskog kaganata.70 U literaturi su poznati primjerci s nalazita Tschumi, Kamamunta, Kelegej, c-Tepe (s probuenim novcem Justinijana I.) i Malaja Pereepina (s probuenim novcem Konstansa II.), zatim Cosovenii de Jos, aavica, Terehegy, Igar, Bly, Nagyharsny

70

Garam 1993, str. 44, 45.

193

i osobito zlatni primjerak s bulom (amuletnom kapsulom) iz enskog groba Ozora-Ttipuszta datiran novcem Konstantina IV. Pogonata.71 U kasnoavarsko vrijeme, u drugoj polovici i krajem 8. stoljea zastupljeni su jednostavni torkvesi nainjeni od upletene ili obine bronane ice (Devnska Nova Vs, trovo, itavska To i Holiare), rjee i zlatni raskoniji primjerci poput onog iz
72

u drugaijoj funkciji, takvo objanjenje nije prihvatljivo kad su u pitanju torkvesi. Svi su oni dio inventara istaknutih enskih grobova, uvijek dolaze u kombinaciji s istim tipom naunica i prstenja i moe se ustvrditi da su sastavni dio nonje uglednijih pokojnica. Iako su kao vrst ukrasa vrata preuzeti iz kasnoantikog, odnosno ranobizantskog nakitnog repertoara (kao uostalom i naunice i prstenje), oni ne potjeu iz nekog od prethodnih razdoblja, ve su bili namijenjeni osobama koje su s njima pokopane, a nastanak i vrijeme noenja treba im traiti u okviru trajanja grobalja s poganskim nainom pokapanja.

Donjih Petrovaca u Vojvodini.73 Meu staromaarskim nalazima registriran je samo jedan primjerak nainjen od glatke zlatne ice otkriven u kneevskom grobu u Zemplnu u dananjoj Slovakoj.74 Na tom se podruju torkvesi ponovno pojavljuju u doba bjelobrdske kulture, u drugoj polovici 10. stoljea, a najstariji primjerak potjee iz groba 76 groblja Pra-Bercz, gdje je datiran dirhemom Nasr ibn Ahmeda II. (913.-943.).
75

Ogrlica Na ogrlicu otkrivenu u presvoenoj grobnici na oranici Aima Popovia bile su, prema svjedoenju fra Maruna, nanizane srebrne limene jagodice i staklena zrna. I u ovom je sluaju rije o veoma rijetkom nalazu. Srodne ogrlice pronalazimo u grobu 127 na Gorici u vinodolskim Stranama,82 grobu 112 u Grborezima kraj Livna,83 grobu 11 na poloaju Jojinih kua u Glavicama kraj Sinja,84 grobu 53 na Maklinovu brdu u Kaiu85 i jednom od grobova na poloaju Braia podvornica u Biskupiji.86 Mogu se navesti jo luksuznije ogrlice sastavljene iskljuivo od zlatnih jagodica, iz Golubia i Trilja,87 te dvije zlatne jagodice, vjerojatno takoer dio ogrlice iz groba na sv. Martinu u Lepurima. Ogrlice s nanizanim metalnim jagodicama predstavljaju davnu tradiciju kasne antike,odnosno Bizanta, a najznaajnije analogije naim luksuznim primjercima svakako su na podruju langobardske Italije 7. stoljea, na to je jo davno ukazao Lj. Karaman.88 Najbliu paralelu u slavenskom svijetu ponovno pronalazimo u Viiima kraj apljine, u ogrlici iz groba C sastavljenoj od dva zrna izraena u tehnici mille ori i devet zlatnih jagodica ukraenih uzorkom zrnatih trokutia i apliciranim polukrunicama od ligranske ice.89 Mogu se jo navesti pojedini nalazi s velikomoravskog podruja, no ondje su jagode uglavnom bronane, rjee od pozlaene bronce, ukraene su granuliranim uzorkom, a zastupljene jednim primjerkom ili samo nekolicinom, tek iznimno veim brojem primjeraka, i pojavljuju se iskljuivo u ogrlicama sastavljenima preteito od staklenih perli.90 Metalne jagode kao privjesci ogrlica zastupljene su i na podruju eke (Stara Kourim),91 a u veem broju registrirane su u tzv. srebrnim ostavama Poljske i kod Slavena u baltikom priobalju.92

Torkvese pronalazimo i na franakom podruju (srednja Njemaka, Tiringija), te u Danskoj, Skandinaviji i junobaltikom priobalju gdje su veoma brojno zastupljeni tijekom 10. stoljea i dijelom jo u 11. stoljeu.76 Nekoliko torkvesa registrirano je i u okviru kristijaniziranih grobalja Bugarske 10. i 11. stoljea (npr. Dolni Lukovit, Obroite).
77

Najblie prostorne i vremenske paralele primjercima s naih grobalja pronalazimo u grobu C 8 zahumskog nalazita Viii, gdje su otkrivena dva bronana torkvesa rombina presjeka i stanjenih krajeva, koji su se privrivali pomou petlje i kvaice.78 Groblje datira s kraja 8., odnosno iz prve polovice 9. stoljea. Slini torkvesi zastupljeni su i na sjevernoalbanskom i makedonskom podruju u okviru kulture Kalaja Dalmaces (Komani-Kruje).79 Svi su nainjeni od povijene bronane ice, imaju zadebljan sredinji dio i stanjene krajeve, a zatvaraju se pomou uice i kvaice. Kruna su presjeka, a ponekad su djelomino ili u potpunosti omotani bronanom ili bakrenom icom (Kalaja Dalmaces, Derjan na Mati, Sv. Erazmo u Ohridu, Cigansko Grobite-Radolita kraj Struga i dr.). No mora
80

se zamijetiti da su, za razliku od potonjih, torkvesi iz naih grobova kvalitetno izraeni, da su veinom nainjeni od srebra i gotovo u pravilu ukraeni. U literaturi u kojoj su ti nalazi razmatrani, prevladalo je miljenje da se pojavljuju u sekundarnoj uporabi, ali bez pojanjenja koje bi ukazivalo na njihovo podrijetlo, vrijeme nastanka, prvotnu namjenu ili nain na koji su preuzeti.81 Premda su, u pojedinim grobovima u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja, registrirani predmeti razliite vremenske i kulturne pripadnosti, koji su onamo dospjeli iz razliitih razloga i uglavnom

71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81

Garam 1993, str. 45; Awaren 1985, str. 57. Budinsk-Krika 1956; ilinsk 1963; Toik 1968. Simoni 1996, str. 130 (195). Budinsk-Krika, Fettich 1973, str. 76, 68, sl. 12. 1. Giesler J. 1981, str. 116-120. Rempel 1966, str. 43, 44; Hermann 1985, T. 63, 64. Vaarova 1976, str. 199, sl. 123. 5, sl. 125. 2, 3, sl. 131. 5, sl. 213. 2. remonik 1965, str. 202-203. Rajteri-Sivec 1974, str. 558, T. III. 5. Maneva 1992, str. 63-64, T. 8. Beloevi 1980, str. 91, 92.

82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92

Cetini 1998, str. 208, T. 7. HiK (Katalog) 2000, str. 261 (kat. br. IV, 136). Petrinec 2002, str. 241, T. V. 7. Beloevi 1980, T. XXXV. 3. HiK (katalog) 2000, str. 197 (kat. br. IV, 24). HiK (Rasprave), str. 61 sl. 31; HiK (Katalog) 2000, str. 349 (kat. br. IV, 250). Karaman 1940, str. 22. remonik 1965, str. 202, 203. Dostl 1966, str. 208. olle 1959, str. 425, sl. 63. Kosztrewski 1962, str. 180-193.

194

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina Ogrlice s metalnim i staklenim privjescima takoer predstavljaju nastavak kasnoantike tradicije, a pojavljuju se ve od 4. st., poput npr. ogrlice sastavljene od staklenih zrna i vretenasto oblikovanih zlatnih jagoda iz ranokranske grobnice s nalazita Budrovci-trbinci kraj akova.93 Uz staklene i zlatne privjeske na pojedinim ogrlicama pronalazimo i one od poludragog kamena poput almadina, karneola, ametista i dr., a potonje su esto u barbarskoj uporabi u tzv. kneevskim grobovima u doba velike seobe naroda.94 Ogrlice sa staklenim i metalnim privjescima registrirane su i u okviru barbariziranih istarskih grobalja 7.-8. st., poput npr. ogrlice iz groba 21 na Vrhu kod Brkaa na koju su uz staklena zrna bile nanizane i tri jagode od srebrnog lima.
95

od bazilike na Crkvini u Biskupiji i djejega groba u zidanoj presvoenoj grobnici ispod pregradnog zida june prostorije narteksa spomenute bazilike.99 Potonje, meutim, imaju zavretke krakova u obliku ploica sa zakovicama. S obzirom na zavretak krakova u obliku nabrane preice s ostrugama s oranice Aima Popovia mogu se jo povezati primjerci iz groba 1 na Vukovia mostu u Gornjim Koljanima kraj Vrlike100 i groba 4 na Podgradini u Reetarici,101 ali te imaju drugaije oblikovane ostrune garniture. Ostrugama iz groba 3 juno od bazilike na Crkvini102 i jednoj ostruzi iz groba 74 na drijcu u Ninu, takoer sa zavrecima krakova u obliku nabrane preice, ostrune garniture nisu sauvane.103 Osim na prostoru ranosrednjovjekovne Hrvatske, gdje je koncentracija ovih nalaza najvea, pticoliki jezici pojavljuju jo samo u ostrunim garniturama iz groba 326 u Dunumu u Istonoj Friziji104 i groba 269 u Zalavru.105 U Arheolokome muzeju u Zagrebu navodno se uva jo jedan nepublicirani jeziac ovog tipa, koji potjee s nepoznata nalazita.106 Zbog specino oblikovanih ostrunih garnitura ovoj je skupini znatnu panju posvetila U. Giesler, koja je pretpostavila da pticoliki jezici nastaju na predloku veoma srodnih ranokarolinkih jeziaca s dugmetastim ili pupoljkastim zavretkom s kojima su djelomino vremenski paralelni.107 Srodnost obaju tipova zbog trbuastog oblika i izraenih proliranih rebara u donjem dijelu osobito je uoljiva na nekoliko primjeraka, poput onog iz Barlebena, te na jezicima iz Arezza i okolice Volterre u Italiji.108 Osim injenice da su veoma esto ukraeni anglokarolinkom ivotinjskom ornamentikom, njihovo vremensko opredjeljivanje u drugu polovicu 8. st. potvruje i nalaz iz groba 217 u Schortensu, gdje su otkriveni s veim brojem franakih denara u rasponu od 760. do 790. god.109 S obzirom na pojavu pticolikih jeziaca u grobu 1 na Crkvini u Biskupiji zajedno s bizantskim zlatnim solidom Konstantina V. Kopronima i Lava IV., koji je kovan u Sirakuzi, a prema klasikaciji C. Morrison sukladan tipu 2B konstantinopolskog kova emitiranog u razdoblju izmeu 760. i 775. god., Gieslerova je ustvrdila da i pticoliki jezici pripadaju istom vremenu, preciznije, zadnjoj treini 8. stoljea.110 Prema njezinu miljenju, meusobna slinost inventara grobova koji sadre ostrune garniture s pticolikim jezicima ukazuje na njihovu pripadnost vremenski i oblikovno deniranom horizontu, te se datacija biskupijskog nalaza moe primijeniti i na sve druge nalaze pticolikih jeziaca. Za razliku

Svi nalazi ogrlica s metalnim jagodama s podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske pripadaju horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Ostruge Ostruge, od kojih je danas sauvana samo jedna, otkrivene u mukom grobu, pripadaju najbrojnije zastupljenom tipu na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske i samo s rijetkim paralelama izvan toga prostora (T. II. 1-4). Rije je o eljeznim ostrugama s trnom obavijenim manetom od bronanog lima optoenom pseudogranuluma i ukraenom naizmjenino postavljenim raranim trokutiima. S obzirom na oblikovanje zavretaka krakova i ostrune garniture meu primjercima ovog tipa moe se raspoznati nekoliko inaica, a u sluaju ostruga s oranice Aima Popovia rije je o veoma rijetkoj inaici. Poznata su jo samo tri para takvih ostruga; potjeu iz groba 52 na Maklinovu brdu u Kaiu,96 groba 161 na drijcu u Ninu,97 te iz Ostrovice kraj Bribira.98 Sve navedene ostruge imaju zavretke krakova u obliku preica narebrenog okvira. Dva para (Ostrovica, oranica Aima Popovia) imaju bronane ostrune ganiture, dok su kod preostala dva para garniture eljezne. U tri sluaja u garniturama se pojavljuju tzv. pticoliki jezici, osim u Ostrovici gdje nedostaju, ali se mogu pretpostaviti, budui da ta garnitura, poput biskupijske, sadrava petlje pticolika oblika. U drijakoj i kaikoj garnituri zastupljene su prolirane petlje ovalno-titastog oblika. Tri garniture sadravaju kope s preicama narebrena okvira, dok u kaikoj kope nisu sauvane. S Crkvine u Biskupiji potjeu jo dva bronana pticolika jezica i jedan par bronanih pticolikih petlji, te nekoliko kopi s preicama narebrena okvira nepoznatih okolnosti otkria, koje se sve moe pribrojiti danas izgubljenim ostrugama ove inaice, jednako kao i dva bronana pticolika jezica s nepoznata nalazita na podruju Nina. Pticolike jezice pronalazimo i u garniturama luksuznih ostruga iz groba 1 juno

99 100 101 102 103 104 105

HiK (Katalog) 2000, str. 210 (kat. br. IV. 39), str. 222-223 (kat. br. IV. 51). Hik (Katalog) 2000, str. 274-275 (kat. br. IV. 159). Petrinec, eparovi, Vrdoljak 1999, str. 86 (kat. br. 222, 223). Jelovina 1986a, T. II. 25-26. Beloevi 1980, T. XXIX. 5. Giesler 1974, str. 529, sl. 4, 2. Ss 1963, str. 262, T. L. Giesler 1974, str. 537, br. 17. Giesler 1974, str. 525. Giesler 1974, str. 526, sl. 3, 18, 37. Schulze-Drrlam 1995, str. 564. Giesler 1974, str. 528.

93 94 95 96 97 98

Od nepobjedivog sunca do sunca pravde 1994, str. 117, kat. br. 158, 159. Germanen, Hunen, Awaren 1987, passim. Marui 1979, str. 124, T. III. Beloevi 1980, T. XXIX. 1, 2, 6-8, 12. Beloevi 1980, T. XXX. 1-9. HiK (Katalog) 2000, str. 317 (kat. br. IV. 208a, b).

106 107 108 109 110

195

od Gieslerove, J. Werner je smatrao da skupina ostruga o kojoj je rije pripada 9. st. i da se radi o tipu koji oponaa ukras uica s ranokarolinkih ostruga poput Sundremde.111 Na istome su tragu i razmiljanja Z. Vinskog, koji zakljuuje da ostruge sa zavretcima krakova u obliku preica narebrenih okvira nastaju na ranokarolinkom prototipu, te da je rije o lokalnim izraevinama.112 Oba ova autora, uz to, za razliku od U. Giesler, smatraju da solidi Konstantina V. nemaju datacijsku vrijednost kako ni za biskupijske tako ni za ostale grobove u kojima su pronaeni. Premda je interpretacija Gieslerove prihvatljivija od onih Wernera i Vinskog, miljenja sam da se svi pticoliki jezici ipak ne mogu vremenski opredijeliti u zadnju treinu 8. stoljea, iako ih dio nedvojbeno pripada tom vremenu. Ranije od sredine 9. stoljea ne mogu se datirati ostruge iz groba 269 u Zalavru, i to ne samo zbog povijesnih okolnosti nego i zbog injenice da je rije o groblju na kojem nisu osobito izraeni poganski obiaji prilaganja. I ostruge iz Ostrovice, koje potjeu iz zidane grobnice, ukopane pokraj iste takve grobnice u kojoj je bila sahranjena ena, opremljena srebrnim naunicama s nasuprotno postavljenim srcolikim privjescima (tzv. minjski tip), upuuju na mlae vrijeme, odnosno sredinu ili poetak druge treine 9. stoljea.
113

gotovo nepromijenjenu obliku pojavljuju u duem vremenskom rasponu, od prapovijesnoga i antikog razdoblja sve do u srednji vijek. Stoga je ove predmete teko kronoloki vrednovati izvan zatvorenih grobnih cjelina. Budui da je u veini sluajeva rije o nalazima izvan grobova ili nepoznatih okolnosti otkria, ostalo je nejasno jesu li sjekire sluile samo kao orue ili moda i kao oruje. D. Jelovina iznio je miljenje da im je funkcija bila dvojaka, tj. da su bile u uporabi i kao orue i kao oruje.117 J. Beloevi smatra, pak, da se u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja pojavljuju kao oruje, a kao orue zadravaju u uporabi i nakon toga vremena.118 No premda uz sjekiru sadrava i vei eljezni no, inventar groba 20 na Maklinovu brdu ne bi se mogao okarakterizirati kao ratniki. Takoer treba zamijetiti da ni u jednom od grobova s inventarom izrazito ratnikoga ili konjanikog karaktera, poput grobova juno od bazilike na Crkvini u Biskupiji ili onih na drijcu u Ninu, nije pronaena sjekira, pa je vjerojatnije pretpostaviti da ih, za razliku od ostalih slavenskih i drugih suvremenih naroda, Hrvati u Dalmaciji nisu rabili kao oruje. Bukorovia podvornica Keramika posuda U grobu 8A bile su otkrivene dvije keramike posude, od kojih je danas sauvana samo jedna (T. VI. 8). Rije je o neukraenom loncu kruno-jajolika oblika s obodom izvijenim prema van . Takvi lonci uobiajen su nalaz u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja, a u grobu se pojavljuje najee jedan, ponekad, poput sluaja na Bukorovia podvornici, dva ili tri primjerka. Slinih je nalaza velik broj, pa smatram izlinim navoditi analogije. Nalaze grobne keramike s podruja Hrvatske u vie je navrata razmatrao J. Beloevi, te doao do zakljuka da se otkriveno posue s obzirom na oblik moe podijeliti na ono tipino slavenskih oblika (jajoliki i kruno-jajoliki lonci poput primjerka s Bukorovia podvornice) i ono koje odraava kasnoantike tradicije (lonci s rukama i vrevi s izljevom).119 U tehnolokom smislu, kao i zbog naina ukraavanja, moe se zakljuiti da sve to posue nastaje pod utjecajem kasnoantike keramike produkcije. Ono, meutim, ne predstavlja dokaz o znatnijem sudjelovanju starosjedilakoga stanovnitva u oblikovanju nove etnike slike u Dalmaciji, kako je to, na osnovi pojedinih keramikih nalaza, pokuao protumaiti A. Miloevi.120 Upravo obrnuto, pojava posua u grobovima prvi je materijalni dokaz kojim je obiljeena prisutnost novog naroda na ovim prostorima, a nikad i nigdje nije zabiljeena na grobljima 6. i ranog 7. stoljea, koja se sa sigurnou mogu pripisati starijem stanovnitvu (npr. Knin-Greblje, Korita-Duvno).121 Osim toga, prilaganje posua povezano je s poganskim pogrebnim obiajima kakvi su, bez

Ranije

od toga vremena vjerojatno nisu ni luksuzne djeje ostruge iz zidane grobnice ispod pregradnog zida june prostorije narteksa na Crkvini u Biskupiji. Stoga se moe ustvrditi da se ostruge s pticolikim jezicima u garniturama pojavljuju u rasponu od zadnje treine 8. do otprilike sredine 9. stoljea. Sjekira Na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske sjekire se iznimno rijetko pojavljuju kao dio grobnog inventara. Osim primjerka s oranice Aima Popovia (T. I. 9) za koji pretpostavljam da potjee iz groba, jedna sjekira otkrivena je u grobu 20 na Maklinovu brdu u Kaiu. Morpolae.115 Sjekira s oranice Aima Popovia u Biskupiji pripada tipu kojem otvor za nasad drke ima trokutasto raskovane bone strane u obliku krilaca. Najblie analogije pronalazimo na prostoru dananje sjeverozapadne Hrvatske, i to u jednoj sjekiri nepoznatih okolnosti otkria, koja potjee iz Siska, te dvjema sjekirama iz ostave u Nartskim Novakima.
116 114

Grobnim nalazima s velikom se vjerojatnou

mogu smatrati i tri primjerka s Crkvine u Biskupiji, te sjekira iz

Takve sjekire uobiajeni su nalazi

avarskih i avaroslavenskh grobalja 7. i 8. stoljea, gdje im se mogu pronai brojne odgovarajue analogije. Ipak treba ustvrditi da je, kada su nalazi sjekira u pitanju, u najveem broju sluajeva rije o atipinim oblicima, kakvi se u

111 112 113 114 115 116

Werner 1978-1979, str. 227-237. Vinski 1977- 1978, str. 162. Buri, Delonga 1998, str. 20. Beloevi 1980, T. XXI. 3. Beloevi 1980, T. XXXVIII. 1, 4, 5. Filipec 2003a, str. 121, sl. 4; Simoni 1982., T. 1,3, T. 2,1.

117 118 119 120 121

Jelovina 1976, str. 118, 119. Beloevi 1980, str. 102, 103. Beloevi 1974; Beloevi 1980, str. 109-115. Miloevi 1990. Vinski 1991; Simoni 1991; Mileti 1979.

196

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina obzira na odreeni stupanj barbarizacije, nespojivi s kranskom pripadnou spomenutog stanovnitva. Da tipoloko-tehnoloke znaajke keramikog posua ne mogu biti svjedoanstvom o etnikoj pripadnosti ukopanih, potvruje i okolnost da se u tom smislu uope ne razlikuju posude-are iz paljevinskih, nedvojbeno slavenskih grobova u Dubravicama kod Skradina od onih priloenih u kasnijim kosturnim grobovima na istome ukopitu. na probleme vezane uz kronoloko vrednovanje grobnih nalaza keramikog posua uz zakljuak da je njihovo preciznije vremensko opredjeljivanje nemogue bez poznavanja naseobinske keramike.
123 122

Na grobljima za koja raspolaemo takvim podatcima, pojavljuju se u inventaru mukih grobova. Kresiva slinog oblika na podruju na kojem e se formirati hrvatska kneevina poznata su i otprije, s grobalja na kojima se pokapaju kasnoantiki itelji Dalmacije; ukupno pet primjeraka otkriveno je na Greblju u Kninu.126 Veoma su est nalaz na barbariziranim romanoslavenskim grobljima Istre 7.-8. st. kao i u okviru avaroslavenskih grobalja na podruju Karpatske kotline. Pronalazimo ih na grobljima svih slavenskih naroda srednje i jugoistone Europe. Strjelice S groblja na Bukorovia podvornici potjeu tri eljezne strjelice. Jedna je otkrivena u grobu 40A (T. VIII. 5), a dvije izvan grobova (T. X. 4-5). Sva tri primjerka pripadaju tipu strjelice oblika iljka s koninim tuljcem za naticanje drvene motke, kakav se pojavljuje jo samo na nekoliko nalazita. Tri primjerka otkrivena su u grobu 161 na drijcu u Ninu,127 a jedna strjelica u grobovima 50 i 248 i 225 na istome nalazitu.128 Dva istovjetna primjerka s Materiza su u Ninu, a jedna s groblja sv. Ive u Livnu.129 Osim na naem podruju sline su strjelice registrirane i na grobljima 9. st. u Moravskoj.130 Nemaju vrijednost u datacijskom smislu, ve se samo moe ustvrditi da im je pojava ograniena na vrijeme trajanja grobalja s poganskim znaajkama pokapanja. Praporac Izvan groba na Bukorovia podvornici pronaen je jedan bronani praporac (T. X. 3). Analogije pronalazimo u slinim primjercima otkrivenima u grobovima 122 (1) i 322 (2) na drijcu u Ninu131 te u grobu u zidanoj presvoenoj grobnici ispod narteksa bazilike na Crkvini u Biskupiji (4),132 dok su izvan grobova praporci pronaeni uz crkvu sv. Kria u Ninu (3).133 U MHAS-u se uva osam praporaca nepoznatih okolnosti otkria.134 Vjerojatno je rije o primjercima koje navodi L. Marun u Starinarskom dnevniku, a potjeu s poloaja koria-Tubia kua u Morpolai (1), Montijeve oranice u Orliu (1), poloaja uz kuu kovaa Jaramaza u Topolju (2), Crkvine (3) i Braia podvornica (2) u Biskupiji. U svim dosad navedenim sluajevima rije je o grobljima s poganskim znaajkama pokapanja. No praporci se javljaju i u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja. Jedan pronalazimo u grobu 32 na poloaju Bribir-Groblje,135 a dva jo nepublicirana primjerka s Crkvina su u Cisti Velikoj kraj Imotskog.136 Istom horizontu pripadaju i praporac

U domaoj arheolokoj literaturi ve je vie puta upozoreno

No ono to se sa sigurnou moe

ustvrditi, jest da je upravo tim nalazima obiljeen horizont s poganskim znaajkama pokapanja, te se mora pretpostaviti da se posude u grobovima pojavljuju tijekom cijelog vremena njegova trajanja. To uostalom potvruje i novcem datiran grob 62 na drijcu u Ninu, koji svakako pripada razdoblju oko sredine 9. stoljea. eljezni no U grobu 12A otkriven je jedan eljezni no (T. VII. 1). Takvi noevi takoer predstavljaju tipine i brojno zastupljene nalaze u okviru grobalja s poganskim nainom pokapanja, ali se javljaju i nakon tog vremena, u sklopu grobalja s kranskim nainom pokapanja, ali i kasnije tijekom zrelog i kasnog srednjeg vijeka.124 Radi se o predmetima dnevne uporabe kojima duina ne prelazi 20 cm, a pojavljuju se u grobovima obaju spolova. Obino su poloeni uz bok pokojnika, podjednako s lijeve i s desne strane. Ponekad se u istome grobu pojavljuju dva, a sasvim rijetko i tri eljezna noia. U najveem broju sluajeva rije je o jednoreznim noevima ravnoga hrpta i prema vrhu blago povijenog sjeiva s trnom za nasad drvene drke, no upravo primjerak s Bukorovia podvornice pripada drugaijem i rijetko zastupanom tipu kojemu se hrbat lomi po sredini i savija prema sjeivu. Slini primjerci potjeu s Crkvine u Biskupiji i Bajagia kod Sinja.125 eljezne noeve nije mogue preciznije vremenski opredijeliti. Kresiva i kremenje U grobu 8A otkriveno je jedno eljezno kresivo sa stanjenim i povijenim krakovima, kojima zavreci nisu sauvani (T. VI. 9). Slino kresivo s povijenim krakovima i zavrecima uvijenim prema unutra potjee iz nekog od prethodno razorenih grobova (T. X. 7). Uz kresivo u grobu 8A bio je otkriven i kamen za kresanje, koji je danas izgubljen isto kao i kremen otkriven u grobu 15A. Uz eljezne noeve i zemljano posue, eljezna kresiva s kremenjem najzastupljeniji su nalazi u okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja.

126 127 128 129

130 131 132 122 123 124 125

Gunjaa 1995, str. 159-168. Jelovina 1976, str. 131-134; Beloevi 1980, str. 109-115. Jaki, Petrinec 1996, str. 21, 125. Miloevi 1984, str. 191, sl. 11d, e.

133 134 135 136

Vinski 1991, str. 31. Beloevi 1980, T. XXX. 3, 11, 12. Beloevi 1980, XXXII. 23, T. XXXIX. 18, 19. Beloevi 1973, T. IX. 1, 2; Petrinec, eparovi, Vrdoljak 1999, str. 90 (kat. 248). Dostl 1966, str. 69, sl. 15, 29, 210. Beloevi 1980, T. XXVI. 28, 29, T. XLIV. 20. HiK (Katalog) 2000, str. 223 (kat. IV. 15). Beloevi 1980, T. XLIV. 17-19. Praporci nisu publicirani. Zekan 1987, str. 64 (kat. 371). Nisu publicirani. Na podatku zahvaljujem kolegi Lj. Gudelju.

197

iz groba 99 na Spasu u Kninu te vjerojatno dva primjerka otkrivena uz crkvu sv. Marte u Bijaima.
137

prvu polovicu 9. stoljea. U tom smislu osobito je zanimljiv nalaz iz groba 99 na Spasu u Kninu, gdje je praporac, zajedno s nekim drugim sitnim predmetima, otkriven unutar kotanog recipijenta (etuija). Analogni sluaj zabiljeen je na groblju u Gomjenici kod Prijedora u grobu 109, gdje je jedan praporac, takoer uz vei broj drugih predmeta, otkriven unutar slinoga kotanog recipijenta.144 Premda se na potonjem nalazitu praporci u velikom broju pojavljuju unutar grobova iji inventar odaje pripadnost bjelobrdskom kulturnom krugu, grob 109 pripada dijelu groblja preteito obiljeenom nalazima starohrvatskog nakita. No ne treba iskljuiti mogunost da se pojedini praporci, kao uostalom i drugi pojedinani nalazi na podruju hrvatske kneevine, pojavljuju i kao rezultat utjecaja s podruja rasprostiranja bjelobrdske kulture. Uteg za vreteno Na Bukorovia podvornici je izvan groba pronaen i jedan bikonini glineni koluti s otvorom po sredini (T. X. 6). Takvi se kolutii obino interpretiraju kao utezi, koji su se naticali na dno vretena. Preteito su nainjeni od rimske opeke ili drugoga keramikog materijala rimskog podrijetla te od gline, a u manjem broju pojavljuju se i primjerci od kamena ili kosti. Najee su plosnati, pa primjerak s Bukorovia podvornice pripada meu one rijetke bikoninog oblika. U najveem broju sluajeva dio su inventara enskih grobova pa se openito dri da oznaavaju radinost pokojnice za ivota. No ponekad se pojavljuju i u djejim grobovima, pa im se mora pretpostaviti drugaija funkcija, a vjerojatno se mogu tumaiti kao igrake. Takoer nije osobito vjerojatno da su primjerci nainjeni od kosti, teki samo nekoliko grama, mogli sluiti kao utezi za vretena.145 Kao grobni nalazi ovi su predmeti poznati jo od prapovijesnih vremena, a u uporabi su u antikom razdoblju, te kroz itav srednji vijek, te stoga nemaju znaenja u kronolokom smislu. Na naem se podruju pojavljuju u grobovima sa spaljenim pokojnicima,146 a takoer i u okviru grobalja na redove s poganskim i onima s kranskim nainom pokapanja, a pronalazimo ih i na grobljima zreloga i kasnijeg srednjeg vijeka.147 Slini predmeti uobiajen su grobni nalaz i na svim drugim slavenskim podrujima. Obine kariice Obine kariice otkrivene su na Bukorovia podvornici u znatnom broju. Pronalazimo ih u grobovima 1 (T. II. 2-3), 16 (T. III. 13-14), 17 (T. III. 9), 20 (T. IV. 1-2), 29 (T. IV. 4-5), 37 (T. IV. 7-8) 45 (T. V. 4-5), 3A (T. VI. 1-2), 9A (T. VI. 10-11), 13A (T. VII. 2-3), 21A (T. VII. 5), 36A (T. VIII. 2), 57A (T. IV. 1), 68A (T. IX. 3-4), i 72A (T. IX. 8-9). Preteito su nainjene od bronce, osim primjeraka iz grobova 20

Svi primjerci poznatih okolnosti otkria, osim onoga iz groba 99 na Spasu u Kninu, potjeu iz djejih grobova (drijac, grobovi 122 i 322, grob u zidanoj svoenoj grobnici na Crkvini u Biskupiji, Cista Velika-Crkvine). Ovdje ukazujem i na zabiljeke L. Maruna o nalazima praporaca na Crkvini i Braia podvornicama u Biskupiji. U tzv. desetom grobu juno od bazilike na Crkvini, u kojem je u drvenom lijesu i razom velikaa s maevima bilo ukopano dijete, na pojasu su, uz jo nekoliko predmeta, pronaena tri bronana praporca. U jednom od grobova na Braia podvornicama, pak, uz bok pokojnika pronaena su dva bronana praporca. Praporci su u nakitu poznati jo od prapovijesnih vremena te se pojavljuju kod razliitih naroda na irokom euroazijskom prostoru sve do u zreli srednji vijek. Najblie vremenske i kulturne paralele naim primjercima pronalazimo na avaroslavenskim grobljima srednjeg Podunavlja i grobljima s poganskim znaajkama pokapanja na podruju Bugarske. Na avaroslavenskim grobljima praporci su registrirani u najmlaem odsjeku horizonta obiljeenog tzv. lijevanim broncama. Ondje se najee pojavljuju u mukim konjanikim grobovima kao ukras na konjskom oglavlju (itavska Ton, Devnska Nova Ves, Nov Zmky),138 ponekad, kao i na naim grobljima, poloeni na pojasu pokojnika (Pra),
139

a prisutni su i u enskim grobovima

kao privjesci ogrlica (Komarno).140 Ponekad ih je u grobu i vei broj, koji prelazi deset primjeraka (npr. Doln Dunajovice, grob 7).
141

Pojedini praporci pozlaeni su ili ukraeni ljudskim maskama,

to govori o apotropejskom znaenju ovih predmeta. S obzirom da dolaze u grobovima s kasnoavarskim lijevanim pojasnim garniturama, te u grobovima sa eljeznim falerama ukraenima platiranjem, tauiranjem i niellom, vremenski se mogu opredijeliti u kraj 8. ili na sam poetak 9. stoljea. Praporci se u manjem broju pojavljuju i na grobljima velikomoravske faze moravske kulture (npr. Stare Mesto).142 Na podruju Bugarske pojava praporaca ograniena je na biritualna groblja s poganskim znaajkama pokapanja, smjetena u njezinom sjeveroistonom dijelu, gdje su veoma est dio inventara bogato opremljenih djejih grobova (Kjuleva, Bdinci i dr.). Ta se groblja, na temelju nalaza novca bizantskog cara Konsantina VI. (780.-797.) u grobu 34 na groblju Kjuleva, vremenski opredjeljuju u kraj 8. i u prvu polovicu 9. stoljea.143 Premda su praporci brojno zastupljeni na grobljima bjelobrdske kulture, veoma esto kao privjesci ogrlica, njihova prisutnost u okviru naih grobalja ne mora se nuno dovoditi u vezu s tom kulturom, o emu svjedoe nalazi praporaca u starijem, poganski obiljeenom horizontu, pouzdano datirani u

137 138 139 140 141 142 143

Karaman 1940, str. 33, sl. 31. Budinsk-Krika 1956, str. 19, 59, T. XVIII. 5-21. Toik 1963, str. 130, 183, T. V. 28. Chropovsk 1978, str. 58, sl. 37. Poulk 1948-1950, str. 141, T. 111. a-i. Hrub 1955, str. 265, 266 Vaarova 1976, str. 154, sl. 96. 4, 5.

144 145 146

147

Mileti 1976, T. XX. 109. Opirnije vidi: Petrinec 2000, str. 240-242. Unutar jednoga paljevinskog groba u Dubravicama kao prilozi otkrivena su dva zemljana kolutia nainjena od rimske opeke. Na podatku zahvaljujem mr. . Krneviu. Jaki, Petrinec 1996, passim.

198

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina i 21A, koji su srebrni. Pojavljuju se u nekoliko inaica i statistiki su najzastupljenija vrst nakita na groblju. Preteito je rije o veim ili manjim kariicama ovalna oblika te otvorenih, ravno ili koso odsjeenih krajeva, ali ima i onih kojima je jedan kraj ravno odsjeen, a drugi stanjen i zailjen. U grobovima 3A i 21A prisutna je inaica s krajevima u obliku petlje i kvaice. U funkciji su sljepooniarki, a u grobovima najee dolaze u paru ili u kombinaciji s drugim tipovima sljepooniarki. Srodne kariice pronalazimo na svim starohrvatskim grobljima. Na pojedinima, kao na Bukorovia podvornici, pojavljuju se u velikom broju i prevladavajui su tip nakita. Takav je sluaj npr. na groblju Glaviine u Mravincima kraj Solina,
148

Kariice s koljencima U grobu 2A otkriven je par bronanih kariica s jednim koljencem od ovijene ice (T. VI.4-5). Pripadaju iznimno rijetkom tipu jer su uobiajenije srodne kariice s tri koljenca. Jo jedan par s jednim koljencem registriran je na groblju uz crkvu sv. Marte u Bijaima.153 Kariice s koljencima od ovijene ice pojavljuju se, poput kariica od pletene ice, u kasnijem odsjeku horizonta s kranskim nainom pokapanja, kada su preteito nainjene od bronce ili ponekad od pozlaene bronce, a tijekom zrelog srednjeg vijeka postupno ih zamjenjuju sitnije i luksuznije kariice nainjene od srebra, te naposljetku srebrne kariice s koljencima u obliku granuliranih vjenia brojno zastupljene na kasnosrednjovjekovnim grobljima.

Lepinu u Bijaima kraj

Trogira149 ili Staroj Povljani na otoku Pagu,150 a iz samo 9 istraenih grobova na Gornjem vrtlu u Tugarima potjeu ukupno ak 23 primjerka.151 Nemaju znaenja u kronolokom smislu, jer se zbog jednostavnosti oblika i naina izrade pojavljuju u raznim vremenskim epohama i na raznim podrujima. Na naem su podruju kontinuirano u uporabi i kasnije u zrelom srednjem vijeku, a takoer su zastupljene i u okviru kasnosrednjovjekovnih grobalja. Kariica od spiralno uvijene ili pletene ice Na Bukorovia podvornici pronalazimo samo jednu kariicu od pletene ice, i to u grobu 1, povezanu u nizu s dvama obinim kariicama (T. III. 4). Kariice od uvijene ili pletene ice relativno su est nalaz u okviru grobalja s kranskim znaajkama pokapanja, a u manjoj mjeri registrirane su i na grobljima zrelog srednjeg vijeka. Pojavljuju se u razliitim dimenzijama, pojedine imaju ravno ili koso odrezane krajeve poput obinih kariica, a pojedine se, preteito primjerci veih dimenzija, privruju pomou uice i kvaice. Kariica s Bukorovia podvornice spada meu primjerke manjih dimenzija, ali se privrivala pomou uice i kvaice. Svi dosad otkriveni primjerci nainjeni su od bronce, osim jednog para s Leajia glavice u evrskama, koji je od srebra. Nakit nainjen od pletene ili uvijene ice brojno je zastupljen na grobljima bjelobrdske kulture (torkvesi, narukvice, prstenje), ali ne i kariice.152 Stoga bi se, premda se radi o posve jednostavnim primjercima nakita, moglo ovaj tip kariica smatrati karakteristinim starohrvatskim nakitom. Pojava im svakako pada u klasinu fazu grobalja s kranskim nainom pokapanja, najvjerojatnije negdje oko sredine 10. stoljea, a u uporabi su otprilike do prijelaza 11. u 12.stoljee.

Sljepooniarke s okomito postavljenom jagodom U grobu 52A otkriven je par sljepooniarki s okomito postavljenom jagodom (T. VIII.9-10), a jedna je pronaena izvan groba (T. X. 1). Premda pripadaju istome tipu, sljepooniarke iz groba znatno se razlikuju od primjerka otkrivenog izvan groba, za kojim daleko zaostaju kvalitetom izrade. Sljepooniarka otkrivena izvan groba nainjena je od srebra u visokoj tehnici ligrana i granulacije. Budui da nije sauvana u potpunosti, ne zna se je li na bonim stranama karike imala koljenca od ovijene ice ili limene jagodice poput drugih srodnih naunica sa sredinjom okomitom jagodom. Inaica s koljencima zastupljena je primjercima otkrivenima u grobovima 4 i 131 na Gredama u Kaiu,154 grobu 372 na Begovai u Biljanima Donjim,155 grobu 16 na Ostrovici kod Bribira,156 grobu 26 na Livadama u Konjskom polju,157 u jednom od grobova na Crkvinama u Cisti Velikoj,158 te na Kosi u Vrpolju159 i ematoriju u Danilu kraj ibenika.160 Jedan par potjee s Gajina u Katel Suurcu,161 a pojedinani primjerci s Crkvine u Biskupiji (2),162, iz Bilica kraj ibenika163, Klisa164 i Meina u Plavnome, kraj Knina.165 Ovome tipu pripadaju i dvije meusobno razliite sljepooniarke iz groba 9 na Mogorjelu kod apljine.166 Inaica s manjim ili veim okomitim jagodama na bonim stranama karike zastupljena je naunicama iz groba 13 na

153 154 155 156 157

158 159 160 148 149 150 151 152

Karaman 1940, str. 12, sl. 10-11. Jelovina 1986b, T. I. 5-6, T. II. 15, T. III. 35. Beloevi 1970, T. III. Petrinec 2000, T. II. 3-10, T. III. 1, 5-9. Giesler 1981, passim.

161 162 163 164 165 166

Kariice nisu publicirane, a uvaju se u MHAS-u. Vrsalovi 1968, T. I. 4, T. V. 131. Jelovina, Vrsalovi 1981, T. XXV. 372. HiK (Katalog) 2000, str. 316 (kat. IV.206). Petrinec, Ranosrednjovjekovno groblje na poloaju Livade u Konjskom polju (u pripremi za tisak u zborniku o rezultatima arheolokih istraivanja na splitskoj dionici autoceste Split-Zagreb). Mari, Gudelj, Lozo 2000, str. 123. Krnevi 1998, str. 24. Krnevi 2000, str. 67. Jelovina 1976, T. LXXXIX. 12, 13. Jelovina 1976, T. XIX. 1-3. Nepublicirano. Nepublicirano. Jelovina 1976, T. LXX. 7. remonik 1951, str. 244, 245, T. I. 11.

199

Gredama u Kaiu167 te onima iz grobova 66, 87, 108, 118 na Stranama u Vinodolu,
168

pomou uice i petlje. Na drugu polovicu 9. stoljea upuuje i nalaz iz groba 16 na Ostrovici, gdje je jedna takva naunica udruena s naunicom s dva nasuprotno postavljena srcolika ukrasa (tzv. minjski tip), odnosno s pojednostavnjenom inaicom tog tipa naunice u obliku trapeza.175 Naposljetku, na Livadama u Konjskom polju sljepooniarka s okomitom jagodom i koljencima otkrivena je u jednom od najmlaih grobova, koji se na osnovi nalaza u starijim grobovima moe vremenski opredijeliti u prijelaz 9. u 10. stoljee.176 Za datiranje tipa, koji umjesto koljenaca na bonim stranama karike ima jagode, znaajan je nalaz iz groba 193-1 u minju gdje jedan takav par pronalazimo zajedno sa sljepooniarkama s lijevanim ukrasom u obliku spojenih obruia te takoer s jagodama na karici, a potonje se mogu datirati u zadnja desetljea 9. stoljea. minjski nalaz upuuje na zakljuak da izmeu tipa s koljencima i tipa s jagodama na karici nema kronoloke razlike. Gornju granicu pojave sljepooniarki s okomito postavljenom jagodom tee je odrediti, no moe se pretpostaviti da se bronani lijevani primjerci, upravo poput para iz groba 52A na Bukorovia podvornici, koji imitiraju srebrne ligranske uzore, pojavljuju neto kasnije. Na osnovi iznesenog zakljuujem da su sljepooniarke s okomito postavljenom jagodom u uporabi od druge polovice 9. do druge polovice 10. stoljea, a najuestalije krajem 9. i tijekom prve polovice 10. stoljea. Budui da slinih sljepooniarki nema nigdje drugdje u slavenskom svijetu, ovaj je tip specian upravo za podruje ranosrednjovjekovne Hrvatske, pa se takoer moe smatrati karakteristinim nakitom starohrvatskoga kulturnog kruga. Sljepooniarke s jednom vodoravnom jagodom Sljepooniarke s jednom vodoravnom jagodom otkrivene su u grobovima 41 (T. V. 1, 3), 45 (T. V. 6-7), 51 (T. V. 10), 6A (T. VI. 7), 32A (T. VII. 4), 33A (T. VII. 10-11), 52A (T. VIII. 1) i 70A (T. VIII. 7-8). Srebrni primjerci ukraeni u tehnici ligrana i granulacije iz grobova 51, 32A i 70A mogu se uvrstiti u kategoriju luksuznih sljepooniarki. Srebrne ili bronane sljepooniarke s ovalnom neukraenom jagodom iz grobova 41, 45, 18A, 33A i 52A pripadaju najbrojnijoj skupini naunica u okviru grobalja starohrvatskoga kulturnog kruga. S obzirom na brojnost i veliku zastupljenost, sljepooniarke s jednom jagodom nemaju osobita znaenja u kronolokom smislu, premda se donja i gornja granica njihove uporabe moe utvrditi s poprilinom sigurnou. Veina domaih autora dri da se pojavljuju ve poetkom 9. stoljea, ali takvo miljenje nije prihvatljivo jer ih ne pronalazimo u okviru grobalja s poganskim znaajkama pokapanja. Meutim, na poetak uporabe ovog tipa sljepooniarki u vrijeme iza sredine 9. stoljea upuuje nalaz iz groba 549 na Begovai u Biljanima Donjim, gdje su udruene s naunicama s dva nasuprotno postavljena srcolika ukrasa (tzv.

a sve su nainjene od srebra. Filigranom

169

i granulacijom raskono ukraen srebrni pozlaeni par potjee s Vrbice u Piramatovcima. Inaica s okomitom jagodom i jagodama na bonim stranama karike zastupljena je i parom srebrnih sljepooniarki iz groba 193/1 u minju u Istri.170 Za razliku od prethodnih, par iz groba 52A na Bukorovia podvornici nainjen je od bronce i loa je lijevana imitacija luksuznih primjeraka nainjenih u ligranu i granulaciji. Takve su naunice rijetko zastupljene. Poznat je jo samo jedan primjerak nepoznatih okolnosti otkria s Crkvine u Biskupiji i jedna naunica s nepoznata nalazita pohranjena u MHAS-u.
171

Sljepooniarkama s okomito postavljenom jagodom u literaturi dosad gotovo da i nije posveena panja. D. Vrsalovi smatrao je da se mogu uvrstiti meu ostale jednojagodne sljepooniarke ili eventualno smatrati posebnom inaicom u daljnjoj razvojnoj fazi naunica s jednom jagodom. On, meutim, odvaja primjerke s jagodicama na bonim stranama karike, odreujui ih kao trojagodne sljepooniarke, uz zakljuak da predstavljaju razvojnu liniju trojagodnih naunica ili posebnu varijantu grozdastog prototipa, odnosno etverojagodnog tipa.172 Miljenja sam da genezu ovog tipa naunice treba drugaije protumaiti. Predloci sljepooniarki s okomito postavljenom jagodom mogu se, naime, pronai u naunicama sa zvonolikim ili ovalnim privjeskom ovjeenim o kariku. Tu ponajprije mislim na dvije naunice nainjene od zlata i znatno manjih dimenzija od navedenih srebrnih sljepooniarki. Jedna potjee s Mogorjela kraj apljine,173 a drugu, koja je s nepoznata nalazita, donosim ovdje u katalogu. Objema je privjesak ukraen uzduno postavljenim ligranskim nitima s krupnom granulom pri dnu, karika izvijena prema van u obliku S-petlje, a vremenski se opredjeljuju u drugu polovicu 8. ili na prijelaz 8. u 9. stoljee. Tijekom 9. st. na tom e se predloku razviti tip sljepooniarke s okomito postavljenom ovalnom ili bademastom jagodom. U tom smislu vrlo je indikativan nalaz para srebrnih naunica u jednom od grobova na groblju sv. Ivo u Livnu, koji vremenski pripada horizontu s poganskim znaajkama pokapanja.
174

Te

naunice imaju izduen zvonoliki privjesak, veoma slian onome na zlatnoj naunici s nepoznata nalazita, ali ve provuen kroz kariku i znatno veih dimenzija, te dva koljenca od ovijene ligranske ice, a privruju se pomou petlje i kvaice. Mogu se datirati u prvu polovicu 9. st. i smatrati prijelaznim oblikom k sljepooniarkama s okomito postavljenom jagodom, koje vremenski treba opredijeliti iza sredine 9. stoljea. To se osobito odnosi na primjerke s koljencima na karici, koji se privruju

167 168 169 170 171 172 173 174

Vrsalovi 1968, T. I. 13. Cetini 1998, T. 36. 7, 8, T. 42. 1, 2 , T. 47. 4, 5, T. 50. 1, 2, 4, 5. Buri 1997 (reproducirano na unutranjoj strani korica). Marui 1987, T. XIV. 3, 4. Nepublicirano. Vrsalovi 1968, str. 87-88. Mileti 2001, str. 7 (u sredini). Petrinec, eparovi , Vrdoljak 1999, str. 90 (kat. 245-246).

minjski tip) i prstenom od srebrnog lima s krino oblikovanom krunom i umetcima od stakla.177 U tom smislu zanimljiv je i grob

175 176 177

HiK (Katalog) 2000, str. 316 (kat. IV. 206). Vidi bilj. 157. Jelovina, Vrsalovi 1981, T. XXXVII. 549.

200

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina 158 na minju u Istri gdje je sljepooniarka s jednom jagodom otkrivena zajedno sa zemljanom posudom i srebrnom lijevanom grozdolikom naunicom.
178

iskucanim ispupenjima. Srodne naunice otkrivene su dosad jo samo na groblju na Meinama u Plavnome kod Knina.186 Analogije im prolazimo u okviru grobalja zreloga srednjeg vijeka s podruja Srbije i Makedonije, gdje se vremenski opredjeljuju u 12. i 13. stoljee.187 Budui da grob 6A ne sadrava nikakve druge nalaze, a primjerci s Meina nepoznatih su okolnosti otkria, ne moe se o ovom tipu, tj. njegovoj pojavi u okviru naih grobalja, zasad donijeti konaan zakljuak. Sljepooniarke s tri jagode Na groblju na Bukorovia podvornici otkrivena su dva meusobno razliita para sljepooniarki s tri jagode; u grobu 16 (T. III. 10-11) i u grobu 52A (T. VIII. 11-12). Par iz groba 52A nainjen je od bronce, a jagode su neukraene. Sljepooniarke su se privrivale pomou petlje izvijene prema van i kvaice. Rije je o veoma rijetkom tipu sljepooniarki, kakve su u okviru starohrvatskih grobalja zastupljene malim brojem primjeraka. Kao analogije mogu se navesti sljepooniarke iz grobova 9 i 24 na Gorici u Stranama,188 groba 100 na Vrbici u Piramatovcima,189 groba 107 na Spasu u Kninu190 te jedan par iz ipuljia kraj Bugojna.191 Jedan par nepoznatih okolnosti otkria potjee s Crkvine u Biskupiji.192 Sve navedene sljepooniarke, poput para s Bukorovia podvornice, nainjene su od bronce. Neke od njih imaju kariku izmeu jagoda obavijenu icom, to nije sluaj kod sljepooniarki iz groba 52A. Stoga su potonjima najsrodnije sljepooniarke s ipuljia. Veoma im je srodna i bronana sljepooniarka iz Barbana u Istri.193 Navedene sljepooniarke razlikuju se s obzirom na nain privrivanja, pa se mogu podijeliti na one s raskovanom petljom i kvaicom (Strane, Piramatovci) i one s petljom izvijenom prema van i kvaicom. Primjerci s raskovanom petljom imaju izravne analogije na podruju rasprostiranja ketlake kulture, i to na eponimnom groblju Kttlach-Gloggnitz, te na jo dva austrijska nalazita Straengel-Judenburg i Diemlach-Kapfernberg, zapadno i sjeverozapadno od Graza.194 Takoer su otkrivene u grobu 220 na poloaju Farna crkva u Kranju195 te na talijanskom nalazitu Turrida-Sedegliano pokraj Udina.196 Bronane jagode jedne takve sljepooniarke pronalazimo u sekundarnoj uporabi, nanizane na ogrlicu iz groba 143 na Ptujskome gradu.197 P. Koroec navodi

Priblino istom vremenu pripadaju

i velike luksuzne sljepooniarke iz sarkofaga u junoj prostoriji narteksa na Crkvini u Biskupiji.179 Stoga se moe konstatirati da se i luksuzne i jednostavne sljepooniarke s jednom jagodom pojavljuju istodobno te da su u uporabi u isto vrijeme. Sporadino se pojavljuju na pojedinim grobljima, koja se formiraju oko crkava i traju do u kasni srednji vijek, poput npr. groblja uz crkvu sv. Spasa na Vrelu Cetine.180 Tamo su kao nalazi registrirane samo u dva groba od ukupno 1200 grobova. injenica da je u oba sluaja rije o ukopu s jednim pokojnikom in situ, ukazuje na pripadnost obaju grobova najstarijem sloju ukapanja na tom groblju. Sedam sljepooniarki s jednom jagodom otkrivenih izvan grobova takoer svjedoi da su pripadale najstarijim grobovima, unitenima ili oteenima kasnijim ukopavanjem tijekom itavog zrelog i kasnog srednjega vijeka.181 Poetak ukapanja na sv. Spasu na Vrelu Cetine pada u prijelaz 10. u 11. st. ili u prva desetljea 11. stoljea. Treba ukazati i na injenicu da sljepooniarke s jednom jagodom svojom rasprostranjenou pokrivaju itav teritorij ranosrednjovjekovne Hrvatske te ih pronalazimo na irokom prostoru od okoline Livna i Imotskoga, preko Tugara i Naklica u Poljicima sve do Vinodola, zatim u Lici i u okolini rnomlja upravo uz povijesnu zapadnu granicu Hrvatske.182 Takoer su registrirane u franakom dijelu Istre sve do Predloke kod Kopra.183 Zanimljiva je njihova pojava u okviru grobalja sjeverozapadne Bosne (Gomjenica kod Prijedora, Bagrua u Peteovcima) zajedno s drugim karakteristinim predmetima starohrvatskoga kulturnoga kruga, to otvara pitanje sjeverne granice Hrvatske u 10. stoljeu.184 Sljepooniarke s jednom jagodom, ije uzore takoer treba traiti u krugu umjetnikog obrta kasne antike (Bizanta), pojavljuju se i na drugim slavenskim podrujima i u kasnijim razdobljima srednjega vijeka. No tipovi zastupljeni u okviru naih grobalja, potvreni tolikim brojem primjeraka na itavom teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske, doputaju da ih se takoer odredi kao nakit karakteristian za starohrvatsku kulturu. Izravne analogije pronalazim jedino u potpuno istovjetnim primjercima otkrivenima na zahumskom podruju, osobito u Mogorjelu kod apljine, pa se moe pretpostaviti da su tamonje sljepooniarke proizvodi istih onih radionica koje opskrbljuju podruje hrvatske kneevine.185 Od prethodnih se razlikuje bronana jednojagodna sljepooniarka iz groba 6A, kojoj je povrina jagode ukraena

186 187

188 189 178 179 180 181 182 183 184

185

Marui 1987, T. X. 1-3. HiK (Katalog) 2000, str. 227-228 (kat. IV. 55). Jaki, Petrinec 1996, str. 13, 28. Jaki, Petrinec 1996, str. 115. Koroec 1979/2, T. 83. T. 84. 3a. Boltin-Tome 1977; Marui 1987, T. XVIII. 5, 6. Mileti 1967, T. XX. 117, 141, T. XX. 145, T. XXIV. 149, 154, T. XXVIII. 216; eravica 1985-1986, T. VI.8, 13, 16, T. VII. 1. remonik 1951, T. I. 1, 2, 4, 5.

190 191 192 193 194 195 196 197

Naunice nisu publicirane, a pohranjene su u MHAS-u. Vidi: Marjanovi-Vujovi 1984, T. I. 1974, T. XVI. 248, 1, 2, T. XIX. 275, 1-4; Maneva 1992, T. 19. 58/7, 58/6, 63/7. Cetini 1998, T. 20. 1, 2, T. 27. 1, 2. Na podatku zahvaljujem . Krneviu. Jelovina 1991, str. 174, T. XII. 3, 4. Mileti 1975, str. 99, T. III. 7. Jelovina 1976, T. XIX. 9. Marui 1987, str. 99, sl. 51, 1. Koroec 1979/2, T. 43. 3, T. 47. 1, T. 77. 5. Koroec 1979/2, T. 70. 3a. Koroec 1979/2, T. 117. 2. Koroec 1999, T. 13. 12.

201

da ova inaica trojagodne sljepooniarke see daleko na sjever, preko Tiringije do hannoverskog Wendlanda, gdje se povezuje s nalazima slavenske pripadnosti, a novcem ekog kneza Boleslava II. (967.-999.) uvjerljivo je datirana u drugu polovicu i kraj 10. stoljea.198 U tipologiji J. Gieslera ta je vrst nakita izdvojena kao karakteristini predstavnik stupnja Kttlach II.199 Treba, meutim, napomenuti da sve sljepooniarke s podruja ketlake kulture imaju kariku izmeu jagoda ovijenu icom kao i to da su zastupljene jednim primjerkom u grobu, dok se u Hrvatskoj pojavljuju u paru. Ostale gore pobrojane sljepooniarke privruju se pomou obine petlje izvijene prema van i kvaice. Po tom detalju razlikuju se od sljepooniarki s vodoravnim jagodama starohrvatskoga kulturnog kruga. Naime, svi ostali tipovi sljepooniarki s vodoravnim jagodama privruju se uticanjem karike u jagodu ili jednu od jagoda. Osim to se razlikuju nainom privrivanja, bronane sljepooniarke s tri jagode i svojim opim izgledom bitno odudaraju od ostalih tipova preteito srebrnih sljepooniarki s jagodama, registriranih u velikom broju na svim grobljima s kranskim nainom pokapanja. Posebno treba istaknuti dva para srebrnih sljepooniarki s tri vodoravne jagode; jedan s groblja uz crkvu sv. Marte u Bijaima,
200

u oba sluaja rije o grobljima za koja se na osnovi drugih nalaza moe utvrditi da ne traju due od prijelaza 10. u 11. st. ili poetka 11. stoljea. Preostale sljepooniarke s podruja Hrvatske takoer se mogu datirati u priblino isto ili moda neto kasnije vrijeme, odnosno u kraj 10. i u 11. stoljee. Pitanje gornje granice uporabe ovog tipa sljepooniarki s tri jagode zasad ostaje otvoreno. U vezi s tim moe se ukazati na nalaz iz groba 104A na groblju oko crkve sv. Spasa na Vrelu Cetine, gdje se pojavljuje jedan par bronanih naunica s tri glatke neukraene jagode.203 Na alost, veoma su oteene, pa nije poznat nain na koji su se privrivale. Radi se, jednako kao i u sluaju pojedinih nalaza sljepooniarki s jednom jagodom, o grobu s jednim pokojnikom in situ, to upuuje na najstariji sloj ukopavanja na navedenom nalazitu. Na kraju treba upozoriti na pojedinane nalaze bronanih sljepooniarki, djelomino srodnih gore izdvojenoj drugoj inaici, otkrivenih na podruju sjeveroistone Bosne, te u dolinama rijeka Bosne i Neretve (Batkovi, Doboj-Crkvenica, Arnautovii, itomislii, Mogorjelo).204 Budui da su okolnosti njihova otkria dvojbene ili nepoznate, nije ih mogue preciznije vremenski opredijeliti. Srodne sljepooniarke registrirane su i na podruju dananje sjeverne Hrvatske, o emu je opirnije pisao K. Filipec.205 To se osobito odnosi na par iz groba 146 u akovu, koji vjerojatno pripada 11., a najkasnije sredini 12. stoljea. Par veoma oteenih srebrnih trojagodnih sljepooniarki iz groba 16 pripada iroko zastupljenom tipu nakita kasnoga srednjeg vijeka, a vremenski se opredjeljuju od druge polovine 13. do 15. stoljea, s teitem na 14. stoljeu, to potvruju pojedini nalazi datirani novcem Ludovika Anuvinca.206 Kariice sa zavretkom u obliku S-petlje U grobu 2 na Bukorovia podvornici pronaen je par srebrnih kariica sa zavretkom u obliku S-petlje (T. III. 7-8), a istome tipu vjerojatno pripadaju i dvije oteene srebrne kariice iz groba 1 (T. III. 5-6). Kariice sa zavretkom u obliku S-petlje pojavljuju se gotovo na svim u potpunosti istraenim grobljima na redove s kranskim nainom pokapanja na podruju hrvatske kneevine. Dosad su registrirane na Gorici u Stranama,207 Staroj Povljani na otoku Pagu,208 Gredama u Kaiu,209 Novom Putu210 i Vratnicama na Bribiru,211 Vrbici u Piramatovcima,212 Kosi u Vrpolju kraj

a drugi iz groba

499 na Crkvini u Galovcu.201 Oba ta para imaju jagode oblikovane istovjetno poput primjeraka s jednom, dvije ili etiri jagode, a privruju se uticanjem karike u jednu od bonih jagoda. Najvei dio domae arheoloke literature smatra sve ovdje navedene sljepooniarke tipinim starohrvatskim nakitom. Jedino je T. Sekelj upozorila na paralele s podruja karantanskoketlakog kulturnog kruga, ali je ipak zakljuila da nae nalaze treba smatrati posebnom inaicom starohrvatskog tipa sljepooniarke, koja nastaje kao imitacija naunica izraenih od plemenite kovine.
202

To miljenje, meutim, nije prihvatljivo zbog

injenice da unutar starohrvatskoga kulturnog kruga, u razdoblju o kojem je rije, osim spomenutih nalaza iz Bijaa i Galovca, uope nema trojagodnih sljepoooniarki nainjenih od plemenitih kovina, ve se takve kao grobni nalazi pojavljuju znatno kasnije. Stoga se moe pretpostaviti da je tip bronane sljepooniarke s petljom izvijenom prema van preuzet sa zapada, moda posredstvom vinodolskog prostora, i prihvaen unutar starohrvatskoga kulturnog kruga, o emu bi mogao svjedoiti nalaz s Vrbice u Piramatovcima. Pojava sljepooniarki s tri jagode pada u neto kasnije vrijeme od veine ostalih tipova nakita u okviru grobalja s kranskim nainom pokapanja. Primjerke s Gorice u Stranama i Vrbice u Piramatovcima treba smatrati najstarijima i vremenski opredijeliti u drugu polovicu 10. stoljea, sukladno navedenim datiranim nalazima ketlakog i zapadnoeuropskog prostora. To dodatno osnauje injenica da je

203 204 205 206

207 208 198

199 200 201 202

Koroec 1979/1, str. 199, 200; Koroec 1994, str. 20, Rempel 1966, str. 53, 54, T. 14. F, T. 28. 1, 2, T. 68. 3, 6. Giesler J. 1980, str. 88, sl. 3, 11. Naunice nisu publicirane, a pohranjene su u MHAS-u. Beloevi 1993. Sekelj 1993, str. 103.

209 210 211 212

Jaki, Petrinec 1996, str. 18. remonik 1951, T. II. 16, T. IV. 1, 3, 13; Aneli 1980. Filipec 2003b, str. 561-567. Problematikom vezanom uz dataciju ligranskih trojagodnih naunica nedavno se opseno pozabavio T. Buri koji navodi i svu stariju relevantnu literaturu; Buri 2001, str. 245, 248, 249. Cetini 1998, T. 26. 5, 6, T. 35. 1, 2, T. 40. 6, 7, T. 51. 4, 5. Beloevi 1970, T. III. Vrsalovi 1968, T. V. 134, T. VI. 139. Zekan 1987, str. 57 (kat. 75). Jelovina 1992, T. VI. 61. Kariice sa zavretkom u obliku S-petlje otkrivene su u vie grobova. Nisu publicirane, a uvaju se u upanijskom muzeju u ibeniku. Na podatku zahvaljujem . Krneviu.

202

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina ibenika,213 Piini-Lepinu u Bijaima kod Trogira214 i Glaviinama u Mravincima. u Ninu,
216 215

Takoer se moe zamijetiti da se usporedno sa smanjivanjem dimenzija S-kariice sve ee izrauju od srebra, a ica od koje su nainjene postaje sve deblja (do 0,3 cm). Jedna od znaajki kasnijih tipova kariica jest i kanelirana S-petlja. U tu se sliku uklapaju i nalazi s naih grobalja. U okviru grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja pronalazimo iskljuivo bronane S-kariice veliine od 2 do 3,5 cm. Od istog materijala i slinih dimenzija je i veina S-kariica otkrivena na grobljima uz crkve. Meu tridesetak S-kariica otkrivenih na Crkvini u Biskupiji samo je jedna zlatna i jedna srebrna, a sve ostale su bronane. No na grobljima uz crkve u pojedinim emo sluajevima pronai i karice mlaeg tipa. To se ponajprije odnosi na nalaz iz groba 422 na Begovai u Biljanima Donjim, gdje uz sitne debele kariice nainjene od srebra pronalazimo i karakteristino prstenje bjelobrdske kulture, te novac kralja Kolomana (1095.-1114.).227 Istovjetne kariice pronalazimo u grobu 80 na Mastirinama u Kaiu.228 Nalazima kasnijeg 11. stoljea mogu se smatrati i srebrne tordirane kariice s kaneliranom Spetljom iz groba 87, takoer na Mastirinama u Kaiu, i istovjetan bronani primjerak otkriven izvan groba na poloaju Groblje na Bribirskoj glavici. Od srebra je nainjen par S-kariica iz groba 176 na Spasu u Kninu, otkriven zajedno s lijevanom grozdolikom naunicom s etiri koljenca, i kariica iz Stare Povljane na Pagu. Kaneliranu S-petlju ima bronana kariica iz groba 85 na Gorici u Stranama. Pojava kariica sa zavretkom u obliku S-petlje u okviru grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja i openito na grobljima starohrvatskoga kulturnog kruga mora se sagledati u istome kontekstu kao i pojava ostalih tipova naunica bjelobrdske kulture, uzimajui prije svega u obzir podruje dananje sjeverozapadne Hrvatske i Bosne, odnosno u irem smislu prostor zapadnoga savsko-dravskog meurijeja. Tu su udomaeni i brojno zastupljeni tipovi nakita kakve ve od prve polovice 10. stoljea sporadino pronalazimo i na naim grobljima.229 I obrnuto, na tom emo podruju pronai pojedine tipove nakita, pa ak i cijeli sloj grobova (Gomjenica kod Prijedora) koji pripadaju starohrvatskoj kulturi. Ove pojave rezultat su postupnog procesa integracije sjevernih podruja u hrvatsku kneevinu, pa u tom smislu treba protumaiti i nalaze s Bukorovia podvornice. Prstenje preklopljenih krajeva To je najzastupljeniji tip prstena na groblju na Bukorovia

Takoer su registrirane na grobljima koja se ve

217

od 9. stoljea razvijaju uz crkve; pronalazimo ih uz crkvu sv. Kria Crkvini u Galovcu, Begovai u Biljanima Donjim,
218

Mastirinama u Kaiu,219 na poloaju Groblje na Bribirskoj glavici,220 ematoriju u Danilu,221 Crkvini u Biskupiji i Spasu u Kninu.222 Na podruju Like registrirane su kao nalaz iz groba uz crkvu sv. Marka u Podumu kraj Otoca,223 pojedinani primjerci nepoznatih okolnosti otkria potjeu iz oblinjeg Prozora.
224

Preteito su nainjene od bronce, u nekoliko sluajeva, poput Bukorovia podvornice, od srebra, a jedan zlatni primjerak nepoznatih okolnosti otkria potjee s Crkvine u Biskupiji. Glatkih su karika, a u dva sluaja (Bribir-Groblje, Kai-Mastirine, grob 87) karika im je tordirana. Najee se u grobovima pojavljuju u paru ili u kombinaciji s drugim tipovima sljepooniarki. Kariice sa zavretkom u obliku S-petlje najei su tip sljepooniarke unutar nakitnog repertoara bjelobrdske kulture, a u literaturi im je posveivana posebna pozornost jer se smatralo da predstavljaju odluujui element pri etnikom opredjeljivanju pokojnika. Domai autori koji su razmatrali ove nalaze na grobljima starohrvatskoga kulturnog kruga, doli su do zakljuka da je rije o proizvodima domaih radionica, te ih vremenski opredijelili ve u 9. stoljee, dakle, znatno ranije od kariica bjelobrdske kulture.
225

Datacija pojedinih tipova kariica sa zavretkom u obliku S-petlje otkrivenih u okviru grobalja bjelobrdskoga kulturnog kruga takoer je problematina. J. Giesler istie da se, uzevi u obzir stratigrafske pokazatelje na pojedinim grobljima, mogu uoiti velike regionalne razlike. No ono to nije sporno, jest injenica da se kariice sa zavretkom u obliku S-petlje pojavljuju zajedno s novim tipovima nakita, odnosno onima koji zamjenjuju tipove karakteristine za tzv. staromaarski horizont, pa se stoga vremenski opredjeljuju neto kasnije, u zadnju treinu 10. stoljea.
226

Autor ukazuje i na injenicu da se najprije pojavljuju

kariice nainjene od bronane ice i veih dimenzija, u prosjeku izmeu 2,5 i 3,5 cm. Tijekom vremena zapoinju se izraivati sve manje i manje kariice, te tako u kasnoj fazi bjelobrdske kulture, prijelazom 11. u 12. stoljee, prevladavaju kariice posve malih dimenzija, otprilike oko 1,3 cm, premda su i u toj kasnoj fazi, ali samo na pojedinim nalazitima, prisutne kariice veih dimenzija.

213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226

Krnevi 1998, str. 24. Jelovina 1986b, T. II. 14. Karaman 1940, str. 11, sl. 9. Beloevi 1999, T. XIX. 1, 2. Beloevi 1993. Jelovina, Vrsalovi 1981, T. XIX. 271, T. XXX. 422. Jelovina 1982, T. V. 80, T. VI. 83, 87. T. VII. 110. Zekan 1987, str. 51 (kat. 31), 53 (kat. 154). Krnevi 2000, str. 68. Jelovina 1976, T. XIII. 3-14; Jelovina 1991, T. X. 3-4, T. XIX. 1-2, T. XXV. 32-37. Brunmid 1901, str. 48. Ercegovi 1958, str. 182 (kat. 15). Jelovina 1976; Jelovina 1991; Zekan 1987. Giesler J. 1981, str. 113-116.

podvornici, a pojavljuje se u dvije inaice: s krajevima koji su preklopljeni i zalemljeni ili s preklopljenim i zakovicom spojenim krajevima. Potjee iz grobova 37 (T. IV. 6), 43 (T. V. 4), 9A (T. VI. 13), 21A (T. VII. 6), 50A (T. VIII. 6) , 57A (T. IX. 2) i 70A (T. IX. 7). Rije je o tipu kakav je brojno zastupljen na svim starohrvatskim grobljima s kranskim znaajkama pokapanja od sredine 9. pa do kraja 11. stoljea, pa stoga nije mogue njegovo preciznije vremensko opredjeljivanje.

227 228 229

Jelovina, Vrsalovi 1981, T. XXX. 422. Jelovina 1982, T. V. 80. Mileti 1967; eravica 1985-1986.

203

Lijevano prstenje U grobovima 1 (T. III. 1), 43 (T. V. 5), 3A (T. VI. 3), 9A (T. VI. 12) i 22A (T. VII. 7) pronaeno je lijevano bronano prstenje trokutasta ili D-presjeka. Primjerci iz grobova 3A i 9A pripadaju tipu prstena u obliku obinog koluta kakvo se javlja tijekom itavog srednjeg vijeka i nije ue vremenski opredjeljivo. Izrazito masivni primjerci iz grobova 1, 43 i 22A pripadaju pak najzastupljenijem tipu prstena iz starohrvatskih grobalja, kakvo se pojavljuje na gotovo svim grobljima na redove s kranskim nainom pokapanja. To prstenje pronalazimo na Gorici u Stranama,
230

nije mogue preciznije datirati. Navedene analogije svjedoe o njegovoj pojavi tijekom 10. i 11. stoljea. Prstenje od spiralno uvijene ice U grobu 2A otkriven je bronani prsten od spiralno uvijene ice (T. III. 6). Istovjetni primjerci otkriveni su jo u grobu 61 na Vratnicama na Bribiru,249 grobu 145 na Gredama u Kaiu,250 grobu 3 u Staroj Povljani na otoku Pagu,251 grobu 28 na Spasu u Kninu252 i na Meinama u Plavnome.253 Vremenski ih treba opredijeliti jednako kao i kariice istog tipa o kojima je bilo rijei. Valja, meutim, naglasiti da se srodno, ali ne i potpuno istovjetno prstenje pojavljuje i u okviru bjelobrdske kulture, a preteito je rije o srebrnim primjercima. Takvi su na podruju hrvatske kneevine registrirani na Spasu u Kninu, kao nalazi izvan groba. Karakteristini su za kasnu fazu bjelobrdske kulture (Giesler tip 30) i vremenski se opredjeljuju u kraj 11. i poetak 12. stoljea.254 Limeno prstenje s ukrasom u obliku usporednih vodoravnih ljebova U grobu 16 otkriven je bronani limeni prsten kojem je vanjska povrina obrua ukraena dvama usporednim ljebovima (T. III. 12). Rije je o tipu karakteristinom za groblja kasnoga srednjeg vijeka, na kojima je zastupljen velikim brojem primjeraka, a vremenski se opredjeljuje u 13.-15. stoljee. Kronologija Oranica Aima Popovia enski grob s oranice Aima Popovia u Biskupiji moe se kao cjelina, zbog ogrlice i naunica iz zvjezdolike skupine, povezati s grobom otkrivenim na Stolia njivi u Golubiu i s grobom na sv. Martinu u Lepurima, a zbog torkvesa i naunica s grobom 41 uz crkvu sv. Asela u Ninu. Odgovarajuu analogiju predstavljaju i pojedini nalazi iz groba 112 u Grborezima kraj Livna (ogrlica, torkves, tri zlatne naunice) i groba 53 na Maklinovu brdu u Kaiu (torkves i ogrlica). Zbog naunica je povezan i s grobom iz Dubravica kod Skradina, pri emu ne treba zaboraviti niz gore

na Gredama u
235

Kaiu,231 na Novom Putu,232 Vratnicama233 i groblju na Bribiru,234 na poloajima Debeljak i Kapela sv. Lazara u Smrdeljima, na Lepinu u Bijaima,
238

Bratikovcima,236 na oba poloaja uz Gluvine kue u Glavicama,237 Gajinama u Katel Suurcu,

239

Glaviinama

u Mravincima240 i Gornjem Vrtlu u Tugarima.241 Pojavljuje se i u sloju grobova 9.-11. stoljea uz crkve: uz crkvu sv. Kria u Ninu, na Begovai u Biljanima Donjim,
242

Mastirinama u Kaiu,

243

Spasu u Kninu244 i uz crkvu sv. Marte u Bijaima.245 To prstenje preteito je nainjeno od bronce ili srebra i veoma esto ima kositrenu prevlaku, to je utvreno za najvei broj primjeraka koji su pohranjeni u MHAS-u. Svi navedeni primjerci su neukraeni. U grobovima se pojavljuju u kombinaciji sa svim tipovima naunica zastupljenim u horizontu s kranskim nainom pokapanja te se s prilinom sigurnou mogu datirati u 10.-11. stoljee. Prstenje s krunom i staklenim umetkom U grobovima 32A (T. VII. 129) i 36A, (T. VIII. 4) otkriveno je prstenje od bronanog lima kojemu je kolut sprijeda proiren. Na tom je proirenju zalemljena ovalna kaseta s umetkom od stakla. Kaseta i stakleni umetak na prstenu iz groba 36A nedostaju. Slian prsten pronalazimo u grobu 221 na Spasu u Kninu.246 Ovalnu eliju za stakleni uloak, koji nedostaje, imao je i jedan bronani prsten s Glaviina u Mravincima.247 Dva bronana prstena s modrim staklenim umetkom otkrivena su u grobu 384 na Begovai u Biljanima Donjim.248 Takoer je rije o tipu koji

230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242

Cetini 1998, T. 53. 8, T. 54. 5. Vrsalovi 1968, T. I. 13, T. II. 33, 79, T. V. 133, T. VII. 149. Jelovina 1968a, T. II. Jelovina 1992, T. IV. 39, T. V. 57, T. IX. 82, T. X. 100, T. XII. 118. Jelovina 1968a, T. VII. Gunjaa 1989, str. 405, T. VI. 5. Prsten nije objavljen, a uva se u MHAS-u. Miloevi 1997, str. 114; Petrinec 2002, str. 245, T. IX. 2. Jelovina 1986b, T. I. 5, 7, T. II. 14, T. III. 1, 27. Jelovina 1976, T. LXXXIX. 15. Karaman 1940, str. 13, sl. 12. Petrinec 2000, str. 235, T. I. 2. Jelovina, Vrsalovi 1981, T. XXI. 319, T. XXII. 325, T. XXV. 372, T. XXIX. 408409, T. XXXIII. 478. Jelovina 1982, T. I. 4, T. V. 78, T. VIII. 125. Jelovina 1991, T. XIX. 8, T. XXV. 42-43. Nije publiciran, uva se u MHAS-u. Jelovina 1991, T. XXI. 1. Karaman 1940, str. 13, sl. 12-13.

navedenih pojedinanih nalaza (Solin, Smrdelji, Kablii Mali, Visoani). Nalaz ogrlice s metalnim i staklenim jagodama srodan je ogrlicama u grobu 127 na Gorici u Stranama i grobu 11 na Jojinim kuama u Glavicama, ogrlici s Braia podvornice u Biskupiji te luksuznim primjercima iz Trilja i Viia. Takoer treba naglasiti da navedene enske grobove povezuje jo niz drugih srodnih nalaza, kakvi nisu zastupljeni na oranici

248 249 250 251 252 253 254

243 244 245 246 247

Jelovina, Vrsalovi 1981, T. XVII. 384. Jelovina 1992, T. VI. 61. Vrsalovi 1968, T. VII. 145. Beloevi 1970, T. III. Jelovina 1991, T. IV. 3. Gunjaa 1960, T. I. 6. Giesler 1981.

204

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina Aima Popovia. To se ponajprije odnosi na prstenje s ovalnim ili rombinim proirenjem ukraeno kranskom simbolikom (sv. Martin u Lepurima, grob 41 uz sv. Asela u Ninu, grob 112 u Grborezima, grob 11 na Jojinim kuama u Glavicama) kakvo je u velikom broju zastupljeno i na drugim grobljima u horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. Srebrne kariica kvadratna presjeka ukraene punciranim kvadratima iz groba 41 uz crkvu sv. Asela u Ninu pojavljuju se i u grobu 112 u Grborezima, te grobu 11 na Jojinim kuama u Glavicama, a jedna nepoznatih okolnosti otkria s Braia je podvornica u Biskupiji. Osobito je zanimljiv grob 112 u Grborezima, u kojem uz naunice srodne onima s Popovia oranice i netom spomenute srebrne kariice s punciranim kvadratima, pronalazimo i par srebrnih ligranskih grozdolikih naunica. Grozdolike naunice zastupljene su u grobu 53 na Maklinovu brdu u Kaiu i u grobu iz Trilja. Iz iznesenog proizlazi da svi navedeni grobovi i pojedinani nalazi pripadaju jednom oblikovno, vremenski i kulturno deniranom horizontu. Muki grob s oranice Aima Popovia u Biskupiji s obzirom na zavretke ostrunih krakova i nalaze pticolikih jeziaca i petlji ima izravne analogije u grobu 52 na Maklinovu brdu u Kaiu, grobu 161 na drijcu u Ninu i grobu s Greblja u Ostrovici. Osobito je zanimljivo da je grob 52 na Maklinovu brdu ukopan u neposrednoj blizini enskog groba 53 s nalazima torkvesa, ogrlice i grozdolikih naunica. Takoer je znaajno da je grob s ostrugama na Greblju u Ostrovici ukopan tik uz bogati enski grob s naunicama s dvjema nasuprotno postavljenim srcolikim ukrasima (tzv. minjski tip) za koje se s dosta sigurnosti moe pretpostaviti da nastaju upravo na predloku naunica iz zvjezdolike skupine s ukrasom u obliku lirolikih ili srcolikih vitica. Par minjskih naunica pojavljuje se, pak, zajedno s ligranskom grozdolikom naunicom u grobu 83 uz crkvu sv. Asela u Ninu. Vano je i to da su pticolike jezice garnitura imale srebrne luksuzne djeje ostruge u zidanoj presvoenoj grobnici otkrivenoj ispod pregradnog zida june prostorije narteksa bazilike na Crkvini. Za zidanu presvoenu grobnicu na oranici Aima Popovia L. Marun navodi da je posve istovjetna zidanim grobnicama na Crkvini unutar kojih su bili utvreni i drveni ljesovi. Uz to, i muki i enski grob na Greblju u Ostrovici pripadaju tipu zidane grobnice premda nisu bili presvoeni, a i ovdje se ukapalo u drvenom lijesu. Pticoliki jezici u ostrunim garniturama utvreni su i u bogatom mukom grobu 1 na Crkvini u Biskupiji, koji je kao obol sadravao zlatni solid Konstantina V. Kopronima i Lava IV. Isti solid dio je inventara enskoga groba u Trilju s nalazom grozdolikih naunica i ogrlice. Ve sam ukazala na zakljuke U. Giesler, koja je ispravno ustvrdila da bizantski solidi imaju datacijsku vrijednost za biskupijske grobove. Moglo bi se, zapravo, tvrditi da spomenuti solidi imaju datacijsku vrijednost za sve one grobove u kojima su otkriveni, a to su, osim biskupijskih i triljskoga groba, jo grob 34 u Dubravicama kod Skradina i grob 140 uz crkvu sv. Kria u Ninu. U svim navedenim sluajevima rije je o grobovima otkrivenim u sklopu grobalja na redove s poganskim znaajkama pokapanja. No ne bih se sloila s pretpostavkom Gieslerove da zbog nalaza iz Biskupije i sve ostale pticolike jezice treba vremenski opredijeliti u isto vrijeme. Nije, naime, sporna njihova pojava ve u zadnjoj treini ili krajem 8. stoljea, o emu, uz Biskupiju, posredno svjedoe i nalazi iz Schortensa i Dunuma, ali su zacijelo u uporabi tijekom duljega razdoblja. To potvruje nalaz ostruga s pticolikim jezicima iz groba 269 u Zalavru. Treba pritom zapaziti da se u grobu 71 na istome groblju pojavljuju i zlatne grozdolike naunice s izravnom analogijom u dvama triljskim parovima kao i prsten srodan onome otkrivenom u triljskome grobu. elim zapravo rei da se na osnovi biskupijskoga i triljskog nalaza s bizantskim solidima kao obolima, koji ih nedvojbeno datiraju u zavrno 8. stoljee, istom vremenu ne moraju nuno pripisati i svi ostali analogni nalazi. I obrnuto, okolnost da zalavrski grobovi ne mogu biti stariji od poetka druge polovine 9. stoljea, ne osporava raniju dataciju biskupijskih grobova i triljskoga groba. O duljoj vremenskoj uporabi grozdolikih naunica svjedoi i nalaz iz groba 62 na drijcu u Ninu, gdje su dva takva para otkrivena s denarom Lotara I. Daljnju zanimljivost predstavlja injenica da su novcem istoga vladara u istarskome Buzetu datirane naunice s dva nasuprotna srcolika ukrasa (tzv. minjski tip) kakve su otkrivene u enskom grobu na Greblju u Ostrovici ukopanom tik do mukoga groba koji sadrava ostruge s pticolikim jezicima. Dodatni argument prua ve navedeni nalaz iz groba 83 uz crkvu sv. Asela u Ninu, gdje se oba ova tipa naunica pojavljuju zajedno. Stoga ukopavanje grobova na oranici Aima Popovia u Biskupiji svakako pada u vrijeme izmeu kraja 8. i sredine 9. stoljea, dakle u doba pojavljivanja pticolikih jeziaca u ostrunim garniturama. No nalazi nakita u enskom grobu omoguuju preciznije vremensko opredjeljivanje. Ve sam ukazala na to da u grobu 112 u Grborezima naunice iz zvjezdolike skupine pronalazimo zajedno s grozdolikim naunicama, to znai da su oba tipa barem djelomino istovremeno u uporabi, a imajui u vidu nalaz iz Trilja, moe se pretpostaviti da je rije o kraju 8. i poetku 9. stoljea. Oko sredine 9. stoljea naunice iz zvjezdolike skupine postupno bivaju zamijenjene tzv. minjskim naunicama, koje nastaju na njihovom predloku, a pojavljuju se zajedno s grozdolikim naunicama u grobu 83 uz crkvu sv. Asela u Ninu. Jedne i druge pouzdano su datirane novcem Lotara I. Stoga enski grob s oranice Aima Popovia treba vremenski opredijeliti u kraj 8. ili najkasnije poetak 9. stoljea. Budui da je muki grob otkriven u neposrednoj blizini enskoga groba, moe se pretpostaviti da su oba ukopana u kratkom vremenskom razmaku. S obzirom na bogate nalaze nakita i konjanike opreme, kao i zbog ukopa u zidanoj presvoenoj grobnici, rije je o grobovima pripadnika najviega drutvenog sloja. Premda se sjekira otkrivena izvan groba ne moe kronoloki vrednovati, moda nije naodmet napomenuti da su slini predmeti, inae iznimno rijetko zastupljeni u inventaru grobova, kao grobni nalazi zasvjedoeni upravo na onim grobljima (KaiMaklinovo brdo, Morpolaa-koria/Tubia kue) na kojima pronalazimo i druge znaajne analogije za nalaze iz grobova na oranici Aima Popovia. 205

Bukorovia podvornica Postojea dokumentacija o istraivanju groblja na Bukorovia podvornici ne sadrava, na alost, dovoljno podataka o stratigraji nalazita da bi se u tom smislu mogli donositi zakljuci koji bi imali kronoloki iskaz. S. Gunjaa pretpostavio je da su najstariji oni grobovi u kojima je ukop izvren u obinu zemljanu raku i koji su ujedno bili i najdublji. To miljenje nije u potpunosti prihvatljivo jer se u pojedinim grobovima u oblinim zemljanim rakama pojavljuju nalazi istovjetni onima iz grobova s djelominom uporabom kamena ili sedre (npr. grobovi 2A, 6A, 22A, 28A, 52A, 57A). Isto tako u pojedinim grobovima obloenim sedrom ili kamenim ploama pronalazimo predmete koje s obzirom na analogije valja smatrati kronoloki najstarijima (grobovi 15A i 40A). Najstariji nalazi (posude, kresivo, kremenje, strjelica) potjeu iz grobova 5A, 8A, 15A i 40A. U grobovima 5A i 8A ukop je bio izvren u obinu zemljanu raku, a smjeteni su zapadno od crkve. Grob 15A obloen sedrenim ploama u neposrednoj je blizini groba 8A, dok se grob 40A, nainjen od okomito postavljenih kamenih ploa, nalazi u manjoj skupini grobova juno od crkve. U grobovima 5A, 8A i 15A bio je ukopan po jedan pokojnik, a i njihov smjetaj na prostoru zapadno od crkve ukazuje da bi se doista moglo raditi o najstarijem dijelu groblja. I dok su nalazi iz grobova 5A i 15A izgubljeni, predmeti iz groba 8A (posude, kresivo) jasno svjedoe da taj grob vremenski pripada horizontu s poganskim znaajkama pokapanja. U grobu 40A bile su zateene dislocirane kosti veeg broja razliitih pokojnika meu kojima je pronaena eljezna strjelica, pa se moe pretpostaviti ili da je pripadala prvom pokojniku, ije su kosti kasnije poremeene, ili da je u grob dospjela sa zemljom prigodom nekog od naknadnih ukopa. Jesu li grobovi 5A, 8A i 15A prethodili podizanju crkve ili su ukopani neposredno nakon njezina podizanja, nije mogue utvrditi. Mora se, meutim, pretpostaviti da je takvih grobova bilo znatno vie, a vjerojatno su uniteni kasnijim ukopavanjem. To zakljuujem zbog injenice to je meu nalazima izvan grobova najvei broj onih koji odaju svoju pripadnost poganski obiljeenom sloju: dvije strjelice, kresivo, a vjerojatno i praporac i uteg za vreteno. U tom je smislu zanimljiva i srebrna ligranska sljepooniarka s okomitom jagodom, takoer iz nekog od unitenih grobova. Ona je ujedno i jedini luksuzni primjerak nakita na Bukorovia podvornici. Pojava naunica ovog tipa pada veoma rano, ve u drugu polovicu 9. stoljea, odnosno u njegov kraj, to se moe zakljuiti na osnovi stratigrafskih pokazatelja na pojedinim grobljima na redove s kranskim nainom pokapanja poput Greda u Kaiu, Greblja u Ostrovici, Livada u Konjskom polju i Crkvina u Cisti Velikoj. Srodan par bronanih sljepooniarki nainjenih lijevanjem, otkriven u grobu 52A, imitacija je luksuznih primjeraka poput navedene sljepooniarke i ne moe se vremenski opredijeliti ranije od 10. stoljea. Kasniju dataciju sljepooniarki iz groba 52A potkrjepljuje i okolnost da su otkrivene zajedno s parom bronanih sljepooniarki s tri jednako velike kuglaste jagode, koje ne mogu biti starije od kraja 10. stoljea, a pojavljuju se jo tijekom 11. i vjerojatno poetkom 12. stoljea. U prijelaz 10. i 11. stoljea mogu 206

se jo datirati dva para srebrnih kariica sa zavretkom u obliku raskovane S-petlje. Sav ostali nakitni repertoar s Bukorovia podvornice (obine kariice odsjeenih krajeva, kariice i prstenje od pletene ice, kariice s koljencima, sljepooniarke s jednom vodoravnom jagodom, limeno prstenje preklopljenih krajeva, lijevano prstenje D-presjeka) nije ue vremenski opredjeljiv, nego se na osnovi brojnih analogija u okviru grobalja na redove s kranskim nainom pokapanja okvirno smjeta u 10. i 11. stoljee. O pripadnosti tog sloja ukopa 10. i 11. stoljeu svjedoi i injenica da veina grobova potuje orijentaciju zapad-istok, karakteristinu za groblja na redove, kao i to da je u najveem broju grobova zateen samo jedan pokojnik s rukama ispruenim niz tijelo. Stoga se, s obzirom na nekolicinu grobova s poganskim obiljejem i nalaz luksuzne sljepooniarke s jagodom, moe zakljuiti da se na groblju na Bukorovia podvornici zapoinje ukapati oko sredine 9. stoljea i kontinuirano ukapa jo tijekom 10. i 11. stoljea. No problem predstavlja odreivanje gornje granice trajanja groblja zbog nalaza ligranskih trojagodnih naunica u grobu 16. Za ovaj tip naunica utvreno je da se pojavljuje najranije sredinom 13. stoljea s najuestalijom uporabom u anuvinsko doba, dakle u 14. stoljeu. Veoma su brojno zastupljene na grobljima kasnoga srednjeg vijeka, u okviru sloja koji se u novijoj literaturi odreuje kao gotiki. U grobu 16 osim trojagodnih naunica bio je otkriven i bronani prsten ukraen dvama usporednim ljebovima. Takvo prstenje takoer je uestali nalaz u okviru kasnosrednjovjekovnih grobalja 13.-15. stoljea, a katkad je zastupljeno i s vie primjeraka u istome grobu. Osim nalaza naunica i prstena u grobu 16, kasnosrednjovjekovni sloj na Bukorovia podvornici u potpunosti nedostaje. Osim toga, nisu zabiljeeni ni tipini nalazi prethodnog razdoblja zreloga srednjeg vijeka, odnosno 12. i 13. stoljea. Najmlai nalazi s Bukorovia podvornice mogu se opredijeliti najkasnije u prijelaz 11./12. stoljee. Za dataciju trojagodnih ligranskih naunica u 12. stoljee zasad nema argumenata, premda pojedini autori zastupaju takvo miljenje. Nije osobito vjerojatno ni to da se nakon prekida ukopavanja krajem 11. stoljea groblje ponovno koristi u kasnom srednjem vijeku, jer bi tada, analogno situaciji na drugim nalazitima, broj kasnosrednjovjekovnih grobova bio znatno vei i bili bi gusto nanizani oko crkve. Takvoj pretpostavci suprotstavlja se i injenica da crkva u kasnom srednjem vijeku, pa ak i mnogo prije, vie nije bila u funkciji, o emu svjedoi ulomak grede oltarne ograde uporabljen kao obloga rake groba 9 i vapnenaste ploe iz plonika crkve koje su sluile kao poklopnice. Mali broj nalaza ulomaka kamenog namjetaja, kako u doba Marunovih tako i tijekom Gunjainih istraivanja, upuuje na zakljuak da ni interijer crkve nije doivljavao znatnije preinake. Namjetaj je datiran u drugu polovicu 9. stoljea, a to je ujedno i vrijeme kad je crkva podignuta. Stoga pretpostavljam da je u sluaju groba 16 rije o naknadnom i usamljenom ukopu, koji je na tom neko naputenom poloaju obavljen u kasnijem srednjem vijeku.

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina Zakljuna razmatranja Povezivanjem podataka iz Arhiva MHAS-a s pojedinim nalazima kojima se donedavno nije znalo podrijetlo, nedvojbeno je potvreno postojanje manjega groblja poganskih znaajki pokapanja na negdanjoj oranici Aima Popovia. Na podruju sela Biskupije istovremena groblja registrirana su jo na Braia podvornicama, udaljenim dvjestotinjak metara u pravcu istoka od bazilike na Crkvini, te na Popovia dolovima, sjeverno od bazilike. Horizontu s poganskim znaajkama pokapanja pripada i najstariji sloj grobova na samoj Crkvini, koji prethode izgradnji bazilike. S obzirom na ukope u zidanim presvoenim grobnicama kao i nalaze karolinkog oruja i konjanike opreme, ti su grobovi ujedno i najsrodniji onima na oranici Aima Popovia. Zanimljivo je da je nekoliko grobova s poganskim znaajkama pokapanja otkriveno na Bukorovia podvornici, ime se i taj poloaj uvrtava meu najstarija dosad registrirana ukopita na podruju Biskupije. Koliko je dugo u uporabi groblje na oranici Aima Popovia, ne moe se zakljuiti na osnovi samo dva groba. Najvei broj grobova na Bukorovia podvornici pripada razdoblju 10. i 11. stoljea, a istovremeni ukopi utvreni su zasad jo jedino na Crkvini. Tijekom druge polovice 11. ili poetkom 12. stoljea prestaje se s ukapanjem na Bukorovia podvornici. S obzirom na koritenje ploa crkvenoga poda i pojavu spolia u grobnoj arhitekturi, moe se pretpostaviti da i crkva, najkasnije tijekom druge polovine 11. stoljea, prestaje biti u funkciji. Moda je upravo to i razlog zbog kojeg se naputa groblje. Naime, prijelazom 11. u 12. stoljee openito prestaje ukapanje na poloajima bez crkvenog objekta, pri emu ponajprije mislim na groblja na redove. Poetak obveznog ukapanja uz crkve u tom razdoblju uvjetovan je promjenama na drutveno-gospodarskom planu: jaanjem obalnih gradova i pojavom robnonovane privrede, a isto tako i razvitkom crkvene organizacije i crkvenim reformama koje su uzele maha tijekom druge polovice 11. stoljea. Na prostoru itave Hrvatske zapaa se pojava da jedno groblje, redovito ono koje se i otprije razvija u okoliu crkve, preuzima funkciju svih ostalih grobalja. To je u sluaju Biskupije groblje na Crkvini, koje kontinuirano traje do u kasni srednji vijek, kad se u doba neposredne opasnosti od Turaka na sredinjem brodu predromanike bazilike podie manja crkva sv. Luke. Nisam, meutim, sklona zakljuku da se ukapanje s Bukorovia podvornice izmjeta na Crkvinu. Treba, naime, obratiti pozornost na jo jedno biskupijsko nalazite. Rije je o groblju koje se razvilo u okoliu predromanike crkve na Lopukoj glavici. S. Gunjaa, koji je publicirao nalaze, nije datirao groblje, ali je s obzirom na injenicu da dio grobova nasjeda na zidove crkve zakljuio da ona prestaje biti u funkciji u 13. stoljeu.
255

srednjeg vijeka, koje nastaje poetkom 12. st., a posljednji ukopi padaju u 13. stoljee, istaknuvi pritom da su nalazi s toga groblja posebice vani u kontekstu prouavanja materijalne kulture arpadovskog razdoblja u srednjovjekovnoj Hrvatskoj i Dalmaciji.257 Burieva datacija uglavnom je prihvatljiva, no miljenja sam da se donja granica za poetak ukapanja moe spustiti nie, odnosno u 11. stoljee. U grobu 12 uz par kariica s tri koljenca otkriven je, naime, prsten s natpisom PAX.258 Istovjetno prstenje potjee iz jednog od grobova uz crkvu sv. Marte u Bijaima259 i iz groba 177 u minju u Istri.260 Istome tipu, premda bez natpisa, pripada i prsten iz groba 71 uz crkvu sv. Kria u Ninu.261 Najblie analogije pronalazimo u potpuno identinim primjercima otkrivenima u okviru bjelobrdskih grobalja u maarskom dijelu Baranje; u grobu 220 na groblju Mohacs-Majs i grobu 43 groblja Pecs-Somogy.262 Ta groblja novcem su Arpadovia dobro datirana u 11. stoljee. Grobovi u okruenju groba 220 u Majsu sadravali su novac u rasponu od 1041. do 1061. godine, a u Somogyu novac Stjepana (1000.-1038.) i Andrije (1046.-1061.). Maarske nalaze u razmatranje je uzeo A. Kiss, koji je, s obzirom na ope stanje pismenosti u Maarskoj u 11. stoljeu, doao do zakljuka da su spomenuti prsteni nastali po zapadnoeuropskim uzorima negdje na tlu Hrvatske. Budui da je rije o predmetima koji nisu trgovakog karaktera, pretpostavio je da su ih donijeli junoslavenski misionari od kojih potjee i dio crkvene terminologije junoslavenskog podrijetla u maarskom jeziku. U vezi s nalazom iz minja B. Marui je takoer istaknuo da natpis na prstenju ukazuje na misionarsku djelatnost, te upozorio da predloke takvom prstenju treba potraiti u zapadnoj Europi, gdje su datirani u razmjerno iroki vremenski raspon od 9. do 11. stoljea.263 Na osnovi predoenih analogija zakljuujem da i prsten u grobu 12 na Lopukoj glavici pripada 11. stoljeu. Trajanje groblja u minju, koje pripada skupini grobalja na redove bez crkvenog objekta, moe se, pak, protegnuti najkasnije do sredine 11. stoljea. Novcem priblino datirani baranjski nalazi takoer upuuju na prvu polovicu i sredinu 11. stoljea. Stoga smatram da s poetkom ukapanja na Lopukoj glavici treba raunati ve oko sredine 11. stoljea. Tu je zastupljen upravo onaj repertoar nalaza zreloga srednjeg vijeka koji u potpunosti nedostaje na Bukorovia podvornici, pa bi se moglo pretpostaviti da groblje na Lopukoj glavici nastaje onda kad se naputa groblje na Bukorovia podvornici i potom traje jo tijekom 12. i 13. stoljea. Faza zreloga srednjeg vijeka zastupljena je i na Crkvini u Biskupiji. Na posljetku, u 13. stoljeu naputa se i Lopuka glavica pa kasnosrednjovjekovne ukope pronalazimo iskljuivo na upskom groblju na Crkvini.

D. Jelovina prenosi
Buri 2001, str. 208. Gunjaa 1954b, str. 26. Neobjavljen, pohranjen u MHAS-u. Marui 1987, T. XI. 6. Beloevi 1999, T. XIX. 6. Kiss 1983, str. 174. Marui 1987, str. 87.

Gunjaino miljenje, takoer se ne uputajui u vremensko opredjeljivanje.256 Nedavno je ovom groblju znatnu pozornost posvetio T. Buri, odreujui ga kao jednoslojno groblje zreloga
257 258 259 260 261 255 256

Gunjaa 1954b, str. 28. Jelovina 1976, str. 26-27.

262 263

207

Popis kratica AH - Archaeologia Hungarica, Budapest AV - Arheoloki vestnik, Ljubljana BS - Balcanoslavica, Beograd GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo HA - Histria Archaeologica, Pula HiK - Hrvati i Karolinzi, Split 2000. Hist. Ant. - Histria Antiqua, Pula Inv. Arch. - Inventaria Archaeologica, Beograd JAZU - Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti MHAS - Muzej hrvatskih arhelokih spomenika, Split Opvsc.Archaeol. - Opuscula Archaeologica, Zagreb Pam. Arch. - Pamtky Archeologick, Praha

Literatura Aneli 1980 P. Aneli, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima (Arnautoviima) kod Visokog, GZM, n. s., XXXIV, Sarajevo 1980, 213-247. Awaren 1985 Awaren in Europa, Shtz eines asiatisches retiervolkes 6.-8. Jh. (katalog izlobe), Frankfurt a/M 1985. Beloevi 1965 J. Beloevi, Nekoliko ranosrednjovjekovnih metalnih nalaza s podruja sjeverne Dalmacije, Diadora 3, Zadar 1965, 145-157.

Beloevi 1985a J. Beloevi, Starohrvatska nekropola u selu Biljanima Donjima kod Zadra, Diadora 8, Zadar 1985, 103-110. Beloevi 1985b J. Beloevi, Starohrvatska nekropola u Stankovcima kod Benkovca, RFFZd, 24 (11), Zadar 1985, 73-96. Beloevi 1986 J. Beloevi, Zatitna istraivanja starohrvatskih nekropola u Smiliu i Biljanima Donjim kod Zadra, RFFZd, 25/12, 1985-1986, Zadar 1986, 125-147. Beloevi 1993

Beloevi 1968 J. Beloevi, Ranosrednjovjekovna nekropola u selu Kai kraj Zadra, Diadora 4, Zadar 1968, 221-246. Beloevi 1970

J. Beloevi, Ishodi pete zavrne kampanje istraivanja lokaliteta Crkvina u Galovcu kraj Zadra, RFFZd, 31 (18)/1991-1992, Zadar 1993, 121-142.

PZ - Prhistorische Zeitschrift, Berlin-New York RFFZd - Radovi Filozofskog fakulteta, Zadar SA - Slavia Antiqua, Warszawa-Poznan

J. Beloevi, Starohrvatska nekropola kod Povljane na otoku Pagu, Diadora 5, Zadar 1970, 203-212. Beloevi 1973

Beloevi 1996 J. Beloevi, Dva kamena sarkofaga s Crkvine u Galovcu kod Zadra, Arheoloki radovi i rasprave 12, Zagreb 1996, 327341. Beloevi 1997 J. Beloevi, Osvrt na konane ishode istraivanja poloaja Crkvine u selu Galovcu kod Zadra, Diadora, 18-19/1996-1997, Zadar 1997, 301-350. Beloevi 1999 J. Beloevi, Srednjovjekovno groblje u okoliu crkve Sv. Kria u Ninu, RFFZd, 37(24), Zadar 1998, 1999, 105-154. Beloevi 2002 J. Beloevi, Razvoj i znaajke starohrvatskih grobalja horizonta 7.-9. stoljea na povijesnim prostorima Hrvata, RFFZd, 39 (26), Zadar 2002, 71-97.

SHP - Starohrvatska prosvjeta, Zagreb-Split Slov. Arch. - Slovenska Archeologia, Bratislava VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split

J. Beloevi, Starohrvatska nekropola uz humak Materiza kod Nina, Diadora 6, Zadar 1973, 221-242. Beloevi 1974

VAMZ - Vjesnik Arheolokog muzeja, Zagreb VjHAD - Vjesnik hrvatskog arheologikog drutva, Zagreb

J. Beloevi, ber einige Besonderheiten in der Entwicklung der Keramik auf dem Gebiete Dalmatiens, BS 3, Beograd 1974, 161-181. Beloevi 1975 J. Beloevi, Benkovac. La ncropole palocroate Stankovci, Inv. Arch., Fasc. II (20), (Y 189Y198), Beograd 1973. Beloevi 1980 J. Beloevi, Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. stoljea, Zagreb 1980.

208

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina Boltin-Tome 1977 E. Boltin-Tome, Trije staroslovanski grobovi v Predloki, BS, 6, Beograd 1977, 131-140. Brunmid 1901 J. Brunmid, Hrvatske razvaline, VjHAD, n. s. V, Zagreb 1901, 44-52. Budinsk-Krika 1956 V. Budinsk-Krika, Pohrebisko z neskorej doby avarske v itavskej Tni na Slovensku, Slov. Arch., IV-1, Bratislava 1956, 5-131. Budinsk-Krika, Fettich 1973 V. Budinsk-Krika, N. Fettich, Das altungarische Frstengrab von Zempln, Bratislava 1973. Buri 1997 T. Buri, Bribir, srednjovjekovno sijelo ubia, Kulturno-povijesni vodi 11, Split 1997. Buri 2001 T. Buri, Putalj u srednjem vijeku u: T. Buri, S. ae, I. Fadi, Sv. Juraj od Putalja, Split 2001, 151-322 Buri, Delonga 1998 T. Buri, V. Delonga, Ostrovica kod Bribira, arheoloko-povijesna skica (katalog izlobe), Split 1998. Bukariol, Mardei 1986 F. Bukariol, J. Mardei, Nakit 8-12. st. u srednjoj Dalmaciji, (katalog izlobe) Split 1986. Cetini 1998 . Cetini, Strane-Gorica, starohrvatskog groblje, Rijeka 1998. Corrado 2002 M. Corrado, Cimiteri della Calabria altomedievale (Complementi dellabbigliamento e oggetti di accompagno nei sepolcreti della costa ionica centro-settentrionale, Hist. Ant., 8, Pula 2002, 359-376. Filipec 2003a K. Filipec, Kasnoavarski ukrasni okov (falera) u obliku veprove glave iz Siska, Godinjak Gradskog muzeja Sisak, III-IV/ 2002-2003, Sisak 2003, 117-143. Filipec 2003b K. Filipec, Prilog poznavanju trojagodnih sljepooniarki u sjevernoj Hrvatskoj, Opvsc. Archaeol. 27, Zagreb 2003, 561-568. Gunjaa 1954a S. Gunjaa, Rad Muzeja hrvatskih starina u godini 1951, SHP, s. III, 3, Split 1954, 185-194. 209 Gunjaa 1953 S. Gunjaa, Revizija iskopina u Biskupiji kod Knina god. 1950, Ljetopis JAZU 57, Zagreb 1953, 9-49. I Longobardi 1990 I Longobardi (katalog izlobe), Milano 1990. Gunjaa 1952 S. Gunjaa, etvrta starohrvatska crkva u Biskupiji kod Knina i groblje oko nje, SHP, s. III, 2, Split 1952, 57-79. Hrvati i Karolinzi 2000 Hrvati i Karolinzi (Rasprave i vrela), Split 2000. Hrvati i Karolinzi (Katalog), Split 2000. Ercegovi 1958 S. Ercegovi, Neobjavljeni grobni nalazi iz Bijelog Brda, SHP, s. III, 6, Split 1958, 165-184. Gunjaa 1949 S. Gunjaa, Kratak osvrt na prilike i rad muzeja u Kninu, SHP, s. III, 1, Split 1949, 279-294. Hrub 1955 V. Hrub, Star Msto velkomoravsk pohebit Na Valch, Praha 1955. Dostl 1966 B. Dostl, Slovansk pohebite z stredny doby hraditn na Morave, Praha 1966. remonik 1965 I. remonik, Rimska vila u Viiima, GZM, n. s., XX, Sarajevo 1965, 147-221. Giesler 1981 J. Giesler, Untersuchungen zur Chronologie der bijelo Brdo-Kultur (Ein Beitrag zur Archologie des 10. und 11. Jahrhunderts im Karpatenbecken, PZ, 56/1, BerlinNew York 1981. Hermann 1985 J. Herrmann, Die Slawen in Deutschland, Berlin 1985. remonik 1951 I. remonik, Nalazi nakita u srednjevjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu, GZM, n. s. VI, Sarajevo 1951, 241-270. Giesler 1980 J. Giesler, Zur Archologie des Ostalpenraumes vom 8. bis 11. Jahrhundert, Archologisches Korrespondenzblatt 10, Mainz 1980, 85-98. Gunjaa 1995 Z. Gunjaa, Groblje u Dubravicama kod Skradina i druga groblja 8.-9. stoljea u Dalmaciji, u: Etnogeneza Hrvata, N. Budak, ur., Zagreb 1995, 159168, 280-287. ilinsk 1963 Z. ilinsk, Slovansko-avarsk pohrebisko v itavske Tni, Slov. Arch., XI-1, Bratislava 1963, 87-120. Chropovsk 1978 B. Chropovsk, Krsa slovenskeho perku, Ars Slovaca Antiqua 4, Pallas 1978. ilinsk 1961 Z. ilinsk, Nov nlezy falr zo slovansko-avarskch pohrebsk na Slovensku, Slov. Arch., IX, 1-2 (Eisnerov sbornk), Bratislava 1961, 325-346. Giesler 1974 U. Giesler, Datierung und Herleitung der vogelfrmigen Riemenzungen, Studien zur vor- und frhgesichtlichen Archologie, Mnchen 1974, 521-543. Gunjaa 1989 Z. Gunjaa, O srednjovjekovnim arheolokim nalazima i nalazitima u Smrdeljima kod Kistanja, Diadora 11, Zadar 1989, 363-406. Gunjaa 1976 Z. Gunjaa, Early medieval archaeological nds from ibenik and its nearest surroundings, BS 5, Beograd 1976, 19-30. Germanen, Hunen, Awaren 1987 Germanen, Hunen und Awaren (katalog izlobe), Nrnberg 1978. Garam 1993 . Garam, Katalog der awarenzeitlichen Goldgegenstnde und der fundstcke aus den frstengrbern im Ungarischen Nationalmuseum, Budapest 1993. Gunjaa 1960 S. Gunjaa, Tiniensia ArchaeologicaHistorica-Topographica II, SHP, s. III, 7, Split 1960, 7-142. Gunjaa 1954b S. Gunjaa, Starohrvatska crkva i groblje na Lopukoj glavici u Biskupiji kod Knina, SHP, s. III, 3, Split 1954, 7-29.

Istra 1995 Istra i sjevernojadranski prostor u ranom srednjem vijeku (materijalna kultura od 7. do 11. stoljea), Monograje i katalozi 4, Pula 1995.

Jelovina 1991 D. Jelovina, Starohrvatska nekropola na brdu Spasu kod Knina, SHP, s. III, 19, Split 1991, 121-241. Jelovina 1992

Koroec 1994 P. Koroec, Kulturno vrdnotenje najdb z grobia v Kttlach pri Gloggnitzu, Razprave Filozofske fakultete, Ljubljana 1994. Koroec 1995-1996 P. Koroec, Kronoloka i kulturna ocjena triljskog nalaza, SHP, s. III, 21/1991, Split 1995-1996, 87-97. Koroec 1999

Marun 1998 L. Marun, Starinarski dnevnici, Split 1998. Marui 1962 B. Marui, Langobardski i staroslavenski grobovi na Brecu i kod Malih vrata ispod Buzeta u Istri, Arheoloki radovi i rasprave 2, Zagreb 1962, 453-468. Marui 1979 B. Marui, Ranosrednjovjekovna nekropola na Vrhu kod Brkaa, HA 12/2, Pula 1979, 111-142.

Jaki 2000 N. Jaki, Arheoloka istraivanja razorene crkve Sv. Martina u Lepurima kod Benkovca, SHP, s. III, 27, Split 2000, 189-200.

D. Jelovina, Starohrvatsko groblje pred glavnim vratima u staru Varvariju, SHP, s. III, 20, Split 1992, 7-63. Jelovina, Vrsalovi 1981

P. Koroec, Nekropola na Ptujskem gradu, Ptuj 1999. Kosztrewski 1962 J. Kosztrewski, O pochodzeniu ozdob srebrnych z polckich skrabow wczesnosrednieowiecznych (Sur lorigine des objects de parure en argent provenant des depts polonais du haut moyen age), SA IX, Warszawa-Poznan 1962, 139-211. Krnevi 1998

Jaki, Petrinec 1996 N. Jaki, M. Petrinec, Kasnosrednjovjekovno groblje kod crkve Sv. Spasa u Vrh Rici, SHP, s. III, 23, Split 1996. Jelovina 1968 D. Jelovina, Ranosrednjovjekovna nekropola na Razbojinama u selu Kaiu kod Zadra, SHP, s. III, 10, Split 1968, 23-52. Jelovina 1968a D. Jelovina, Tri starohrvatske nekropole na Bribiru, SHP, s. III, 10, Split 1968, 243-246. Jelovina 1976 D. Jelovina, Starohrvatske nekropole na podruju izmeu rijeka Zrmanje i Cetine, Split 1976. Jelovina 1986a D. Jelovina, Maevi i ostruge karolinkog obiljeja u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, Split 1986. Jelovina 1986b D. Jelovina, Pokusno istraivanje srednjovjekovnog groblja na lokalitetu Piina-Lepin u Bijaima kod Trogira, SHP, S. III, 15, Split 1985, 217-225. Jelovina 1982 D. Jelovina, Starohrvatsko groblje na Mastirinama u selu Kaiu kod Zadra, SHP, s. III, 12, Split 1982, 35-66.

D. Jelovina, D. Vrsalovi, Srednjovjekovno groblje na Begovai u selu Biljanima Donjima kod Zadra, SHP, s. III, 11, Split 1981, 55-135. Juri 1995 R. Juri, Novootkrivena ranosrednjovjekovna nalazita u Bukovici, Diadora 16-17, Zadar 1995, 385-409. Juri 2002 R. Juri, Nova istraivanja srednjovjekovnih grobalja na zadarskom podruju, Histria Antiqua 8, Pula 2000, 295-312.

Marui 1987 B. Marui, Starohrvatska nekropola u minju, Pula 1987. Mileti 1956 N. Mileti, Nekropola u selu Mihaljeviima kod Rajlovca, GZM, n. s. XI, Sarajevo 1956, 10-37.

. Krnevi, ibenik i ibenski kraj u ranom srednjem vijeku, Kulturno-povijesni vodi 14, Split 1998. Krnevi 2000

Mileti 1963 N. Mileti, Nakit i oruje IX-XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine, GZM, n. s. XVIII, Sarajevo 1963, 155-178.

Karaman 1930-1934 Lj. Karaman, Starohrvatsko groblje na Majdanu kod Solina, VAHD LI, Split 1940, 67-97.

. Krnevi, Srednjovjekovno Danilo, u: Danilo, Arheoloki vodi, ibenik 2000, 57-77. Maneva 1992

Mileti 1967 N. Mileti, Slovenska nekropola u Gomjenici kod Prijedora, GZM, n. s. XXI-XXII, Sarajevo 1967, 81-154.

Karaman 1940 Lj. Karaman, Iskopine drutva Bihaa u Mravincima i starohrvatska groblja, Rad JAZU 268, Zagreb 1940, 1-44 Kiss 1983 A. Kiss, Baranya megye X-XI. szzadi srleletei, Budapest 1983. Klari 1929 M. Klari, Biljeke starinarske, 1929, Arhiv MHAS. Koroec 1979 P. Koroec, Zgodnjesrednjeveka arheoloka slika karantanskih Slovanov, I i II, Ljubljana 1979.

E. Maneva, Sredovekoven nakit od Makedonija, Skopje 1992. Marjanovi-Vujovi 1984 G. Marjanovi-Vujovi, Trnjane, srpska nekropola (kraj XI-poetak XIII veka), Beograd 1984. Mari, Gudelj, Lozo 2000 D. Mari, Lj. Gudelj, M. Lozo, Crkvine-Cista Velika, Izvjee o arheolokim istraivanjima 1992.1999. godine, SHP s. III, 27, Split 2000, 115-127. Marun 1897 L. Marun, Notesi (Arhiv MHAS), 1897.

Mileti 1975 N. Mileti, Elementi della cultura di Koettlach in Bosnia e Erzegovina, BS 4, Beograd 1975, 93-111. Mileti 1979 N. Mileti, Ranosrednjovjekovna nekropola u Koritima kod Duvna, GZM XXXIII, Sarajevo 1979, 141-204. Mileti 1980 N. Mileti, Reets de linuence byzantine dans les trouvailles paloslaves en Bosnie-Herzgovine, Rapports du IIIe Conrs International dAchologie Slave, Tome 2, Bratislava 1980, 287-305.

210

Maja Petrinec Dva starohrvatska groblja u Biskupiji kod Knina Mileti 2001 N. Mileti, Bosna i Hercegovina u doba Karolinga (katalog izlobe), Sarajevo 2001. Miloevi 1984 A. Miloevi, Novi ranosrednjovjekovni grobni nalazi iz Cetinske krajine, u: Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka, Znanstveni skup Sinj, 3-6. VI 1980, Split 1984, 181-218. Miloevi 1987 A. Miloevi, Ranosrednjovjekovna sjekira iz Vedrina i drugi nalazi sjekira tog vremena na podruju Hrvatske, VAMZ, 3. ser., XX, Zagreb 1987, 107-128. Miloevi 1990 A. Miloevi, Porijeklo i datiranje keramikih posuda u grobovima ranoga srednjeg vijeka u Dalmaciji, Diadora 12, Zadar 1990, 327-369. Miloevi 1997 A. Miloevi, Ranosrednjovjekovno groblje kod Gluvinih kua u Glavicama kod Sinja, SHP, s. III, 24, Split 1997, 111-126. Miloevi 2000 A. Miloevi, Karolinki utjecaji u kneevini Hrvatskoj, HiK, Rasprave i vrela, Split 2000, 106-139. Od nepobjedivog sunca do sunca pravde 1994 Od nepobjedivog sunca do sunca pravde (katalog izlobe), Zagreb 1994. Petrinec 2000 M. Petrinec, Groblje na Gornjem vrtlu u Tugarima, SHP, s. III, 27, Split 2000, 233-242. Sekelj 1993 T. Sekelj, Prilog deniranju naunica s prostora Vinodola (Strane) u kontekstu njihova ireg kulturnog i zemljopisnog prostiranja, u: Umjetnost na istonoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, Posebno izdanje Zbornika Pedagokog fakulteta, Rijeka 1993, 97-114. Vaarova 1976 . Vaarova, Slavjani i Prabulgari po danji na nekropolite ot VI-XI v. na teritorijata na Bulgarija, Soa 1976. eravica 1985-1986 Z. eravica, Ranoslovenska nekropola Bagrua u Petoevcima kod Laktaa, GZM, n. s., 40-41, Sarajevo 1985-1986, 129-209. 211 Schulze-Drrlamm 1995 M. Schulze-Drrlamm, Bestattungen in den Kirchen Grossmhrens und Bhmens whrend des 9. und 10. Jahrhunderts, Jahrbuch des Rmisch-Germanischen Zentralmuseums Manz (1993), Mainz 1995, 557-619. Trk 1973 Gy. Trk, Sopronkhida IX. szzadi temetje, Fontes Archaeologici Hungariae, Budapest 1973. Zekan 1987 M. Zekan, Srednjovjekovne nekropole, u: Bribir u srednjem vijeku (katalog izlobe), Split 1987, 45-65. Trk 1962 Gy. Trk, Die Bewohner von Halimba im 10. und 11. Jahrhundert, AH 39, Budapest 1962. Werner 1978-1979 J. Werner, Zur Zeitstellung der altkroatischer Grabfunden von Biskupija-Crkvina (Marienkirche), Schild von Steier, 15/16 (Festschrift Modrijan), Graz 19781979, 227-237. Rempel 1966 H. Rempel, Reihengrberfriedhfe des 8. bis 11. Jahrhunderts, Berlin 1966. Rajteri-Sivec 1976 I. Rajteri-Sivec, Oris arheolokega stanja in povojna raziskovanja zgodnjesrednjeveke arheologije v Albaniji, AV XXV/1974, Ljubljana 1976, 552-574. Toik 1963 A. Toik, Pohrebisko a sdilsko z doby avarskej re v Pri (Grberfeld und Siedlung aus der Zeit des Awarisches Reiches in Pra), Slov. Arch. 111, Bratislava 1963, 121-198. Vrsalovi 1968 D. Vrsalovi, Srednjovjekovno groblje na Gredama u selu Kaiu kod Zadra, SHP, s. III, 10, Split 1968, 69-92. olle 1959 M. olle, Kneci pohebit na Star Kouimi, Pam. Arch.L, 2/1959, 353-506. Vinski 1991 Z. Vinski, Razmatranja o iskopavanjima u Kninu na nalazitu Greblje, SHP, s. III, 19, Split 1989, Split 1991, 2-73. Poulk 1948-1950 J. Poulk, Jin Morava zem dvnch Slovan, Brno 1948-1950. Ss 1963 . Ss, Die Ausgrabungen Gza Fehrs in Zalavr, AH XLI, Budapest 1963. Vinski 1981 Z. Vinski, O nalazima karolinkih maeva u Jugoslaviji, SHP, s. III, 11, Split 1981, 9-53. Petrinec, eparovi, Vrdoljak 1999 M. Petrinec, T. eparovi, B. M. Vrdoljak, Arheoloka zbirka Franjevakog muzeja u Livnu, Split-Livno 1999 Simoni 1996 K. Simoni, Srednjovjekovna zbirka, u. Muzeopis...1846 -1996, Zagreb 1996, 123-136. Vinski 1977-1978 Z. Vinski, Novi ranokarlinki nalazi u Jugoslaviji, VAMZ 3. s., X-XI, Zagreb 1977-1978, 143-208. Petrinec 2002 M. Petrinec, Dosadanji rezultati istraivanja ranosrednjovjekovnog groblja u Glavicama kraj Sinja kao prilog razrjeavanju problema kronologije starohrvatskih grobalja, Opvscula Archaeologica 26, Zagreb 2002, 257-273. Simoni 1991 K. Simoni, Knin-Greblje - Kataloki opis grobova i nalaza, SHP, s. III, 19, Split 1991, 75-119. Vinski 1970 Z. Vinski, O postojanju radionica nakita starohrvatskog doba u Sisku, VAMZ, 3. ser. 4, Zagreb 1970, 45-91. Simoni 1982 K. Simoni, Skupni nalaz orua i oruja iz Nartskih Novaka, VAMZ s. 3, 15, Zagreb 1982, 251-266 Vinski 1952 Z. Vinski, Naunice zvjezdolikog tipa u Arheolokom muzeju u Zagrebu s posebnim obzirom na nosioce srebrnog nakita aavica, SHP, s. III, 2, Zagreb 1952, 29-56.

Summary Two Early Croatian Graveyards in Biskupija Key words: Biskupija, Jewelry, Graveyards The village of Biskupija near Knin (former Kosovo) is certainly the richest archaeological site in the area inhabited by Croats in the 7th century, where the medieval Croatian state was formed later. It has long been clear that one of its most signicant centres was in that area. In the late 19th century Friar Lujo Marun, as an amateur, did some archaeological excavations in certain sites there, however mainly with no technical documents; therefore, the only data on most of the nds refer to the sites where they belong. This is the reason why at most of the sites S. Gunjaa did revision excavations in the 1950s. Although the nds from Biskupija have always been a matter of interest for many local and foreign experts, a surprising fact is that most of them have neither been published nor has a professional catalogue been made, which particularly refers to the burial material. Moreover, even the burials excavated in the revision excavations have never been completely published. This is why I am using the opportunity to publish complete results of the revision archaeological excavations done at the burial site at Bukorovia Podvornica, and a few nds that according to Friar Marunas notes and the data from MHAS Archives could be conrmed to have belonged to the burial site at a former plough-eld, the property of Aim Popovi. At the former plough-eld, belonging to Aim Popovi, two burials were excavated: a female burial in a vaulted masoned tomb with luxury jewellery nds (golden earrings, a necklace of metal and glass moulded bosses, torques), and a male burial with spurs containing zoomorphic strap ends and loops. Based on the analogies both burials are dated between the late 8th and the mid 9th century, and considering the nds from the female burial, and the fact that the male burial is nearby, they probably belong to the late 8th c., or not later than the beginning of the 9th century. Rich nds of jewellery and horsemens equipment, as well as burial in the vaulted masoned tomb show that the tombs belong to members of high social rank. A total of 124 burials were excavated at Bukorovia Podvornica in revision excavations. Although the burial site is situated round a pre-Romanic church, it was formed on the principle of tombs in rows with the west-east orientation of the body. The oldest tombs according to certain nds (ceramic vessels, arrows, ints) probably belong to the mid 9th century. These tombs were mainly destroyed by later burials. More recent tombs contain relatively modest nds of jewellery with many analogies in other sites in the area of early medieval Croatian principality, and they can be dated in the 10th and 11th centuries. In the 11th century the church at Bukorovia Podvornica was no more in function as proved by the fragments of stone furniture and the pavement of the church used as slabs on tombs. This was probably the reason why the burial site was also abandoned when, on the turn of the 11th to 12th century, burials in burial sites without sacral objects were no more permitted. Translated by: Danica anti

212