KAKO SVAKODNEVNI IVOT DJELATNIKA U PREVENCIJI UINITI LAKIM?

Uredio: Dr. Jaap van der Stel, u suradnji s: Deborah Voordewind Pompidou grupa Vijea Europe i Jellinek Consultancy

IMPRESSUM
Izdava: Udruga za unapreenje kvalitete ivljenja LET Za izdavaa: Iva Jovovi Naslov originala: Handbook Prevention; alcohol, drugs and tobacco Prijevod s engleskog jezika: Boris Peterlin Urednik hrvatskog izdanja: Nedjeljko Markovi Struna redaktura: Stela Fier i Jelena Ogresta Priprema i dizajn: Dejan Brajkovi Tisak: Kasani d.o.o., Zagreb Naklada: 2000 primjeraka Ovaj prijevod tiskan je po dogovoru s Vijeem Europe. Prijevod je u iskljuivoj odgovornosti hrvatskog izdavaa. Vijee Europe Ovaj Prirunik nije na prodaju, ve se iskljuivo besplatno distribuira. Tiskanje ove publikacije omogueno je temeljem financijske potpore Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske, Ureda za obrazovanje, kulturu i port Grada Zagreba i Ureda za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske. Ponovno tiskanje ove publikacije je omogueno temeljem financijske potpore Ministarstva obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti u 2009. godini. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva financira institucionalnu potporu stabilizaciji i/ili razvoju udruge LET u 2009. godini.

Miljenja izraena u ovoj publikaciji su miljenja autora i nuno ne izraavaju stajalite donatora. ISBN: 90 74037 08 9 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 639268. ISBN: 978-953-99866-4-1

Europski prirunik za prevenciju puenja, alkohola i droga 1998 je u vlasnitvu Nizozemskog Ministarstva za javno zdravstvo, socijalnu skrb i sport i Ureda za politku ovisnosti koje je u nadlenosti Vijea Europe (Strassbourg). Sva prava pridrana. Niti jedan dio ove publikacije ne moe se reproducirati, pohraniti u sustavu za pretraivanje ili emitirati ni u kojem obliku, ni na koji nain, bez prethodnog pismenog doputenja Pompidou grupe, Radne grupe za prevenciju, za koju je nadleno Vijee Europe. Ova knjiga je dostupna pod uvjetom da nee, trgovanjem ili na neki drugi nain, biti posuena, preprodana, iznajmljena, odnosno da nee prometovati bez prethodnog pristanka izdavaa u bilo kojem obliku uveza ili korica knjige drugaijem od onoga u kojem je tiskana kao i bez nametanja slinog uvjeta, ukljuujui ovdje navedenog, krajnjem kupcu. Handbook Prevention; alcohol, drugs and tobacco 1998 is in the possession of the Dutch ministry of Public Health, Welfare and Sport, Addiction Policy Department, whilst the administration has been entrusted to the Pompidou Group on Prevention which falls under the auspices of the Council of Europe (Strassbourg). All rights reserved. No part of this publication may be reproduced, stored in a retrieval system, or transmitted in any form or by any means, without the prior permission in writting the Pompidou Group Working Group on Prevention, for which the Council of Europe is responsible. This book is available to the condition that it shall not, by way of trade or otherwise, be lent, re-sold, hired out, or otherwise circulated without the publishers prior consent in any form of binding or cover other than that it is published and without a similar condition including this condition being imposed on the subsequent purchaser.

SADRAJ
Predgovor ............................................................................................................................ 8 Predgovor hrvatskom izdanju Prirunika .................................................................... 10 Naelni okvir ...................................................................................................................12 Cilj Prirunika ....................................................................................................................15 Objanjenje nekoliko temeljnih koncepata ................................................................. 18 1. U KAKVIM OKOLNOSTIMA DOLAZI DO KONZUMACIJE I ZLOUPORABE ALKOHOLA, DROGA I DUHANA? ............................... 26 1.1. Samokontrola nasuprot zlouporabi ...................................................................... 27 1.2. Lekcije iz prolosti - pogled u budunost ............................................................ 30 2. TO JE PREVENCIJA? ........................................................................................ 36 2.1. Definicija prevencije ................................................................................................ 37 2.2. Prevencijska politika ................................................................................................ 38 2.3. Uvjeti za preventivno djelovanje ........................................................................... 40 2.4. Razvoj prevencijske prakse .................................................................................... 42 2.5. Evaluacija prevencije ............................................................................................... 43 2.6. Opseg odrive prevencije ....................................................................................... 45 2.7. Radne metode usmjerene na problem .................................................................. 47 2.8. Vrlo este dvojbe u prevenciji uporabe ili zlouporabe alkohola, droga i duhana ..............................................................................................................................49 2.9. Povezanost preventivne i terapijske zdravstvene skrbi ...................................... 53 3. KAKO BI DJELATNICI U PREVENCIJI TREBALI POSTUPATI U SVOME POSLU? ................................................................................................ 58 3.1. Istraivanje prevencijske prakse ............................................................................ 59 3.2. Kreiranje organizacije prevencijskih aktivnosti u praksi ................................... 62 3.3. Praenje .....................................................................................................................64 3.4. Raditi tematski .........................................................................................................66 3.5. Raditi programatski ................................................................................................. 66 3.6. Vanost smjernica i protokola ............................................................................... 69 4. KOJI SU PRISTUPI PRIMARNOJ PREVENCIJI? .................................... 72 4.1. Pristupi prevenciji .................................................................................................... 73 4.2. Programi emocionalnog razvoja ........................................................................... 81 4.3. Aktivne sastavnice ................................................................................................... 85 4.4. Prevencija puenja primjer .................................................................................. 87

5. KAKO OSIGURATI DOBRU PRIPREMLJENOST PROJEKTA? .......... 92 5.1. Provoenje planiranja ............................................................................................. 93 5.2. Rad na programima prema NMHA ...................................................................... 94 5.3. OSAP-ove smjernice za planiranje prevencije .................................................... 99 6. KAKO BI TREBALO FORMULIRATI PREVENCIJSKE CILJEVE ..106 6.1. Formuliranje ciljeva ...............................................................................................107 6.2. Formuliranje ciljeva primjer .............................................................................109 6.3. Koja je razlika izmeu intervencijskog i komunikacijskog cilja? ....................111 7. KOJI JE NAJBOLJI NAIN DA SE IZRADI INFORMACIJSKI PROGRAM NA TEMU PREVENCIJE? ......................................................114 7.1. Izrada informacijskoga programa .......................................................................115 7.2. Pred-testiranje programa ......................................................................................121 8. KAKO PROVESTI PROGRAM PREVENCIJE? .......................................124 8.1. Karakteristike provedbenog procesa ..................................................................125 8.2. Koraci u provedbenom procesu .........................................................................126 8.3. Primjer kole ........................................................................................................... 130 9. TO DONOSI EVALUACIJA PREVENCIJE? ...........................................134 9.1. Ciljevi i uloga evaluacije ........................................................................................135 9.2. Oblici evaluacijskih istraivanja ...........................................................................138 9.3. Istraivanje uinaka prevencije ............................................................................141 9.4. Mjerenje izvedbe ....................................................................................................145 9.5. Evaluacija javnih medijskih informativnih kampanja - primjer ......................148 10. KOJI SU KRITERIJI KVALITETE ZA PREVENCIJU? ......................152 TABLICE Tablica 1. imbenici rizika .............................................................................................. 20 Tablica 2. Dravna politika ............................................................................................. 39 Tablica 3. Nacionalna podrka preventivnom djelovanju .......................................... 41 Tablica 4. Naela za programe prevencije unutar okvira javnozdravstvene politike ............................................................................. 50 Tablica 5. Matrica aktivnosti i praznina ........................................................................ 62 Tablica 6. Pitanja za praenje .......................................................................................... 65 Tablica 7. Pitanja korisna za pripremu projekata ili programa .................................. 68 Tablica 8. Edukacijski savjeti za roditelje ...................................................................... 75 Tablica 9. Rezultati prevencijskih programa ................................................................ 84

Tablica 10. Aktivne sastavnice prevencijskih programa ............................................. 86 Tablica 11. Podsjetnik kontaktiranje s medijima ...................................................... 97 Tablica 12. Podsjetnik predstavljanje projekta medijima ........................................ 97 Tablica 13. Podsjetnik davanje intervjua ................................................................... 98 Tablica 14. Koraci u procesu provedbe ........................................................................ 99 Tablica 15. Podsjetnik prijava za novanu potporu ...............................................101 Tablica 16. Podsjetnik rad s volonterima ................................................................103 Tablica 17. Podsjetnik analiza problema .................................................................108 Tablica 18. Podsjetnik formuliranje ciljeva .............................................................109 Tablica 19-a. Prevencijski cilj - 1 ..................................................................................110 Tablica 19-b. Prevencijski cilj - 2 ..................................................................................110 Tablica 20. Kriteriji za dobar komunikacijski cilj ......................................................112 Tablica 21. Faze u izradi projekta ili programa ..........................................................115 Tablica 22. Preduvjeti za uinkovit prijenos informacija .........................................118 Tablica 23. Dimenzije razumljivosti prevencijske poruke ........................................120 Tablica 24. Razlike meu ciljanim skupinama tijekom provedbe ...........................127 Tablica 25. imbenici koji odreuju izbor poticaja ...................................................128 Tablica 26. Podsjetnik za provedbu .............................................................................130 Tablica 27. Preporuke za kolske programe ...............................................................132 Tablica 28. Vane funkcije evaluacije programa ........................................................137 Tablica 29. Plan evaluacije prevencijske politike .......................................................142 Tablica 30-a. Kriteriji kvalitete za projekte prevencije (1) .........................................153 Tablica 30-b. Kriteriji kvalitete za projekte prevencije (2) ........................................ 154 Tablica 31. Obiljeja uinkovitih programa ...............................................................156 PRIKAZI Prikaz 1. etiri utjecajna imbenika ............................................................................. 28 Prikaz 2. Model moguih poremeenih odnosa ......................................................... 31 Prikaz 3. Razlike izmeu preventivne i terapijske perspektive ................................. 54 Prikaz 4. Ciljane skupine za prevenciju ....................................................................... 60 Prikaz 5. Proces rjeavanja problema ........................................................................... 61 Prikaz 6. Funkcije prevencijske organizacije ............................................................... 63 Prikaz 7. Prevencija kao proizvodni proces ...............................................................146 DODACI Obrazac A OPIS PROJEKTA ILI PROGRAMA PREVENCIJE ........................157 Obrazac B EVALUACIJA (FAZE) PROJEKTA ILI PROGRAMA PREVENCIJE ...........................................................................................159

PREDGOVOR
Provedete li u bilo kojoj europskoj zemlji istraivanje ope javnosti o najveim problemima koji predstavljaju prijetnje drutvu, izgledno je da e se zlouporaba psihoaktivnih supstanci (i napose nedoputenih droga) nai visoko na popisu. To valja i oekivati obzirom na trajnu visoku potranju za tim supstancama i potencijalnu tetu koju njihovo koritenje moe nanijeti pojedincu i drutvu. Takoer ne iznenauje da se to pitanje, uz brigu za ljudska prava i demokraciju, nalazi visoko meu prioritetima Vijea Europe, koje snano naglaava kvalitetu ivota svih svojih stanovnika i traenje rjeenja problemima s kojima se suoava europsko drutvo. Prevencija zlouporabe droga zauzima visoko mjesto u Akcijskom planu koji su u listopadu 1997. usvojili predsjednici drava i vlada, i gdje se nalazi uz ostale aktivnosti u zatiti djece. Oblikovanje smjernica za prevenciju zlouporabe psihoaktivnih supstanci odatle je dio trajne skrbi Pompidou grupe, tijela za nedoputene droge Vijea, i Europskog odbora za javno zdravstvo. Na podruju prevencije, meutim, meunarodna tijela, ili takoer nacionalne vlade, same ne mogu postii mnogo. Toliko mnogo ovisi o angamanu svih dijelova zajednice na lokalnoj razini, radilo se tu o roditeljima, uiteljima, zdravstvenim radnicima, volonterskim organizacijama itd. Iskustvo pokazuje kako volja za djelovanje postoji, ali mnogi potencijalni igrai smatraju se nedostatno osposobljenima da odgovore izazovima koje pred njih postavlja prevencija. Ovaj je Prirunik njima namijenjen: on je praktini vodi kojem se mogu obratiti za savjet glede razliitih koraka koje valja poduzeti u razvijanju i provoenju programa. Imajui u vidu pan-europsku dimenziju Vijea Europe, bilo je temeljno da budemo sigurni kako je savjet koji Prirunik nudi primjenjiv unutar iroka raspona kulturno raznolikih drutava. U tom je smislu testiranje Prirunika, koje je meu djelatnicima u prevenciji u 16 zemalja provedeno tijekom njegove razrade, bilo bitno za uspjeh ovoga poduhvata. elio bih ovdje iskreno zahvaliti svim voditeljima projekata i ostalim strunjacima koji su sudjelovali u radnoj skupini, a to su: g. Peer van der Kreeft, ga. Hilde de Man, g. Guido Maertens, g. Michel Ost, g. Thomas van Reybrouk (Belgija), dr. Alexander Anguelov (Bugarska), g. Teuvo Peltoniemi, g. Tukka Tammi (Finska), ga. Francoise Moyen (Francuska), ga. Gisela Marsen-Storz (Njemaka), g. Miltos Pavlis (Grka), ga Eva Csendes (Maarska), g. Mario Giordano, dr. Fabio Patruno (Italija), ga. Therese Michaelis (Luxemburg), g. Marcel de Kort, ga. Aukjen Niewijk (Nizozemska), g. Ragnar B. Waahlberg (Norveka), g. Robert Gajski, g. Janusz Zimak (Poljska), dr. Joaquina Cadete, dr. Dulcinea Gil, g. Raul Melo, g. Rui Castro Rodrigues (Portugal), Mudr Maria Chmelova (Slovaka), prof. Fani Ehi, prof. Oveselko (Slovenija), g. Dieter Dietschy,

g. Bernard Meili (vicarska), g. Oguz Togal (Turska), g. John Ford, g. Steve Tippell (Ujedinjeno Kraljevstvo), g. Gregor Burkhardt, ga Margareta Nilson (EMCDDA), g. Christoph Kroeger, dr. Heike Winter (IFT), ga. Anna Maria Barthes, ga Aune Naanda (UNESCO), g. Philip Roux (Komisija Europske Unije). Zahvalnost, naravno, napose dugujem lanovima Jellinek Consultancy: dr. Jaapu van der Stelu i dr. Deborah Voordewind, koji su izradili nacrt, i dr. Wimu Buismanu, Riku Besu i Ineke Hurkmans, koji su pomogli oko svih tehnikih stvari, sadraja i aktivnosti. Njihova profesionalna sposobnost i zauzetost u radu uvelike su snaili sve koji su bili ukljueni. Povrh toga, nita od ovoga ne bi bilo mogue bez velikodune financijske potpore nizozemskoga Ministarstva javnog zdravstva, socijalne skrbi i porta kao i osobnoga zauzimanja g. Boba Keizera, stalnoga nizozemskoga dopisnika iz Pompidou grupe. Ovo je, meutim, tek poetak! Ovaj e Prirunik imati smisla jedino ako ga vi, itatelji, uinite svojim, upotrijebite ga i informaciju o njemu proirite meu ostalim potencijalnim djelatnicima u prevenciji. elim vam uspjeh u vaim prevencijskim aktivnostima i bio bih oduevljen uti o vaim iskustvima pri sluenju ovim Prirunikom kako bi budui slini pothvati mogli biti jo bolje prilagoeni potrebama onih koji doista obavljaju posao. Chris Luckett voditelj Odjela za droge Vijee Europe

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU PRIRUNIKA

ivot u suvremenom drutvu je pred uestalijim socijalnim rizicima zlouporaba duhana, alkohola i droga, lo utjecaj vrnjakih skupina, velika ponuda zabava koje potenciraju dokolicu ili konzumiranje sredstava ovisnosti. Ustav Republike Hrvatske kae da je Hrvatska socijalna drava koja potie socijalno blagostanje svojih graana, a istovremeno jami pravo na zdravstvenu zatitu te pravo na zdrav ivot. Osobito smo pozvani na zatitu djece, mladei i obitelji pred drutvenim i drugim okolnostima koje pogoduju zlouporabi sredstava ovisnosti. Kako bi se pravo na zdrav ivot ostvarilo, nuan je angaman svih dionika na unaprjeenju i provedbi programa prevencije ovisnosti, lijeenja i rehabilitacije ovisnika, programa pomoi i zatite obitelji, kao i smanjenju dostupnosti droga na svim razinama. Obitelji je, kao temeljnoj drutvenoj jedinici koja treba pruati zatitu i skrb djeci, naruena tradicionalna struktura; mala obitelj ovisna je o vlastitim resursima, a prezaposlenost roditelja onemoguuje kvalitetno i sadrajno provoenje slobodnog vremena. U Hrvatskoj, kao i u Europi, postoji niz knjiga posveenih prevenciji duhana, alkohola i droga. Pojedini autori naglaavaju vanost lokalne zajednice u prevenciji ovisnosti, gdje je nuna koordinacija rada strunjaka i ukljuenost roditelja, djece i mladih. Prijevod knjige Europski prirunik za prevenciju puenja, alkohola i droga je nastao kao odraz LET-ove vizije svijeta jednakih mogunosti u kojemu su zdravstvene i socijalne usluge dostupne svim pojedincima u drutvu i u kojemu su ranjive skupine osnaene da budu aktivni i ravnopravni sudionici u svojim zajednicama. Vrijednost Prirunika je upravo u tome to naglaava integrativni pristup u provoenju preventivnih aktivnosti i gdje su svi pozvani na sudjelovanje u izgradnji zdravog drutva. Nadamo se da e Prirunik koristiti kao polazite u kreiranju prevencijskih programa i potaknuti djelatnike u prevenciji na unapreenje postojeih, a kreatorima politika pomoi pri donoenju svakodnevnih odluka o smjeru prevencijske politike. Zahvaljujemo prevoditelju, Borisu Peterlinu na uloenom trudu, a strunoj redakturi - Steli Fier i Jeleni Ogresti na terminolokom usuglaavanju Prirunika. U Zagrebu, 26. lipnja 2007. godine Nedjeljko Markovi Urednik hrvatskog izdanja

10

NAELNI OKVIR

11

NAELNI OKVIR
Pisanje Prirunika odobrila je Radna skupina Pompidou grupe koja djeluje pod okriljem Vijea Europe u Strasbourgu. Pripremu Prirunika obavio je Jellinek Consultancy iz Amsterdama. Produkciju Prirunika, kao i projekt kojega je on dio, financijskom je potporom omoguio Odjela za politiku prema ovisnostima nizozemskoga Ministarstva javnog zdravstva, socijalne skrbi i porta. Izravno su u izradu Prirunika bili ukljueni dr. Wim Buisman, Rik Bes, Ineka Hurkmans, dr. Aukjen Niewijk, dr. Deborah Voordewind i potpisnik ovoga teksta. Wim Buisman i Rik Bes poduzeli su sve da osiguraju optimalne uvjete pri izradi. Pruili su takoer znaajnu potporu Daborah i meni. Cilj Prirunika je promicati bolju prevencijsku praksu u Europi. Sastaviti prirunik koji e biti prilagoen brojnim lanicama Vijea Europe, a napose zemljama koje sudjeluju u Pompidou grupi, bio je riskantan poduhvat. Zahvaljujui velikoj predanosti i djelatnu sudjelovanju lanova Radne skupine Pompidou grupe o prevenciji bilo je mogue sastaviti Prirunik koji e odraavati stavove razliitih zemalja. Nedostaci Prirunika odraavaju stanje stvari u podruju prevencije. Slika zlouporabe alkohola, droga i duhana koja se namee uvidom u relevantnu literaturu nije ba vesela. Djelomino je to stoga to je tim predmetom nemogue upravljati. Drugim dijelom je to zbog prevencijske prakse, koja je rijetko predmetom istraivanja, a k tomu i loe opremljena. U izvjesnom smislu teorija i prevencijski rad kojim se bavimo nalaze se na istom stupnju kao to je sredinom devetnaestoga stoljea bila borba protiv zaraznih bolesti: raznovrsne suprotstavljene teorije i prakse bore se za pozornost i prioritetan poloaj. Nijedna meu njima, meutim, svojom znanstvenom osnovom ne moe dokazati dostatnu uinkovitost. Istodobno i dalje postoji dovoljno optimizma i nade da e, zasad nepostojei, uinkoviti pristupi biti pronaeni, odnosno da mogu biti razvijeni. Nedavno je iskustvo pokazalo da kombinacija razliitih prevencijskih metoda, poput povezivanja prevencijskih aktivnosti usmjerenih na kole s onima u susjednim podrujima i zajednicama, nedvojbeno moe donijeti pozitivne rezultate. ini se da je drugi imbenik vaan za uspjenost prevencijskih projekata i programa usmjerenih na promicanje zdravlja aktivni doprinos i sudjelovanje kljunih osoba u zajednici zajedno sa najirom javnosti. Ovaj Prirunik napisan je za irok krug ljudi koji sudjeluju u razvoju i provedbi prevencijskih programa. Mogue je da su neki njegovi dijelovi teorijski, ili moda previe apstraktni za neke itatelje, dok e za druge biti odlino pogoeni. Nemogue je to izbjei zbog nejednakih pozadina i iskustava itatelja.

12

Ova knjiga nije napisana iskljuivo za djelatnike u prevenciji, koji su ukljueni u prevencijski rad u najuem smislu; namijenjena je takoer i ljudima iji je opis posla mnogo iri, a u kojemu prevencija zauzima tek odreeno mjesto. U tu skupinu spadaju lijenici, uitelji, ravnatelji kola, policajci, financijeri, zatvorski djelatnici, ljekarnici i socijalni radnici koji se bave mladima. Knjiga je takoer primjerena politiarima i ljudima koji stvaraju politike na lokalnom, regionalnom i nacionalnom planu, ljudima poput slubenika koji rade na politikama u podrujima javnog zdravstva, mladih, obrazovanja ili pravosua, koji bi htjeli biti informirani o najnovijim razvojima u podruju uinkovite prevencije. U najirem smislu knjiga je pisana za ljude koji se ne bave profesionalno prevencijom droga, ali su zainteresirani za taj predmet; ljudi poput roditelja, koji bi htjeli predloiti da se u kolama njihove djece organizira kakav prevencijski projekt. Nekoliko primjedaba o tekstu kao zakljuak: pisanje Prirunika ukljuuje prikupljanje iskustava drugih ljudi koja su se pokazala uspjenima. Ako su ta iskustva konkretno, jezgrovito i razumljivo opisana, esto ima vrlo malo opravdanja za tekstovne promjene. Zbog toga su u Prirunik ukljueni brojni podsjetnici koji ponekad od rijei do rijei odgovaraju izvorniku. Izvor, je, svakako, uvijek naveden. Neki se dijelovi teksta meusobno preklapaju. To se napose odnosi na one dijelove teksta koji se tiu prakse. Prednost je toga da se neki dijelovi teksta mogu itati samostalno. Razliita poglavlja i odjeljci razlikuju se u stupnju sloenosti, u nekim sluajevima bit e nuno posegnuti za dodatnim izvorima eli li itatelj u potpunosti razumjeti predmet. Prirunik sadri podsjetnike i tablice koji su korisni za praktini rad jer slue kao pomagalo u sustavnu promiljanju prevencijske prakse. Ako je potrebno, korisnici ih mogu i prilagoavati kako bi odgovarali njihovoj praksi. Dr. Jaap van der Stel Amsterdam, sijeanj 1998. godine

13

14

CILJ PRIRUNIKA
Ni protiv jedne bolesti ili poremeaja nikad se nije borilo pukim medicinskim pristupom ili mjerama socijalnog rada. Jedino prevencijskim djelovanjem, mjerama koje poduzimaju vlasti ili javna tijela, kao i utjecajem ponaanja i stavova javnosti mogue je doi do zbiljskih poboljanja u zdravlju i blagostanju populacije. Isto vrijedi i za podruje droge i ovisnosti o supstancama. Ondje se teko terapeutskim sredstvima lijee pojedinani problemi i ne uoavaju se izravno uinci na broj ovisnika u drutvu. Stoga se kreatori politike opetovano vraaju prevencijskoj alternativi. Iskustvo pokazuje kako se nije lako boriti protiv proizvodnje i distribucije i legalnih i ilegalnih supstanci - to je povezano s ovisnosti o tim supstancama - niti je lako sprijeiti ostale ozbiljne tete po pojedince ili drutvo. Nametanje zabrane ili provoenje kazni esto pokazuju razoaravajue rezultate. Drutvo je odatle izvuklo zakljuak, bez obzira je li ga izrijekom formuliralo, da je bolje naglasak staviti na promicanje samokontrole na pojedinanoj razini. U europskim zemljama mnogo se godina prakticiraju mjere usmjerene na smanjenje konzumacije alkohola i borbu protiv neumjerenih oblika ponaanja koji prate zloporabu alkohola. Promicanje voljne kontrole nagona za konzumacijom alkohola u svako doba i na svim mjestima za golemu veinu populacije pokazalo se uspjenim. Upravo je u tome klju uspjenosti prevencije. U ovom trenutku postoji dubok ponor izmeu, s jedne strane, proirena znanja o pozadini pojavljivanja ovisnosti o supstancama i oblikovanju skupina u rizicima i, s druge strane, praktina primjenjivost znanja o tomu to se glede toga moe poduzeti. Akumulacija dijagnostikih i prognostikih spoznaja znaajna je za drutvo ako ono nastoji djelotvorno potpomoi prevenciju. Je li prevencija uvijek mogua, pitanje je koje iznova poprima veliku vanost. Ba kao i kurativni pristup, velik dio prevencijskoga djelovanja jo je na eksperimentalnom stupnju - tek nekoliko desetljea organizirano je na profesionalnoj razini. Zbog toga se prevencijsko djelovanje tek mora razviti putem eksperimentiranja, opisa i temeljite evaluacije metoda i programa. Cilj koji je pri izradi ovoga Prirunika bio pred nama bio je doprinijeti razvoju (primarne) prevencije problema koji proizlaze iz, ili su povezani sa, konzumacijom duhana, alkohola i droga. Prirunik je odatle izriito usmjeren na ove tri supstance. To je stoga to ova tri opojna sredstva posjeduju odreena zajednika obiljeja, naime njihovo koritenje obino uzrokuju isti psiho-socijalni imbenici i te supstance obino se po prvi put konzumiraju pod utjecajem pritiska vrnjaka. Takoer, te supstance uzrokuju najee oblike ovisnosti o supstancama meu mladima, uz dokazane tetne uinke za drutvo i drutveni ivot. Prirunik je usto takoer neizravno usmjeren i na ostale supstance. Kako je Prirunik u svome pristupu primarno metodian, sustav koji je ovdje prikazan mogue je primijeniti i na prevenciju ostalih supstanci

Je li prevencija uvijek mogua, pitanje je koje iznova poprima veliku vanost.

15

Dobar teorijski temelj na kojem e se graditi prevencija, zlata je vrijedan.

koje uzrokuju ovisnost ili ostalih oblika ovisnikoga ponaanja, poput ovisnosti o lijekovima, o hrani ili pak o kocki. Prirunik je tako sastavljen da u arite izrazito smjeta prevencijske aktivnosti usmjerene na mlade ljude. Time se nenamjerno suoava s rizikom da prevencijske aktivnosti usmjerene na odrasle (poput roditelja) budu shvaene manje vanima. Nita netonije od toga! Roditelji esto igraju najvaniju ulogu u razvoju djetetova ivota. Mladi ljudi izuzetno brzo uoavaju nedosljednosti izmeu napora kojima odrasli nastoje izmijeniti njihovo ponaanje i stvarnoga ponaanja tih reformatora. Licemjernost je kontraproduktivna. U Priruniku se mogu nai brojne smjernice koje podupiru roditelje koji rade na prevenciji unutar svoje obitelji. Dobar primjer ostaje vanim sredstvom kojim se ostvaruje utjecaj. Roditelj na taj nain predstavljaju prevencijsku ciljanu skupinu kao i posrednu ciljanu skupinu. U izvjesnoj su mjeri obraena i teorijska pitanja, i to s dobrim razlogom: previe prevencijskih napora zavri u slijepoj ulici ili djeluju kontraproduktivno jer je premalo promiljanja posveeno pripremi i razradi osnovnoga koncepta. Dobar teorijski temelj na kojem e se graditi prevencija, zlata je vrijedan. Izgledi da e cilj biti postignut porasli su dok je, u relativnom smislu, koliina napora koji je za to potreban smanjena. U veini zemalja naglaava se prevencija zlouporabe droga. Istraivanje pokazuje da uinkovita prevencija koritenja droga zapoinje prevencijom zlouporabe puenja i alkohola. Moi se oduprijeti iskuenju koje predstavljaju legalne supstance poveava izglede ne uputanju u eksperimentiranje ilegalnim drogama. To je razlog zato se Prirunik usredotoava na samokontrolu, a bavi se i temom kontrole nagona. Ovaj Prirunik moe doprinijeti razvoju prevencijske prakse koja ispunjava sljedee kriterije: - narav i opseg problema su oiti: na osnovi tih brojanih pokazatelja mogue je postaviti prognoze; - postoje spoznaje o imbenicima rizika i zatite; - mogue je odluivati na osnovi analize; - rad se odvija u projektnom ili programskom obliku; - provedba se obavlja na pouzdan nain; - cilj je implementacije dosegnuti to je mogue vie ljudi; - proces, uinak i djelotvornost trajno se evaluiraju.

16

Ideja koja stoji iz ovoga jest da u obrascu (a) jasnih, dobro obrazloenih smjernica, (b) opih i podrobnijih ciljeva, (c) provedbe prevencijskih aktivnosti u praksi, (d) evidentiranjem i praenjem i (e) evaluiranjem procesa, proizvoda i djelotvornosti - djelatnici u prevenciji dobiju ono to je nuno da prevencijski rad postane dragocjenim zanimanjem. Neizravno, Prirunik moe doprinijeti da politiari i tvorci politika u budunosti namijene vie novca za prevencijske aktivnosti.

ZABILJEIVA
Prirunik je sastavljen tako da ga nije nuno proitati od poetka do kraja. Osmiljen je oko deset osnovnih pitanja, koja igraju ulogu u razvoju, provedbi i evaluaciji prevencijske politike. Ta su pitanja: 1. U kakvim okolnostima dolazi do konzumacije i zlouporabe alkohola, droga i duhana? 2. to je prevencija? 3. Kako bi djelatnici u prevenciji trebali postupati u svome poslu? 4. Koji su pristupi primarnoj prevenciji? 5. Kako osigurati dobru pripremljenost projekta? 6. Kako bi trebalo formulirati prevencijske ciljeve? 7. Koji je najbolji nain da se izradi informacijski program na temu prevencije? 8. Kako provesti program prevencije? 9. to donosi evaluacija prevencije? 10. Koji su kriteriji kvalitete za prevenciju? Svako poglavlje poinje kratkim opisom sadraja. Kako bi se stimuliralo praksu i pravilno opisalo praktino iskustvo da bi ono bilo podesno za evaluaciju, bitno je iskoristiti raznolike podsjetnike i tablice koje su ukljuene u Prirunik. Dodana su i dva formulara (A i B) koji bio trebali posluiti formalnu usporeivanju programa i projekata. Oni potpomau odreivanju konkretnih faza rada: formuliranju ciljeva, planiranja, razvoja, provedbe, izvoenja i evaluacije.

17

OBJANJENJE NEKOLIKO TEMELJNIH KONCEPATA

U donjem tekstu nai ete objanjenje nekoliko koncepata koji su bili temeljni pri pisanju Prirunika. Potanje se, nadalje, navodi kako su bili odabrani neki od sadraja Prirunika. Okvir u kojem se odvija prevencijsko djelovanje Prevencijske aktivnosti nisu ograniene jednim odreenim okvirom. Politika koja inicira prevencijski rad moe biti razvijena unutar okvira pod upravom pravosua, javnog zdravstva, obrazovanja, socijalne skrbi i mnogih drugih. I do provedbe moe doi unutar razliitih okvira. ak i kad bi djelatnici u prevenciji trebali raditi za regionalne ustanove zdravstvene skrbi, njihove bi aktivnosti i dalje bile usmjerene prema kolama, portskim organizacijama, odreenim etvrtima i slinim ciljevima. to se toga tie, situacija varira od zemlje do zemlje. Nema opravdana razloga da bi se propisivalo kako bi trebalo organizirati preventivni rad, bilo u smislu politike bilo prakse. Vane su zapravo procedure jer one upuuju kako svi oni kojih se tie mogu sudjelovati ili mogu utjecati na proces donoenja odluka i naposljetku na provedbu prevencijske djelatnosti. Pri odreivanju prevencijskih koncepata u ovom se Priruniku sluilo nainom na koji se prevenciji pristupa u podrujima socijalne medicine i skrbi za mentalno zdravlje. To, meutim, ne spreava ljude koji rade u policiji ili uitelje da se ukljue u prevencijski rad. to se tie primjera, vidljiva je pristranost prema obrazovnim sredinama kao mjestima odvijanja prevencijskih djelatnosti. Oito je da osim kole postoje i druga mjesta koja su izrazito primjerena za prevenciju, kao to su kantine kola, u kojima se mladi po prvi put susreu s alkoholom i puenjem cigareta, ili pak klubovi za mlade i drutva. Isto, naravno, stoji i za sva mjesta u kojima je lako pristupiti odraslima, osobito na poslu. Teorije o zdravom ponaanju U vezi sa zdravljem razvijeni su razliiti modeli ponaanja, gdje svi imaju stanovitu potporu empirijskih podataka. U Priruniku se pretpostavlja da itatelj te modele poznaje, ili e ih upoznati. Najpoznatiji modeli potjeu iz socijalne psihologije.

18

Poznati su1: - model vjerovanja u zdravlje - zdravstveno ponaanje pojedinca ovisi o mjeri u kojoj osoba vjeruje da je - on ili ona - podlona odreenoj bolesti, kao i njegova ili njezina pogleda na ozbiljnost posljedica kada se osoba razboli; - teorija obrambene motivacije - motivacija da se obranite od opasnosti ovisi o sljedeim stavovima: prosuujete da se radi o ozbiljnoj opasnosti, smatrate da ste ranjivi, nalazite da glede toga moete poduzeti neto uinkovito; - teorija razborite akcije - ponaanje ovisi o namjeri da se ponaanje oituje. Namjera je ovisna o stavu osobe prema ponaanju i o osobnim standardima; - teorija planskog ponaanja - pojedinevo uvanje mogunosti da kontrolira situaciju, po namjeri da se to uini, moe utjecati na ponaanje; - model spontanog procesuiranja - kada pojedincu nije vano javno ponaanje, ili kada o njemu ne moe razmiljati, tada na njegovo ponaanje stavovi spontano utjeu. Zlouporaba, vezanost i ovisnost Ljudima su koncepti potrebni kako bi posve jasno izrazili ono o emu govore. Koncepti se odnose na odreene injenice, ali takoer mogu biti i normativna sadraja. Ti su sadraji obino vezani uz stavove (naprimjer glede toga to treba uiniti) koji su uvrijeeni u odreenu socijalnom ili kulturnom kontekstu. Stavovi se tijekom godina mijenjaju. U nekim prolim razdobljima ljudi koji su pili mnogo alkohola bili su smatrani bolesnima, a u nekim drugim razdobljima nedrutvenima. Te etikete sadre skrivene stavove o uzrocima tog problema i o tomu to ovjek o kojemu se radi moe sam u vezi s tim uiniti. Psihijatrijski gledano, koncept ovisnosti zamijenjen je terminom vezanosti (uz supstancu). U svjetlu injenice da je termin ovisnosti jo uvijek uvrijeen u najiroj javnosti, odlueno je da ga zadrimo i u Priruniku.

1Vidi: Wolfgang Stroebe i Margaret S. Stroebe, Social psychology and health, Buckingham, 1997.

19

Opi imbenici rizika Brojni su imbenici rizika koje valja spomenuti glede zlouporabe supstanci. Newcomb navodi sljedei popis2: Tablica 1.

IMBENICI RIZIKA
imbenici rizika su: kultura i drutvo: - zakoni koji promiu upotrebu - socijalni standardi koji promiu upotrebu - dostupnost - neuobiajeno loe ekonomske prilike interpersonalni: - upotreba meu roditeljima i lanovima obitelji - dobrohotan stav prema upotrebi unutar neposredne/cijele obitelji - loi/zaputeni obiteljski odnosi - svae i razvod u obitelji - odbaenost od prijatelja - povezanost s prijateljima koji su korisnici psihosocijalni: - rani i trajni problem u ponaanju - neuspjeh u koli - daljnjem kolovanju - u loem odnosu sa kolom - buntovnost - dobrohotan stav prema upotrebi - poetak koritenja u ranoj dobi biogenetiki: - genetiki imbenici odreuju ranjivost - psihosocijalna ranjivost na uinke supstanci

2 Michael D. Newcomb, Prevalence of alcohol and other drug use on the job: cause for concern or irrational

hysteria?, The Journal of Drug Issues, 1994, 24, 403.-416.

20

Sustav navedene podjele ne pravi razliku izmeu rizika zlouporabe i rizika ovisnosti ili vezanosti na nain koji opisan u psihijatrijskoj literaturi. Iz istraivanja u klinikoj praksi proizlazi da ljudi koji neumjereno koriste supstance mogu - bez intervencije lijenika ili socijalnih radnika - promijeniti svoje ponaanje ako su, na duge staze, tetne posljedice takve prakse pogubne ili po njihovo zdravlje ili po drutveni ivot. Druga skupina (veina korisnika heroina, ali manjina alkoholiara) prije ili kasnije zapada u probleme i dolaze u dodir sa socijalnim slubama, htjela to ili ne htjela. U takvim sluajevima razvili su ozbiljnu vezanost za supstancu, a to esto ide ruku pod ruku s drugim psihikim poremeajima. ini se da je meu alkoholiarima uestalost poremeaja osobnosti (poput antisocijalnih poremeaja osobnosti i rubnih sluajeva), afektivnih poremeaja i sindroma tjeskobe mnogo vea nego meu sveukupnom populacijom. Primarna prevencija Ovaj se Prirunik bavi primarnom prevencijom. Definiramo li primarnu prevenciju u njenu najirem smislu, pod ovaj naslov potpadaju i aktivnosti usmjerene na prevenciju proizvodnje i trgovine ilegalnim supstancama. Te su aktivnosti veinom pod nadlenou policije, pravosua i carinskih vlasti, ali su od vitalne vanosti za primarnu prevenciju. I legalne supstance mogu biti metom primarne prevencije kroz nametanje propisa koji ureuju njihovu konzumaciju kao i poduzimanja koraka ka smanjenju prodaje i konzumacije i/ili njihovu reguliranju u eljenu smjeru. Prirunik je meutim prvenstveno usmjeren na to da utjee na potranju, odnosno da utjee na ovjekovu potrebu za psihoaktivnim, ilegalnim supstancama. U idealnom sluaju u ovom bismo se Priruniku mogli pozabaviti svim aktivnostima koje spadaju u okvir iroko protumaene definicije primarne prevencije i njihovom meusobnom povezanou. Ograniili smo se, meutim, na aktivnosti koje su na prvom mjestu usmjerene na potencijalne konzumente. Djelatnik u prevenciji U Priruniku se koristi koncept djelatnik u prevenciji, iako se radi o terminu koji se u mnogim zemljama odnosi na nepostojeu ulogu, te ga je stoga nemogue adekvatno prevesti na jezik neke od tih zemalja. Tom problemu nismo pronali nedvosmisleno rjeenje. Za sada se termin djelatnik u prevenciji odnosi na sve one ljude koji obavljaju prevencijske aktivnosti - bili oni za taj posao posebno obueni ili na njega postavljeni. To mogu biti uitelj u koli, psiholog u zdravstvenoj ustanovi ili policajac koji je dobio zadatak da pokrene prevencijski projekt. Sudjelovanje ciljane skupine Sluate li ljude koji su izravno ukljueni u prevencijsku praksu ili pak one koji rade na prevenciji zlouporabe supstanci u vezi s drugim problemima, moglo bi se zakljuiti kako je sudjelovanje ciljane skupine u razvoju i, napose, provedbi prevencijske aktiv-

Za sada se termin djelatnik u prevenciji odnosi na sve one ljude koji obavljaju prevencijske aktivnosti.

21

nosti prijeko potrebno. Za to moemo nai primjer iz povijesti u poboljanju javnog zdravlja potkraj devetnaestoga i na poetku dvadesetoga stoljea. Do poboljanja nije dolo samo zbog uvoenja tehnikih i higijenskih sredstava poput tekue vode, ispitivanja hrane, odvoda i kanalizacije, a niti zbog otkria znanstveno utemeljenih oblika medicinske terapije. Kljuni imbenik bio je poveana spremnost stanovnitva da se doista okoriste tim olakicama i da se dre zdravstvenih preporuka koje su one sa sobom donijele. Ta je spremnost narasla zahvaljujui naporima uinjenim u educiranju stanovnitva i pruanju informacija kao i njihovim aktivnim ukljuivanjem u promicanju higijene, naprimjer u vidu pridruivanju drutvu koje je za cilj imalo promociju javnog zdravlja. inei tako ljudi su se i sami oslobaali onodobnih poasti: infekcijskih bolesti (kolera, tuberkuloza, sifilis) i alkoholizma povezanog sa siromatvom (ili u nekim zemljama koritenjem opijata). Oigledno je da e razina sudjelovanja ciljanih skupina varirati ovisno o dobi obrazovnoj razini njihovih lanova. Transfer znanja nasuprot socio-emocionalnom treningu Iz literature se moe zakljuiti da je puko prenoenje informacija pomou javnih informativnih kampanja od slabe koristi - bar kad se oekuju trajne promjene ponaanja. Do promjena u ponaanju znanje i informacije dovest e tek onda ako su emocionalno obojeni. Odatle proizlazi da e trebati potraiti dodatne metode djelovanja. Dodatne u smislu da e pruanje informacija ostati bitnom sastavnicom, jer je ono osnova na kojoj ljudi mogu racionalno prosuivati o mijenjanju vlastita ponaanja. To samo po sebi, meutim, nije dovoljno. Ljudi moraju poeljeti te informacije uskladiti sa svojim interesima, potrebama i osjeajima. Koliko god mi mogli eljeti drukije, ovaj proces vaganja daleko je od racionalnog. Zbog toga na mnogim mjestima u Priruniku istaknuta vanost socio-emocionalnoga treninga. Vrijednosti i standardi Premda su naputci u Priruniku uglavnom metodoloke i tehnike naravi, u podruju koje razmatramo ni do kakve promjene ponaanja nije mogue doi ne uzmu li se u obzir vrijednosti i standardi ljudi o kojima je rije. Prevencijski se rad dogaa u povijesno determiniranu drutvenom kontekstu. Ne moemo lako promijeniti vrijednosti koje ljudi pridaju uincima opojnih sredstava i onih koja stvaraju ovisnost. One su duboko usidrene u osjeajima. Ipak, moemo pokuati utjecati na standarde koji upravljaju koritenjem supstanci - i to putem propisa, zakona i kazni - te nastojati postii suglasnost o njihovoj upotrebi nadajui se da e to dovesti do ponaanja u skladu s propisima. Projekti primarne prevencije koji su razvijeni na osnovi toga naela usmjereni su na kontekst u kojem se upotreba dogaa, ili bi se mogla dogoditi, i na standarde koji ih prate. Cilj je razviti i ustanoviti standarde, postii o njima

22

suglasnost i osigurati da pristajanje uz njih - ili pak sankcije za nepristajanje - postane opeprihvaeno. Prevencija ima normativni sadraj Unapreujui ovjekovo zdravlje, najvei napredak valja uiniti kombinacijom mjera zdravstvene zatite (koje mogu ukljuivati i policijsku akciju), davanjem objektivnih informacija, usredotoenjem na vrijednosti i standarde (javni moral) i programima usmjerenima na ope i specifine skupine, u kojima se u zadanoj jedinici vremena nastoji ostvariti zacrtani cilj. Problem s prevencijskim programima, napose programima usmjerenima na psiholoke probleme ili problematino ponaanje, lei u tome to su njihovi ciljevi esto pod snanim utjecajem politikih i ideolokih promiljanja. Oni mogu biti u suprotnosti s pogledima prevencijskih strunjaka. Tu kontradikciju, u konanici, nije mogue posve izbjei. Svaki prevencijski program sadri kontradikcije koje su dijelom nepomirljive. Usprkos tomu, u odreenim okolnostima rezultat moe biti da eljeni uinak (kako je to prethodno bilo jasno reeno) ispadne nepovoljan. S druge strane prevencijski rad moe postati najkorisniji tek onda ako uiva iroku podrku politikih krugova. Upravo su stoga prethodni pregovori o ciljevima i oekivanjima izmeu, naelno, svih kojih se to tie (politiara, strunjaka i predstavnika krajnje ciljane skupine) presudni. Potencijalno konfliktne situacije U svim prevencijskim programima usmjerenima na alkohol, droge i duhan postoji i potencijalna suprotnost izmeu (a) elja i stavova politiara, (b) elja i stavova strunjaka i (c) elja i stavova javnosti i ciljanih skupina. Takve suprotstavljenosti jasnije su sagledive u prevencijskom radu, nego u kurativnim programima: standardizacija, ciljevi, vremenski okvir i slina obiljeja prevencijskih programa pod znatno su veim utjecajem tih triju imbenika nego to je to sluaj u kurativnim projektima. Ondje odluujuu ulogu igraju socijalni radnici. Suradnja izmeu teoretiara i djelatnika u prevenciji na terenu Golem je jaz izmeu teorije i prakse. Katkada ga premouje suradnja. Ipak, mnogo je uobiajenije da teoretiari kritiziraju prevencijske praktiare zbog njihove nesposobnosti, a praktiari optuuju teoretiare da ne razumiju nemogunost upravljanja praktinom situacijom. U pozadini ovoga Prirunika stoji elja da se potakne suradnju izmeu teoretiara i praktiara kako bi se jaz izmeu dvaju svjetova smanjio, te tako osiguralo da most meu njima vie ne bude potreban.

Problem s prevencijskim programima lei u tome to su njihovi ciljevi esto pod snanim utjecajem politikih i ideolokih promiljanja.

23

Evaluacija U vrijeme sastavljanja Prirunika, u tijeku je bio rad na priruniku sa smjernicama za evaluaciju prevencijskih projekata. Tu je zadau Europski centar za praenje droge i ovisnosti o drogama iz Lisabona (Portugal) povjerio Institutu za terapijska istraivanja (Institut fur Therapieforschung) iz Muenchena. Prirunik jo nije slubeno objavljen. ini se da e evaluacijski prirunik ponuditi detaljne smjernice za evaluaciju uinkovitosti prevencije i samoga prevencijskog procesa. Sastavljajui Prirunik krenuli smo od pretpostavke da bi izrijekom stremiti uinkovitosti prevencije bio vaan preduvjet kako bi se na suradnju pridobilo tvorce politika. Sigurno je da je u zemljama ogranienih proraunskih mogunosti vano odvagnuti utroak i dobitak kao i djelotvornost prevencijske intervencije3.

3 Trenutno je takoer u tijeku rad na publikaciji pod naslovom: Evaluacija istraivanja u odnosu na primarnu

prevenciju zlouporabe droga, odnosno Evaluation research in regard to Primary Prevention of Drug Abuse (A. Springer i A. Uhl), subvencionirano od Europske komisije iz COST- A6 - progama. Publikacija je temeljena na istraivanju evaluacijskih inicijativa koje su provodili djelatnici u prevenciji u Europi.

24

1. U KAKVIM OKOLNOSTIMA DOLAZI DO KONZUMACIJE I ZLOUPORABE ALKOHOLA, DROGA I DUHANA?

POGLAVLJE

25

POGLAVLJE

U KAKVIM OKOLNOSTIMA DOLAZI DO KONZUMACIJE I ZLOUPORABE ALKOHOLA, DROGA I DUHANA?

Svako drutvo postavlja vlastita ogranienja koritenja odreenih opojnih sredstava, postavljajui pritom uvjete kako se i kada smiju ili ne smiju upotrebljavati. Tijekom godina svaka je zemlja razvila vlastite ideje o opojnim sredstvima i njihovoj upotrebi zasnovanoj na kulturi i iskustvu. Kako bismo prevenciju sagledali iz pravog motrita, ovo e se poglavlje najprije usredotoiti na okolnosti u kojima dolazi do konzumacije i zlouporabe alkohola, droga i duhana. Ta e analiza biti zasnovana na etiri imbenika koji utjeu na koritenje psihoaktivnih supstanci: oekivanjima, navikama, nutarnjoj prisili i vanjskoj prisili. Ta etiri imbenika ujedno slue i kao akcijska sjecita u okviru strategije koja je usmjerena promjeni. Gledano u cjelini, malo zabrana ili kazni (vanjska prisila) postiu eljeni uinak. Stoga je sredinja tema pri utjecanju na ljudsko ponaanje naglaavanje samokontrole pojedinca. Fenomen samokontrole bit e kasnije detaljnije razjanjen. Nadalje, koritenje alkohola i droge bit e razmotreno na temelju openitog iskustva i pokuat e se navesti neka predvianja za blisku budunost.

26

1.1. SAMOKONTROLA NASUPROT ZLOUPORABI

Upotrebu psihoaktivnih supstanci poput alkohola, droga i duhana mogue je tumaiti kao (ritualno) ponaanje kojim se ostvaruju oekivanja o uincima koje te supstance donose . U nekim kulturama uvrijeena dominantna strategija reguliranja tih supstanci zasnovana je na oekivanjima koja glede svojstava tih opojnih sredstava dijeli veina populacije. Borba protiv upotrebe ili zlouporabe tih supstanci oituje se kao kritika prevladavajuih oekivanja i stavova. Cilj moe biti usmjeren na zamjenu starih alternativnih oekivanja i stavova novima ili pak moe biti nastojanje da se iskorijeni, ili bar upravlja, ostvarenjem tih oekivanja (u obliku obrazaca uporabe) u poeljnijem smjeru. To se, u sluaju s alkoholom, vrlo korjenito u zemljama Zapada dogodilo u devetnaestom i poetkom dvadesetoga stoljea. Pomislite na snani trezvenjaki pokret i nametnute radikalne zakone koji odreuju konzumaciju alkohola u skandinavskim zemljama. Dugo su se organizacije poput Meunarodnog reda i Dobrih templara hvalili najmnogobrojnijim meunarodnim lanstvom meu svim organizacijama, s ograncima diljem svijeta. Konkretno ponaanje korisnika psihoaktivnih supstanci dogaa se u podruju napetosti kojim vladaju etiri utjecajna imbenika (vidi Prikaz 1.): Malo je opih obrazaca koji tvore nesporne kauzalne veze izmeu drutvenog fenomena ili dogaaja i koritenja pojedina opojnog sredstva. U svakom sluaju, malo je - ili moda uope nema jednostavnih - linearnih poveznica. Prikaz na sljedeoj stranici nudi jednostavan model kako se uhvatiti ukotac s naim predmetom. Model pretpostavlja da se upotreba alkohola ili droga odvija usred, ili je rezultat djelovanja, etiri utjecajna imbenika, a to su: a. oekivanja od uinaka supstanci nasuprot konkretnim navikama koritenja, i b. unutarnja (samokontrola) nasuprot vanjskoj (eksterna kontrola) prisili, to je odluujue za mjeru udnje za opijanjem, ili vrstama utjecaja, kojima se moe ili smije udovoljavati. Ova etiri imbenika utjeu na razinu konzumacije i dostupnosti supstanci, subjektivno iskustvo konzumacije, uivanje u upotrebi - nasuprot zlouporabi i izgledima da se pomou ogranienja u pravom smjeru upravlja koritenjem. Model stoga nudi akcijske toke za osmiljavanje strategije usmjerene ka promjeni. Oekivanja pokrivaju drutvene i kulturalne stavove ljudi glede posljedica konzumacije odreene supstance, naprimjer alkoholnih pia. Ona ovjeka ine agresivnima ili upravo suprotno, ine ga veselim; ona ovjeka ine kreativnijim ili upravo suprotno, ine
POGLAVLJE

Upotrebu psihoaktivnih supstanci poput alkohola, droga i duhana mogue je tumaiti kao (ritualno) ponaanje kojim se ostvaruju oekivanja o uincima koje te supstance donose.

4 Ovaj odlomak temelji se na: (a) J.C. van der Stel, Drinking, drinks and drunks; Five centuries of the

temperance movement and care for alcoholics in the Netherlands - a historical sociological study. (Dissertation, University of Utrecht 1995), Hilversum 1995, i (b) jo neobjavljenih lanaka istog autora.

27

POGLAVLJE

ga inhibiranim. Primjer je tomu konkretno ponaanje zaposlenika koji piju tijekom radnog vremena koje je usko povezano s pojedinevim, ili kolektivnim, procjenama eventualnih tetnih posljedica. Navike obuhvaaju metode upotrebe i rituale koje su ljudi usvojili kao korisne: konzumirati alkohol uz obroke ili ne? Je li enama doputeno piti onoliko esto kao mukarcima? Kako se mladi ljudi iniciraju u konzumaciju alkohola? Samokontrola ukljuuje pounutranjenje vrijednosti i mjerila iako ih kasnije ljudi ne prepoznaju kao poglede koje su usvojili tijekom odrastanja. Oni, meutim ipak osjeaju krivnju i mue ih napadi savjesti ako se ne dre standarda ponaanja.

Prikaz 1.: etiri utjecajna imbenika

Vanjska kontrola upuuje na prinudu i impulsni mehanizam koji igraju ulogu u upotrebi psihoaktivnih supstanci. Iskuenje upotrebe moe biti tako snano da se ljude mora zatititi od sebe samih i prisiliti ih da se dre propisa. Sjetite se uredbi koje zabranjuju pijanstvo i razuzdanost na javnim mjestima. Ako se prekorai tolerirana razina, vanjsku kontrolu gotovo uvijek prate sankcije (poput onih koje namee zakon, a provodi policija). Nabava svih vrsta psihoaktivnih supstanci strukturirana je kao krajnje komercijalno potroako trite. Trite droga - poput trita alkoholnih pia i duhana - umnogome nalikuje bilo kojem drugom tritu. Kljuni elementi trita droga su konceptualizacija estetike proizvoda, pakiranje i/ili okruenje u kojem dolazi do prodaje, obeanje ostvarenja ivotnog stila dostina konzumacijom i, posljednje, ali ne naj-

28

manje vano, obiljeje zabranjenog voa, koje dodatno pojaava udnju za supstancom. Najzorniji primjer pristupa putem ivotnog stila je popularizacija XTC-a (doslovno ekstazija) - trendovskih tableta, kojih se trenutni uinak dobro oituje u seksi okruenju, i uz brzu house glazbu u pozadini. Obeanja poput Nikeova Just do it ili Pepsi Cole: Change the Script gotovo su istovjetna onima kojima se slue raspaivai takvih droga. Prednost XTC-a, valja primijetiti, jedina je stvarna proizvodna inovacija koja se dogodila na tom tritu od sedamdesetih godina, premda je u svojemu izvornom obliku supstanca poznata ve znatno dulje vrijeme. Ni najmanje ne iznenauje da se od ezdesetih godina rasprava o psihoaktivnim supstancama s alkohola prenijela na droge. Iako konzumacija alkohola i puenje cigareta moe znatno vie ugroziti zdravlje ljudi, ona obuhvaa konzumaciju legalnih supstanci koje koristi i prihvaa toliko mnogo ljudi da njihovu jednostavnu osudu nitko ne uzima ozbiljno. injenica da se proizvodnja i trgovina drogama dogaa u ilegalnom okruenju, te da se droge konzumira u onomu to veina ljudi smatra stanovitom zonom sumraka, znai da te supstance - kao i odreivanje politike u odnosu na njih - pobuuje znatno vie zanimanja nego obinije supstance. Je li tema droga i koritenja droga od velike vanosti za javno mentalno zdravlje? Ako promotrimo broj korisnika droga koji uzimaju heroin i kokain i usporedimo ga s ukupnom populacijom, ne ini se da se radi o veem problemu. Nadalje, veina korisnika kanabisovih proizvoda razmjerno je, ako ne i potpuno, socijalno integrirana, a ako se kanabis troi umjereno, izravna teta po tjelesno zdravlje ostaje prihvatljiva, ako je usporedimo s konzumacijom duhana ili zlouporabom alkohola. Ova zapaanja ne bi se smjelo shvatiti kao pokuaj trivijalizacije problema droga, nego kao pokuaj da se problem svede na njegovu pravu mjeru. Konzumacija alkoholnih pia i puenje cigareta uzrokuje mnogo vee posljedice po ope zdravlje i mentalno zdravlje populacije. Ta injenica stoji za veinu europskih zemalja, ali i za druge dijelove svijeta. Borba protiv opojnih sredstava od simbolikog je znaenja u razvijanju kolektivne svjesnosti o naravi samokontrole koja se oekuje od lanova drutva kao i u razvijanju svijesti o nepovodljivosti. Samokontrola je rezultat civilizacijskoga procesa koji se razvijao u Europi od kasnoga Srednjeg vijeka. Sociolog Norbert Elias taj je proces opisao kao spoj prisile i njena pounutranjenja. Opijanje krije opasnost gubitka samokontrole. To je razlog zato je u svim drutvima koritenje opojnih sredstava oduvijek bilo - i jo uvijek jest - u aritu pozornosti i zato uredbe kojime se regulira njihova upotreba nikad nije u potpunosti bila preputena u ruke pojedinanih lanova drutva. I zakoni i formalni i neformalni propisi i preporuene razine upotrebe - svi su oni kolektivnoga karaktera, i pristajanje uz njih kolektivno je nametnuto, premda pojedinac svojevoljno moe kontrolirati vlastite nagone.

POGLAVLJE

29

POGLAVLJE

Civilizacijski proces za cilj - ili bar kao konani rezultat - postavlja vii oblik samokontrole. Upotrebom ili zlouporabom opojnih sredstava riskira se potkopavanje korisnikove samokontrole, pri emu korisnik sebe stavlja (privremeno) izvan kolektivnog, prevladavajueg morala (ukljuujui implicitne ili neimplicitne poglede na mentalno zdravlje). Ni jedno drutvo niti supkultura to ne doputa. Izreka: Budi zdrava uma! vrijedi u svakom drutvu.

1.2. LEKCIJE IZ PROLOSTI - POGLED U BUDUNOST

U raspravi o alkoholu, ali iznad svega o politici prema drogama, rijetko se kada istrauju autonomni trendovi glede upotrebe tih supstanci. Iako bi ljudi trebali bolje znati, stvara se dojam da je trenutnu situaciju lako mogue preokrenuti primjenom stanovite politike, dobrom edukacijom i uvoenjem tvrde linije. Teko je rei kako e u budunosti izgledati upotreba droga i alkohola u Europi. Bar ako je se promatra kao neto vie od puke ekstrapolacije nedavna razvoja. Ne moe se, meutim, zaobii injenica da je pogled u budunost mogu jedino na osnovi iskustava iz prolosti drugoga izvora znanja nemamo. Dolje je popisano nekoliko osnovnih injenica zasnovanih na iskustvu s ovisnosti i vezanosti uz opojna sredstva. Potom slijedi paljivi pokuaj da se formulira nekoliko oekivanja glede buduega razvoja. Kakvim opim iskustvom raspolaemo? Nekoliko kauzalnih korelacija Nekoliko je opih obrazaca koji tvore nespornu kauzalnu korelaciju izmeu socijalnoga fenomena ili dogaaja i upotrebe supstanci koje vode u ovisnost. Korelacije otkrivene empirijskim istraivanjem vane su, naravno, za sadanjost, ali od male koristi za predvianje budunosti. Znanstveno istraivanje pokazalo se jedino monim prognostiarom naravi supstanci koje ovisnici koriste kao i razmjera njihova koritenja: oekivanja koja ljudi gaje prema tim supstancama i vrednovanja njihovih uinaka (to ukljuuje i cost-benefit). Oekuju li ljudi da e zbog konzumiranja alkohola postati agresivni, doista je vrlo vjerojatno da e i oitovati takav oblik ponaanja. Isto se odnosi na oekivanu omamljenost, koju uzrokuje kanabis. Ljudi koji oekuju da puenje dointa na njih nee ni na koji nain utjecati, ostat e u cjelini nedodirnuti, u krajnjem sluaju e osjeati neugodnu muninu od udisanja dima.

Teko je rei kako e u budunosti izgledati upotreba droga i alkohola u Europi.

30

Poremeeni odnosi Svaki je oblik konzumacije opojnih sredstava okruen sloenim sustavom neformalnih obiaja, pravila, sankcija, zakona i strategija koji se tiu ljudi i institucija, a koji su usmjereni ka poticanju ili obeshrabrivanju upotrebe. I legalnu konzumaciju u velikoj mjeri odreuju rituali i sankcije. Smatra li se konzumaciju problematinom od strane drugih i/ili onih izravno zahvaenih, ovisi o trima imbenicima (Prikaz 2.): 1. Mjeri u kojoj je dolo do poremeena odnosa izmeu korisnika i supstance, to se oituje u tjelesnoj teti, psiholokoj ovisnosti, poremeajima u ponaanju, materijalnoj teti i nepovoljnim pravnim posljedicama. Ovisniko ponaanje moe biti izraz takva rascijepljena odnosa. 2. Mjeri u kojoj supstancu o kojoj je rije ljudi oko vas doivljavaju loom, te odatle postoji poremeeni odnos izmeu onih koji okruuju korisnika i supstance. Vanjski izraz ovoga oblika poremeena odnosa moe se ogledati u strogim zakonima i spremnosti da ih se odluno provodi. 3. Mjeri u kojoj postoji poremeeni odnos izmeu korisnika i ljudi koji su s njim u vezi. Korisnik ili korisnika skupina pritom se suoava s rizikom da takvu situaciju ne moe popraviti, nego je dapae osuen na socijalnu izolaciju. Ovo potonje moe posluiti jo vrem stisku kojim supstanca zahvaa korisnike.

POGLAVLJE

Prikaz 2.: Model moguih poremeenih odnosa

31

POGLAVLJE

Ovi su imbenici meusobno povezani, ali je rije o odnosu koji je socijalno-povijesno specifian. To moe izai na povrinu kad ve postojei poremeeni odnos izmeu onih koji okruuju korisnika i samoga korisnika preraste u poremeeni odnos izmeu onih koji okruuju korisnika i supstance dakle u neto to prethodno nije bilo na djelu. Mogu je takoer i obrnut razvoj. Evo primjera koji to ilustrira: sredinom devetnaestoga stoljea vladari i imuni stalei u mnogim europskim zemljama bili su zabrinuti zbog postojanja revolucionarnih pokreta. Necivilizirani nii stalei i obian puk predstavljali su prijetnju: mogli su se prestati suzdravati i okrenuti se remeenju mira pa ak i pobunama. Nije puka podudarnost da je tijekom toga razdoblja konzumacija alkohola (rakije i sl.) meu radnitvom bila sustavno kritizirana i, gdje je bilo mogue, ograniavana. To ograniavanje konzumacije alkohola nije bilo usmjereno prevenciji tetnih posljedica pijenja alkohola kao takvog. Do njega je dolo kao rezultat poremeena odnosa izmeu vladajuih skupina i potencijalno buntovnih skupina unutar populacije. Ovdje predstavljena ideja polazi od postojanja odnosa izmeu supstance, korisnika i ljudi koji su odnosu i prema korisniku i prema supstanci. Prema idealnom scenariju, ti se odnosi uravnoteeno zdruuju na nain koji svima odgovara. Uzmimo bezopasnu supstancu poput kave. Moemo pretpostaviti da se ve nedugo nakon to je to pie stiglo u Europu moglo zakljuiti kako nova navika ne teti korisnicima, da nitko nije smatrao sramnim ako bi tko pio previe kave te da, iako su mnogi ljudi postali ljubitelji svojega svakodnevnog pia, bilo bi pretjerano govoriti kako su postali ovisni. to se tie puenja duhana, obrazac nije bio toliko skladan. Nakon to su, prije vie stoljea, ljudi poeli puiti duhan, njegova je upotreba u mnogim zemljama snano osporavana. Dugo je uivao status lijeka, to je znailo da ga je jedino, ili uglavnom, bilo mogue kupiti u ljekarnici. Duhan dijeli takav poloaj s veinom novih lijekova: njihova je upotreba obino legitimizirana preko navodnih medicinskih svojstava dotine supstance. Vino, duhan, kakao, alkohol, opijum, kokain, hai, plin koji izaziva smijeh, kava i aj - svi su oni u prolosti privukli pozornost medicinara, i dijelom su se upravo stoga i mogli prvo pojaviti u malim pakiranjima ili boicama na ljekarnikim policama prije negoli su se poeli, legalno ili ilegalno, pojavljivati na slobodnom tritu. U rimsko doba ljekarnica je bila prodavaonica vina, medicinska obiljeja stigla su kasnije. Ni suprotan smjer nije neuobiajen. Kad je rije o alkoholu, povijest odnosa izmeu triju sastavnica modela nije tekao glatko. U Europi alkohol nikad nije bio potpuno zabranjen, ali to ne znai da se oko njegove upotrebe, a napose zlouporabe, nije vodila estoka borba. Uvoenje i socio-kulturna integracija estokih destiliranih pia tekla je sve samo ne skladno. Tijekom nekoliko generacija izmeu osamnaestog i dvadesetog stoljea ta je supstanca igrala ulogu koja je danas, u zemljama Treeg svijeta, jo uvijek rezervirana za droge. Istina je da trezvenjaki pokret s poetka dvadesetoga stoljea nije uspio suzbiti pie na mjeru ljekarnike upotrebe, jer je ak i za najsuih godina prodaja nadmaivala te koliine.

32

Moralne prosudbe prevladavaju Openito gledajui, koliko e se dominantne grupe reagirati ili boriti protiv koritenja opojnih sredstava bitno e ovisiti o politikoj i ideolokoj klimi. Ekonomski interesi mogu predstavljati vaan pozadinski motiv, ali ih se isto tako moe potpuno ignorirati: prohibicija i rat protiv droga postavlja znaajne zahtjeve po nacionalne ekonomije. Moralne prosudbe openito znaajno utjeu na procjenu i reakciju na specifine oblike upotrebe. Racionalne prosudbe, naprimjer glede objektivno mjerljive tete po zdravlje, sve u svemu su sekundarne prosudbe. U naem drutvu ne postoji izravna povezanost izmeu odlune ili umjerene reakcije na odreeni oblik ovisnosti o supstancama i tete koju on ini javnom zdravlju. To se oituje u nainu na koji, openito govorei, upotreba heroina i kokaina izaziva odlunije suprotstavljanje nego puenje duhana, iako puenje uzrokuje znatno veu tjelesnu tetu i utjee na znatno vei dio populacije. Socijalna integracija Postoji korelacija izmeu naina na koji korisnikova okolina reagira na upotrebu (i supstancu) i mjere do koje je korisnik obvezan - ili se osjea obveznim - zatraiti pomo kako bi pokuao prekinuti svoju naviku. Korisnici droga poput heroina vjerojatnije e doi u kontakt s ustanovom zdravstvene skrbi, i to u ranijoj fazi, nego alkoholiari; puai, meutim, rijetko za svoju ovisnost zatrae pomo. Od 1950. godine broj alkoholiara koji zatrae pomo jedva je pratio porast konzumacije. U isto vrijeme vie je korisnika droga koji su u ustanovama skrbi za ovisnike registrirani kao pacijenti, nego alkoholiara. Socijalna integracija odreenih oblika upotrebe prati ruku pod ruku socijalnu integraciju samih korisnika; poremeen odnos izmeu korisnikove okoline i supstance koja se koristi predvia i relativno vei broj apstinenata. Jaanje samokontrole Promatrano vrlo dugorono, trend glede opojnih sredstava pokazuje odluni rast kontrolirana ponaanja, zasnovan na samokontroli i smanjenju vanjske kontrole. Ta se kontrola odnosi na nain na koji sami korisnici mogu osigurati da njihovo koritenje nema - ili ima manje - tetnih posljedica po njihovo zdravlje, i manje se sudara s interesima njihove okoline. Ono nije popraeno opadanjem broja korisnika, a niti je smanjena konzumacija po glavi stanovnika - esto je posrijedi upravo suprotno. Povrno gledano moglo bi se rei kako se radi o oitoj kontradikciji, ali to nije nuno istina: ako drutvo prihvaa odreenu supstancu i ljudi je mogu kontrolirati, zabrinutost zbog koritenja supstance bit e smanjena. To moe dovesti do toga da se njeno koritenje proiri na vei broj korisnika. Kontrolirana upotreba nije isto to i potpuno uzdravanje, premda e kod nekih opojnih sredstava moda uivati apsolutni prioritet.

POGLAVLJE

33

to se moe predvidjeti? Iako ne postoji vrlo vrst znanstveni temelj, mogue je - radei na osnovi gore predloenog nacrta - kradomice zaviriti u budunost:
POGLAVLJE

Posljedice tolerantne politike Moemo predvidjeti da e tolerantna ili liberalna politika glede alkohola i droga, svjesno ili nehotice, dovesti do sljedeega: a. porast e broj konzumenata; b. konzumacija po glavi stanovnika pokazuje tendenciju rasta (takav je sluaj bio s kanabisom), dok prosjena koliina koju troi pojedinani konzument pokazuje tendenciju opadanja: ustrajni ovisnici unutar korisnike skupine postaju manjina; c. naposljetku veina korisnika naui kontrolirano se koristiti supstancom; d. odnos izmeu korisnika i socijalne dezintegracije postaje manje oigledan; e. u konanici se smanjuje potreba za traenjem pomoi (u ustanovama za skrb o ovisnicima). Potranja za opojnim sredstvima U bliskoj budunosti potranja za opojnim sredstvima ostat e jednako velika. Potranja za psihotropskim supstancama, koje imaju neposredan uinak, openito raste, a bez dugoronoga tetnog utjecaja (poput izgleda za razvoj ovisnosti). Zbog potranje koja vlada meu populacijom na Zapadu u veine populacije, iroka je upotreba jakih supstanci previe tetna. Konzumacija alkohola i duhana dugorono e vjerojatnije opadati nego rasti, neovisno o poveanju bogatstva. Konzumacija tekih droga (heroina, kokaina, amfetamina) mogla bi se proiriti na neto iru skupinu, ali je vjerojatnije da e prosjena koliina po pojedinanom korisniku opadati nego rasti. Upotreba lakih supstanci, koje su stvorene, ili e u budunosti biti stvorene s posebnom svrhom, postat e sve popularnija - poput inaica XTC-a ili drugih novodobnih droga sintetskoga ili biolokoga podrijetla. Porast potpore strogom pristupu U svjetlu sloenosti nacionalnih i meunarodnih odnosa nije vjerojatno da e u doglednoj budunosti droge biti legalizirane, bilo to poeljno ili ne. U ovom trenutku raste potpora javnosti uvoenju strogih mjera protiv trgovanja drogom i opredjeljivanju za otar pristup prema korisnicima droga. Integracija i dezintegracija opojnih sredstava podlona je kolebanjima javnog mnijenja. Isto vrijedi i za spremnost drutva da na temelju solidarnosti omogui ope ili specifine usluge.

34

2. TO JE PREVENCIJA?

POGLAVLJE

35

TO JE PREVENCIJA?
Ovo poglavlje predstavlja uvod u osnovne postavke preventivnog djelovanja. U prvom redu preispitivat e se pitanja poput: to je prevencija i kako se ona definira? Ova je teorijska osnova vana pri razmatranju pristupa i uvjeta koji reguliraju prevenciju. Prevencijska politika formira se uzimanjem u obzir okolnosti kao to su vremenska ogranienja, geografski razmjeri te drutvene, politike ili etike implikacije. Sve njih valja razmotriti tijekom razvoja i primjene programa prevencije. Prevencija katkada vrlo nalikuje politici: svatko o njoj ima svoje zamisli. Po pitanju standarda, rije je o bremenitu predmetu, pa stoga postoje i mnogobrojne etike dvojbe s kojima se susreu osobe koje osmiljavaju prevencijsku politiku. Ovo e poglavlje obuhvatiti i teme procjene i odrivosti prevencije, radnih metoda orijentiranih prema problemu, te povezanosti s lijeenjem.

POGLAVLJE

Prevencija katkada vrlo nalikuje politici: svatko o njoj ima svoje zamisli.

36

2.1. DEFINICIJA PREVENCIJE

Socijalni i kulturalni kontekst drutva odreuju to je ostvarivo, a to neostvarivo prilikom razvoja uporabe, zlouporabe i ovisnosti o razliitim supstancama. Prevencija alkohola i droga je izvanredan primjer kako su odreena podruja prevencije podlona gleditima i kolektivnim vrijednostima koje promiu razliite drutvene grupacije - u ovom sluaju gleditima o koritenju opojnih sredstava. Takvo prilagoavanje drutvenim konfliktima i standardima neizbjeno postavlja unutarnje i institucionalne zapreke slobodnom tijeku preventivnog djelovanja, ali ima i svoje prednosti jer osigurava da se prevencija redovito nalazi u aritu zanimanja javnosti. Cilj prevencije jest poboljati javno i mentalno zdravlje. Za poetak, vrijedno je razjasniti i protumaiti nekoliko pojmova koji zahvaaju vie od jednog oblika preventivnog djelovanja u sektoru zdravstva i socijalne skrbi5. Pod primarnom prevencijom podrazumijevamo skup aktivnosti i intervencije prije izbijanja zdravstvenog problema kojima se pokuava sprijeiti njegova pojava i razvoj. Primarna prevencija se djelomino bavi utjecanjem na ponaanje i stavove ciljane skupine. To ukljuuje njihovo motiviranje ili poticanje da svoj nain ivota promijene u eljenom smjeru. Obrazovanje i informiranje igraju presudnu ulogu u tom procesu. Svrha moe biti izravno promoviranje odreenog ponaanja, poput prestajanja ili nepoinjanja s puenjem, ili izgradnje karaktera. Ona moe obuhvaati i mjeru u kojoj pojedinac moe kontrolirati svoje porive i u kojoj je spreman uzeti u obzir posljedice svojega ponaanja sukladno tome kako ono utjee na druge ljude. Takoer je mogue mlade poduavati o tome kako u razliitim okruenjima najbolje ouvati vlastiti integritet. Takav naglasak na stavu prema ivotu i socijalnim vjetinama moe odigrati vanu ulogu u odluci osobe da se odrekne svojeg neodgovornog ponaanja u budunosti, naprimjer u odnosu prema uporabi ilegalnih droga. U tom kontekstu osobna izgradnja karaktera predstavlja posredni, a nekoritenje droga planirani cilj prevencije. Odmah postaje jasno da prevencija jest, a tako i treba biti, rezultat kombiniranog djelovanja razliitih ljudi: obuka u izgradnji karaktera namijenjena mladima nije posao zdravstvenih slubi, niti specijalista iz podruja alkoholizma i zlouporabe droga, nego je treba prepustiti roditeljima i nastavnicima. Potonja skupina moe i nesvjesno odigrati znaajnu ulogu u prevenciji neeljenog ponaanja. Pod sekundarnom prevencijom podrazumijevamo: rano otkrivanje bolesti ili zdravstvenog problema koji se ve razvija, ali jo nije kliniki vidljiv, na takav nain da primjenom rane intervencije prognoza moe postati povoljnija. Ovaj oblik prevencije

POGLAVLJE

5 Ovaj se odjeljak zasniva na: Council for Health Research /Vijee za zdravstvena istraivanja/, Prioriteti u prevenciji, Haag, 1996.

37

u veini sluajeva dovodi do poveanih zahtjeva kod lijenika ope prakse ili zdravstvenih ustanova za pruanjem pomoi. Konano, pod tercijarnom prevencijom podrazumijevamo: spreavanje recidiva ili ograniavanje uinka preostalih simptoma u sluaju kliniki oevidne bolesti ili oitog problema u ponaanju u njegovim ranim fazama. Ovaj oblik prevencije je obino usko povezan s terapijskim postupcima. U Priruniku je naglasak stavljen na primarnu prevenciju, premda tona podjela izmeu primarne, sekundarne ili tercijarne prevencije nije uvijek funkcionalna ili provediva.

POGLAVLJE

2.2. PREVENCIJSKA POLITIKA

Politika uvijek predstavlja temelj prevencijskih aktivnosti, ili barem onda kad se te aktivnosti primjenjuju organizirano. Kako bi se mogla izvriti procjena prevencijske politike i prioriteta koji su definirale osobe koje su ih osmislile, neophodno je ustanoviti kontekst politike. Obino se pretpostavlja da je sudjelovanje u programima prevencije dobrovoljno, premda o tome postoje raznovrsna gledita, a zakonski propisi se mogu razlikovati od drave do drave. Dobrovoljno sudjelovanje je takoer i vaan uvjet za postizanje najboljih rezultata kod nekih oblika prevencije. To se posebice odnosi na preventivne aktivnosti usmjerene ostvarivanju promjena u ponaanju. U prevencijskoj politici posebna se pozornost mora obratiti na vremenska ogranienja. Manji problemi mogu unutar odreenoga vremenskog okvira odigrati presudnu ulogu: sjetite se samo virusa koji, prikriven, postoji meu stanovnitvom, a onda pod odreenim okolnostima iznenada prouzroi epidemiju. Ukoliko se to moe oekivati, tada moe biti izuzetno vano to je ranije mogue poeti s pripremama za preventivnu intervenciju. Politika bi trebala utvrditi geografske razmjere problema, to jest gdje se on pojavljuje i kako se njime uhvatiti u kotac. Ponekad ogranienost djelovanja na pojedinu regiju ili dravu nije osobito korisno, nego je neophodno koordinirano nastojanje na europskoj ili globalnoj razini. Ovo posljednje ne iskljuuje doprinose ostvarene putem lokalnih napora. Ba naprotiv! eli li prevencijska politika raunati na potporu drutva, potrebno je u obzir uzeti socijalne, politike i etike implikacije koje prate uvoenje programa prevencije. To se primjerice odnosi na screening programe za alkoholizam, gdje djelatnici riskiraju da izdvojeni pojedinci unaprijed budu stigmatizirani. No programi primarne prevencije takoer mogu nehotice doprinijeti neeljenom promoviranju i podrci odreenih

38

moralnih ili politikih stavova. Primjer toga jest situacija povezivanja prevencije uporabe droga s manjinama. Takav rizik nenamjernih i nepoeljnih veza izrazito je velik kod prevencije problema s alkoholom i drogama, a u stanju je u potpunosti naruiti izvorne ciljeve preventivnog djelovanja. Preventivno djelovanje mogue je provoditi na razliitim razinama i u razliitim razmjerima. Prevencijska se politika, ponajprije, razvija na nacionalnoj, a onda, u nastavku, na meunarodnoj razini. Drugo, preventivno djelovanje u regionalnim ili lokalnim razmjerima izvode za to kvalificirane ustanove. I tree, prevencija se odvija unutar konkretnih drutvenih jedinica, kao to su kole, obitelji ili radna mjesta. U tablici koja slijedi navedeno je nekoliko funkcija dravne prevencijske politike. Tablica 2.

POGLAVLJE

DRAVNA POLITIKA
Pristup prevenciji u nacionalnim i meunarodnim razmjerima usmjeren je prema: - uvoenju potrebnog pravnog i pravosudnog okvira; - stvaranju planova za izravnu borbu protiv nepoeljnih simptoma ili za uklanjanje njihovih uzroka; - poticanju i, ako je potrebno, provoenju obrazovnih kampanja; - skretanju pozornosti na opciju prevencije u sektorima s drukijim kljunim ciljevima: dravni-javni sektor; - subvencioniranju onih regionalnih, nacionalnih i meunarodnih instituta koji su u stanju pruati struno i znanstveno tumaenje prevencije; - pokretanju epidemiolokih istraivanja i uoavanju novih trendova i promjena.

Tijekom prolih desetljea, povrh ope primarne prevencije, razvila se i sekundarna prevencija, i to u obliku ranog dijagnosticiranja i popratne terapije. Taj razvoj je potaknut porastom spoznaja o osobama u rizicima i imbenicima rizika. U sluaju sekundarne prevencije vezane uz alkohol i droge, cijeli niz moralnih i socio-politikih pitanja prijei nepristrani pristup. U nekim zemljama je tabu pruati savjete konzumentima droga o tome kako umanjiti tetu nastalu koritenjem droga po njih same i druge. Screening problematinih konzumenata droga u velikom broju sluajeva znai policijsko praenje istih. Koristi li se takva metoda, pripadnici ciljane skupine e se neminovno htjeti prikrivati.

39

POGLAVLJE

Prevencija usmjerena prema alkoholizmu i zlouporabi alkohola ima dugu povijest. Kako sprijeiti uporabu i/ili zlouporabu te supstance kada postoji toliko snana elja za njom i kada je njezina uporaba tako vrsto ukorijenjena u kulturi? Prevencija uporabe i/ili zlouporabe droga moda je jo kompliciranija jer se distribucija i konzumacija droga odvija u skrovitosti. Za veinu ljudi to je dovoljan razlog da ne riskiraju s konzumacijom droga. No za odreene, male skupine u drutvu iji pripadnici esto imaju socijalno marginalan ili psiholoko nestabilan status, upravo to moe biti imbenik koji poveava vjerojatnost njihova podlijeganja iskuenju. Odnos izmeu psiholokih poremeaja i kulturalnih okolnosti zahtijeva stalnu reviziju prikupljenih spoznaja i sustava za klasifikaciju koji neprestano prijete naruavanjem procesa akumulacije spoznaja (naprimjer o ovisnosti). U tom pogledu meu zemljama postoje velike razlike u kulturalnoj percepciji prirodnosti konzumacije alkohola i koliine konzumirane u drutvenom ivotu.

2.3. UVJETI ZA PREVENTIVNO DJELOVANJE

Dobar sustav nacionalne podrke poeljan je kako bi se poticao razvoj preventivnog djelovanja u lokalnim i regionalnim situacijama, te kako bi se sprijeilo da regionalni djelatnici u prevenciji ostanu preputeni samima sebi. U tom se pogledu uvjeti u razliitim europskim zemljama poneto razlikuju, to bi mogao biti razlog za ohrabrivanje meunarodne razmjene iskustava, organizacijskih koncepata i metoda rada. Meutim, budui da zahtjevi za kvalitetom, koje ovaj prirunik naglaava, trebaju biti sazdani od nejednakih infrastruktura, vano je da oni ne postanu zamka. Ovdje su izloeni tek kao smjernice i orijentacijske toke. Poeljno je da se dostupne spoznaje i vjetine prikupljaju na nacionalnoj razini. Nacionalni instituti mogu tvoriti koordinacijsko mjesto za eksperimentalne pristupe i informacije. Nadalje, pravi bi potez bio kada bi se nacionalni instituti posvetili zadai osiguranja kvalitetnog koritenja iskustava i strunosti prikupljenih u jednoj regiji na drugim mjestima u zemlji. Kako je osmiljavanje programa tako teka zadaa, ne bi trebalo oekivati od ljudi da je odrauju sami. Zbog toga se izuzetno preporuuje zadau podijeliti u dva dijela: razvojni posao obavljati na nacionalnoj razini, a praktino djelovati na regionalnim ili lokalnim razinama.

40

Tablica 3.

NACIONALNA PODRKA PREVENTIVNOM DJELOVANJU

Nacionalni instituti mogu, u sklopu podrke preventivnom djelovanju, obavljati sljedee funkcije: - razvoj prevencije: istraivanje; evaluacija programa; teorijski razvoj; profesionalizacija; osiguranje kvalitete; intervizija; - pruanje informacija: materijalni razvoj; informacijske slube; nadgledanje; - pruanje usluga: podrka; savjetovanje ustanova koje osmiljavaju politiku; - koordiniranje: osiguravanje platforme; usmjeravanje; formuliranje prioriteta; odreivanje kljunih naglasaka; donoenje odluka; stvaranje radnih planova; pitanja odgovornosti; nadzor procesa provedbe; procjenjivanje procesa provedbe; - pripremanje nacionalnog stratekog plana prevencije (za razdoblje od najvie pet godina), u kojem se ustanovljavaju prioriteti, instrumenti kontrole i slina pomagala u prevenciji kao to su funkcije, organizacije i programi; - evidentiranje ve uinjenog na podruju prevencije; - osnivanje sredinje baze podataka ili povezivanje s drugim bazama podataka; - osiguravanje platforme za razmjenu iskustava; - uspostavljanje koordinacijskog mjesta za eksperimente; - ujednaavanje rada osoba koje rade na terenu; - organiziranje strunih teajeva; - osmiljavanje i provedba pristupa kvaliteti; - razvijanje planova, istraivanje buduih scenarija; - pruanje procjene proizvoda, procesa i njihove uinkovitosti; - razvoj inovativnih projekata; - pruanje konzultantskih usluga za vrijeme uspostave projekata; - voenje slube za pomo Zadaa nacionalnih slubi jest initi regionalne i meunarodne inicijative dostupnijima i usmjeravati informacije. Meutim, potporna struktura ne bi smjela opsluivati samo one ustanove i skupine koje su izravno ukljuene u prevenciju ovisnosti. U situacijama gdje su takve ustanove i skupine malobrojne i meusobno udaljene, prijeko je potrebno da nacionalne slube svoje djelovanje usmjere prema mnogo veoj ciljanoj skupini.

POGLAVLJE

41

2.4. RAZVOJ PREVENCIJSKE PRAKSE

Kako bi mogli razvijati programe prevencije, od djelatnika u prevenciji se oekuje da posjeduju sveobuhvatno poznavanje svojega podruja. Diferencijacija funkcija, kakva postoji u slubama koje se bave pruanjem skrbi, u mnogo je manjoj mjeri razvijena u podruju prevencije. To znai da se ba od svakog djelatnika u prevenciji oekuje da ima odreena znanja o: - raspoloivim drutvenim pozadinama i novim dostignuima u tom podruju; - razliitim ciljanim skupinama i na njih primjenjivim zasebnim ciljevima i radnim metodama; - financiranju i organizaciji proizvoda; - resursima neophodnima za uspjeno dovrenje projekta od njegova razvoja do faze evaluacije. Nadalje, od njih se oekuje da mogu raditi i razmiljati na razliitim razinama, kao i da budu sposobni razvijati preventivne aktivnosti u irem rasponu razliitih okruenja. Konano, od njih se oekuje da se znaju ophoditi prema medijima, iji je broj u stalnom porastu, a koji se istodobno i neprekidno mijenjaju. Posve je jasno da je takva situacija daleko od idealne, te da u odreenim okolnostima moe djelovati i kontraproduktivno. Zbog toga je suradnja izmeu ustanove za prevenciju i istraivake ustanove izuzetno vana. Preventivne aktivnosti usmjerene su prema ciljanim skupinama svojevoljno opisanima pomou analize rizika. Osim pomou analize rizika, ciljane skupine mogue je opisati i u odnosu prema organizacijskoj lokaciji pripadnika skupine u rizicima, ili prema drugim kategorizacijskim pojmovima: dobi, spolu, etnikoj pripadnosti, zanimanju, socio-ekonomskim okolnostima ili geografskim odrednicama. Kada se odluuje o prevencijskoj politici, ovakvi se kriteriji esto uvrtavaju kod odabira prioriteta. Prioritet se moe dati ljudima iz depriviranih podruja, onima koji imaju male anse za uspjeh u drutvu, ak i ako se moe predvidjeti da e program prevencije imati manje uinka na njih nego to bi bio sluaj da je usmjeren prema nekoj prosperitetnijoj skupini. U programima Svjetske zdravstvene organizacije za zdrave gradove predlae se pristup rada u zajednici. Njegov je cilj poveati djelotvornost prevencije, ime se svi oblici preventivnih inicijativa zdruuju u jednu zajedniku. Informacije o alkoholu i drogama bile bi uspjenije (zapravo se isto moe rei i za programe koji promiu zdravu prehranu) kada bi bile ugraene u program poticanja opeg poboljanja zdravlja i ivotnih uvjeta geografski odreene ciljane skupine. Takva vrsta suradnje jest oblik sinergije.

POGLAVLJE

Kako bismo mogli razvijati programe prevencije, od djelatnika u prevenciji se oekuje da posjeduju sveobuhvatno poznavanje svojega podruja.

42

Naravno, kod razvijanja pristupa prevenciji neophodno je uzeti u obzir postojee ili potrebne organizacijske oblike za ostvarenje preventivnih aktivnosti, pravni okvir kao i nain financiranja preventivnog djelovanja. U teoriji bi promocija zdravlja, sigurnosti i socijalne skrbi trebala biti polazina toka pri osmiljavanju pristupa prevenciji. To moe znaiti da i oni rizici koji se procjenjuju kao vrlo niski jo uvijek trae neophodnu panju. Naelno, prevencija bi se trebala odvijati bez prisile, premda se rijetko moe jamiti da e to tako i biti u sluaju prevencije alkohola i droga. Pri stvaranju politike, posebno valja pripaziti da postoji mogunost provedbe provjere uinkovitosti i ekonominosti preventivnih intervencija. To je mogue samo ukoliko su institucije, ciljane skupine i metode rada konkretno opisane. U praksi, a zasigurno onda kada je rije o prevenciji alkohola i droga, osmiljavatelji politike rijetko u cijelosti zadovoljavaju taj kriterij. Dravna se politika zasniva na politikim kompromisima, a razlike u stajalitima su esto prikrivene neodreenim planovima. Bilo kako bilo, kriteriji koji upravljaju uinkovitou i ekonominou imaju sutinsku vanost za napredovanje teorije i prakse prevencije. Ne smije se izbjegavati zatvaranje loih ili neuinkovitih programa prevencije: prevencijske djelatnosti po kolama i fakultetima mogu imati kontraproduktivan uinak i nehotice sluiti kao oblik informativne slube za potroae.

POGLAVLJE

Ne smije se izbjegavati zatvaranje loih ili neuinkovitih programa prevencije.

2.5. EVALUACIJA PREVENCIJE

injenica da programi prevencije ne doprinose automatski poboljanju javnog i mentalnog zdravlja, pa prema tome mogu imati i tetne uinke, znai da su evaluacijska istraivanja izuzetno bitna. Ostvarit e se velik napredak ukoliko ovaj Prirunik barem doprinese tomu da evaluacija postane primarna potreba svakom djelatniku u prevenciji i prvi uvjet u odluivanju o projektima prevencije. Kljuni pojmovi u evaluaciji programa prevencije su uinkovitost i ekonominost.6 Uspjeh programa prevencije stvarna prevencija problema (ili oblika ponaanja) izraava se stupnjem svoje uinkovitosti. U praksi se maksimalan stupanj uspjeha
6 Prirunik ini jasnu razliku izmeu uinkovitosti i ekonominosti. Uinkovitost se odnosi na mjeru

u kojoj se eljeni cilj preventivne aktivnosti doista ostvaruje u praksi. to je vea vjerojatnost da cilj bude dostignut, to je vea uinkovitost dotine preventivne aktivnosti. Ekonominost se odnosi na mjeru u kojoj izmjereni uinci odgovaraju trokovima nastalima tijekom njihova ostvarivanja. to su trokovi postizanja odreenog uinka nii, to e dotina preventivna aktivnost biti ekonominija. Poetno pitanje na koje valja odgovoriti prije uputanja u razvoj uinkovite prevencije jest: hoe li konkretan oblik intervencije biti djelotvoran u eksperimentalnoj i potpuno kontroliranoj situaciji. Evaluacijsko istraivanje potrebno da bi se to utvrdilo usmjereno je k ekonominosti intervencije. Ako je intervencija ekonomina, to nam jo uvijek ne govori moe li biti uinkovito primijenjena, niti moe li biti provedena u praksi. Budui da Prirunik nije napisan za znanstvene istraivae, nego za ljude koji rade u praksi, istraivanja o ekonominosti intervencija spominjat e se tek implicitno.

43

POGLAVLJE

postie rijetko ili nikada da i ne spominjemo loe ili kontraproduktivne uinke do kojih moe doi provedbom programa prevencije. U prevenciji alkohola i droga uinkovitost je jo uvijek prilino ograniena. Osim ove unutarnje razine ocjenjivanja, program prevencije mogue je procjenjivati i prema stupnju njegove ekonominosti. Njime se iskazuje je li ulaganje (organizacije ili ciljane skupine) u pravom omjeru prema dobiti koju se oekuje ostvariti. Odreivanje ekonominosti programa prevencije pretpostavlja prethodno mjerenje njegove uinkovitosti. No i preesto nikakvi zakljuci ne budu doneseni, ime se moe potkopati podrka javnosti programima prevencije osmiljenima s iskrenim namjerama. Drugim rijeima, ako su trokovi visoki, a rezultat vrlo oskudan, podrka javnosti nee biti materijalizirana. Djelatnici u prevenciji su doli do zakljuka da velike, temeljite studije o uincima i ekonominosti vode do boljih rezultata nego skup manjih evaluacija projekata. Dobri programi prevencije zahtijevaju velika ulaganja. Ali ako su u tako detaljnom istraivanju trokovi studije u prihvatljivu odnosu prema prirodi i opsegu preventivnog problema, tada je ulaganje isplativo. Time e se u kasnijim fazama izbjei rasipanje novca na neuinkovite programe prevencije. U devetom poglavlju emo podrobnije razmotriti pojmove uinkovitosti i ekonominosti. Povrh procjene uinkovitosti i ekonominosti, takoer je vana i kontinuirana evaluacija procesa programa prevencije koji je u tijeku. Osim to se njome poveava kvaliteta preventivnog djelovanja, ona daje i vrijedne spoznaje onima koji programe provode u drugim sredinama. Iako ovaj Prirunik funkcionira na naelu da prevencija alkohola, droga, a posebno puenja, doprinosi javnom zdravlju, za osmiljavatelje pristupa koji imaju malo epidemiolokih spoznaja, to nije neizbjean zakljuak. Zbog toga e u formuliranju prijedloga projekata pozornost biti pridana ozbiljnosti problema (u usporedbi s drugim problemima), veliini eljenog uinka i prirodi dobrih i loih uinaka prema kojima e se ocjenjivati uspjeh programa. Kako bi se pojasnila takva pitanja, odreena podrka dolazi od epidemiolokih pokazatelja poput brojanih vrijednosti koje iskazuju rasprostranjenost. Klasifikaciju problema je takoer mogue izvriti pomou zdrava nasuprot nezdrava ponaanja naprimjer, od nikada puio sve do pui vie od 25 cigareta dnevno. Po pitanju zlouporabe alkohola i droga, klasifikaciju je mogue iitati i uz pomo razliitih standarda ili pokazatelja. Postoji mogunost da se sagledaju posljedice koje konzumacija ima na sposobnost pojedinca da funkcionira u drutvu. Nadalje, kombinacije razliitih skala mogu se kombinirati i tako dobiti jedno mjerenje, premda se tada riskira usporeivanje neusporedivog i stvaranje netonih rezultata. Primjer tomu jest kada se brojke o konzumaciji kanabisa iznesu nasuprot onih o stopi prekida kolovanja i postotku nezaposlenosti. Velik dio posla prevencije kod alkohola i droga odvija se u obliku edukacije i informiranja o zdravlju. Djelatnici u prevenciji i znanstvenici slau se da prenoenje novih informacija u nekim okolnostima nije dovoljno za postizanje odrivih promjena ponaanja. Ljudi se ne odluuju za zdrav nain ivota samo na temelju racionalnih motiva kad bi bilo tako, onda ne bi bilo tako mnogo puaa koji svjesno preuzima-

44

ju poveani rizik od prerane smrti. No, lako je puae razlikovati od nepuaa tako da ih etiketiramo kao glupe ili iracionalne potreban je bolji uvid u njihove motive, njihove dobre razloge za kako bismo utvrdili razloge za nastavljanje takva ponaanja. To iziskuje, primjerice, odreen uvid u emotivnu stranu te skupine. Dostupno znanje o uincima edukacije i informiranja o zdravlju jo je uvijek nedostatno. Openito govorei, istina je da irenje informacija nije od velikog utjecaja na ponaanje, na primjer glede puenja. Drugaija je situacija ako je cilj pruanje informacija mladima, koji nemaju prethodno iskustvo takva ponaanja. Ali ak se i tada ini da utjecaj prijatelja i vrnjaka, te privlanost sudjelovanja u uzbudljivim situacijama, ima veu teinu od prevencijske poruke. Premda vrijednost uinkovitosti i ekonominosti brojnih programa prevencije nije poznata, to ne znai da je nuno rije o loim projektima. U veini sluajeva to apsolutno nije istina, samo nedostaje znanje potrebno za dolaenje do ispravne evaluacije. Ipak, boljim dokumentiranjem i evidentiranjem a ovaj se Prirunik nada da moe biti poticaj u tom smjeru mogue je takve programe poduprijeti i slijedom toga procijeniti njihovu uinkovitost i ekonominost.

POGLAVLJE

2.6. OPSEG ODRIVE PREVENCIJE

Zanimanje za prevenciju o odreenoj temi esto varira: nakon tekog poetka, zanimanje i spremnost koje drutvo iskazuje da temu izloi oima javnosti i da se angaira u konkretnim aktivnostima rastu. No nakon nekog vremena ljudi gube interes, ponekad, a da to i ne opaze, jer neka druga tema preuzme prvo mjesto na drutvenom dnevnom redu. Taj je proces neminovan. Drutveno preuzimanje obveze je, prema tome, neophodno za uspjeh prevencije. Opipljiv struni utjecaj na uporabu supstanci i ovisniko ponaanje moe se bre postii unutar jedinica manjih razmjera. Na viim razinama glavnu rije vode politiari, potpomognuti svojim administratorima. U toj se areni racionalni argumenti moraju nadmetati s politikim senzibilitetima, oprenim interesima i ideolokim opsesijama. Strunjaci za prevenciju se poglavito mogu pronai u ustanovama na regionalnim razinama i slubama u metropolama. Iako se profesionalna kompetentnost ovdje moe pokazati u najboljem svjetlu, to nije mjerilo njezina stvarnog utjecaja. Opreni interesi i potrebe su prisutne i u regijama, a navodno uspjeni regionalni projekti prevencije ne moraju imati mjerljiv uinak. Regije nisu zasebni svjetovi. Njihovi stanovnici su u jednakoj mjeri pod utjecajem domaih i meunarodnih promjena kao i svi drugi. Medijska pokrivenost irokih razmjera utjecajnija je od lokalnih ili

45

POGLAVLJE

regionalnih nastojanja, odnosno utjecajnija u prenoenju informacija i ponekad u oblikovanju opih vrijednosnih orijentacija i standarda ponaanja. No osobni utjecaj mogue je ostvariti samo na niim razinama. Primjerice, djelatnici u prevenciji mogu lijenicima ope prakse usmeno prenijeti informacije, to ako je izvedeno na pravi nain moe imati vei utjecaj nego uznemiravanjem informacijama u tiskanim materijalima koje lijenici uope nikada nisu zatraili. Lokalno nastavljanje projekta je bitno i poveava njegovu odrivost. Ljudi moraju nauiti razmiljati u odnosu na dugoronu strategiju. Ukoliko netko radi na dugoronim intervencijama, tada implicitno radi na odrivosti preventivnog djelovanja. Odrivost je postignuta kada se izlazni rezultat (uinci preventivnog projekta) nastavlja i nakon to organizacija koja se bavi prevencijom prestane pribavljati unos u obliku financija, osoblja i materijala. U praksi esto postoje brojne zapreke koje ometaju dugoroni pristup. esto je teko biti siguran u dugoronu privrenost kola i lokalnih centara, a suradnja nerijetko ovisi o naporima jedne osobe. Ako tu funkciju preuzme netko drugi, to moe znaiti kraj dugog razdoblja suradnje. eli li se postii dugoroni nastavak, nuno je tijekom cijelog procesa raditi na lokalnom angamanu koji obuhvaa to je mogue iri presjek drutva. Prevencijska politika ukorjenjuje se kada je ugraena u uobiajene drutvene jedinice kao to su kole, obitelji, udruge, sindikati i drutvene slube, a obavljaju ga osobe angairane u tim organizacijama. Projekt ne smije biti otok u moru nezainteresiranosti, nego mora biti uklopljen i usklaen s nacionalnim i regionalnim pristupom. Vano je napisati dugoroni plan. Odriv interes za teme prevencije najbolje osiguravaju ustanove formalnim opisom poslova, zasebnim radnim jedinicama ili, u najmanju ruku, zaposlenicima koji su postavljeni specifino za te poslove. Drugim slubama, primjerice policiji, koli ili socijalnoj skrbi, prevencija (zlouporabe psihoaktivnih supstanci ili potencijalno opasnih navika) je samo sporedno zanimanje. Unato tomu, prevencija treba pomo tih opih slubi. Konano, ba tu su lokacije krajnjih ciljanih skupina, pa i drutvena baza za promjenu mora biti oblikovana na istom mjestu, a posrednike za izravan, osobni utjecaj mogue je takoer nai upravo ovdje. No treba jo mnogo vremena prije nego takva vrsta potpore bude spremna i funkcionalna. Ipak, stalnim nastojanjima oko sklapanja saveznitva sa strunim ustanovama koje e u budunosti poticati programe prevencije, poveavaju se anse projekta za uspjeh. Prevencija koju provode regionalne ustanove, usmjerena prema jasno odreenim zajednicama i njihovim slubama ini sr ovoga Prirunika.

46

2.7. RADNE METODE USMJERENE NA PROBLEM

Uinjeni su odreeni pokuaji tumaenja ciljeva vezanih uz prevenciju, a sve radi pojanjenja problematike. Najpoznatiji je klasifikacijski sustav koji cijelo podruje dijeli na primarnu, sekundarnu i tercijarnu prevenciju. Tim pojmovima se uvijek iznova vraa, no to esto dovodi i do nesporazuma, ukoliko se uz pomo te klasifikacije nastoji ustanove navesti da meusobno usklade svoje stavove. eli li se izbjei te pojmove, tada je s pragmatinog gledita poeljno djelovati u skladu s prevencijskom politikom orijentiranom prema problemu. Raditi na nain koji se orijentira prema problemu znai traiti sve relevantne razine, kontakte i metode rada koje omoguavaju preventivni pristup nekom specifinom problemu i nastojati uzajamno uskladiti radne metode tako da se stopa uspjenosti intervencija poveava. To moe znaiti da za neke probleme odgovor lei u kombinaciji preventivnih i terapijskih intervencija. Intervencijsku politiku orijentiranu prema problemu mogue je razvijati na sljedei nain: 1. na socio-politikoj razini i na razini pristupa donose se odluke o tome koji e problemi biti od kljunog interesa u nadolazeem razdoblju; 2. oni potom odreuju kakvi se ostvarivi i mjerljivi preventivni ciljevi mogu formulirati da bi se ostvarile te svrhe; 3. nakon ega je mogue odluiti kakve e funkcije biti potrebne i u kojoj koliini; 4. i tek se u ovoj fazi odluuje koje slube ili mree slubi mogu obavljati te funkcije i/ili gdje te nove funkcije mogu najbolje biti prilagoene. Ukoliko se prevencija zasniva na trenutnim kretanjima, onda je neophodno kontinuirano izviati teren meu skupinama konzumenata i meu onima koji su izravno povezani s konzumacijom. Osim to se esto mijenjaju trendovi u vrstama konzumiranih supstanci, postoje i jasne razlike izmeu ponaanja ope populacije i specifinih grupacija: opem pozitivnom trendu meu populacijom moe biti suprotstavljen oprean trend meu malom skupinom koja zauzima devijantni drutveni poloaj. Nadalje, kod trendova se mogu opaziti velika regionalna odstupanja. Nemogue je izraditi jasnu sliku dinamike uporabe alkohola i droga u Europi, kao niti popratnih trendova i preventivnih aktivnosti koje se na njima zasnivaju. Skupine konzumenata su izuzetno fragmentirane, a prikupljanje podataka oteava protuzakonitost uporabe droga. U sektoru prevencije ve se dulje vrijeme radi na poboljanju prikupljanja informacija o konkretnim objektima na koje se prevencija usredotouje, to je poznato i kao monitoring.

POGLAVLJE

47

POGLAVLJE

Poeljno bi bilo da se prevencija razvija s vie usmjerenosti prema budunosti, da se oslobodi okova trenutnih prioriteta kako bi mogla predvoditi u odreivanju naina kako procjenjivati uporabu droga i predvianja kojim e smjerom konzumacija krenuti tijekom nastavka svojega razvoja. Nitko ne moe predvidjeti budunost, no vrlo je poeljan vei stupanj budnosti za kretanja koja se najprije ukau u manjem opsegu. Na taj nain lake je pripremiti se za potencijalno opasne promjene. Funkcija nacionalnog sustava monitoringa jest da sastavlja temeljitu i diferenciranu sliku, neku vrstu atlasa koji pokazuje uporabu u itavoj populaciji i meu podgrupama unutar nje. Na taj se nain moe opisati slika koju projiciraju mediji ili barem utjecati na nju. Trenutni naglasak u medijima je stavljen na marginalne skupine i samo na posljednja kretanja. Poboljanja u slubama informiranja su nuna jer je potrebno stei uvide u: - karakteristike i kretanja meu skupinama konzumenata; - kontekste konzumacije: socio-kulturalne diferencijacije, oekivanja i potrebe razliitih skupina konzumenata; - regionalne razlike. Na nacionalnoj razini malo toga moe biti uinjeno glede razvoja politike ako na raspolaganju ne stoji dovoljno konkretnih regionalnih i socio-kulturnih podataka. To pak iziskuje da se po regijama i sektorima uspostave primatelji informacija. Uvjeti za to su: - usklaen skup pitanja i jednoobrazan skup mjernih instrumenata (standardizirani upitnici); - spremnost financijera da podre istraivanje; - metoda koja moe proizvesti brz i uinkovit pristup, ukljuujui i aktivnosti zasnovane na podacima.

48

2.8. VRLO ESTE DVOJBE U PREVENCIJI UPORABE ILI ZLOUPORABE ALKOHOLA, DROGA I DUHANA
POGLAVLJE

Prevencija se ne moe sagledavati izdvojeno od prihvaenih standarda i zastupanih vrijednosti dotinog drutva. Prevencija se dogaa u povijesno odreenom drutvenom kontekstu. U jednom drutvu odreenu se drogu tolerira, dok neko drugo drutvo moe nametati strogo kanjavanje za konzumaciju iste te droge. Biranje jedne konkretne metode prevencije moe prouzroiti visoku razinu stresa. Pitanje koje se uvijek iznova javlja jest: Kada je doputeno utjecati na ponaanje drugih ljudi? (imajui na umu da skupine kojima se pristupa pomo nisu traile, a da se ponekad na njih utjee bez da su one toga svjesne). Ne postoji utvreni kodeks ponaanja u prevenciji, nita to bi nalikovalo kodeksu koji vrijedi za lijenike i medicinsku struku. To ostavlja irok prostor razliitim pristupima. Cilj prevencije je pobrinuti se da konkretna ciljana skupina, pomou pridravanja odreene strategije, izbjegne nezdravo ponaanje. Naelo o kojem je rije ovdje jest naelo dobrobiti. Ideja je rastjerati patnju i tetu u smislu bolesti i osjeaja nezdravosti, te poticati dobro zdravlje i osjeaj zadovoljstva. Drugo naelo jest naelo nekodljivosti. Jedan od najvanijih standarda kojemu se prevencija mora prilagoditi jest standard smanjivanja neugode ili neeljenih popratnih pojava na najmanju moguu mjeru ili njihova potpunog iskorjenjivanja. Tree naelo jest naelo potivanja autonomije. Ono podrazumijeva potivanje slobodne volje. Tako u kontekstu konzumenata droga ono moe podrazumijevati iskazivanje potovanja prema autonomiji konzumenta i njegovoj slobodnoj volji. Ovo naelo moe se kositi s naelom dobrobiti. etvrto naelo jest naelo pravde. Prednosti i potekoe trebaju se dijeliti na pravedan nain. Jo jedan kriterij za procjenu jest isplativost: jesu li oekivane koristi od programa prevencije prevladale nad njegovim nedostacima? Kako e se ta naela primjenjivati u praksi ovisi o ivotnim nazorima osobe, drutvenoj viziji, misiji organizacije i drutvenim i kulturalnim okolnostima u zemlji. Nizozemsko Nacionalno vijee za javno zdravstvo je 1994. godine pobrojalo naela za programe prevencije. U tablici 4. moete pronai odabir nekoliko naela koje je formuliralo Vijee . Na popisu je naglasak stavljen na zdravstveni aspekt. Prevencija konzumacije alkohola, droga i duhana slui i drugim svrhama, poput promicanja socijalne skrbi, sigurnosti, javnog reda i mnogim drugima.
7 Izvjee o pravosudno-etikoj evaluaciji okvira prevencije, a objavilo ga je 1994. Nacionalno vijee za javno

etiri naela: dobrobit, nekodljivost, potivanje autonomije i isplativost.

zdravstvo, Zoetermeer, str. 16.-19.; 29.-31.

49

Tablica 4.

Naela za programe prevencije unutar okvira javnozdravstvene politike

Naela su: 1. Prevencija treba biti usmjerena prema osnaivanju odgovornosti ljudi za vlastito zdravlje i zdravlje drugih te prema pruanju mogunosti ljudima da ive dosljedno toj odgovornosti. 2. Prisila se moe u sklopu prevencije uzeti u obzir ukoliko su ljudi sprijeeni ili nesposobni da sami ponesu odgovornost. Prisila se moe uzeti u obzir jedino u sluajevima ako postoji vjerojatnost da e ljudi nanijeti ozbiljnu ili trajnu tetu vlastitu zdravlju ili zdravlju drugih. 3. Vano je izbjegavati potkrepljivanje nagovjetaja da su svi zdravstveni problemi rjeivi. Program ne smije pobuivati lana oekivanja. 4. Openito govorei, vlasti bi trebale biti suzdrane u savjetovanju svojih graana kako najbolje usmjeravati svoje ivote. Ipak, preventivne aktivnosti mogu biti usmjerene k odustajanju od postupaka ili ponaanja za koje se openito dri da zasluuju prijekor (primjerice, puenje na javnim mjestima). 5. Bitno je izbjegavati da ishod provedbe programa prevencije bude poveanje zdravstvenih razlika naprimjer, da zdravije skupine izvuku najvie koristi, dok se skupine loeg zdravlja uope ne okoriste programom. Program prevencije mora za cilj imati jednaku dostupnost svim sudionicima unutar ciljane skupine. 6. Programi o zdravim i nezdravim nainima ivota, a to su bitni izvori informacija za odreene ciljane skupine, su poeljni. Meutim, takvi tipovi programa prihvatljivi su jedino ako postoji odgovarajua poveznica izmeu ponaanja i zdravlja. To znai da poruka mora biti znanstveno potkrijepljena i da mora dolaziti iz pouzdana izvora. 7. Invazivno informiranje o zdravlju opravdano je samo u sluajevima kada je ciljana skupina teko dohvatljiva i ako se ponekad prelako vrati ponaanju koje za sobom povlai rizike kako za njezine pripadnike, tako i za druge. Pri takvu djelovanju vano je izbjegavati vrijeanje ljudi. 8. U sluajevima programa moralizirajueg prizvuka, bitno je da u oima javnosti kampanja ciljanu skupinu ne prikazuje u loem svjetlu. Prevencija ne smije pribjegavati okrivljavanju rtava. 9. Mora postojati mrea (struktura) koja e pomagati ljudima koji se, uslijed kampanje, zateknu u kriznim situacijama.

POGLAVLJE

50

Uz pomo ovakvih naela (koje je u svakoj dravi mogue zasebno uobliiti i zagovarati) etiki aspekti prevencije mogu biti obznanjeni. Tada se moemo nadati da se ovjek nalazi u poziciji da na primjeren nain razmotri ciljeve, resurse i izabrane pristupe. Preventivno djelovanje moe svoj udar planirati u razliitim trenutcima. Ako radimo na obrascu lanca proizvodnja distribucija maloprodaja potronja, tada je poprilino jasno da svaka karika u lancu nudi djelokrug za preventivno djelovanje. Prilikom planiranja preventivnih aktivnosti, koje su u prvom redu usmjerene na konzumente i potencijalne konzumente, namee se niz pitanja, a odgovori na njih nisu poznati unaprijed, bez promiljanja. U procesu odluivanja vanu ulogu imaju sljedea pitanja: - to je cilj preventivne aktivnosti ili eljene promjene? - to se eli postii koja su obiljeja ciljane skupine i gdje se ona nalazi? - Kako je mogue doprijeti do ciljane skupine? - Koliko trokovi odgovaraju dobicima? - Koji su resursi na raspolaganju? - Do koje mjere je prevencija prihvatljiva ciljanoj skupini? - Koliko e intervencija trajati? - Postoji li ansa da e se intervencija ponavljati? - Kakvu podrku ili protivljenje treba oekivati? - Koje se sve poveznice sa drugim intervencijama? Prevencija je podruje ili trite na kojem se raznovrsni programi jednako tako raznovrsnih ciljeva natjeu za pozornost. Prije nekoliko desetljea dominantni stav da je konzumacija psihoaktivnih supstanci za svaku osudu, sve je vie potisnut gleditem nekih skupina konzumenata prema kojemu je normalno imati drogu pri ruci radi poticanja svih moguih poeljnih emocija. Suoeni s tom zbrkom po pitanju standarda, osmiljavatelji pristupa i djelatnici u prevenciji moraju odluiti o vlastitu stavu. Pri donoenju odluka pred njih se postavljaju bezbrojne, kvazi-vjekovne dvojbe kao to su: dobrovoljni nadzor nasuprot izvanjskoj prisili s ciljem osiguranja nadzora. koncentriranje na imbenike zatite nasuprot imbenicima podravanja. koncentriranje na skupine u rizicima nasuprot opoj populaciji. koncentriranje na primarnu nasuprot sekundarnoj prevenciji. koncentriranje na promjene prvoga reda (poveanje cijene, zabrana prodaje i slino) nasuprot promjenama drugoga reda (promjene ponaanja i slino). - koncentriranje na graanske slobode, zatitu privatnosti pojedinca nasuprot dravnoj intervenciji (cilj opravdava sredstvo). -

POGLAVLJE

51

- koncentriranje na objavljivanje mjera nasuprot odrivosti mjera. - koncentriranje na ono to funkcionira u dominantnoj kulturi nasuprot onomu to funkcionira kontraproduktivno za subkulturu. - koncentriranje na istu konzumaciju nasuprot konzumaciji kao dijelu problema u ponaanju.
POGLAVLJE

Promatrano s povijesnog gledita, preventivni sektor je oduvijek bio skloniji odluivati se za radikalnije pristupe postizanja apstinencije i to na temelju pretpostavke da je lake poeti nego prestati. Davanje uputa za konzumaciju, kao zasebni zadatak, dugo je vremena ostajalo izvan podruja prevencije. Danas je sve ee teite na pitanje do koje mjere se konzumacija moe smatrati sigurnom i svjesno dranom pod kontrolom. Kod alkohola je takav pristup vie ili manje prihvaen. Pitanja koja se pritom javljaju su: ispunjavaju li uvjeti pod kojima se alkohol konzumira socio-higijenske standarde i je li kvaliteta proizvoda pod nadzorom. No kada je rije o drogama, u veini zemalja takva praksa postoji samo u mati male skupine lobista. Kontrolirana konzumacija droga ini se gotovo nemoguom, iako je stvarnost pokazala da to moe funkcionirati. Sljedeih godina u mnogim e se europskim zemljama raspravljati hoe li se preventivnom sektoru savjetovati da optimizira socio-higijenske uvjete odreenih oblika konzumacije droga. Promatrano iz tradicije skrbi za ovisnike, obeshrabrivanje konzumacije jedan je od glavnih zadataka prevencije. Iz politike arene, kao i iz najireg drutva dolaze redovita podsjeanja da je apsolutno uzdravanje od droga izuzetno poeljno. Prednosti apstinencije od droga, kao moralno gledite, govore same za sebe, pa bi djelatnici u prevenciji morali preuzeti na sebe isticanje tih prednosti u javnosti. Meutim, ukoliko je cilj zatita javnoga zdravlja, posebice zatita mladih ljudi, onda je ponekad neophodno utvrditi skupine konzumenata. Trenutni problem za prevenciju (usporediv s onim koji su doivjeli u marketingu usluga i proizvoda) jest da su u dananjici kulture i kulture mladih podlone fragmentaciji to je posljedica individualizirane naravi drutva zbog ega je teko kolektivno apelirati na ljude. To je jo jedan razlog da se sektor prevencije spasi preoptereenosti na nain da mu se osigura dobro razvijeni sustav potpora.

52

2.9. POVEZANOST PREVENTIVNE I TERAPIJSKE ZDRAVSTVENE SKRBI

S obzirom da je preventivna zdravstvena skrb esto isprepletena s drugim oblicima skrbi, vrijedi nekoliko redaka posvetiti slinostima i razlikama izmeu tih dvaju podruja djelovanja. Preventivna zdravstvena skrb kao zasebno podruje djelovanja, za razliku od drugih segmenata zdravstvene skrbi, nema dugu tradiciju i zauzima skromni poloaj u svijetu istraivanja i edukacije. Usprkos tomu, primarna prevencija, ili u najmanju ruku rana dijagnoza, poeljnija je od medicinske intervencije. To je u sektoru somatske zdravstvene skrbi prepoznato ve dulje vrijeme, to je, meu ostalim, rezultiralo drastinim poboljanjem zdravstvene situacije meu stanovnitvom unutar samo jednog stoljea, i to zbog naglaeno strukturirane i ekonomine metode djelovanja. Jedan od kljunih razloga zato to na adekvatan nain nisu usvojili djelatnici na podruju mentalne zdravstvene skrbi povezan je sa injenicom da je do dananjeg dana jo uvijek nemogue ili gotovo nemogue programima prevencije sprijeiti razvoj ozbiljnih psiholokih poremeaja, kao to je ovisnost. Ali ak i kad bi taj argument prestao vrijediti, novana sredstva ne bi automatski bila preusmjerena prema preventivnim inicijativama. Drutvo je organizirano tako da se za preventivnu zdravstvenu skrb treba aktivno boriti. Realistini argumenti vezani uz potencijalne uinke prevencije (izraene pomou trokova i dobitaka) natjeu se s potranjom trenutnih klijenata za sadrajima skrbi i s praktinim pitanjima privatnih interesa. Razdvajanje preventivne i terapijske zdravstvene skrbi nema smisla. Postoje dobri razlozi za vidljivo isticanje njihove meusobne povezanosti, ak i ako je to zato to strune osobe iz obaju podruja esto rade u istoj ustanovi ili skupnoj praksi. Meutim, to dvoje valja i jasno razluivati. ak i ako postoji dovoljno argumenata u prilog to intenzivnijoj integraciji tih dviju funkcija, zahtjev za integracijom i suradnjom uzrokuje poveliku zbrku. No kada definicija postane jasna, tada postaje mogue znaajno prionuti raspravi o odnosu izmeu preventivne i terapijske skrbi. injenica da su strunjaci ve odavno napustili ideoloki zakljuak da prevencija uvijek mora prethoditi lijeenju znai da je jo presudnije da se pomou evaluacijskih studija unaprijed potvrdi vrijednost prevencije. Zapravo bi trebalo ii i dalje tako da se s obzirom na specifian problem moe dokazati da je preventivna intervencija ekonominija nego terapijska intervencija usmjerena prema istom poremeaju (to se dodatno moe opravdati i u etikom smislu). to se tie odluivanja o provedbi prevencije, jo zahtjevniji uvjeti se moraju i trebaju postavljati kada se odluuje o pruanju terapijske skrbi. Djelatnici u podruju preventivne zdravstvene skrbi svoje odgovornosti u smislu pripreme, razvoja planova i provedbe tih planova esto mogu obavljati u uskoj
POGLAVLJE

Razdvajanje preventivne i terapijske skrbi nema smisla.

53

suradnji s medicinskim i terapeutskim osobljem u zdravstvenim ustanovama ili drugim organizacijama. Prevencija se u smislu metodologije i strategije koja se primjenjuje razlikuje od terapijske skrbi. Najbitnija razlika jest to to djelatnici u prevenciji imaju vlastito shvaanje ciljnih skupina, potencijalnih skupina i naina njihova nastanka. Mjeovite ciljane skupine mogue je poredati jednu do druge na sljedei nain (prikaz 3):
POGLAVLJE

Prikaz 3.: Razlike izmeu preventivne i terapijske perspektive

Preventivna perspektiva kree slijeva nadesno (vidi prikaz 3.): iz dostupnih epidemiolokih spoznaja o imbenicima rizika i skupinama u rizicima radi se izraun o prirodi i veliini skupine nositelja problema i onih koji trae pomo. S druge strane, terapijska perspektiva kree zdesna nalijevo (vidi prikaz 3.), radei na osnovi spoznaja i pregleda problema kod skupine registriranih korisnika. Na osnovi te spoznaje donose se pretpostavke o nainu na koji e se, i do koje mjere, skupine ljudi s manjim problemima ili s problemima koji zasad nisu traili pozornost, razvijati i koje e se nove potekoe vjerojatno pojaviti. Toka u kojoj e se putovi susresti ovisi o opsegu opisa ope ciljane skupine navedene u misijskoj izjavi konkretne ustanove. U naelu njihov je susret neminovan, a tada se, ne samo djelatnicima u prevenciji nego i socijalnim radnicima, eksplicitno pridaje, ili je ve imaju, indikativna funkcija. To znai da e se koncentrirati i na sekundarne ciljane skupine. Razmiljanjem slijeva nadesno djelatnici u prevenciji su po prirodi skloniji probleme shvaati u odnosu prema drutvenim uvjetima koji su ih izazvali, pa onda preispitivati postoje li prilike za utjecaj na takvu situaciju, poput uklanjanja ili smanjivanja rizika ili jaanja imbenika zatite. To se radi s ciljem sprjeavanja da stvari postanu jo gore, a time i imajui u vidu sprjeavanje potreba za terapijskom intervencijom. No razmiljanje slijeva nadesno takoer znai da podrazumijevajui odreene okolnosti i procjenu ozbiljnosti problema djelatnici u prevenciji potiu ljude da trae i zahtijevaju pomo u ranom stadiju kako bi se izbjeglo pojavljivanje ozbiljnijih problema.

54

Ukratko, djelatnici u prevenciji dobro su obavijeteni o socijalnim promjenama u pozadini problema, dok su socijalni radnici dobro obavijeteni o karakteristikama njihove skupine klijenata. Tu lei osnova za suradnju. Iz dosadanje rasprave moe se izvesti zakljuak da cilj prevencije ukljuuje sljedee: a. nastojanje da se smanji mogunost za pojavu ozbiljnih socijalnih i osobnih problema, i to putem: - slabljenja utjecaja imbenika rizika (poput okolnosti, neprimjerenih drutvenih vjetina); - osnaivanja utjecaja imbenika zatite (poput drutvene podrke, primjerenih drutvenih vjetina); b. poticanje ljudi da trae i nau pomo to je bre mogue nakon to se problemi pojave i pojaaju. U naelu ovaj posljednji cilj sudara se s ogranienim kapacitetom ustanova za pruanje skrbi i strunjaka. S obzirom na injenicu da rana pomo ukazuje na veu korist od terapije i da je relativno jeftinija, preporuljivo je poticati rane intervencije. U ovom trenutku, iz najire perspektive gledano, sigurno ne postoji striktno pristajanje uz znanstveno prihvaene kriterije i uvjete za razvoj i provedbu preventivnih mjera. To je djelomino tako zbog okolnosti, budui da su projekti prevencije spoj primarnih i tercijarnih elemenata (a neki od njih bi se mogli nazvati i terapijskim), to utvrivanje uzrono-posljedinih veza u procjenama uinaka ini izuzetno tekim. Unato tome, postoji bogata literatura na brojnim jezicima o primarnoj i sekundarnoj prevenciji (rano otkrivanje, rana intervencija), specificirana prema cilju, intervenciji i uinku. U posljednjem poglavlju navedena su tri popisa slubenih kriterija koje bi trebalo primijeniti u razvoju programa prevencije. Po pitanju razvoja novih projekata, ozraje je poprilino povoljno. Jedna od prednosti je to to aktivni sastojci programa prevencije (vidi etvrto poglavlje) postaju jasniji, to je razlog da vlasti i osmiljavatelji politike preventivnoj zdravstvenoj skrbi pristupe ozbiljnije. Jedan aspekt takva ozbiljnog pristupa jest i to da zahtjevi postavljeni pred programe prevencije postaju sve energiniji. Vrlo znaajan dio toga jest njihovo inzistiranje na evaluaciji. U zakljuku treba istaknuti da jedno od glavnih pitanja koje se postavlja preventivnoj zdravstvenoj skrbi jest je li ona korisna, a slijede pitanja poput: gdje, za koga, kada, pod kojim okolnostima i s kakvim rezultatima. No, ondje gdje su uinci i ekonominost prevencije dokazani i gdje prevencija kao takva moe biti odvagnuta nasuprot terapijskoj skrbi, postoje dostatni razlozi da se oba elementa ponude kao kombinacija u sklopu jednoga obuhvatnog programa. Time se poveavaju anse da ciljana skupina (doslovce) ima koristi od programa. Vano je pitanje kakav oblik organizacije izabrati. Znaajnije je, meutim, pobrinuti se da preventivne aktivnosti

POGLAVLJE

55

POGLAVLJE

pri odabiru takve kombinacije zadre temeljne odlike rada utemeljenom na projektu i rada u programatskom nainu. To je vano promiljanje jer su socijalni radnici, kao to je ve ranije spomenuto, navikli raditi na ad hoc nain, sa snanim naglaskom na iskustva prethodnih sluajeva. Otuda slijedi da, koliko god to paradoksalno zvualo, zahtjev za integracijom (i uklanjanjem crta razgranienja) prevencije i terapijskog lijeenja glasi da ona mora, kako u teorijskom, tako i u praktinom smislu, jasno i trajno razluivati izmeu te dvije vrste djelovanja.

56

3. KAKO BI DJELATNICI U PREVENCIJI TREBALI POSTUPATI U SVOME POSLU?

POGLAVLJE

57

KAKO BI DJELATNICI U PREVENCIJI TREBALI POSTUPATI U SVOME POSLU?

Polazite u prevencijskom procesu jest sagledavanje postojee situacije. Matrica aktivnosti i praznina bit e od pomoi kada se budu popisivali postojei problemi i proli pokuaji rjeenja ili kada se bude pokuavalo sprijeiti ih u ponovnom pojavljivanju. Sljedei je korak evaluacija postojeih podataka iz prakse kako bi se odluilo kojim se problemima, skupinama u rizicima i organizacijskim uskim grlima treba dati prvenstvo. Te se liste prioriteta zatim pretvaraju u programe koje se moe evaluirati glede njihove uinkovitosti. Tomu slijedi ispitivanje organizacije i osmiljenih nacrta tekue prevencijske prakse. Zatim se razluuje izmeu raznih funkcija koje su obavljale prevencijske organizacije kako bi se osigurao uspjeh njihovih projekata. Nadalje, predstavljen je vei broj prijedloga za poboljanje kvalitete prevencijskoga programa. Razvoj sustava praenja je jedna od tih mjera za poboljanje kvalitete koja e se obraditi puno detaljnije. U tom odjeljku ukljuena su i pitanja koja mogu biti od pomoi kada se radi o praenju. Ukljuena je takoer i razlika izmeu rada koji se zasniva na projektu i programatskoga rada. Naglaena je vanost smjernica i protokola.

POGLAVLJE

58

3.1. ISTRAIVANJE PREVENCIJSKE PRAKSE

Uinak prevencije ovisan je o mjeri do koje su specificirane ciljane skupine, prevencijska intervencija, eljeni uinak i kauzalni model koji prve tri varijable meusobno povezuje. Vano je uiniti vie nego samo se usredotoiti na izravni problem koji se eli prevenirati, promijeniti, ublaiti ili zaustaviti prije nego to ue u opasnu zonu. Takoer je vano usredotoiti se na poboljanje i zatitu mentalnog zdravlja i na dobrobit i stabilnost ljudi o kojima je rije tijekom duljega vremenskog razdoblja. Za svaku prevencijsku intervenciju ili lijeenje vrijedi da e biti uinkovitija to je vie: (a) usmjerena na smanjenje utjecaja vie imbenika rizika i (b) u mogunosti osnaiti potencijalne imbenike zatite. Prevencijski modeli usmjereni na djelovanje na pojedinane imbenike rizika manje su uinkoviti. Ne postoji izravan odnos izmeu specifinoga imbenika rizika i specifinoga psiholokog poremeaja ili poremeaja ponaanja. Naprimjer, na uzimanje droga meu adolescentima utjecaj mogu imati razliiti imbenici rizika, dok ti isti imbenici mogu voditi i prema drugim emocionalnim i psihijatrijskim poremeajima ili problemima ponaanja. Jednako kao to postoje relativno univerzalni imbenici zatite, imbenici koji mogu imati pozitivan utjecaj na pojavnost ozbiljnih problema, takoer postoje i opi prediktori viestruko problematinoga ponaanja. Njihovo postojanje podupire argument da se intervencija mora usmjeriti na prediktore ponaanja prije nego na specifino ponaanje. Primarna prevencija moe biti prikladna kada je mogue identificirati jasne uzroke odreenih problema. Ali ako se empirijski dokaz za takve korelacije ne moe nai ili kada se teorijski moe pokazati da ne postoji jasna uzronost, tada se mora iznova razmotriti izbor prevencijske strategije. Prije nego to se intervencijsko djelovanje zapone provoditi, treba postojati dokaz korelacije izmeu rizinih uvjeta i devijantnog ponaanja. U prevenciji problem ini nedostatak adekvatnoga sustava za rano upozoravanje o novom razvoju dogaaja. Sustav praenja prua informaciju o trenutnim trendovima u drutvu. On djeluje tako da djelatnika u prevenciji, koji redovito razgovara s kljunim ljudima i predstavnicima raznih ustanova, povezuje s politikom prikupljanja informacija. Stupnjeviti pristup U petome se poglavlju nalaze naputci kako postaviti prevencijske programe. Prvim istraivanjima u stupnjevitom pristupu stvara se osnova za plan djelovanja.

POGLAVLJE

Primarna prevencija moe biti prikladna kada se mogu identificirati oiti uzroci odreenih problema.

59

Prvi korak - inventura Kad je rije o prevenciji, inventura znai stvaranje dobra pregleda najprikladnijih i najpristupnijih skupina u rizicima, imbenika rizika, problema i uskih grla. Kada se takva inventura obavlja na regionalnoj razini, moe se provesti procjena ciljanih skupina za prevenciju (vidi prikaz 4):

POGLAVLJE

Prikaz 4.: Ciljane skupine za prevenciju

Nacrt pokazuje da prevencija ne staje u toki na kojoj izviru problemi ili zahtjevi za pomo. Vani izvori informacija jesu: (a) organizacije koje se bave skrbi, (b) istraivaka literatura i (c) praenje. Drugi korak - procjena Drugi korak ukljuuje prosuivanje kojim se problemima, skupinama u rizicima i organizacijskim uskim grlima mora dati prednost u suradnji s regionalnim platformama. Trei korak - djelovanje Trei korak tie se pretvaranja prioritetnih lista u programe, koje se tada moe iskuati i vidjeti koliko su prikladni. Cilj bi trebao biti, gdje je to mogue, ukljuiti ostale (posredne) slube u provoenje prevencijskoga programa. Ovdje je zamisao da se osnai potpora, a posebice opseg projekta. Nacrt na sljedeoj stranici prikazuje proces rjeavanja problema. Trajanje procesa ne bi trebalo biti dulje od tri godine, a bolje bi bilo i krae.

60

POGLAVLJE

Prikaz 5.: Proces rjeavanja problema

Objanjenje: prepoznavanje problema moe se shvatiti kao uoavanje, imenovanje i raspravljanje problema s drugima - naprimjer, problema uzimanja droge meu mladim ljudima u jednom zabavnom centru. Problemska analiza ukljuuje razjanjavanje i analizu problema s ljudima na koje se to izravno odnosi, a na poloaju su moi (policija, vlasnici diskoteka, ljudi koji rade s mladima i ostale ukljuene strane). Nakon toga, prikupljeni pod-problemi, koje ova analiza omoguuje, mogu se poredati prema prioritetu - temeljem kriterija koje su dogovorili oni koji su izravno odgovorni: kojih e se problema najprije prihvatiti, a koje e staviti na dnevni red kasnije? Potom se moe pristupiti traenju rjeenja i odluivanju. Treba li li traiti da policija revnije patrolira, treba li plakate postaviti po diskoteci, treba li drati veernje sastanke za zabrinute roditelje? Ili: treba li diskoteke koje zatvaraju oi na konzumiranje ilegalnih supstanci u svojim prostorijama zatvoriti? Kada se o rjeenju postigne suglasnost, moe ga se provesti i konano evaluirati. Inventarna lista ne bi trebala samo teiti stvaranju slike problema i skupina u rizicima, nego i prevencijskih aktivnosti koje provode institucije ili tijela koja ve djeluju u tim podrujima. Sve informacije, u skraenom obliku, mogu se prikazati u jednom pregledu u kojem se moe razjasniti koje slube obavljaju prevencijsku ulogu, a gdje jo ima praznina.

61

Tablica 5.

POGLAVLJE

Tonom specifikacijom kategorije krajnje lijevo te daljnjim popunjavanjem matrice, mogue je dati tonu sliku koje se intervencije, prema kojim imbenicima rizika i skupinama u rizicima, provode i/ili bi se mogle razviti - i to kada, gdje i od koga.

3.2. KREIRANJE ORGANIZACIJE PREVENCIJSKIH AKTIVNOSTI U PRAKSI

U idealnom sluaju organizacije s prevencijskom misijom obavljaju sljedee etiri osnovne funkcije: 1. Antenska funkcija Djelatnici u prevenciji reagiraju na signale koje primaju. U praksi moraju zauzeti aktivan stav da bi ih mogli registrirati. Antenska se funkcija ostvaruje dvojako: ona prua priliku za spoznaju drutvenih problema, ali takoer omoguuje potporu rjeenjima koja sami korisnici predloe. Antenska funkcija sredinja je funkcija organizacije. Na temelju primljenih signala mogu se ostvariti preostale tri funkcije:

62

2. Eksperimentalna funkcija Treba razvijati inovativne projekte i provoditi ih u suradnji s drugima te ih, ako je mogue, treba proslijediti dalje. Ova se funkcija odnosi na traenje zajednikih rjeenja za socijalne i kulturalne probleme. 3. Enciklopedijska funkcija Informacije se razvijaju, pohranjuju i ire putem publikacija, savjetovanja i razgovora. to se prevencije tie, postoji potreba za ombudsmanskom funkcijom, slubom koja prua konkretne odgovore na svakodnevne probleme i individualne brige koje mue stanovnike i strunjake u odreenom podruju. Enciklopedija takoer daje informacije o drutvenim trendovima. 4. Razvoj mree Organizatori prevencije prikljuuju se postojeim mreama koje su osnovane na aktivnostima u zajednici ili ih sami razvijaju kako bi omoguili realizaciju prethodno spomenutih funkcija.
POGLAVLJE

Prikaz 6.: Funkcije prevencijske organizacije

Primjer: savjetodavni odbor za obrazovanje, koji se sastoji od uitelja i roditelja, moe djelovati kao antena. Taj odbor moe primati signale od zabrinutih roditelja i ostalih koji opaaju ponaanje uenika. Ako se pokae potreba da se vie usredotoi na ueniko konzumiranje odreenih supstanci, moglo bi je se podmiriti razvijanjem mree koja se sastoji od djelatnika izvan kole kao i predstavnika savjetodavnog odbora za obrazovanje. Mogu to biti djelatnici u prevenciji, lijenik ope medicine te ukoliko bi bilo sluajeva delinkventnoga ponaanja, i policajac. Pomou pilot-programa (eksperimentalni vrt) svim se uenicima iz cijele kole moe pristupi-

63

POGLAVLJE

ti specijalno izraenim informacijskim programima. Taj se pristup, naprimjer, moe smatrati alternativom metodi u kojoj se svim mladim ljudima o kojima se pria da su konzumenti govori o rizicima kojima su i sami izloeni. Nadalje, i uenicima i uiteljima moe se ponuditi prostor u kojem e im se omoguiti da postavljaju pitanja strunjacima. Takoer se mogu izloiti broure i knjiice u posebnome dijelu koji je kola za tu svrhu stavila na raspolaganje. Ako se eli postii prevencijski cilj i uinkovito pristupiti ciljanim skupinama, unaprjeenje kvalitete mora biti nit koja e se provlaiti kroz preventivni rad. Da bi se to postiglo, treba teiti sljedeemu: a. Osnaivanju suradnje i integracije u postojeim mreama. b. Razvijanju fleksibilnih sustava praenja koji ne uzimaju previe vremena. c. Poboljanju i promicanju boljih kvalifikacija meu zaposlenicima. d. Unapreenju irenja informacija. e. Poboljanju organizacije lokalnih, regionalnih i nacionalnih prevencijskih aktivnosti. f. Poveanju financijskih sredstava za prevencijski rad.

3.3. PRAENJE
Praenje, antenska funkcija u prevenciji, jest sustav prikupljanja informacija o razvoju dogaanja na podruju ovisnosti i uincima politike koji djeluje na sustavan i optimalno pouzdan nain. Na takvoj osnovi mogu se odabirati i temeljiti strateke pozicije. to djelatnici u prevenciji eksplicitnije ponu uobliavati operativne ciljeve, tim vanije postaje praenje; to znai da je ciljeve mogue izravno povezati sa stvarnim aktivnostima kod odabira tako konkretnih ciljeva. Pri razvijanju sustava praenja ili signalnog sustava mogu se postaviti sljedea pitanja i na njih dati odgovore.

64

Tablica 6.

PITANJA ZA PRAENJE
Pitanja: Podaci koji se trae za prevencijski rad: - O kojim supstancama ne znamo dovoljno? - Kakve su posljedice pruanja informacija za konzumiranje? - Informacije o socijalnoj i kulturalnoj pozadini konzumenata. - Informacije o psiholokim problemima konzumenata. - Informacije o medicinsko-psihijatrijskim problemima konzumenata. - Informacije o tijeku pojedinanog problema ovisnosti. - Informacije temeljem kojih je mogue predvidjeti narav i razmjer konzumacije. Kada se ova informacija trai? Tko je trai i zato? Komu je jo vana ta informacija? to se moe poduzeti s tom informacijom? to mogu drugi uiniti s tom informacijom? Moete li se vratiti na postojee izvore? Opseg vaega istraivanja: - Ima li dovoljno dostupnih strunih spoznaja? - Ima li dovoljno kapaciteta? - Hoe li se dostupnim financijskim sredstvima moi pokriti trokovi? - Jesu li drugi voljni raditi na istraivanju? Je li mogue ugovoriti da netko drugi provede istraivanje? Postoje li odmah raspoloivi mjerni instrumenti? Jesu li ti instrumenti uinkoviti ako se koriste za naa pitanja? Tko bi unutar ustanove trebao preuzeti inicijativu za provedbu ove akcije?

POGLAVLJE

65

3.4. RADITI TEMATSKI

Prevencijski projekt obino je aktivnost koja se provodi samo jednom. Raditi tematski od vanosti je kada se djelatnici u prevenciji susreu s uzemirujuim signalima iz drutva, nakon kojih slijedi poziv za akciju. Probleme mogu uoiti: (a) lokalne i regionalne vlasti, (b) policija, dravno odvjetnitvo, (c) drutvene institucije (kole, djelatnici socijalne skrbi, socijalni radnici, stanodavci). Ako projekt preraste u nacrt koji i drugi mogu na nekom drugom mjestu koristiti - zovemo ga prevencijskim programom. Kroz zajednike rasprave mogue je uiniti prve korake ka razvijanju mrea i stvaranju koalicija. ini se kako se u diskusijama uvijek pokazuje nedostatak informacija - ponekad neodgovorno velik - i prevelika koliina unaprijed zacrtanih ideja. U takvu je sluaju koordinirajua uloga prevencijskoga rada od velikog znaaja za: (a) razmjenu informacija meu partnerima u raspravama, (b) poboljanje informativnog sustava razvijanjem jednostavne antene za socijalne probleme zamreno utkane u drutvo, (c) meusobno raspravljanje tema poput: koji su to znakovi poremeenih odnosa, koji je tip devijantnoga ponaanja normalan a koji odstupa od njega? Znakovi bi mogli biti: psiholoki problemi, izazivanje guvi i nereda, izostajanje s posla, iz kole ili s fakulteta, kriminalno ponaanje i remeenje javnog reda i mira. Ponekad je potrebno stvarati nove slube za odreene skupine u rizicima i mijenjati ravnoteu odnosa kako bi se promaknula ili odrala socijalna integracija ciljane skupine. Mogui bi pristupi ukljuivali podruje rada (integraciju u proces rada; institucije: uredi socijalne skrbi, burza rada, obrazovne ustanove, poslodavci) i doma (poboljanje stambene situacije za lanove ciljane skupine i onih koji su s njima u vezi; ustanove: lokalna policija, stanodavci i djelatnici u socijalnoj skrbi). Takav plan po stupnjevima trebao bi pruati informacije o tome koji su intervencijski resursi na raspolaganju, kakvi bi se rezultati mogli od njih oekivati, te kako bi se aktivnosti mogle mjeriti i evaluirati.

POGLAVLJE

3.5. RADITI PROGRAMATSKI

Raditi programatski znai da je prevencijski program provediv i prenosiv. Kad se radi programatski, mogue je opetovano pristupati novim ciljanim skupinama s novim temama. Prevencijski se programi sastoje od: ispitivanja trita, definiranja problema, razvoja proizvoda, izvoenja, evaluacije i nastavljanja, zaokruivanja ili

66

prenoenja. Ako se vaa ustanova suoila sa specifinim problemom (naprimjer visokim postotkom zlouporabe alkohola meu mladim ljudima u odreenom podruju), prije nego otponete s radom vano je o problemu saznati vie kako bi se kasnije moglo oduiti koja e se ustanova pozabaviti problemom. Sljedea tablica moe pripomoi u konanom odabiru i pripremi novih programa.

POGLAVLJE

67

Tablica 7.

PITANJA KORISNA ZA PRIPREMU PROJEKATA ILI PROGRAMA

Pitanja: 1. Na osnovi kojih injenica postoje opravdani razlozi da se izvue (novi) problem i pokloni mu se posebna pozornost? 2. Uklapa li se taj problem u misiju i strateku politiku institucije? ako ne: ima li kakvih prilika za raspravu s drugim organizacijama kako bi ih se izvijestilo o naim saznanjima te, ako je potrebno, poduprlo u izradi prevencijskoga programa. ako da: uklapa li se problem u opis rada prevencijske organizacije? ako ne: otvorite raspravu s nekom drugom organizacijom; ako da: odgovorite na sljedea pitanja: a) kako se moe opisati (glede naravi i opsega) identificirani problem? b) je li to potencijalan problem ili ve djelatan? c) je li problem akutan, razvija li se progresivno ili kronino? d) koji se postojei ili potencijalni imbenici rizika i zatite mogu identificirati u odnosu na taj problem? e) koji su izravni uinci problema o kojem je rije za pojedince koji su ukljueni? f) koji su neizravni uinci dotinoga problema (po obitelj, prijatelje i druge)? g) na koji su nain u problem upletene druge institucije ili strune skupine i do koje ih se mjere moe pozvati da pomognu u prevencijskoj intervenciji? 3. Nakon toga treba odrediti sljedee: h) koje se intervencijske aktivnosti moe razvijati, a koje su usmjerene na izravno ukljuene pojedince? i) koje se prevencijske aktivnosti moe razvijati, a koje su usmjerene na neizravno ukljuene ljude? 4. Ovo su dodatna pitanja potrebna za obje vrste prevencijskih aktivnosti: j) do koje je mjere poeljno/nuno raditi s jednim od unutarnjih odjela? k) do koje je mjere poeljno/nuno raditi sa (ili se prikljuiti) nekom vanjskom slubom/profesionalnom skupinom?

POGLAVLJE

68

Prevencija je dugoroan posao i stoga nije uvijek mogue pokazati vidljive rezultate. Ako drutvo doista eli imati koristi od prevencije, onda ovoj vrsti rada treba pruiti svaku priliku za njegovanje odrivog i znanstveno poduprtog razvoja.

3.6. VANOST SMJERNICA I PROTOKOLA

POGLAVLJE

Imajui u vidu evaluaciju uinka, prevencijsko djelovanje mora imati jasne protokole i imati evaluacijske toke ugraene kao standard i obaveznu mjeru. Vano je zacrtati smjernice koje se zasnivaju kako na praktinom iskustvu, tako i na znanstvenom istraivanju. Moda nee biti mogue pretkazati izglede za uspjeh intervencije, ali je mogue donijeti sud o: - upotrebljivosti intervencije; - njezinoj dokazanoj korisnosti: povoljnoj ravnotei izmeu trokova i dobiti uz prihvatljivu cijenu; - pretpostavljenom uinku u postizanja prevencijskih ciljeva; - sposobnosti proizvoda i procesa da budu praeni, umnoeni i evaluirani. Prevencijske intervencije trebaju biti konkretne, to jest mora biti mogue razluivati ih glede ciljane skupine, cilja i mjernog instrumenta. Iskustvo je pokazalo da se najvidljiviji rezultati postiu irokim spektrom aktivnosti, koje variraju od opih informativnih programa i mjera politike pa sve do oblika lijeenja.

69

POGLAVLJE

70

4. KOJI SU PRISTUPI PRIMARNOJ PREVENCIJI?

POGLAVLJE

71

KOJI SU PRISTUPI PRIMARNOJ PREVENCIJI?

U posljednjih nekoliko desetljea razvijeno je i provedeno mnogo razliitih projekata prevencije. Ti projekti mogu se klasificirati u nekoliko glavnih kategorija, temeljenih na razlikama u pristupu, osnovnim teorijama tumaenja i primjeni. Razni istraivai doli su do slinih tipova klasifikacijskih sustava. U ovom poglavlju izabrana su za daljnje razmatranje tri klasifikacijska sustava pristupa prevenciji koji potjeu od niza autora: klasifikacijski sustav koji koristi OSAP (Office for Substance Abuse Prevention Ured za prevenciju zlouporabe supstanci, SAD), Kumpferov klasifikacijski sustav i klasifikacijski sustav koji su ustanovili Gerstein i Greenstudy. Vidljivo je odreeno preklapanje ovih klasifikacija, no one se mogu iskoristiti u izboru pristupa primjereno specifinoj situaciji. Dodatno je ukljuen saetak najvanijih otkria ovog istraivanja koji je iznio psiholog D. Goleman o potrebnim vjetinama za upravljanje emocijama i osjeajima (emocionalna inteligencija), gdje je to relevantno za prevenciju zlouporabe alkohola i droge. Znaenje ovog tumaenja podrazumijeva da je onaj tko ima kontrolu nad svojim nagonima ini se u boljem poloaju da se odupre iskuenjima bitno povezanim sa supstancama koje utjeu na psihu. Na temeljima ovog istraivanja on je sastavio popis aktivnih sastavnica prevencijskih programa. Taj je popis ukljuen u ovo poglavlje onoliko koliko to ima veze s radom na prevenciji. Poglavlje zavrava detaljnim opisom modela prevencije puenja.

POGLAVLJE

72

4.1. PRISTUPI PREVENCIJI

Razvijene su i upotrebljene razliite strategije prevencije koritenja ili zlouporabe alkohola, duhana ili droge meu mladima i odraslima. Istraivanje pokazuje da ne postoji jedinstven pristup koji je najbolji za svaku ciljanu skupinu. iroko utemeljen, sloen pristup pokazao se je najuinkovitijim. Razni autori i institucije klasificirali su razliite pristupe. Ovdje spominjemo nekoliko klasifikacija da bismo pruili opu predodbu o tome kako meu njima postoje odreena preklapanja. OSAP-ova KLASIFIKACIJA Autori prirunika koji je izdao Office for Substance Abuse Prevention (OSAP; Ured za prevenciju zlouporabe supstanci) u Sjedinjenim Dravama klasificiraju strategije prevencije (usmjerene veinom na mlade) na sljedei nain: Strategije usmjerene na pojedince Najea strategija u novije vrijeme je izgraivanje znanja, stava i ponaanja u mladih u svezi s alkoholom i drogom. Ovo je usredotoeno na utjecaj na pojedince, a ne toliko na drutvenu, politiku ili ekonomsku okolinu. Pristupi koji pripadaju ovoj kategoriji su8: - Taktika zastraivanja. Cilj je odvratiti ciljanu skupinu od odreenog ponaanja pribjegavanjem osjeajima tjeskobe. - Prenoenje poruke o razumnoj uporabi. Ovaj pristup nije u skladu s opim miljenjem da su droge neprihvatljive u bilo kojem obliku. - Afektivni i interpersonalni pristup. Ovi programi bave se unapreivanjem slike o sebi, odlunosti, komunikacijskih vjetina i pojanjavanjem vrijednosti. - Ponuda alternativnih aktivnosti. Ovi programi su usmjereni na njegovanje osobnog rasta i na stvaranje izazova kako bi se suzbio jedan od uzroka koritenja droge - dosada.
POGLAVLJE

8 Office for Substance Abuse, Prevention Plus II - Tools for creating and sustaining drug-free communities,

Rockville (National Clearinghouse for Alcohol and Drug Information) 1989, str. 17.-91.

73

U konanici, ovi pristupi imaju mali ili gotovo nikakav uinak, barem u svojem sadanjem obliku. Drugi, znanstvenije utemeljeni pristupi usmjereni na pojedince popisani su u nastavku. - Informativni pristup. On pretpostavlja da ljudi koriste drogu jer nisu dovoljno informirani o tetnim uincima. Ako ponuena informacija potjee od izvora koji ciljana skupina smatra pouzdanim, izostavljajui komponentu zastraivanja, davanje informacija moe biti vaan dio ireg pristupa. - Pristup to bi se i meni moglo dogoditi. Polazi se od pretpostavke da ak ako su mladi svjesni opasnosti droga, oni pretpostavljaju da se to nee dogoditi njima. Stoga su ovi programi oblikovani tako da poue mlade kako bi im se to doista moglo dogoditi. Ovi programi imaju komponentu zastraivanja i mogu biti uinkoviti ako se poruke temelje na znanstvenim injenicama. - Uenje suoavanja s emocijama. Ovaj pristup temelji se na teoriji da ljudi koriste droge kao reakciju na emocionalne probleme. Pristup se bavi poveanjem otpornosti na stres i otkrivanjem ugroenih skupina kako bi se ostvarila mogunost pruanja pravovremene pomoi. - Unapreivanje socijalnih vjetina. Ovi programi su usredotoeni na promicanje odlunosti, unapreivanje socijalnih vjetina, jaanje samopouzdanja i ohrabrivanje sudionika da se odupru drutvenom pritisku. - Otkrivanje drutveno neprihvatljivog ponaanja u ranoj fazi. Princip je ovdje da agresija, buntovnitvo, nestrpljivost i povuenost mogu biti rani pokazatelji kasnijih problema u ponaanju. Programi su oblikovani tako da zahvate djecu u ranoj fazi njihova razvoja i upute ih smjerom koji je drutveno prihvatljiviji. Strategije usmjerene na vrnjake9 Skupina vrnjaka obino ima najvaniji utjecaj, osobito kad su u pitanju adolescenti. kole mogu izvui prednost iz ovog, pridobivajui vrnjake da obrazloe zato oni ne koriste alkohol i droge. Da bi pristup bio uinkovit, ciljana skupina mora potovati mlade koji prenose poruku. Programi esto kombiniraju ovu tehniku s podukama u stjecanju socijalnih vjetina, koje ukljuuju vjebe igranja uloga uei nepoputanje drutvenom pritisku. Ovakvi programi uinkoviti su u odgaanju koritenja10.

POGLAVLJE

9 Office for Substance Abuse, Prevention Plus II - Tools for creating and sustaining drug-free communities, 10 Postoje brojne dobre knjige koje se bave temom vrnjake edukacije. Primjerice: Peereducation, young

Rockville (National Clearinghouse for Alcohol and Drug Information) 1989. people and alcohol manual, Coventry, Alcohol Advisory Service, 1995..

74

 Edukacijski pristupi usmjereni na roditelje11 esto se smatra da kole i vlasti nose jedinu odgovornost u sprjeavanju opijanja, puenja i uzimanja droga. Roditelji, meutim, mogu takoer poduzeti preventivne mjere. Evo nekoliko savjeta za pomo roditeljima: Tablica 8.

EDUKACIJSKI SAVJETI ZA RODITELJE

Edukacijski savjeti za roditelje su: - oni moraju imati znanje o vrstama droga i njihovom djelovanju; - oni moraju znati gdje se droge mogu nabaviti i u kakvim prilikama se koriste; - oni moraju sami postaviti dobar primjer; - oni moraju biti sposobni paljivo sluati svoju djecu i moraju postaviti jasna pravila o puenju i konzumiranju alkohola kod kue. Ako se djeci prenese vrst, jasno odreen sustav vrijednosti, to im prua neto ime se mogu rukovoditi pri donoenju odluka; - s obzirom da su za djecu masovni mediji (reklame, filmovi i dr.) glavni izvori informacija o koritenju alkohola, cigareta i droga, roditelje se mora ohrabriti na vrednovanje medijskih poruka sa svojom djecom; - roditelje se moe poduiti kako da u ranoj fazi otkriju koritenje alkohola i droge, te to da potom uine; - korisnici droga i ovisnici uglavnom imaju negativnu sliku o sebi. Ljudi s pozitivnom slikom o sebi lake se odupiru drutvenom pritisku. Roditelji mogu pomoi djeci da razvijaju pozitivnu sliku o sebi ohrabrujui ih na postignua i neusporeujui ih s drugima; - roditelje se moe savjetovati da potiu svoju djecu na sudjelovanje u zdravim i/ili kreativnim aktivnostima radi osobnog razvoja i suzbijanja dosade.
POGLAVLJE

11 Office for Substance Abuse, Prevention Plus II - Tools for creating and sustaining drug-free communities,

Rockville (National Clearinghouse for Alcohol and Drug Information) 1989.

75

 Strategije usmjerene na kolu12 Obiljeja ovih programa su: 1. iroka osnova podrke Ovo se moe postii, naprimjer, organiziranjem ire utemeljenog savjetodavnog vijea u kojem kole i vanjske organizacije zajedno rade na oblikovanju jasne poruke o koritenju alkohola i droge. 2. Ukljuenost roditelja Mogue je distribuirati informativne letke u nastojanju da se ukljui roditelje. To bi, naravno, bio apsolutni minimum. Bilo bi daleko bolje organizirati sastanke s roditeljima i pokuati ih aktivno ukljuiti u proces, kako u koli tako i kod kue. 3. Edukativni materijal o alkoholu, duhanu i drugim drogama Da bi bili pogodni, materijali za poduku bi trebali zadovoljiti sljedee kriterije: - Trebali bi prenositi jasnu poruku (nemojte uzimati drogu); - Trebali bi jasno izraavati da su droge nezakonite i tetne; - Trebali bi jasno izraavati da mladi moraju prihvatiti odgovornost za izbore koje ine; - Ne bi smjeli sadravati ilustracije koje prikazuju kako koristiti droge; - Trebali bi jezikom i dizajnom biti usko povezani sa svijetom i kulturom ciljane skupine. 4. Pravila i propisi o koritenju alkohola i droge To su vrlo snana sredstva odvraanja. Mogue je sastaviti jasna, odreena, dobro definirana pravila o koritenju i njihovoj provedbi, temeljena na prouavanju naravi i opsega upotrebe. Sustav voenja uenika Ovo je preventivni program usmjeren na kole u kojem se djeci dodjeljuje mentor da im pripomogne u njihovu napredovanju u koli i u drugim problemima. Pristup uiteljima Uitelji trebaju biti dobro informirani o koritenju alkohola i droge. Vano je da budu sposobni u ranoj fazi prepoznati simptome problema u ponaanju openito te
12 Ibid, str. 50.-61.

POGLAVLJE

76

posebno simptome koritenja droge. Uitelje je mogue pouiti ovakvim vjetinama kao i primjerenoj provedbi programa prevencije. Takoer je vano da budu potaknuti preispitati vlastita uvjerenja i vladanje u odnosu na puenje, koritenje droge i alkohola. Pristupi masovnim medijima13 Presudan imbenik pri koritenju sredstava masovnih medija je raspoloiva koliina novca. Ako ga ima dovoljno, trebamo ispitati koji medij najvie odgovara pristupu odreenoj ciljanoj skupini i koja je poruka za kampanju primjerena. Kampanje putem masovnih medija su najuinkovitije kada se provode zajedno s lokalnim planovima prevencije usmjerenima na pojedince. Ovi lokalni planovi mogu osigurati prilagoenost medijske poruke specifinoj situaciji ciljane skupine. Programi masovnih medija u obliku videa ili plakata mogu se takoer koristiti u kolama. Uitelj moe s razredom raspravljati o njima. Masovni mediji kao takvi, meutim, imaju malen utjecaj na ponaanje. Masovni mediji se usredotouju na odreenu temu koja je na dnevnom redu u drutvu pa e tako ljudi moda raspravljati o problemu koritenja droge nakon to su mediji usmjerili njihovu pozornost na taj problem. Uloga masovnih medija je odatle u stavljanju problema na dnevni red. S druge strane, kampanje masovnih medija mogu biti uinkovite kao prvi korak k osvjetavanju, to je prvi korak u promjeni ponaanja. Zato je vrijedno uzeti u obzir upotrebu sredstava masovnih medija. Spreavanje upotrebe zakonskim sredstvima i ostalim sredstvima nadzora14 Vana mjera prevencije je oporezivanje alkohola i cigareta te smanjivanje dostupnosti ovih droga. Druga mjera koju vlasti mogu poduzeti jest izdavanje strogih pravila o reklamiranju pia i duhana i o sponzoriranju porta od strane industrije pia. KLUMPFEROVA KLASIFIKACIJA Prevencija zlouporabe alkohola i droge je sloen i teak posao. Dug je niz uzroka upotrebe i zloupotrebe droga. Prema raspoloivim podacima istraivanja o razlozima koji stoje iza koritenja droge te uzimajui u obzir i uinkovitost, ima smisla usmjeriti programe prevencije uglavnom na populacije u visokim rizicima.

POGLAVLJE

12 Ibid, str. 67.-74. 12 Ibid, str. 74.-78

77

Ovi programi moraju biti fleksibilni i posebno oblikovani. Nie u tekstu izloeni su u glavnim crtama neki mogui pristupi15. Preventivni programi u kolama Dobro je poznato da programi ove vrste zahtijevaju nisku razinu straha i pruatelja informacija s dobrim komunikacijskim vjetinama. Postoje razliite vrste planova: oni temeljeni na znanju; temeljeni na afektivnoj i interpersonalnoj komunikaciji; temeljeni na nekim pokretaima koji predstavljaju alternativu koritenju alkohola i droge; te temeljeni na aspektima ponaanja kao to je suoavanje s drutvenim pritiskom. Rezultati istraivanja na ovim razliitim podrujima uglavnom ne odreuju jasno: znanje je esto poveano, ali to ne rezultira uvijek promjenom ponaanja nabolje. to se tie programa koji su zaokupljeni afektivnom i interpersonalnom komunikacijom, njihova je svrha pohvalna, ali je ona daleko od neposrednog cilja smanjenja upotrebe ili apstinencije. Preventivni planovi usmjereni ili zasnovani na lokalnoj zajednici Ovo pokriva cijeli niz aktivnosti. Planovi koji koriste javne medije esto posreduju znanje. Vea je vjerojatnost da ovakav plan bude uinkovit ako se udrui s drugim preventivnim djelovanjem, kao to je razvijanje i podupiranje drutvenih normi, to takoer djeluje na druge imbenike koji imaju utjecaj na ponaanje. Preventivni planovi usmjereni na obitelj Za djecu roditelja koji su korisnici sredstava ovisnosti uspjenim su se dokazali programi usredotoeni na obitelj. Oni pruaju obuku roditeljima i poduavanje i djece i roditelja socijalnim vjetinama. KLASIFIKACIJA PREMA GERSTEINU I GREENU U svojoj studiji o uinkovitosti programa prevencije droge Gerstein i Green klasificiraju razliite pristupe na sljedei nain16:

POGLAVLJE

15 Karol L. Kumpfer, Prevention of alcohol and drug abuse: A critical review of risk factors and prevention

strategies, U: Prevention of mental disorders, alcohol and other drug use in children and adolescents, OSAP Prevention Monograph-2, Rockville (U.S. Department of Health and Human Services) 1989, str. 309.-371. 16 D.R. Gerstein i L.W. Green, Preventing drug abuse, what do we know?, Washington, D.C., 1993.

78

 Pristup imbenika rizika On naglaava imbenike rizika s epidemiolokog gledita. Ovaj je pristup najobuhvatniji u pogledu brojnih epidemiolokih imbenika uzetih u obzir, ali teorijska osnova je slaba. imbenik rizika je bilo koja mjeriva karakteristika nekog pojedinca koja se pokazuje kao znaajno povezana s promatranim ponaanjem. imbenici rizika su obino kumulativni: to je vie imbenika rizika, vea je vjerojatnost da osoba pripada skupini u rizicima. Neki imbenici rizika imaju tovie meusobni sinergijski uinak: ne samo da su kumulativni nego imaju uinak pojaavanja drugih imbenika. Jo uvijek ostaje neodgovoreno jesu li imbenici rizika generiki (odnose li se na nekoliko droga) ili specifini (odnose li se na neku odreenu drogu). Razvojni pristup U ovom pristupu je naglaena narav i dinamika interakcije u obitelji tijekom djetinjstva te posebno interakcija u osnovnoj koli. Upravo ta interakcija odreuje nagrauje li se ili ne nagrauje nepoeljno ponaanje te razvija li dijete ili ne razvija pozitivnu motivaciju, sposobnost uenja i drutveno prihvaeno ponaanje. Pristup drutvenog utjecaja Teorijski temelj je teorija socijalnog uenja. Kljune toke su: - pruanje informacija o uincima droga; - pruanje informacija o djelovanju drutvenog utjecaja; - ispravljanje pretjeranih percepcija; - poduavanje i nagraivanje sposobnosti odupiranja drutvenim pritiscima. Pristup specifian za odreenu zajednicu Ovo je sinteza prethodnih modela. To je iri pristup temeljen na razlikama izmeu zajednica, tj. regionalnim razlikama izmeu ciljanih skupina u pogledu naravi i proirenosti problema s drogom. Na ovim temeljima donose se odluke o najboljim rjeenjima.

POGLAVLJE

79

 Programi usmjereni na kole Aktualni programi ukljuuju neke od sljedeih imbenika: - strune informacije o drogama i njihovim uincima; - vjebanje tehnika donoenja odluka u vezi s drogama; - razjanjavanje vrijednosti; - vjebanje upravljanja stresom; - rad na samopotovanju; - vjebanje postavljanja i postizanja ciljeva; - vjebanje socijalnih vjetina za odupiranje drutvenom pritisku; - obvezivanje na nekoritenje droga; - uvoenje pravila koja vae za skupine i pojedince; - uenje o pruanju pomoi kolegama u razredu; - pronalaenje i ohrabrivanje alternativnih aktivnosti. Kampanje putem masovnih medija Kampanje putem masovnih medija za prevenciju droge nisu imale nikakva utjecaja na ponaanje. Masovni mediji mogu, meutim, igrati znaajnu ulogu u: - informiranju i prenoenju znanja; - poticanju meusobne komunikacije; - pripremanju pojedinaca za sudjelovanje u aktivnostima unutar kampanja. Interpersonalna komunikacija je vaan imbenik u mijenjanju i odravanju ponaanja. Zamijeena pouzdanost medija kao izvora ima utjecaj na uinkovitost poruke kampanje koje su odvojene od drutvene zbilje nemaju uinka. Takoer je vano prepoznati razliite sektore u ciljanoj skupini tako da poruka moe biti prilagoena svakom od njih. Uglavnom stoji da su kampanje u masovnim medijima manje uinkovite od onih u medijima koji koriste interpersonalne kanale i koji su pogodniji da dosegnu pojedine sektore odreene ciljane skupine. Koritenje droge je esto povezano s ostalim aktivnostima s viskim rizicima. Radi sprjeavanja koritenja tekih droga trebamo usvojiti ire utemeljen pristup. Treba razumjeti da neto to je uinkovito kod skupina koje nisu u rizicima moe imati suprotan uinak na skupine u rizicima. Jedan od problema s programima koji su usredotoeni na sredinje aspekte ponaanja mladih te na kognitivni i emocionalni razvoj jest da ti specifini uinci na koritenje droge esto ostaju nepoznati.

POGLAVLJE

80

ZAKLJUAK: IZBOR ILI RAZVOJ PROGRAMA Kao to je ranije spomenuto, gornji prikazi se preklapaju. Meutim, oni jasno pokazuju da se s mnogo vrsta programa eksperimentiralo, a neki su i evaluirani, premda procjena openito nije povoljna. U prilikama gdje djelatnik u prevenciji ima nedovoljno sredstava da sam razvije program, ima smisla pogledati rezultate drugdje. Raspoloivi tiskani i audiovizualni materijali poeljni su zbog svoje dostupnosti i upotrebljivosti. Takoer, sredstva informiranja uskoro postaju zastarjela i vrijedna su jedino ako se mogu prilagoditi jeziku i kulturi ciljane skupine. U praksi, oni koji se bave prevencijom duni su pribjegavati razliitim izvorima za korisne materijale i dodavajui ih onima koje su sami osmislili. Ne treba posebno napominjati da je teko davati bilo kakve openite izjave o djelotvornosti i uinkovitosti nestandardiziranih programa ove vrste.

POGLAVLJE

4.2. PROGRAMI EMOCIONALNOG RAZVOJA

Djelovanje na emocije i osjeaje igra vanu ulogu u preventivnim programima oblikovanima tako da izazovu trajnu promjenu u ponaanju. U publikaciji Emocionalna inteligencija, psiholog i znanstveni novinar Daniel Goleman upotrijebio je termin emocionalna inteligencija, kojim je opisao sposobnost ljudi da se uinkovito nose s emocijama i osjeajima. Nie u tekstu su saeta neka od otkria njegova istraivanja koja se odnose na prevenciju zlouporabe alkohola i droga17. Vana toka u toj raspravi je ideja da se emocionalna inteligencija takorei nadmee s ljudskom potrebom za psihoaktivnim supstancama. U mnogim sluajevima te droge nadoknauju nesposobnost produktivnijeg suoavanja s osjeajima potitenosti ili oajanja. Istraivanje neuropsihologa o djelovanju i znaaju osjeaja pokazuje da je emocionalnost kljuna za funkcioniranje ljudi. Ona nije luksuz, puki dodatak, nego neto esencijalno povezano s procesom razmiljanja i sposobnosti da kao ljudska bia donosimo razumne odluke. Ozbiljno emocionalno oteenje, koje rezultira nesposobnou u ljudi da osjeaju vanost novih informacija i bivih iskustava, moe poput prevladavajue misaone klime -prouzroiti neodgovorno ponaanje i u drutvenom smislu iskakanje iz tranica. Emocionalna inteligencija se odnosi na poznavanje sebe, sposobnost osobe da se motivira i kontrolira svoje nagone, odgodi njihovo zadovoljavanje ili ih obuzda, te utjee na vlastito raspoloenje. Ovo potonje odnosi se na ovjekovu sposobnost da ga ne
17 Daniel Goleman, Emotionele intelligentie, Amsterdam/Antwerpen 1996. (Tiskano u engleskom u origina-

lu: Emotional intelligence, 1996).

81

preplave loi (ili dobri) osjeaji. Ostale znaajke emocionalne inteligencije su suosjeajnost i nada. Biti sposoban utjecati na osjeaje drugih i lako komunicirati u drutvenim odnosima, izmeu ostalog, takoer su pokazatelji emocionalne inteligencije. Socijalne vjetine koje osoba posjeduje manifestacija su emocionalne inteligencije. Jedna od tih vjetina je sposobnost izraavanja osjeaja. Ljudi koji posjeduju emocionalne i socijalne vjetine obino ive produktivnijim ivotom. Bit je da ti ljudi imaju kontrolu nad svojim emocionalnim ivotima i da se stoga mogu bolje usredotoiti na zadatak koji su si postavili. Vanost samokontrole (kod koritenja psihoaktivnih supstanca) spomenuta ranije u ovom priruniku u skladu je s pojmom emocionalne inteligencije.
POGLAVLJE

Osjeaji su u pravilu spontani i autonomni. Ljudi ih mogu postati svjesni, ali ih ne mogu jednostavno gurnuti ustranu. S druge strane, ljudi mogu utjecati na trajanje odreena emocionalnog stanja, te na njegovu kroninost i ekstremnost. Ljudi mogu takoer odluiti za sebe hoe li njihovo ponaanje biti pod utjecajem njihovih osjeaja, u kojoj mjeri i u kojem smjeru. Osjeaji upuuju na granice unutar kojih se ljudi mogu razvijati i staviti svoj potencijal u slubu zajednice koje su lanovi. Oni ukazuju na motivacijsku silu i smjer individualnog razvoja. Zadovoljstvo i strah, ljutnja i malodunost istodobno ograniavaju i proiruju ljudsko postojanje. No ova mogunost postaje stvarnost samo ako ljudi mogu kontrolirati svoje nagone. Ponekad to znai njihovo suzbijanje, drugi put njihovu upotrebu kao prvi korak prema promjeni, odgaanju ili prilagoavanju svojih planova. Djelotvorna kontrola nagona, naravno, takoer se izraava spontanim i neposrednim djelovanjem kada se to zahtijeva. Smanjena kontrola nagona (i pomanjkanje empatije) u korijenu je ponaanja koje prekorauje postavljene granice i kriminalnog ponaanja. ini se razumnim pretpostaviti da smanjena kontrola nagona u mlaim godinama takoer dobro pretkazuje kasnije ovisno ponaanje. Sve vie se uvia koliko je vano da djecu odgoje roditelji koji posjeduju emocionalne i socijalne vjetine. Takoer se naglaava potencijal kola da educiraju djecu kako se nositi s osjeajima i kako stei socijalne vjetine. Ovo nije razmetanje. Obraanje panje na ove aspekte smanjuje rizik drutvene izolacije ili druge drutvene probleme, pogreno emocionalno postupanje i probleme s uenjem. Ono je takoer zatita od prekoraivanja granica i agresije. Golemi pritisak na ljude u dananjem drutvu podrazumijeva da su socijalne i emocionalne vjetine preduvjet preivljavanja i izbora vlastita puta kada mjerila postanu zamagljena ili zbrkana. Koliko god je razumljivo da se ljudi u sluajevima emocionalnog oaja okreu psihoaktivnim supstancama kao to su alkohol, duhan, droge ili legalni lijekovi za tretiranje psihikih poremeaja, rizik ovisnosti je znatan, i rezultat je kontraproduktivan kad je u pitanju poboljanje njihovih ivotnih uvjeta. Rizik ovisnosti tijesno je povezan sa

82

stupnjem emocionalnih i socijalnih vjetina koje je osoba razvila. Zato je ovaj aspekt jako naglaen u preventivnim programima. To ini programe uinkovitijima. Kad je u pitanju prevencija ovisnosti, znaajna je, naravno, granica do koje se mladi mogu oduprijeti porivu za isprobavanje visokorizinih droga i sposobnost pronalaenja alternative tom porivu. Ova vjetina je posebno vana u razdobljima emocionalnog stresa, kao to je to prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob. Preventivni programi usredotoeni na emocionalni razvoj su uinkoviti ako su upueni na djecu u najranijoj moguoj fazi najbolje ak prije osnovne kole te su rasporeeni tijekom duljeg niza godina. Sljedei zahtjev jest nunost maksimalne povezanosti s najbliom zajednicom, susjedstvom i obitelji. Daniel Goleman na sljedei nain saima rezultate programa namijenjene unapreivanju emocionalne i socijalne kompetencije u djece18:

POGLAVLJE

18 Daniel Goleman, str. 379.-381.

83

Tablica 9.

REZULTATI PREVENCIJSKIH PROGRAMA

Mogui rezultati koji se postiu prevencijskim programima usmjerenima na socijalni i emocionalni razvoj: Emocionalno samopouzdanje: Vea sposobnost prepoznavanja i imenovanja osjeaja. Vea sposobnost razumijevanja uzroka osjeaja. Prepoznavanje razlika izmeu osjeaja i djelovanja.
POGLAVLJE

Upravljanje emocijama: Vea tolerancija kod frustriranosti i bolje upravljanje ljutnjom. Manje verbalnog poniavanja, svaa i ometanja u razredu. Vea sposobnost primjerenog izraavanja ljutnje, bez svaanja. Manje ukora i iskljuivanja iz kole. Manje agresivnog i autodestruktivnog ponaanja. Pozitivniji osjeaji prema sebi te svojoj koli i obitelji. Vea sposobnost suoavanja sa stresom. Manje usamljenosti i drutvene tjeskobe. Produktivna primjena emocija: Vei osjeaj odgovornosti. Vea sposobnost usredotoivanja na ono to treba uiniti i usmjeravanja pozornosti. Manje naglosti; vie samokontrole. Bolje ocjene iz kolskih ispita. Empatija: interpretacija osjeaja: Vea sposobnost uoavanja gledita drugih ljudi. Vea suosjeajnost i osjetljivost za osjeaje drugih ljudi. Vea sposobnost sluanja drugih. Snalaenje u odnosima: Vea sposobnost analiziranja i razumijevanja odnosa. Vea sposobnost rjeavanja sukoba i razlika u miljenju. Vea sposobnost rjeavanja problema u vezi. Vea asertivnost i poboljane vjetine u komunikaciji. Vea pristupanost i vea ekstrovertiranost; prijateljevanje i povezanost s vrnjacima. Vea popularnost meu vrnjacima. Vea brinost i obazrivost. Vea drutvenost i skladniji odnosi u drutvenim skupinama. Vea spremnost na dijeljenje, suradnju i pruanje pomoi. Vea demokratinost u odnoenju s drugima.

84

Oigledno postoji velika razlika izmeu jednostavna pruanja informacija o alkoholu i drogama u nadi da e se mladi sustegnuti od upotrebe ili da e kontrolirati upotrebu i - s druge strane - edukacijskih programa uoblienih da potiu emocionalnu inteligenciju, oblikovanje karaktera i samodisciplinu. Iako zadatak pruatelja informacija nije osigurati osnovnu edukaciju uzimajui u obzir da e u suprotnom njihovo djelovanje imati samo mali utjecaj oni mogu pomoi da se zapone s takvim programima izgraivanja karaktera te da se oni nastave.

4.3. AKTIVNE SASTAVNICE

Pri razvijanju preventivnih programa vano je formulirati jasne, dosljedne ciljeve oko kojih postoji suglasnost, koji su znanstveno utemeljeni i koji e uivati trajnu podrku. Ope je prihvaeno da se promjena ponaanja do koje elimo dovesti temelji kako na znanju tako i na usvajanju vrijednosti. Potonje se, meutim, ne moe promijeniti izvana jer su vrijednosti u vrstoj vezi s emocionalnou i osjeajima. Kakve funkcije bi korisnici htjeli da droge imaju, a i oekivanja glede prednosti i nedostataka takoer su povezana sa snanim osjeajima, pa bi preventivni programi trebali uvaiti te injenice. Nemogue je odvojiti prenoenje znanja i emocionalnu re-edukaciju. Stoga je vrlo vano za buduu prevenciju uzeti u obzir sljedei popis aktivnih sastavnica preventivnih programa konzorcija W. T. Granta kako ih je zabiljeio Goleman u svojoj studiji19.

POGLAVLJE

19 Daniel Goleman, str. 400.-401.

85

Tablica 10.

REZULTATI PREVENCIJSKIH PROGRAMA

Sastavnice uinkovitoga prevencijskog programa: Emocionalne vjetine: - Sposobnost prepoznavanja i iskazivanja vlastitih osjeaja. - Sposobnost izraavanja osjeaja. - Sposobnost ocjenjivanja jaine osjeaja. - Sposobnost upravljanja osjeajima. - Sposobnost odgaanja nagrade. - Sposobnost upravljanja nagonima. - Sposobnost umanjivanja stresa. - Poznavanje razlike izmeu osjeaja i djelovanja. Kognitivne vjetine: - Razgovor sa samim sobom: voenje unutarnjeg dijaloga kao nain suoavanja s problemom ili izazovom ili pruanje potpore vlastitom postupcima. - Primjeivanje i tumaenje socijalnih poruka tj. prepoznavanje drutvenih utjecaja na ponaanje i sagledavanje sebe iz motrita zajednice kao cjeline. - Poduzimanje koraka u rjeavanju problema i stvaranju odluka tj. u upravljanju nagonima, postavljanju ciljeva, prepoznavanju alternativa, predvianju posljedica. - Pokazivanje razumijevanja za gledita drugih. - Posjedovanje razumijevanja za norme ponaanja (to jest, a to nije prihvatljivo ponaanje). - Posjedovanje pozitivnog pogleda na ivot. - Pokazivanje samopouzdanja tj. posjedovanje realistinih oekivanja od sebe. Umijea ponaanja: - Biti sposoban neverbalno komunicirati: koristei kontakt oima, izraze lica, govornu intonaciju, geste itd. - Biti sposoban verbalno komunicirati: postavljati jasna pitanja, uinkovito reagirati na kritiku, oduprijeti se negativnim utjecajima, sluati druge, pomagati drugima, sudjelovati u pozitivnim skupinama ravnopravnih lanova. Ove aktivne sastavnice takoer su i dijelovi programa za prevenciju alkohola i droga, tj. onih programa koji su usmjereni na zajednice kao to su kole.
86

POGLAVLJE

4.4. PREVENCIJA PUENJA PRIMJER

Epidemioloka istraivanja bez obzira na devijantne tendencije upuuju na to da se u razvoju koritenja psihoaktivnih supstanca moe prepoznati odreeni obrazac. Poinje se s prvim iskustvima mladih s puenjem i pijenjem alkohola; neki od njih zavre s uzimanjem kokaina, heroina ili drugih jaih i ilegalnih tvari. Na temelju ovakva uvrijeena procesa, mogu se dati preporuke za provoenje preventivnih intervencija usmjerenih na odgaanje prvih iskustava s puenjem i opijanjem dokle god je to mogue, te za provoenje aktivnosti usmjerenih na mlade koji ve koriste manje tetne droge. Meutim, uvijek se iznova ponavlja iskustvo da mladi dobra socijalnog porijekla koji ponu piti alkohol i puiti u ranoj dobi ne moraju zavriti kao korisnici tekih droga. Ovo ovisi o razliitim kontekstima u okviru kojih se te opojne tvari koriste, svrsi upotrebe opojnih tvari i oekivanjima projiciranima u njih. Vano je uzeti to u obzir kod izgradnje prevencijskih programa i evaluacije rezultata. to moe biti uinkovito za jednu skupinu, moe biti kontraproduktivno za drugu. Nijedan pristup prevenciji nije uinkovit u svim sluajevima i za sve ciljane skupine. Na temelju saznanja o vanosti prevencije puenja za sprjeavanje drugih oblika ovisnosti ili zloporabe supstanci, prva eksperimentiranja mladih s puenjem cigareta moraju biti odgoena dokle god je to mogue. Prevencijski programi usmjereni na to moraju biti usredotoeni na dosezanje mladih najkasnije od poetka puberteta. Ovakav program ukljuuje usredotoenost na usaivanje socijalnih vjetina, odupiranje drutvenom pritisku, proirivanje osobne uinkovitosti i prenoenje znanja u vezi s negativnim posljedicama puenja. Ovi programi moraju se ponoviti nekoliko puta, a bilo bi poeljno da poruka o odgaanju poetka puenja dopre do djece i putem drugih kanala u drutvu. Iskustva pokazuju da mladi koji ponu puiti u kasnijoj dobi obino ranije i mnogo lake prestaju puiti. Takoer, ova skupina odgaa isprobavanje droga do kasnije faze ili ga potpuno izbjegava. Ovdje nije potrebno posebno objanjenje o tome kako puenje duhana ozbiljno naruava zdravlje. No ipak, radi potpune slike, navedeno je dalje u tekstu nekoliko injenica koje se odnose na posljedice puenja. Nikotin je tvar o kojoj velika veina puaa vrlo brzo postane ovisna. Puenje u mnogih novih puaa neophodno prati brojne drutvene aktivnosti. Znanstveno je dokazano da je puenje najvaniji odluujui imbenik prerane smrti u razvijenim zemljama. Najznaajnije bolesti uzrokovane ili pogorane puenjem su bolesti srca i krvnih ila, rak plua i drugi oblici tumora. Puenje je vjerojatno jedan od uzronih imbenika kod ireva na elucu i raka guterae i bubrega i pospjeuje postojee bolesti, kao to su dijabetes i odre-

POGLAVLJE

87

POGLAVLJE

eni oblici tumora. Puenje u vrijeme trudnoe moe dovesti do nepravilna razvoja u maternici i male poajne teine. Nadalje, puenje je vjerojatno i jedan od uzronih imbenika kod pobaaja i perinatalne smrti. Oteenja uzrokovana pasivnim puenjem mogu imati utjecaj na bronhije. Trenutno je broj umrlih u svijetu kao rezultat puenja oko 3,5 milijuna godinje20. Sa zdravstvenog gledita puenje cigareta je najozbiljnija od svih ovisnosti, no dobiva relativno malo panje u usporedbi, prvenstveno, sa zlouporabom alkohola i droga. Preutno se pretpostavlja da je javnost svjesna posljedica puenja konkretnim rizicima se daje ograniena pozornost. U posljednje se vrijeme u Sjedinjenim Dravama pokazuje da se javlja tendencija toleriranja puenja. Od pojave cigareta krajem prolog stoljea, puenje se nairoko ukorijenilo meu puanstvom. Izravna povezanost s drutvenim i kulturalnim problemima koja postoji kod koritenja alkohola i droge kod puenja je manje oita. Unato tomu, postoje veze izmeu stupnja drutvene integracije i kategorija mladih ljudi te postotka puaa meu njima. Mladi koji su drutveno dobro prilagoeni manje pue od svojih manje prilagoenih vrnjaka. S obzirom da je puenje legalno i poticano reklamiranjem te se poistovjeuje s pomodnim kulturolokim trendovima, ono zadrava svoju privlanost. Prevenciju puenja potkopavaju dominantne norme gotovo svakoga drutva. Sve dok duhanska industrija ima slobodu u promociji svojega djelovanja, te se prednost daje dravnim gospodarstvenim i poslovnim interesima, prevencija moe jedino ponuditi protuteu. Uz lobiranje politiara da uvrste zakonske propise po pitanju duhana (prostori za nepuae, vei porez, ogranieno oglaavanje i ograniena dostupnost), smisao je drati mlade to je dulje mogue podalje od prve cigarete. Odrei se puenja iznimno je naporno, a teki puai uspijevaju tek nakon dugogodinjeg pokuavanja. Programi prevencije puenja rijetko postiu dugoroan uspjeh. Postoji previe imbenika koji promoviraju puenje, a istovremeno puae se ne prisiljava da moraju prestati s puenjem to je esto sluaj s korisnicima droga pod prijetnjom zakonskim intervencijama ili rizicima drutvene izolacije. Koristei intenzivne pristupe usmjerene na mlade i teorijski pouzdane sociopsiholoke modele za promjenu ponaanja i stava, mogue je odgoditi na nekoliko godina trenutak poetka puenja u mladih. Meutim, izgleda kako vrlo malen broj preventivnih programa moe ostvariti dugorone ciljeve. Kako bi se to postiglo, program bi trebao biti podran opim smanjenjem puenja meu odraslom populacijom, dobro zamiljenim kampanjama putem masovnih medija i dalekosenim restriktivnim mjerama. Programi usmjereni na prevenciju puenja su najvie istraeni, tako da nude zanimljiv izvor za istraivanje uinaka informativnih i drugih preventivnih aktivnosti
20 K. Slama, Tobacco Control, a review of the effectiveness of health education and health promotion, Utre-

cht (Dutch Centre for Health Promotion and Health Education) 1994.

88

na vidljivo ponaanje. Veina programa prevencije puenja provodi se u kolama21. Ciljana skupina sastoji se od mladih izmeu 11 i 16 godina. Varijablu uinka ini broj puaa koji poinju s puenjem jednu godinu nakon intervencije, jer se puenje moe procijenjivati samo na dulje staze. Programi za prevenciju puenja su usmjereni na sljedee aspekte: - uiti rei ne u igranju uloga; - dobiti drutvene informacije; - aktivno sudjelovanje; - nuditi alternative; - osnovne vjetine, kao to je suoavanje sa strahom i konverzacijske vjetine; - voa, osoba koja radi s mladima ili uitelj mogu posluiti kao izvor informacija vrnjacima i pruiti osoban primjer; - uvrstiti poeljno ponaanje. Ove vrste programa su posebno uinkovite meu mladima koji pripadaju skupinama u visokim rizicima.

POGLAVLJE

21 Nadine Herwig, u: V. Damoiseaux, H.T. van der Molen, G.J. Kok (ed.), Health promotion and behaviour

change [Gezondheidsbevordering en gedragsverandering], Assen 1993, str. 48.-55.

89

POGLAVLJE

90

5. KAKO OSIGURATI DOBRU PRIPREMLJENOST PROJEKTA?

POGLAVLJE

91

KAKO OSIGURATI DOBRU PRIPREMLJENOST PROJEKTA?

Ovim poglavljem Prirunik se okree praksi. Cijeli proces razrade programa prevencije obuhvaa pet meusobno usko povezanih koraka: problemsku analizu, razradu programa, pokusnu praktinu primjenu, provedbu i eventualnu evaluaciju. Sve te korake stoga valja ukljuiti u planiranje. U sljedeim poglavljima govori se o razliitim koracima u procesu prevencije. Ovo se poglavlje bavi planiranjem procesa prevencije. ini se kako uspjenost prevencijske intervencije umnogome ovisi o kvaliteti planiranja procesa prevencije. U ovom poglavlju predstavljeni su, prema OSAP-u, glavni kriteriji za kvalitetno planiranje prevencijskih intervencija. Onima koji planiraju programe u regiji ovi koraci mogu posluiti kao smjernice. Posebna pozornost posveena je ovdje pronalaenju financijera, kao preduvjetu uspjenosti preventivnih aktivnosti. Navode se takoer ideje za prikupljanje sredstava.

POGLAVLJE

ini se kako uspjenost prevencijske intervencije umnogome ovisi o kvaliteti planiranja.

92

5.1. PROVOENJE PLANIRANJA

U pokretanju prevencijske intervencije moemo razlikovati pet glavnih koraka: planiranje, odreivanje ciljeva, razradu, provedbu i evaluaciju. To, meutim, ne znai da valja pretpostaviti kako prevencijski proces uvijek odvija tono tim redoslijedom. Prevencija, po definiciji, nije pravocrtan proces; ona ne tee nuno od poetka izravno do kraja. Djelatnici u prevenciji esto se susreu s nepredvidivom okolnostima. Stoga spomenute korake valja vidjeti u svjetlu ciklikog procesa; ponekad ih se mora i ponavljati na putu ka krajnjem cilju. Prevencija je dinamino zbivanje: ciljane se skupine neprestance mijenjaju, mijenjaju se trendovi glede supstanca i njihove uporabe, suradnje s raznim posredno ukljuenim ustanovama kao i hitrim promjenama u medijima. Zbog dinamina karaktera prevencije mogue su svakojake nepredviene ili neplanirane situacije. Naprimjer, usred provedbene faze projekta drutveni centar moe odustati, obeana sredstva se mogu izjaloviti ili se projekt mora prekinuti zbog politikih suprotstavljanja. U takvim sluajevima iz provedbene faze treba se vratiti u fazu planiranja te potraiti drukiju drutvenu ustanovu ili drugog financijera. Model, meutim, valja smatrati kao pomo. On pomae sagledavati proces i, ako je potrebno, prilagoditi ga. U svakom sluaju bitno je da djelatnici u prevenciji model primjenjuju fleksibilno. Planiranje obuhvaa sustavnu i proceduralnu pripremu, fino podeavanje i donoenje odluka kojih je provedba nuna da bi se odreeni cilj ostvario. Kvaliteta planiranja djelomino ovisi o kvaliteti prethodno prikupljenih podataka. Radi dobrog planiranja vano je stoga unaprijed napraviti utemeljenu analizu ne samo problema i ponaanja do kojega dovodi, nego i prevencijskih ciljeva koji su odatle postavljeni. Vano je takoer napraviti pouzdanu analizu ciljane skupine kao i naina na koje ju dosei i na nju utjecati22. Pri planiranju prevencijskih aktivnosti usmjerenih na odreene oblike ponaanja od kljune su vanosti sljedea pitanja: Koliko je problem ozbiljan? O kakvu je obliku ponaanja rije? to odreuje takvo ponaanje? Kako utjecati na te odrednice? Kako provesti intervenciju? Idealno je planiranje razloiti sustavnim smjernicama.
22 Vic. Damoiseaux i Gerjo Kok, u: V. Damoiseaux i sur., str. 76.

POGLAVLJE

Kvaliteta planiranja djelomno ovisi o kvaliteti prethodno prikupljenih podataka.

93

5.2. RAD NA PROGRAMIMA PREMA NMHA

Nacionalna udruga za mentalno zdravlje (National Mental Health Association NMHA) u Sjedinjenim Dravama je objavila prirunik koji sadri smjernice za prevenciju psiholokih problema. Kako su te smjernice primjenjive na uspostavljanje i provoenje programa i projekata u mjesnim i podrunim situacijama, neto detaljnije emo saeti ono to je od vanosti za fazu planiranja23. STVARANJE POTPORNE STRUKTURE24
POGLAVLJE

Jedan od uvjeta uspjene prevencije jest uspostavljanje ili osiguravanje drutvene potporne strukture. Prevencijski se programi esto provode uz suradnju nekoliko organizacija. Poticaj, meutim, obino dolazi od jedne od njih. Prije nego to ta skupina objavi svoj plan, vano je zapoeti sa stvaranjem interne savjetodavne skupine. Nju mogu tvoriti nekolicina zauzetih pojedinaca iz razliitih podruja i razliitih razina (strunosti i iskustva). Poeljno je okupiti ljude koji jako podupiru prevenciju. Interna savjetodavna skupina ne smije biti prevelika; est lanova dovoljno je za poetak. Savjetodavna skupina ne mora sve vrijeme biti usredotoena na prevencijski program. Njezina je zadaa usmjerena na razradu, evaluaciju i potporu programu. Od trenutka kada je unutar vlastite organizacije stvorena potporna skupina, moe se krenuti na razvoj mree. Tomu moe posluiti, naprimjer, kontaktiranje s kljunim osobama u tom podruju te poziv na sastanak. U poetnoj fazi razborito je ostati otvoren za nove kontakte i ideje. Prevencija je razvojni proces, i kad god joj ljudi izvana mogu doprinijeti, drutvena potporna struktura projekta se iri. Poeljno je da sudionici sastanka odraavaju socijalnu i kulturnu raznolikost drutva. Ciljevi takva sastanka su: upoznati kljune osobe s prevencijskim planovima, pozvati iskusne ljude na suradnju i uspostaviti iroku potpornu strukturu. Konaan sastav skupine koja se okuplja na sastancima ovisi o opem prevencijskom cilju i ciljanim skupinama (posredno zahvaanim skupinama) obuhvaenih planom. Vano je pozvati ljude koji dolaze u izravni (dnevni) kontakt s krajnjim ciljanim skupinama. Ishod takva sastanka, ili nekoliko takvih sastanaka, trebao bi biti osnivanje koalicije, ako je poeljno i u obliku formalizirane suradnje. Uspjeh projekta ovisi o toj koaliciji. Mogue je podijeliti zadatke, pri emu razliite pozadine lanova skupine jame daljnji razvoj projekta i njegovo voenje iz razliitih motrita.

23 National Mental Health Association, Getting Started - The NMHA guide to establishing community-based prevention 24 Getting Started, str. 3.-7.

programmes, Alexandria 1995.

94

Sa irinom koalicije znatno rastu i izgledi za osiguranje financijske podrke. Koliko e koalicija biti strogo formalizirana ili pak ostati razmjerno neformalna, ovisit e o specifinim socijalno i povjesno uvjetovanim odnosima. Razborito je uzeti u obzir mogue probleme, i, kada je potrebno raspraviti ih unutar koalicije ili bilateralnih konzultacija. Konano ureeni odnosi presudno odreuju nadzor nad upravljanjem i odluivanje unutar koalicije i uvjete koji proizlaze iz lanstva. Oblikovanje koalicijske misijske izjave preduvjet je odreivanju specifinijih zadataka. Svrha opravdava uspostavu koalicije. Ona mora definirati usmjerenje prevencijskih aktivnosti i izvriti razlikovnu ulogu. Ma koliko teko bilo zajedniki odrediti svrhu (to moe ak dovesti i do raspada koalicije), to se mora uiniti. Jednom meu svima usuglaena svrha pruit e orijentir koji e omoguiti da se na pozitivan nain u budunosti mogu razrjeavati razlike u miljenjima pa i sukobi.
POGLAVLJE

PRIPREMA25 Dobro planiranje jedan je od imbenika koji odreuje uspjeh prevencijskog projekta. Da bi se oblikovao dobar plan vano je stei dobar jasan uvid u potrebe koje drutvo prepoznaje radi uklanjanja ili utjecanja na oite probleme ili uska grla. Odatle proizlaze sljedea pitanja: Kakve su specifine potrebe odreene zajednice? Koji su programi koji odgovaraju na te potrebe ve (drugdje) bili provoeni? Koji meu njima imaju dodatnu vrijednost za konkretni kontekst? Jesu li ti programi bili ispitani i evaluirani? Kako bi se to ispravnije odredile potrebe specifine za prevenciju, potrebno je da istraivanje ne bude usmjereno samo na postavljeni cilj ve da se uzme u obzir i cjelokupni socijalni i drutveni kontekst. Na raspolaganju nam stoje razliite tehnike: poevi od intervjua s kljunim osobama uz popis interesnih podruja i pisanih upitnika, pa do primjene posve znanstvenih istraivakih metoda. Konani odabir ovisi o svrsi i socijalnom kontekstu. Uz podatke dobivene istraivanjem (socijalne situacije) ciljane skupine, poeljno je ispitati i strukturu i funkcioniranje koalicijske mree i ostalih potencijalno vanih slubi i udruga. To je mogue uiniti naprimjer metodom intervjua i upitnika. Takvo istraivanje moe pomoi da provedba prevencijskih aktivnosti bude to je mogue uinkovitija. Ono takoer prua uvid u mogue mjere koje imaju uinak suprotan eljenomu. Istraivanje potreba otkrit e koje su potrebe najurnije. Njihov izbor mora biti doveden u vezu s procjenom nunih i/ili raspoloivih za preventivnu intervenciju, kao i s procjenom koliko je
25 Getting Started, str. 11.-17.

95

izgledno da e se oekivani uinak ostvariti. Odreivanje prioritetne liste potreba, odnosno problema, kojima se eli pozabaviti u odnosu na ciljeve i sredstva kao i oekivane rezultate mora biti zasnovano na realistinu promiljanju. Odreivanje prioriteta meu potrebama esto gleda unaprijed ka narednoj fazi u kojoj se izabiru programi. Ciljevi moraju biti ostvarivi, a rezultati mjerljivi. Pripremajui se za odluivanje preporuljivo je jasno razlikovati razliite aspekte i vizualizirati ih u obliku tablice na ploi ili velikom listu papira. Koalicija naposljetku odluuje o redoslijedu prioriteta. Pritom postoji rizik da bi moralni ili politiki motivi mogli prevladati nad racionalnim promiljanjem. Sve dok oni ne dobiju prevlast i nisu u suprotnosti sa strunou djelatnika u prevenciji, mogue je postii kompromis. KOMUNIKACIJA S MEDIJIMA
POGLAVLJE

Prevencijski se programi najee pokreu kad je drutve svijest ve razvijena, ali, s druge strane, takvi programi su i zamiljeni da odreenom porukom pobude drutvo. Sredstvo kojim se to postie jesu mediji. Prije zapoinjanja provedbene faze prevencijskog projekta, medije valja obavijestiti o pokretanju projekta. Djelatnici u prevenciji putem medija mogu komunicirati sa javnostima. Mediji mogu posluiti utjecanju na javno mnijenje u korist prevencijskog programa. U svakom je sluaju vano ve u najranijoj fazi pripremiti teren i aktivno ukljuiti medijsku potporu. Politiku odnosa s medijima moe razraditi radna skupina. Radi uspjenog komuniciranja s medijima vano je sljedee26: Poruka djelatnici u prevenciji moraju posve jasno znati koje kljune poruke valja predstaviti medijima. Te kljune toke valja nedvosmisleno provlaiti u govorima, intervjuima, tiskovnim konferencijama i u prospektima. Mediji razliite prijenosnike vijesti dobro je drati informiranima: novine, tjednike, mjesenike, televizijske postaje, radijske postaje i internetske portale. Publicitet mediji ne daju besplatno. Prevencijske aktivnosti valja stoga predstaviti kao dogaaje koji mogu nositi vijest. Prevencijsku aktivnost moda je mogue prikazati iz drukijega kuta ili se novinare moe pozvati na posebno osmiljenu aktivnost. Izvor informacija mediji ovise o dostupnosti izvora informiranja. Stoga je vano obavjetavati medije o postojanju prevencijskog projekta, o njegovim ciljevima i aktivnostima. Imajte na umu toke navedene u donjem podsjetniku:

26 Getting Started, str. 37.-41.

96

Tablica 11.

PODSJETNIK KONTAKTIRANJE S MEDIJIMA

Imajte na umu sljedee: Redovito pratite vijesti kako biste mogli iskoristiti prigode da u primjerene novinarske izvjetaje ubacite prevencijske aktivnosti. Pobrinite se da budete dostupni. Budite upoznati s vanim medijskim pravilima (poput rokova). Budite pouzdan izvor. Ne dosaujte, ali odravajte redovan kontakt.
POGLAVLJE

Stvaranje vijesti o nainu na koji je predstavljena ovisi hoe li poruka biti prepoznata kao vijest. U donjem podsjetniku navedene su smjernice27: Tablica 12.

PODSJETNIK PREDSTAVLJANJE PROJEKTA MEDIJIMA

Imajte na umu sljedee: - Izaberite dobre glasnogovornike. - Tiskovnu konferenciju planirajte u doba dana kada je mogue potovati rokove. - Odaberite pogodno mjesto i vrijeme. - Pozivnice poaljite tjedan dana unaprijed. - Sastavite brouru koja e sadravati osnovne informacije o projektu, obavijest za medije i pozadinu problema. Mogue je ukljuiti i osnovne podatke o govorniku/govornicima. - Osigurajte da se govornik vrsto pridrava predvienog vremena; meu sobom raspravite pitanja koja bi mogla biti postavljena i pripremite primjerene odgovore. - Pobrinite se da je prostor prigodno ureen i da je neophodna oprema (unaprijed provjerena) pripremljena (razglas, audio-vizualni ureaji itd.). - Postavite stoli s informacijama za sluateljstvo i, po mogunosti, registracijski popis.
27 Getting Started, str. 39.

97

Materijali za novinare materijali za novinare mogu obuhvaati28: vijesti pripremljene za objavu; injenice vezane uz prevenciju; najvanije informacije o organizaciji ili koaliciji; niz relevantnih informacija; informacije o lanovima organizacije; odgovori na najee postavljana pitanja; popis koritenih izvora. Intervjui predstavnici medija esto vole osobne intervjue. Bitno je biti dobro pripremljen. U donjem podsjetniku nai ete naputke za davanje intervjua.
POGLAVLJE

Tablica 13.

PODSJETNIK DAVANJE INTERVJUA

Imajte na umu sljedee: - Intervju unaprijed pripremite kako biste objasnili glavne toke svoje poruke. Pobrinite se da znate relevantne statistike podatke i injenice i budite spremni za teka pitanja. - Samite poruku u ne vie od tri kljune toke. - Raspitajte se unaprijed o osobi kojoj dajete intervju kako biste upoznali njegov/njezin stil. - Imajte na umu kojoj se publici obraa medij o kojem je rije. - Izbjegavajte umovanje, neodgovorno nagaanje i, iznad svega, neistine. - Nadzirite slijed tema o kojima se u intervjuu govori i njihovo trajanje. - Ne iznosite nita to ne elite da bude objavljeno. - Budite oputeni, ali izbjegavajte suvine ale. - Odgovarajte kratko i jezgrovito. - Izbjegavajte sluiti se argonom. - Ne dopustite da vam u usta stave tue misli. - Osobnim primjerima ilustrirajte svoju poruku. - Ne uputajte se u raspravu s medijima i zadrite prijateljski stav. - Ne sluite se odgovorima poput: nemam komentara. Evaluacija pristupa medijima - nakon kontaktiranja s medijima vano je evaluirati steeno iskustvo i rezultate kako biste se bolje pripremili za iduu zgodu.
28 Getting Started, str. 40.

98

5.3. OSAP-OVE SMJERNICE ZA PLANIRANJE PREVENCIJE

Slijedi primjer slijeda planiranja prevencijskih aktivnosti na tragu smjernica to ih je izradio Ured za prevenciju zlouporabe supstanci (Office for Substance Abuse Prevention OSAP) u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Proces planiranja ukljuuje sljedee korake29: Tablica 14.

KORACI U PROCESU PROVEDBE

Koraci su: 1. Provoenje procjene potreba 2. Uspostavljanje ciljeva prevencije 3. Odreivanje indikatora 4. Predvianje nunih sredstava 5. Utvrivanje izvora financiranja 6. Podjela zadataka 7. Provedba 8. Procjena 9. Prilagodba programa Prvi korak provoenje procjene potreba Procjena potreba nuna je kako bi se mogli odrediti prioriteti. Kako bi se izradio dobar plan, vano je stei jasan uvid u potrebe koje drutvo izraava za uklanjanjem ili ublaavanjem postojeih problema ili uskih grla. Potom valja predvidjeti sredstva kojima e se te potrebe podmiriti. To ukljuuje sljedea pitanja: Koje su specifine potrebe odreenog drutva? Koje se supstance u tom podruju (gradu, regiji) koriste i koji su razmjeri i narav zlouporabe? Koji su prevencijski programi u prolosti ve bili poduzimani ili se trenutno provode kako bi se sprijeilo/utjecalo na zlouporabu te jesu li ti programi proueni i evaluirani?
29 Ovaj odlomak temelji se na: Prevention Plus II, str. 93.-168.

POGLAVLJE

99

U pripremanju procjene potreba mogui su sljedei pristupi: organizirati sasluanja; provesti studije pojedinih sluajeva; istraiti socijalne indikatore; ispitati davatelje usluga skrbi; ispitati kljune osobe; istraiti ciljane skupine. Izbor pristupa ovisit e o situaciji. Drugi korak razrada prevencijskih ciljeva
POGLAVLJE

Ciljevi mogu biti zasnovani temeljem nalaza procjene potreba. U njima su sadrana potencijalna rjeenja za uoene potrebe ili probleme. Cilj moe biti podijeljen i u nekoliko radnih ciljeva. O tomu e biti vie rijei u narednom poglavlju. Trei korak odreivanje indikatora Indikator je kvantificirani cilj koji je mogue podijeliti u nekoliko radnih ciljeva, odnosno praktinih koraka koje valja poduzeti kako bi krajnji cilj mogao biti ostvaren. Naprimjer, mogu se poduzeti napori kako bi se u roku od pet godina za 25% smanjio broj prometnih nesrea u nekoj regiji pri kojima netko od sudionika smrtno strada, a kojima je uzrok vonja pod utjecajem alkohola. etvrti korak stvaranje popisa potrebnih sredstava Mogue je sastaviti popis svih sredstava koja e biti potrebna kao i naina kako ih osigurati. To moe ukljuivati sudjelovanje volontera, pristup odreenim prostorima i pomo drugih tijela koja se bave prevencijom. Peti korak utvrivanje izvora financiranja Ponajprije valja napraviti jasan proraun. Openito govorei, tri su mogua izvora financiranje projekta: Prikupljanjem sredstava u javnosti Mogue je razmotriti prikupljanje sredstava u javnosti; ljudi e obino darovati novac jedino ako je razvidno kako e novac biti utroen i tko e od toga imati koristi.

100

 Vladinom potporom Ako se za prevencijski projekt trai Vladina potpora, prvo to treba poduzeti jest obavijestiti potencijalnoga davatelja potpore o naravi projekta. To je mogue uiniti kraim ili obuhvatnijim opisom projekta. Potporom zaklada i privatnim sredstvima Kad se nastoji pribaviti novanu potporu, vrlo je vano uspostaviti i odrati osobni kontakt s osobama koje upravljaju tim sredstvima. Pri prvom javljanju kako bi se uspostavilo kontakt korisno je poslati kratak opis vae organizacije, iznijeti vae planove i navesti novani iznos koji je za to potreban. Donji podsjetnik sadri brojne elemente koje bi se moglo ukljuiti u obuhvatniju projektnu prijavu. Tablica 15.
POGLAVLJE

PODSJETNIK PRIJAVA ZA NOVANU POTPORU

Sljedee toke valja obuhvatiti prijavom: 1. podaci o obrazovanju i kvalifikacijama izvoditelja projekta; 2. narav problema; 3. prevencijski ciljevi i aktivnosti koje e biti neposredno pokrenute glede problema; 4. razliite aktivnosti koje e biti poduzete; 5. ciljevi koji e biti ostvareni uz pomo traene potpore; 6. obrazloenje prijave za dobivanje potpore; 7. ukupni trokovi projekta; 8. metoda procjene; 9. cilj i misija organizacije; 10. prethodne i trenutne aktivnosti; 11. rezultati i utjecaj prijanjih aktivnosti; 12. veliina i karakteristike organizacije; 13. primjedbe prethodnih financijskih podupiratelja glede ostvare nih rezultata; 14. pisane preporuke ili svjedoenja o suradnji ostvarenoj s drugim organizacijama. Svaki potencijalni podupiratelj postavlja vlastite uvjete pod kojima dodjeljuje novanu potporu. Sljedee sastavnice u svakom e sluaju biti ukljuene:

101

 Opis problema ovo je najvaniji dio. Prikaz problema mora takoer upuivati do koje je mjere organizacija angairana oko problema, uz dodatak relevantnih statistikih podataka. Ciljevi projekta (ili programa) njih treba izraziti mjerljivim pokazateljima. Metode ili tehniki pristup pri prijavi za dodjelu potpore valja priloiti opis metoda kojima e se pristupiti rjeavanju problema, ukljuujui i plan djelovanja. Planom treba popisati predviene korake i vremenski okvir. Procjena odnosi se na opis provedbe procjene. Budue financiranje i ostali izvori financiranja iz prijave mora biti razvidno da se vodi rauna o dugoronim planovima i kako e oni biti financirani. Tijelo koje dodjeljuje potporu mora biti obavijeteno i o alternativnim izvorima financiranja. Proraun proraun valja izraziti detaljnim popisom trokova opreme i osoblja. esti korak podjela zadataka Kako bi se u zajednici razvile prevencijske aktivnosti, nuno je da izmeu supervizora i lanova skupine doe do dogovora o razliitim zadacima koje valja obaviti. Oni ukljuuju: Iniciranje aktivnosti: iznoenje novih ideja, pristupa i metoda. Prikupljanje i diseminacija podataka. Popisivanje i prenoenje miljenja. Koordiniranje aktivnosti, traenje odjeka unutar skupine i postizanje konsenzusa. Saimanje i izvjetavanje o najznaajnijim napretcima kako bi skupina mogla pratiti tijek. Provoenje studija provedivosti. Pripremanje i donoenje odluka. Podsjetnik na sljedeoj stranici sadri nekoliko konkretnih toaka koje valja imati na umu pri radu s volonterima.

POGLAVLJE

102

Tablica 16.

PODSJETNIK RAD S VOLONTERIMA

Imajte na umu sljedee: Potraite volontere koji su sposobni ispuniti razliite traene zadatke; obavite s njima razgovor tijekom procesa angairanja kako biste utvrdili jesu li kandidatove elje u skladu s onim to se njega oekuje. Pristupajte ljudima osobno radije nego da se sluite pisanim oglaavanjem; time pokazujete zanimanje za njihove specifine sposobnosti, to poveava motiviranost. Pobrinite se da su njihove dunosti jasno definirane. Tono dogovorite radno vrijeme, mjesto, naknadu trokova i osiguranje. Osigurajte da volonteri imaju mnogo mogunosti razvitka svog potencijala; procjenjujte njihovu izvedbu i nudite im obuku tijekom rada. Sedmi korak provedba ak ni ako su prethodni koraci uspjeno obavljeni, to jo uvijek ne jami da e provedba - faza u kojoj se projekt, program ili metoda primjenjuje - biti uspjena. Tijekom provedbe kljuna je supervizija. Mora se ostvariti optimalna komunikacija meu razliitim ukljuenim stranama kako bi bilo mogue utvrditi ostvaruju li se doista zacrtani planovi i tko je danom trenutku odgovoran pozabaviti se problemima i pronai rjeenja. Supervizori moraju utvrditi: provode li se izvorni planovi; prikupljaju li se podaci na pravi nain; treba li programske ciljeve prilagoditi; jesu li planovi dovoljno fleksibilni; treba li tijekom procesa implementacije uvoditi bitna poboljanja; postoje li izgledi za nastavljanje ili irenje programa.

POGLAVLJE

103

Za provedbu je vano da su odgovornosti jasno podijeljene i formalno uspostavljene. Naposljetku, dobro je unaprijed pripremiti plan postupanja u nepredvienim okolnostima kako bi se moglo primjereno odgovoriti ako iskrsne ikakav problem. Osmo poglavlje poblie se bavi procesom provedbe. Osmi korak - evaluacija U ovoj fazi utvruje se odvija li se prevencijski projekt u skladu s planiranim i ostvaruju li se eljeni rezultati. Mora se takoer promotriti i odnos izmeu utroenog i dobivenog. Na temelju evaluacijskih izvjetaja odluivat e se o produenju aktivnosti i izvjetavati financijske podupiratelje. Za evaluaciju je bitno pravilno voenje evidencije. U devetom poglavlju potanje e se razmotriti proces evaluacije.
POGLAVLJE

Deveti korak prilagodba programa Temeljem evaluacijskih izvjetaja mogue je modificirati prevencijski program. Kao zakljuak: iznad svega je vaan dobar odnos s lokalnim ili dravnim vlastima. Valja ih gledati kao podupiratelje u borbi protiv droge i njihove prioritete uzimati u obzir. Bitno je upoznati slubene kanale i jezik i odravati dobar odnos sa slubenicima koji se bave ovim podrujem. Dobar odnos nije vaan jedino u svjetlu prikupljanja sredstava nego i radi uspostavljanja uspjenih oblika suradnje u prevencijskim aktivnostima.

Iznad svega je vaan dobar odnos s lokalnim ili dravnim vlastima.

104

6. KAKO BI TREBALO FORMULIRATI PREVENCIJSKE CILJEVE?

POGLAVLJE

105

KAKO BI TREBALO FORMULIRATI PREVENCIJSKE CILJEVE?

U ovom se poglavlju govori o postupku formuliranja ciljeva; ovdje nije u sreditu sadraj, nego pitanja na koja treba odgovoriti te koraci koje treba poduzeti. U praksi se djelatnici u prevenciji moraju baviti odreenim socijalnim problemom, kao to je prekomjerno pijenje u mladih ljudi. Na koji se nain uhvatiti ukotac s tim problemom? Prije svega, problem treba pretvoriti u odreeni cilj. Jer, konano, kada ne postoji odreen cilj, ne moe se nikada sa sigurnou odrediti je li taj cilj postignut. Da bi se mogao odrediti jasan cilj, potrebno je spomenuti odreen broj kriterija jer je vano da ciljevi budu konkretni i dohvatljivi. Kada odreujete ciljeve, trebate takoer biti svjesni nunosti operacionalizacije, to znai prevoenja cilja u mjerljive jedinice. Ovo poglavlje slui pomoi formuliranja ciljeva i ukljuuje dva primjera specifinih ciljeva s pripadajuim kriterijima. Mnoge se prevencijske aktivnosti odnose na obrazovanje ili druge vrste prenoenja znanja. Zbog toga e se objasniti razlika izmeu intervencijskoga cilja i komunikacijskoga cilja.

POGLAVLJE

106

6.1. FORMULIRANJE CILJEVA

Smanjiti konzumiranje alkohola za 25% do 2000. godine bio je jedan od akcijskih programa Svjetske zdravstvene organizacije objavljen prije jednoga desetljea o kojem se najvie govorilo. Bio je to cilj koji je zaokupio matu naroda te nadahnuo razliite zemlje i ustanove da zaponu s prevencijskim aktivnostima. Od presudne je vanosti krajnje precizno odrediti eljene uinke jer se samo tada jo tijekom procjene moe utvrditi kvalitetu (metodika strana rada) i poboljati je prilagodbama. Kritiki pogled pokazuje kako odreivanje ciljeva esto zna biti prilino sluajan posao. Openito uzevi, eljeni bi uinci prevencije trebali sadravati: - smanjenje problema vezanih uz zloporabu; - smanjenu konzumaciju; - smanjenje rizika; - zatitu specifinih skupina, poput mladih. Osim utjecaja na konzumente, nastojanje da se smanji zlouporaba alkohola, droga i duhana logino ukljuuje napor da se regulira proizvodnja i prodaja. Na tom podruju ciljevi ukljuuju: - smanjenje ili, gdje je to izvedivo i svrhovito, prekid proizvodnje i dobave (distribucije i prodaje); - poboljanje kvalitete proizvodnje i sustava za nadgledanje proizvodnje; - smanjenje broja prodajnih mjesta; - smanjenje ili zabrana oglaavanja; - nametanje dobnih granica; - utjecanje na prodajne cijene. U tu svrhu vlada ima na raspolaganju niz instrumenata, meu kojima se neki vrlo intenzivno koriste u praksi (kazneni zakon), a drugi imaju irok obuhvat (zakon o troarinama). Ovaj se oblik prevencije moe tek djelomino primijeniti unutar okvira skrbi za ovisnike. Kako bi se utjecalo na imbenike koji vode u zlouporabu, treba traiti poveznice s ostalim podrujima, kao to su rad, prijevoz, port, razonoda, obrazovanje, planiranje naselja, stanovanje, politika prihoda i zaposlenje. U tu je svrhu takoer vano usvojiti uravnoteen pristup te razlikovati raznolike ciljane skupine, kao to su lanovi etnikih manjina, mladi, stariji, mukarci, ene, ljudi niskoga socijalnog statusa, neobrazovani, ljudi iz nerazvijenih krajeva itd. Jednako je vano da se ne podcijeni razlika izmeu gradskih i seoskih podruja.

Od presudne je vanosti krajnje precizno odrediti eljene uinke.

POGLAVLJE

107

Svi ukljueni moraju se, u konanici, sloiti oko odreivanja problema.

Izuzetno je vano da se problem i mogui uzroci problema korektno ocrtaju. Da bi se taj cilj postigao, rad se mora osnivati na podacima dobivenim procjenom potreba i pratiti redoslijed prioriteta. Svi ukljueni moraju se, u konanici, sloiti oko odreivanja problema. Potrebna je temeljita analiza problema da bi se dospjelo do takve formulacije problema. Najvaniji koraci u analizi problema nalaze se na nie navedenom popisu30: Tablica 17.

PODSJETNIK - ANALIZA PROBLEMA

Potrebno je odgovoriti na sljedea pitanja: to je problem? Zato je to problem? Komu je to problem? Koji su razni aspekti problema? to bi mogli biti uzroci problema? ini li se problem rjeivim? Je li rjeenje problema poeljno? Kasnije se moe zapoeti s odreivanjem ciljeva. Uspostavljanje ciljeva moe se smatrati rezultatom analize problema i osmiljavanja rjeenja. Koraci se sastoje od31: 1. prevoenja problema u zadovoljavajuu definiciju problema; 2. nabrajanja privremenih objanjenja problema; 3. sastavljanja teorijskih objanjenja problema i prikupljanje dodatnih podataka; 4. shematiziranja konana modela objanjenja; 5. predlaganja rjeenja. Vano je da ciljevi koji se nalaze u osnovi prevencijskih aktivnosti budu jasno formulirani, izreeni na konkretan i dohvatljiv nain. Upitnik ukljuuje niz korisnih primjedaba u vezi s formuliranjem i operacionalizacijom cilja32 33:

POGLAVLJE

30 Gerjo Kok, Dirk-Jan der Boer en Thijs Lenderink, u: V. Damoiseaux i sur., str. 256. 31 Ibid., str. 254.-264. 32 Vic. Damoiseaux, u: V. Damoiseaux i sur., str. 22.-23. 33 Rossi, P.H. i H.Freeman (1985), navedeno u: V. Damoiseaux i sur., str. 46.; 198.-199.

108

Tablica 18.

PODSJETNIK FORMULIRANJE CILJEVA

Pri formuliranju cilja imajte na umu sljedee: - Cilj mora jasno odreivati na koju je skupinu ili skupine intervencija usmjerena. - Tekst koji se koristi mora specificirati kako e se i do koje mjere cilj postii. - Cilj treba sadravati vremenske odrednice i krajnji rok. - Ukoliko se radi o nekoliko ciljeva, oni moraju biti meusobno usklaeni. Ondje gdje je to mogue treba teiti sinergijskom djelovanju. - Kada se formulira cilj, potrebno je biti prijemljiv na kritiku, pa ak i izazivati kritiku rezultata. - Cilj mora biti provediv. - Cilj mora biti dovoljno specifian i izriit, a mora se postaviti pitanje je li uinak mjerljiv. - Domet predvienog uinka. - Postojanost predvienog uinka. - Mogunost nenamjernih uinaka.

POGLAVLJE

6.2. FORMULIRANJE CILJEVA PRIMJER

U onih koji osmiljavaju politiku i bave se prevencijom moe se naii na mnotvo specifinih ciljeva koji se odnose na alkohol i droge. Uz pokuaj da se smanji upotreba odreene droge, ulau se napori da se umanje ili uklone problemi vezani uz droge. Istraivanja su pokazala da prekomjerno konzumiranje posebno droga i alkohola esto koincidira s drugim problemima. Na tablici su sadrani primjeri razliitih ciljeva.

109

Tablica 19-a.

PREVENCIJSKI CILJ - 1
Smanjenje razine konzumiranja (ilegalnih) droga ili alkohola po glavi stanovnika. Ovaj se opi cilj dijeli na specifine ciljeve: - porast broja onih koji ih ne koriste; - porast dobi u kojoj konzumacija zapoinje; - ograniavanje broja onih koji eksperimentiraju s drogama i skraivanje trajanja eksperimentalne faze; - smanjenje broja ovisnika; - smanjenje vremenskog razdoblja izmeu poetka ovisnosti i prve intervencije; - poveanje postotka ovisnika koji se lijee; - poveanje uinkovitosti lijeenja; - smanjenje incidencije recidiva; - produenje razdoblja apstiniranja izmeu razdoblja recidiva; - smanjenje zdravstvenog rizika za one koji ne ele promijeniti naviku; - snienje dobi u kojoj zlouporaba prestaje; - restrikcija nabave droga. Bit e oito da gore navedeni popis udruuje primarne i sekundarne, jednako kao i preventivne i kurativne, ciljeve. Neke od ciljeva mogu ostvarivati jedino specijalizirane ustanove, ali veina ih potpada unutar kompetencije opih tijela. Meutim, oni ostaju pomalo nejasni jer jo nisu kvantificirani. Tablica 19-b

POGLAVLJE

PREVENCIJSKI CILJ - 2
Smanjenje pojedinanih i socijalnih problema koji proizlaze iz zlouporabe gore spomenutih tvari, a koji su: - tjelesni, sociopsiholoki i psihijatrijski poremeaji; - raskid u odnosima i obiteljskom ivotu; - drutvena neprilagoenost; - financijski problemi; - gubitak radne uinkovitosti, izostajanje s posla, invaliditet i gubitak zaposlenja; - problemi u pronalaenju i zadravanju posla i pohaanju obrazovnih teajeva; - neodgovornost u vonji; - remeenje mira, kaznena djela koja ukljuuju zastraivanje, nasilje, kazneno djelo protiv imovine te krenje zakona koji se odnose na alkohol ili droge.

110

Drugi je cilj u prvom redu popis zadataka za specijalizirane ustanove koje, usput reeno, u obavljanju ovih dunosti obino ovise o suradnji s drugim tijelima, profesionalnim skupinama itd. Kao cilj, on je u bliskoj vezi s ciljevima u podruju skrbi i zbog toga je vrlo vjerojatno da oni koji se bave prevencijom djeluju rame uz rame s djelatnicima sektora socijalne skrbi, prvenstveno s onima na kurativnom polju ili onima koji se usredotouju na pojedince. I ovi ciljevi takoer ostaju nejasni u nedostatku kvantifikacije. Razlike u socijalnoj situaciji pojedinca mogu uvelike djelovati na praksu prevencije, imbenici poput: nezaposlenosti, siromatva, kriminala ili politike ideologije. Otpoinjanje preventivnih aktivnosti ovisi o dostupnim socijalnim strukturama i resursima. U nekim je zemljama, naprimjer, sprjeavanje ovisnosti razmjeran luksuz. Ipak treba imati na umu da je posebno u zemljama s velikim socijalnim, ekonomskim i politikim problemima vano investirati u prevenciju. Kada dijete naui pruiti otpor, to moe znaiti da e se kasnije u ivotu, kada se nae u iskuenju kriminala ili droga, odluiti da ostane izvan toga.
POGLAVLJE

6.3. KOJA JE RAZLIKA IZMEU INTERVENCIJSKOG I KOMUNIKACIJSKOG CILJA?

S obzirom da je mnogo prevencijskih aktivnosti vezano uz javne informacije ili koji drugi oblik prijenosa znanja, vrijedno je razluiti intervencijski cilj od komunikacijskoga34. Intervencijski je cilj usmjeren prema rjeenju identificiranoga problema. Opisuje predviene rezultate mjerljivim jedinicama. Komunikacijski se cilj odnosi na bit poruke javne informacije. Ukazuje kakva se akcija oekuje od javnosti. Taj se cilj obino specificira u skladu s medijem koji se koristi. Kriteriji za dobru komunikaciju popisani su u tablici br. 2035:

34 Vic. Damoiseaux, u: V. Damoiseaux i sur., str. 77. 35 Ibid., str. 77.-78.

111

Tablica 20.

KRITERIJI ZA DOBAR KOMUNIKACIJSKI CILJ

Kriteriji: - specifinost: moraju biti izneseni detalji o znanju, stavu ili ponaanju koji zahtijevaju promjene; - praktinost: poruka pokazuje kakva se vrsta ponaanja oekuje i kako e se postii; - ukljuivost: poruka vodi rauna o interesima, preokupacijama i svijetu ciljane skupine; ona stvara potpornu osnovu za prihvatljivost i identifikaciju; - realnost: eljeno se ponaanje moe uklopiti u svakodnevni ivot; razmjerno ga je jednostavno usvojiti, a nije u sukobu s postojeim normama i vrijednostima. - perceptivnost: poruka sadri konkretne pokazatelje u odnosu na eljeno ponaanje i objanjava posljedice koje e ono imati po pojedinca.

POGLAVLJE

Kljuna je temeljita evaluacija intervencije kako bi se postigao uvid u kvalitetu planiranja. Planiranje prevencijskih aktivnosti esto je nepotpuno te rijetko kada sustavno opisano. Isto tako, ono je rijetko sveobuhvatno evaluirano. Kada se postavljaju intervencijski ciljevi, mora se voditi rauna o istim vidovima iznesenima u odjeljku o operativnim ciljevima. Sljedei naputci korisni su kada se intervencijske ciljeve nastoji jasnije specificirati i kada ih se nastoji uiniti lake dohvatljivima36: - Koristite jake, nedvosmislene rijei. - Izbjegavajte spojene ciljeve podijelite ih u zasebne ciljeve. - Odredite vremenski rok za postizanje cilja.

36 Rossi, P.H.i Freeman (1985), navedeno u: V. Damoiseaux i sur., str. 199.-200.

112

7. KOJI JE NAJBOLJI NAIN DA SE IZRADI INFORMACIJSKI PROGRAM NA TEMU PREVENCIJE?

POGLAVLJE

113

7. KOJI JE NAJBOLJI NAIN DA SE IZRADI INFORMACIJSKI PROGRAM NA TEMU PREVENCIJE?

Bitno je osigurati da program bude paljivo skrojen kako bi pristajao ciljanoj skupini.
POGLAVLJE

im se postave ciljevi preventivnog djelovanja, moe se razvijati obrazovni program. To za sobom povlai prevoenje ciljeva u konkretne i izvedive programe. Na tome e se stupnju velika pozornost morati usmjeriti na uinkovitost u smislu kreativnosti i sadraja te e radi toga valjati dobro povezati poruku i ciljanu skupinu. Ovo poglavlje ukljuuje i tablicu u kojoj su popisani Uvjeti uinkovitoga prijenosa informacija i Dimenzije sveobuhvatnosti prevencije. Te e se informacije morati uzeti u obzir kada se ispisuje edukativna poruka. Poglavlje zatim donosi opis raznih faza koje se mogu razluiti u obrazovnom programu. Kada se izradi prvi grubi nacrt opisa programa, morat e ga se testirati na maloj skupini strunjaka i ljudi iskusnih u radu s ciljanom skupinom.

114

7.1. IZRADA INFORMACIJSKOGA PROGRAMA

Izrada projekta po prirodi je eksperimentalan proces. Nacrt obino pretrpi znatan broj preinaka. Bitno je osigurati da program bude paljivo skrojen kako bi pristajao ciljanoj skupini, da je njegova poruka prenesena nedvosmisleno i razumljivo i da se izvri cost-benefit analiza. Kad su ciljevi prevencijske aktivnosti jednom odreeni, moe se izraditi informacijski program. To ukljuuje prevoenje tih ciljeva u konkretan i provediv program. Rezultati procjene potreba i odatle izvedeni ciljevi slue kao osnova za vrijeme ove faze programskoga razvoja. Kada su utvrene metode i resursi, informacijski se program moe testirati. To e pokazati mogu li izabrane metode doista doprijeti do ciljane skupine. Ako je potrebno, mogu se izvriti preinake nakon kojih se moe zacrtati konaan program. Pri izradi informacijskoga programa sve ovisi o nainu na koji su formulirani ciljevi. Ciljevi moraju biti formulirani tako da se oekivani uinci mogu mjeriti. Sljedea tablica pokazuje koje se faze mogu razluiti u razvoju nekoga projekta ili programa37. Tablica 21.

POGLAVLJE

FAZE U IZRADI PROJEKTA ILI PROGRAMA

Faze jesu: 1. Formuliranje i analiza zadatka izrade informacijskoga programa. 2. Analiza problema u svjetlu zadatka. 3. Izgradnja modela kauzalnog polja. 4. Zacrtavanje krajnjih ciljeva i kriterija procjene zadatka kako bi se omoguila izrada informacijskoga programa. 5. Nacrt modela koji pokazuje uinke izbora potencijalnih sredstava: a. Koju poruku treba poslati? b. Na koji je nain zapakirati? c. Kako e se mjeriti uinak informacijskoga programa? 6. Cost-benefit analiza. 7. Sastavljanje jednoga ili vie modela. 8. Konaan oblik programa.

37 A. Hoogerwerf (1984), navedeno u: V. Damoiseaux i sur., str. 181.-184.

115

Prva faza formuliranje i analiza zadatka izrade informacijskoga programa Pri analiziranju zadatka djelatnik u prevenciji mora potraiti smjernice u vezi s preuzetim zadatkom, poput informacija u vezi s krajnjim rokovima i dostupnim sredstvima, od nadlenih tijela (naprimjer od vodstva kolske uprave). Druga faza analiza problema u svjetlu zadatka Raskorak izmeu postojeih socijalnih ili administrativnih situacija te pretpostavljena, eljena stanja stvari mora se raspraviti s onima koji su izravno ukljueni. Vano je u ovoj fazi sa svima kojih se to tie postii jasan dogovor o problemu koji se eli rjeavati i rezultatima koji se planiraju postii. Trea faza izgradnja modela kauzalnog polja Model kauzalnog polja daje pojednostavljenu verziju stvarnosti. Sastoji se od nezavisnih i zavisnih varijabli i pretpostavljenih uzronih veza koje meu njima postoje. Ostali se imbenici mogu povezati u dijagram koristei strelice. Ovisno o sloenosti modela, pri izradi e se donijeti nekoliko odluka s ciljem definiranja programa. Model polja baca svjetlo na problem kao cjelinu, kao i na specifine imbenike koji su ukljueni u praksi. Kada se analizira kauzalni model, cilj je pronai osnovu na kojoj e se izgraditi program. Utvreno je da su imbenici koji imaju najvei stupanj kauzalnosti esto najmanje podloni utjecaju politike, te stoga najmanje pogodni za interveniranje. Zbog toga je nuno traiti varijable s kojima se moe manipulirati, a na koje se program moe usredotoiti. Teko je ili je nemogue na problematinu kunu situaciju utjecati prevencijskim projektom. S druge strane, moe se uiniti napor da se utjee na etike vrijednosti skupine u odnosu na upotrebu droge. etvrta faza - zacrtavanje krajnjih ciljeva i kriterija procjene zadatka kako bi se omoguila izrada informacijskoga programa ak je i u razvojnoj fazi potrebno promiljati i konane ciljeve. Klasino pitanje koje se postavlja u ovome kontekstu jest: je li program zamiljen da se bavi simptomima ili uzrocima problema. Konaan e izbor krajnjega cilja ovisiti ne samo o povjerenu zadatku, problemu i modelu kauzalnoga polja, nego takoer i o prioritetima koji prevladavaju u relevantnim politikim, financijskim, ekonomskim, pravnim i etikim okvirima. Ne obazirati se na te okvire znai potkopati uinkovitost politike. ak i kada se radi u malom opsegu, preporuljivo je promisliti o karakteru organizacije (naprimjer kole) za koju se program sastavlja. Konana verzija krajnjih ciljeva upotrijebit e se da se ustanovi je li program bio uinkovit i uspjean. Konani cilj (npr. smanjeno uzimanje droga) mora se izraziti kriterijima procjene (npr. uenici su otporniji na drutveni pritisak) koji e se koristiti u konanoj procjeni.

POGLAVLJE

116

Peta faza - nacrt modela koji pokazuje uinke izbora potencijalnih sredstava U ovoj je fazi vano da onaj ili oni koji uobliuju informacijske programe budu dovoljno informirani o ciljanoj skupini, okolini ciljane skupine i o prikladnim prevencijskim strategijama. Slijede neka od pitanja na koja e se u ovoj fazi usredotoiti: a. Kakvu poruku treba prenijeti? b. Na koji je nain zapakirati? c. Kako e se uinak informacijskoga programa mjeriti? Ako je informacijska kampanja usmjerena na, recimo, kole, moe se oekivati vee sudjelovanje ciljane skupine kada se koriste audio-vizualna pomagala. Od male e koristi biti predstavljanje poruke u obliku prilino dosadna govora o opasnosti konzumiranja nikotina i taloenju katrana u pluima. U ovoj fazi morat e se posvetiti mnogo promiljanja oekivanome uinku razliitih pomagala ili metoda i i otuda vriti predvianje. Sljedea informacija pokazuje preporuke za uinkovit prijenos informacija38.

imbenici koji imaju najvei stupanj kauzalnosti esto su najmanje podloni utjecaju politike te stoga najmanje pogodni za interveniranje.

POGLAVLJE

38 imbenici koji imaju najvei stupanj kauzalnosti esto su najmanje podloni utjecaju politike te stoga naj-

manje pogodni za interveniranje.

117

Tablica 22.

PREDUVJETI ZA UINKOVIT PRIJENOS INFORMACIJA

Preduvjeti su: a. predstavlja mora jasno uputiti na kontekst u kojem poruka treba shvatiti; b. poruka treba biti oblikovana prema eljenom rezultatu; c. bitno je pokazati modele ponaanja koji se odnose na izravno okruenje i percepciju ciljane skupine; d. predstavlja treba prenijeti dojam da se sloboda ljudi iri, a ne da se ograniava; e. mogue prepreke prihvaanju odreenih obrazaca ponaanja mogu se ukloniti ukazivanjem na domet uenja novih vjetina; f. cilj prezentacije treba biti irenje opsega osobnog iskustva pojedinca; g. prezentacija treba sadravati realistine alternative u ponaanju; h. eljeno ponaanje bi trebalo ponuditi dovoljno izgleda za opipljivu nagradu; i. predstavlja treba voditi rauna o nainu na koji ciljana skupina rjeava probleme; j. opominjui, sitniav pristup ima kontraproduktivan uinak; k. poruku treba ponavljati na razne naine; l. preporueno ponaanje mora biti vezano s prirodnom ljudskom eljom da neto postigne i da bude smatran privlanim; m. poruka mora biti takva da se ciljana skupina moe s njom identificirati; n. prezentacija se treba pozivati na osjeaj odgovornosti pojedinca; o. predstavlja treba osigurati da je podruje za povratnu informaciju ukljueno u intervenciju. esta faza cost-benefit analiza Cost-benefit analiza treba biti uspostavljena od raznih alternativnih metoda. Njih se, zatim, moe meusobno usporediti. Ta se analiza treba temeljiti na rezultatima ranijih istraivanja o uinkovitosti odreene metode ili na osobnom iskustvu i drugim relevantnim informacijama. Kategorija dobiti sadravat e ne samo uinkovitost, ve i imbenike kao to su potpora ukljuenih strana (npr. uitelja, roditeljskoga vijea) i financijski podupiratelji odabrane metode.

POGLAVLJE

118

Sedma faza - sastavljanje jednoga ili vie modela Kada su prijeeni koraci od prve do este faze, moe se donijeti odluka o metodi koja e se usvojiti. Izabrana je metoda objanjena u opisu informacijskoga programa. Program je opisan pomou ciljeva i sredstava. Osma faza - konaan oblik programa Ovo je faza u kojoj je poruka specificirana, a prvi tekst skiciran. Koritenjem dostupnih sredstava program sada moe biti oblikovan. Struktura i bit poruke moraju biti ono na to e se ciljana skupina moi odnositi glede stila, privlanosti i vjerodostojnosti. Ima raznih naina na koje se ova informacija moe dobiti, ukljuujui sudjelovanje i promatranje. Poruka bi, u prvom redu, treba zadobiti pozornost ciljane skupine i biti joj razumljiva. Tablica br. 23 saima dimenzije razumljivosti poruke39.

Poruka bi, u prvom redu, trebala zadobiti pozornost ciljane skupine i biti joj razumljiva.

POGLAVLJE

39 Langer i sur. (1974), navedeno u V. Damoiseaux i sur., str. 303.

119

Tablica 23.

DIMENZIJE RAZUMLJIVOSTI PREVENCIJSKE PORUKE

JEDNOSTAVNOST jednostavni opisi - kratke, jednostavne reenice - jednostavne rijei - argon objanjen - konkretnost - grafika struktura/poredak - podjela u odjeljke - logian redoslijed - jasan prikaz - uinkovita razlika izmeu bitnoga i nebitnoga - odrana nit pripovijedanja - logina strukturiranost jezgrovitost/saetost - prekratko - ogranieno na bitno - zgusnuto - usredotoeno na poruku koju treba prenijeti - jezgrovito - svaka je rije potrebna poseban poticaj - nadahnut - zanimljiv - raznolik - osoban SLOENOST komplicirani opisi - duge, sloene reenice - nepoznate rijei - argon koji nije objanjen - apstraktnost - bez grafike zamreno/nepovezano - bez podjela - nepovezano, zamreno - nejasno - propust u razluivanju bitnoga od nebitnoga - narativna nit esto izgubljena - sve zbrkano razvueno - predugako - velik udio nevanih informacija - nepoznate rijei - rasplinuto - preopirno - mnogo se toga moglo izostaviti bez dodatna poticaja - dosadno - bezbojno - sveope neutralno - bezlino

POGLAVLJE

Krajnji e opis programa morati takoer sadravati financijski pregled trokova programa. KAKO IZRADITI BROURU? Dio se intervencijskoga programa moe sastojati od izrade broura ili letaka. Prednost pravljenja broura ili letaka jest to se njih moe proizvesti prilino ekonomino. Broura sadri vie informacija nego letak. Letak bi trebao imati jednu stranicu,

120

a broura obino ima etiri do osam stranica. Hoe li se u prevencijskom programu koristiti broura ili letak ovisi o cilju cjelokupnoga prevencijskog programa i, specifinije, o cilju informacijskoga transfera kao dijela programa. to vaa poruka nastoji postii i komu je usmjerena? Letak je pogodan za dopiranje do velikih skupina ljudi, ali ima mjesta tek za ogranienu koliinu informacija. Broura je obino prikladna za ljude koji su za neki predmet ve zainteresirani. Knjiica se sastoji od dvanaest do etrdeset stranica, a njezina duljina znai da openito nije prikladna za prevencijski program namijenjen djeci i mladima. Knjiica je za ljude koji su zainteresirani i ele detaljnije informacije. U prevencijskome djelovanju, posrednici (naprimjer uitelji ili roditelji) mogu initi ciljanu skupinu do koje se dopire putem knjiica.

to vaa poruka nastoji postii i komu je usmjerena?

7.2. PRED-TESTIRANJE PROGRAMA

Mogue je koristiti vie razliitih medija, od kojih svaki ima svoje prednosti i nedostatke. Kada je prva verzija informacijskoga paketa spremna, moe se zapoeti s pred-testiranjem. Ideja koja stoji iza pred-testiranja jest: sprijeiti ili smanjiti vjerojatnost da e kampanja zavriti golemom katastrofom. Da bi se odredilo je li informacija doista uinkovita, izraeni materijal treba podastrijeti strunjacima za dotino podruje (npr. iskusnim uiteljima). Ti strunjaci tada procjenjuju materijal glede njegove relevantnosti, potpunosti, loginosti, razlonosti i provjerljivosti. Strunjaci za odnose javnou zatim promotre razliite komunikacije: poruku, kanal, prijenosnika i primatelja. Izvoenje pred-testiranja na uzorku iz ciljane skupine je presudno. Pred-testiranjem moe se saznati privlai li plakat dovoljno pozornosti, je li poruka jasna i razumljiva, je li materijal privlaan ivotnom stilu ciljane skupine i slui li se prikladnim jezikom. Pred-testiranje moe se obaviti pojedinano ili u obliku skupne rasprave. Koja se god metoda koristi, vano je da se ispitanik osjea ugodno i da je slobodan dati svoje istinsko miljenje. U pred-testiranju mogu biti sadrana pitanja kao: to mislite o emu se radi u ovoj brouri, to mislite da znae ove rijei, ima li u ovoj brouri poruka i za vas, planirate li ita poduzeti, ima li ega u brouri to bi bilo vrijedno zapamtiti? Rezultati pred-testiranja ugraeni su u revidiranu verziju. Zatim se izrauje profesionalna verzija, koju se opet moe iskuati, prvenstveno na razini posrednika (uitelja, nastavnika).
POGLAVLJE

Presudno je izvoenje predtestiranja na uzorku iz ciljane skupine.

121

POGLAVLJE

122

8. KAKO PROVESTI PROGRAM PREVENCIJE?

POGLAVLJE

123

KAKO PROVESTI PROGRAM PREVENCIJE?

Presudan test u preventivnom djelovanju jest: moe li se uspjeno razvijeni program ponoviti u drukijem kontekstu? Provedba prevencijske intervencije zahtijeva jedinstvene vjetine. Za uspjeh provedbe takoer je odluujua interakcija izmeu prevencijske intervencije i (okoline) ciljane skupine. U tom procesu vani su pojmovi usvajanja, rasprostranjenosti, segmentacije i meusektorske suradnje. Na kraju ovog poglavlja predoen je praktian model za zapoinjanje programa prevencije u koli. Model prate svakovrsna praktina pitanja koja i kola i djelatnik u prevenciji moraju uzeti u obzir pri pokretanju programa prevencije u koli.

POGLAVLJE

124

8.1. KARAKTERISTIKE PROVEDBENOG PROCESA

Provedba ovdje ne oznaava puko izvrenje programa; ona obuhvaa i stvaranje uvjeta koji e omoguiti tijek provedbe. Kao to je pokazano u prethodnom poglavlju, prije provedbe program se sastoji od etiri usko povezana koraka: (1) problemske analize, (2) na temelju koje je program razraen, (3) nakon ega ga se provjerava u praksi, (4) kako bi se naposljetku modelski program mogao provesti. Provedba podrazumijeva da je prethodno provjereni program iroko poznat i drugima dostupan. Uspjeni, uinkoviti i djelotvorni programi prevencije nisu automatski proireni diljem irega geografskog podruja na idealan nain. Znatnu pozornost valja stoga posvetiti uvjeravanju onih koji donose odluke da prionu uz trajnu primjenu i propagiranje programa. Koraci u irenju jesu40: 1. Obavijestiti o inovaciji. 2. Uvjeriti ljude u vrijednost inovacije. 3. Primijeniti inovaciju. 4. Usvojiti inovaciju. O tomu hoe li se ovi koraci provesti ili nee ovisit e hoe li se program proiriti i na druge lokacije. Inovacija se moe razvijati najrazliitijim kanalima. Nedostatna proirenost moe imati uzrok u tijeku same inovacije. Druga je mogunost da ciljana skupina nije obratila dovoljnu pozornost inovaciji ili je nije prihvatila41. Konano, inovacija je mogla biti prihvaena, ali je pogreno primijenjena. Naprimjer, ako nastavnik prikae informativni video, ali acima ne ostavi mogunost da nakon prikazivanja postavljaju pitanja - premda se radi o bitnom elementu. Konana provedba je faza tijekom koje se ulau napori da se ciljanu skupinu povee s planiranom intervencijom. Prema Price, provedba modelskog programa prevencije oblik je organizacijske re-invencije42. Razlozi tomu su sljedei: - Provedba pretpostavlja organizacijski razvojni proces: on uzima u obzir unutarnju organizaciju projekta i organizaciju ili kontekst unutar kojeg se dogaa preventivna aktivnost. - Intervencija se sastoji od vrste jezgre i uinjenih prilagodbi: u obzir se moraju uzeti sagledane lokalne okolnosti.
POGLAVLJE

40 Vidi: Hein de Vries, Diffusion of interventions, u: V. Damoiseaux i sur., str. 238.-239. 41 Ibid, str. 243. 42 Ovi odlomci se temelje na: Richard H. Price i Raymond P. Lorion, Prevention programming as organizatio-

nal reinvention: From research to implementation, u: OSAP Prevention Monograph-2, str. 97.-123.

125

- Ideja re-invencije podrazumijeva da provjerenu intervenciju valja to vjernije izvesti. Provedba preventivne intervencije zahtijeva jedinstven splet vjetina, poput onih koje se trae pri oblikovanju specifinih ciljeva, sposobnost odravanja dobrih odnosa s vanjskim imbenicima, poznavanje sredstava, otvorenost za su-djelovanje, poduzetni duh i socio-kulturna svjesnost. Uz ulaganje ovakvih osobnih odlika, organizacija mora biti spremna suraivati, biti voljna tijekom provedbe osiguravati (prostornu) potporu kao i biti unutar organizacije svjesna problema i stavova prema njemu. Organizacije koje odlikuje fleksibilna struktura radije e provoditi preventivne intervencije nego vre strukturirane organizacije.

8.2. KORACI U PROVEDBENOM PROCESU

POGLAVLJE

Koraci u procesu uspjene provedbe jesu: (1) istraivanje okoline i stavova ljudi, (2) mobiliziranje sredstava, (3) provedba u uem smislu, (4) izvjetavanje. Prvi korak - istraivanje okoline i trenutnih stavova Ponajprije valja biti posve jasno na koju se ciljanu skupinu smjera. Kada je rije o vie od jedne ciljane skupine, a to nije rijedak sluaj, vano je uoiti razlike unutar i izmeu skupina. Te e razlike odrediti stupanj do kojeg e, i mjesto na kojem e, biti spremne prihvatiti inovacije (za one koji su ukljueni novo ponaanje ili nove stavove) i integrirati ih u vlastite postupke. Hoe li ciljana skupina biti sklona inovaciji dijelom e ovisiti o razlikama popisanima u tablici 2443.

43 Ibid, str. 240.-242.

126

Tablica 24.

RAZLIKE MEU CILJANIM SKUPINAMA TIJEKOM PROVEDBE

Razlike izmeu ili unutar ciljanih skupina proizlaze: iz relativne prednosti koju inovacija donosi onima koji su ukljueni - naprimjer, ne poeti puiti vanije je kroninom plunom bolesniku nego zdravoj osobi; iz injenice da usvajanje takoer ovisi o stupnju do kojeg se inovacija moe pomiriti s vrijednostima, pravilima i prethodnim iskustvima ciljane skupine; iz injenice da razliiti pojedinci mogu razliito shvaati stupanj sloenosti inovacije - to je jednomu posve jasno, drugoga moe zbunjivati; iz prilike da iskuaju inovaciju; iz fleksibilnosti inovacije; iz rizika koje inovacija u sebi nosi; iz drutvene podrke inovaciji; iz zamjetljivosti inovacije; iz odlika organizacije koja vodi usvajanje i provedbu. Budui su ciljana skupina, intervencija i cilj odreeni, valja istraiti okolinu u kojoj se intervencija planira provesti, nakon ega se mogu poduzeti prvi dogovori. To je mogue uiniti tijekom sastanka u kojem se objasni intervencija, a sudionici rasprave to od nje oekuju. Sastanak se odrava kako bi se razjasnio smjer projekta te kako bi se uklonile sve nedoumice. Pritom je takoer mogue prikupiti (nove) podatke i ugraditi ih u program. Metode kojima se prikupljaju podaci za planiranje provedbene faze jesu: - analiza socio-demografskih varijabli i zdravstvenih statistika; - analiza podataka o korisnicima dobivenih od socijalnih ustanova; - analiza ostalih izvora informacija dostupnih u zajednici; - screening; - intervju s kljunim osobama; - odravanje otvorenog sastanka. Neovisno o njenu razmjeru, prevencija se obino odvija putem mrea. Pri zapoinjanju projekta nuno je okupiti sve ukljuene skupine i ustanove. Unutar uspostavljene mree mogue je razmjenjivati informacije i izraziti motivaciju za sudjelovanje

POGLAVLJE

127

u projektu. To moe dovesti do usklaenja pristupa i zajednikog oblikovanja nove politike44. Drugi korak - mobilizacija nutarnjih izvora izvoaa i korisnika prevencijskog programa Vano je formulirati ciljeve koje je mogue brojano izraziti. Ako je do toga dolo zdruenim nastojanjem, jedinstvo skupine bit e osnaeno. Tomu prethodi utvrivanje problema i prikupljanje informacija o ciljanoj skupini. Bitno je utvrditi razliku izmeu trenutne i eljene situacije. Koliko je korisnik otvoren odnosno pripravan pribavljati i obraivati informacije utjecat e na djelotvornu distribuciju (novih) informacija. imbenike koji odreuju izbor poticaja vidi iz tablice 2545. Tablica 25.

IMBENICI KOJI ODREUJU IZBOR POTICAJA

imbenici izbora jesu:
POGLAVLJE

- Ako se poticaj mijenja, naa e osjetila reagirati na promjenu. - Nagao ili neoekivan pokret ili zvuk izazvat e pozornost. - Neto veliko ili neobino u pravilu privlai vie pozornosti nego neto obino. - Poticaj koji se esto ponavlja ugnijezdit e se u pamenju i bit e ga stoga lake prepoznati. - Jasni vrsti i snani poticaji okiraju ljude i zahtijevaju pozornost. - Stupanj do kojega je osoba ime zaokupljena ili fascinirana do izvjesne e mjere odrediti koliko e tomu posvetiti pozornosti.

44 Hein de Vries, u: V. Damoiseaux i sur., str. 247.-249. 45 Gerjo Kok, Dirk-Jan den Boer en Thijs Lenderink, u: V. Damoiseaux i sur., str. 273.

128

Trei korak provedba u ogranienu opsegu Ovom fazom moe se smatrati raspon aktivnosti od trenutka kad je program usvojen pa do vremena kada zauzme stalno mjesto u djelovanju organizacije. imbenici koji pospjeuju taj proces jesu: zajedniko odluivanje; poticanje lokalnih inicijativa; pravodobna ukljuenost ljudi koji djeluju u praksi; osobna interakcija; visoka razina osobne ukljuenosti; snoljivost u meusobnim odnosima; djelomino usvajanje prije potpune provedbe; Napredovanje djelovanja u ovoj fazi moe donekle prekidati mjera do koje je mogue usvojiti izvorni provjereni program. Vano je razlikovati postavljene programske jezgre od aspekata koje je mogue prilagoavati ako je to potrebno, poput, naprimjer, jezika kojim se slui da bi se prenijela poruka. etvrti korak izvjetavanje/dokumentiranje Kako bi se stekao uvid provodi li se program onako kako je bio planiran, preporuljivo je da se tijek procesa briljivo dokumentira. Evaluacija procesa vana da bi se potvrdilo je li sr intervencije odrana i je li cilj dosegnut. Kako je program bio prihvaen moe se provjeriti prikupljanjem informacija o ciljanoj skupini, provjeravajui jesu li programski ciljevi ostvareni, prikupljajui informacije od zaposlenika, evaluirajui rezultate programa i utvrujui trokove. U sektoru zdravstvene skrbi lijenici i ostalo osoblje duno je pomno biljeiti podatke o korisnicima i djelatnostima. Istomu valja teiti i u prevencijskom djelovanju. Na kraju ovoga prirunika navode se dva obrasca koje je mogue upotrijebiti (ili prilagoditi za upotrebu) pri dokumentiranju. Takve informacije mogue je prikupiti o svakom programu ili projektu kako bi se omoguilo usporeivanje kljunih aspekata. Gornji popisi trebali bi najbolje posluiti kao usporednice pri izboru izmeu postojeeg programa ili razvijanju novoga programa koji e najbolje odgovoriti zahtjevima situacije (ciljanih skupina, prevencijskog cilja i zamiljenih rezultata). Kao zakljuak, jo nekoliko savjeta za uspjenu provedbu programa46:
POGLAVLJE

46 Getting Started, str. 21.-23.

129

Tablica 26.

PODSJETNIK ZA PROVEDBU
Naputci za fazu provedbe: 1. Uloite vrijeme i napor komunicirajui s onima koji podupiru program, kao i s kolegama. Izrazite zahvalnost i dajte povratne informacije. 2. Osigurajte trajnu podrku administratora i menadera kojih se (makar podalje) tiu prevencijske aktivnosti. 3. Sve ukljuene okupite u radnu skupinu od ne vie od est ljudi. 4. Napravite protokol koji e sadrati jasne kriterije koje pri realizaciji projekta valja zadovoljiti. On moe biti od pomoi u sluaju moguih sukoba. 5. Uspostavite neformalne socijalne mree ako se pri provedbi programa naie na otpor. 6. Otkrijte u kojim kolektivnim situacijama postoji potpora programu te je potaknite. 7. Osigurajte sredstva kojima ete obuiti prevencijsko osoblje za provoenje programa i unaprijediti njihovu strunost. 8. Stvorite mreu osoba koje na drugim mjestima izvode sline programe. 9. Sa sudionicima u programu raspravite njegovu evaluaciju. Usmjeravajte evaluaciju ka krajnjoj ciljanoj skupini kao i razliitim posrednim skupinama. 10. Omoguite kolegama i potpornim skupinama da iskau svoju privrenost i posveenost programu.

POGLAVLJE

8.3. PRIMJER KOLE

Kako se u kolama odvijaju mnoge prevencijske aktivnosti, slijedi potanja rasprava o nekoliko obiljeja takva djelovanja47. Prije nego to zamolite nekoga izvan kolskoga kruga da odri predavanje o drogama, vano je, to se kole tie, postaviti sljedea pitanja:

47 Ruth Joyce, Draft policy on substance use and misuse: A basis for primary and secondary schools to work

from, u: Drug Prevention and Schools, Circular number 4/95 Department for Education, London, 1995.

130

 Je li djelatnik u prevenciji suglasan s filozofijom odnosno pristupom koji kola zastupa glede zdravstvenog obrazovanja? Hoe li se njegov/njezin doprinos uklopiti u kolsku filozofiju, teoriju i praksu? Uklapa li se projekt u postojeu nastavnu literaturu? Zato kola trai da o tomu govori osoba izvana, i je li konkretna osoba (djelatnik u prevenciji) najprimjerenija osoba za takav govor? Je li djelatnik u prevenciji upoznat s emocionalnom i intelektualnom razinom ciljane skupine i govori li on/ona njihovim jezikom? Je li kola svjesna moguih zakonskih implikacija uslijed pozivanja vanjske osobe? Iskustvo pokazuje kako je, radi kasnijeg praenja, vano da razrednik bude nazoan predavanju djelatnika u prevenciji. Prije nego to odri predavanje, djelatnik mora biti svjestan: Zato je kola pozvala nekoga izvana. to se izlaganjem oekuje postii. to su aci o drogama prethodno saznali i to e kasnije sluati. Koje su karakteristike ciljane skupine: npr. brojnost, dob, obiteljsko podrijetlo itd. Jedan od preduvjeta za provedbu prevencijskog programa u koli u sluaju da inicijativa dolazi izvan kole jest potpora odozgo. kolska uprava mora prepoznati da za novi prevencijski projekt postoji potreba i biti za njega zainteresirana. Mora biti sposobna stimulirati i ohrabriti nastavnike tijekom provoenja programa. Sljedea naela vana su u voenju procesa48: Temeljni je zahtjev osobni kontakti sa svim razinama. Osoblje mora biti uvjereno u vanost programa i spremno uloiti u program. Vano je da je osoblje prilagodljivo i otvoreno za prijedloge. Valja naglaavati timski rad, osobito kad se on ini tekim. Osoblje se mora snano osjeati ukljuenim u voenje teaja i tvoriti bitni dio projekta. Oni koji projekt provode ine to kao volonteri; poeljno je da za svoje napore budu i nagraeni (ne nuno materijalnom naknadom).
POGLAVLJE

48 Ibid, str. 67.-73.

131

Istraivanje uspjenosti promicanja zdravlja u kolama otkriva da openito49: Uinci intervencija zasnovanih na pruanju informacija ovisi o tipu ponaanja na koje se nastoji utjecati. ini se da intervencija zasnovana na pruanju informacija moe biti uinkovita jedino u osnovnim kolama. ini se kako su kampanje protiv puenja koje osvjeuju i ue kako se nositi s pritiskom vrnjake skupine uspjenije od onih usmjerenih na davanje injeninih informacija, rad na razvijanju samopotovanja ciljane skupine ili osposobljavanje u, naprimjer, donoenju odluka. Promjene ponaanja prestaju sa zavretkom intervencije kognitivni su uinci trajniji. Programi koji vode dugoronim promjenama ponaanja dijelom su ireg drutvenog pristupa. Preporuke koje proizlaze iz nabrojanih toaka obuhvaene su sljedeom tablicom: Tablica 27.

PREPORUKE ZA KOLSKE PROGRAME

POGLAVLJE

Preporuuje se: Ne uzimajte u obzir jedino uinkovitost programa, nego i mjeru njegove korisnosti unutar reenoga obrazovnog sustava. Zahtijevajte povratnu informaciju od nastavnog osoblja. Provoenjem procjene potreba sagledajte relevantne odrednice ponaanja i rezultate procjene upotrijebite kako biste teorijski razmotrili alternative intervenciji. Dugorone evaluacije upuuju da se pozitivni uinci na ponaanje smanjuju nakon razmjerno kratka vremena. Prevencijski programi u kolama moraju stoga biti kombinirani sa irim aktivnostima usmjerenima na opu javnost. Protegnite intervencije tijekom kolske godine. To e dovesti do trajnijih promjena u ponaanju nego to su one nakon jednokratne prevencijske akcije.
49 L.W.H. Peters i T.G.W.M. Paulussen, School health, a review of the effectiveness of health education and

health promotion, Utrecht (Dutch Centre for Health Promotion and Health Education), 1994.

132

9. TO DONOSI EVALUACIJA PREVENCIJE?

POGLAVLJE

133

TO DONOSI EVALUACIJA PREVENCIJE?

Jo su uvijek u punom jeku rasprave o moguoj uinkovitoj metodi koja dovodi do promjena u ponaanju. Na podruju prevencije posebno je vano da potraga za uspjenim metodama djelovanja bude trajan proces. Uinkovitost i djelotvornost su postali vanim evaluacijskim kriterijima prevencijskoga djelovanja. U ovom poglavlju bit e opisane uloge evaluacijskih programa i izloen pregled razliitih oblika evaluacijskih istraivanja, poput evaluacije uinka, u kojoj vanu ulogu igraju i vanjski i unutarnji kriteriji. Evaluacija nije djelatnost koju treba ostaviti za kraj prevencijskoga procesa. Vano je da je djelatnik u prevenciji od samoga poetka uzme u obzir planirajui istraivanje. U ovo su poglavlje takoer ukljuene smjernice za praenje provoenja jo tijekom prevencijskoga procesa. Poglavlje zavrava navoenjem primjera evaluacije, i to evaluacije nekoliko medijskih kampanja. Tu su istaknuti uobiajeni problemi i nedostaci u evaluaciji prevencijskih intervencija. Na sljedeoj stranici navode se savjeti osobito vani za evaluaciju velikih i/ili financijski zahtjevnih prevencijskih programa.

POGLAVLJE

134

9.1. CILJEVI I ULOGA EVALUACIJE

Cilj evaluacije jest ispitati odgovara li projekt ili program utvrenim prevencijskim potrebama i ciljevima. Evaluacija bi trebala biti bitnom sastavnicom programa, a ne jednostavno promiljanje koje se ostavlja za kraj procesa. Evaluirajui kratkorone i dugorone uinke treba se pitati je li prevencijski program ostvario eljene ciljeve. Kratkoroni uinak je poboljanje neijih socijalnih vjetina; dugoroni je pak uinak postignut ako te poboljane vjetine dovedu do izostanka ponaanja poput zlouporabe droga nakon razdoblja od nekoliko godina. Poeljno je skupinu koja je sudjelovala u prevencijskom programu usporediti s kontrolnom skupinom. U praksi je, naalost, rijetko kada mogue raditi s kontrolnom skupinom nakon projektnog razdoblja, te je stoga korisno uiniti to dok se projekt jo provodi50. Prevencijske intervencije imaju smisla jedino ako ih se provodi sustavno i planirano. Trenutno se u sektoru prevencije i unaprjeenja zdravlja odvija proces poboljanja kvalitete rada prihvaanjem kvalitativnih kriterija koji su za tu svrhu razvijeni. Zbog toga se sada pokazuje mnogo vie zanimanja za istraivanje djelotvornosti i uinkovitosti njihova rada. Ako se korisni prevencijski programi pojavljuju kao rezultat razvoja i evaluacijskih procesa, od presudne je vanosti pozorno razmotriti uvjete koji upravljaju njihovom provedbom. U sljedeem dijelu usredotoit emo se na predmet evaluacije. Sljedea su pitanja kljuna pri evaluiranju prevencijskih intervencija usmjerenih na promjene ponaanja51: Je li provedbena faza bila uspjena? Je li intervencija obavljena u skladu s planom? Je li ostvaren utjecaj na determinante? Je li se ponaanje promijenilo? Je li razmjer problema smanjen? Djelotvornost intervencije pokazuje dosee li dobit ostvarena intervencijom ono to je u intervenciju uloeno. Ostvareni uspjeh (stvarna prevencija problema ili tipa ponaanja) utvruje se ispitivanjem uinkovitosti. Otud se uinkovitost odnosi na uspjeh programa. Istraivanje uinkovitost mogu oteavati mnogi imbenici, meu kojima su: povrnost opisa i dokumentacije primijenjenih intervencijskih metoda, obiljeja ciljane skupine i nain na koji je obavljena evaluacija. Mjerenja dobivena pomonim sredstvima, kao i posredni i konani uinci, moraju biti obuhvatni. Pri

Evaluacija bi trebala biti bitnom sastavnicom programa, a ne puko promiljanje koje se ostavlja za kraj procesa.

POGLAVLJE

50 Getting Started, str. 31.-33. 51 Lex Bouter i Martien van Dongen, u: V. Damoiseaux i sur., str. 91.

135

istraivanju uinkovitosti prevencijske intervencije takoer je vano dunu pozornost posvetiti ostalim prevencijskim aktivnostima u okolnim podrujima s kojima se promatrana intervencija na neki nain natjee. Takoer, bitno je provesti i djelotvornu naknadnu evaluaciju52. Onaj tko se planira pozabaviti evaluacijskim istraivanjem mora biti vrlo svjestan sljedeeg53: Uinkovitost intervencije mora se moi pokazati. Mora se doi do uvida u mehanizme koji promiu ili oteavaju eljene uinke. Trebalo bi biti mogue izraunati povrat u odnosu na ono to je intervencijom uloeno. Trebalo bi biti mogue otkriti nenamjerne i neeljene uinke. Tekoe s kojima se susree pri evaluaciji ilustrirane su sljedeim nalazima iz istraivanja emocionalnog razvoja djece (vidi 4. poglavlje); pokazuje se da je kontrola impulsa osnova na kojoj se kasnije u ivotu razvija otpor iskuenjima supstancama koje stvaraju ovisnost. Programi koji su po sebi vrlo uinkoviti ne moraju biti i skupi ukoliko mogu biti integrirani u ope slube (obrazovanje, vrtii i sline slube). To meutim zahtijeva odrivost; kad se radi s djecom, napredak u emocionalnom razvoju i oblikovanje karaktera ne mogu se postii kratkim ciklinim pristupom. Djelatnici u prevenciji se odatle susreu s problemom da je vrlo teko pokazati uinkovitost njihova rada. Rezultati postaju vidljivi tek na vrlo duge staze, zbog ega ih je teko dokazati. Evaluacijsko je istraivanje nuno kako bi bilo mogue dati konanu ocjenu postignua stanovite provedene intervencije (proces, uinkovitost, djelotvornost, popratni uinci) kao i odluiti bi li bilo korisno intervenciju ponoviti ili proiriti njen opseg. Temeljem podataka prikupljenih istraivanjem, mogue je programe koji su u tijeku ili nove programe koji se tek razrauju mijenjati u skladu s nalazima. U tablici na sljedeoj stranici popisane su najvanije funkcije evaluacije programa54:

POGLAVLJE

Programi koji su po sebi vrlo uinkoviti ne moraju biti skupi ukoliko mogu biti integrirani u ope slube.

52 C.B. Krger, Drug abuse, a review of the effectiveness of health education and health promotion, Utrecht, 53 Nadine Herwig, u: V. Damoiseaux i sur., str. 46. 54 Windsor i sur. (1984), u: V. Damoiseaux i sur., str. 190.-191.

(Dutch Centre for Health Promotion and Health Education), 1994, str. 5.

136

Tablica 28.

VANE FUNKCIJE EVALUACIJE PROGRAMA

Funkcije su: odrediti do koje mjere, kojim tempom i na koji se nain ciljevi programa ostvaruju; naznaiti jake i slabe strane razliitih dijelova programa - ovo potpomae odreivanju konanog oblika i sadraja programa; provjeriti je li program provoen u skladu s planiranim, i uspostaviti mehanizme mjerenja i kontrole kvalitete; zakljuiti je li program u cjelini, ili u svojim dijelovima, pogodan za druge korisnike; poboljati standard znanstvenih spoznaja; postaviti hipoteze za budua istraivanja; odgovornost prema zajednici i poreznim obveznicima; promicati strunost osoblja kad je rije o planiranju, izvoenju i evaluaciji prevencijskog djelovanja: promicati dobre odnose s javnosti i uzimati interes javnosti u obzir; izvravanje preuzetih ugovornih obveza prema tijelima, primjerice davateljima potpore..

POGLAVLJE

Pri evaluaciji uinkovitosti intervencije, od koristi mogu biti razliite referentne toke55. Intervenciju je mogue usporediti s uincima prethodno provedenih programa. Uinak intervencije moe se usporediti s usporedivom situacijom (kontrolna skupina) u kojoj nije bilo nikakve intervencije. Nadalje, rezultate je mogue usporediti s potencijalnim uinkom u idealnim okolnostima. Mogue je apsolutnu promjenu usporediti s onom koja se pokazala moguom, a mogue je i kombinirati dvije ili vie premjerenih metoda rada.

55 Nadine Herwig, u: V. Damoiseaux i sur., str. 47.

137

9.2. OBLICI EVALUACIJSKIH ISTRAIVANJA

U evaluacijskom istraivanju najee je razlikovanje ono izmeu evaluacije procesa i evaluacije uinka. Ono je naznaeno ve ranije u ovom Priruniku. Mnogo ee - i obino bez opravdana razloga - pozornost je usredotoena na evaluaciju uinkovitosti. Evaluacija procesa moe se provesti na mnogo razliitih naina. Neke od njenih karakteristika su56: upotreba neeksperimentalnih modela; evaluacija metoda djelovanja; ispitivanje struktura i procesa; primjena opaajnih analiza; provoenje kvalitativnih opaanja; trajno biljeenje aktivnosti; ispitivanje i provjera prikupljenih podataka i izvjetaja; koritenje formativnih metoda evaluacije. Evaluacija procesa moe sadravati informacije o tome zato program jest ili nije uspio. Takve su informacije vrlo vrijedne svima koji su ukljueni u planiranje i provedbu, ali takoer i onima kojima se o provoenju programa podnosi financijska odgovornost. Nadalje, izuzetno su korisne i organizacijama koje i same razmatraju mogunost provoenja istog programa. Pitanja koja tijekom procesa evaluacije valja postaviti ukljuuju naprimjer: kakve ste aktivnosti namjeravali provesti, to se doista dogodilo, koji su ljudi inili ciljanu skupinu, na to je program bio usredotoen i kako su sudionici reagirali na program? Pri evaluaciji procesa polazite je to se doista dogaa: tko to ini, gdje, kada, kako, komu itd. Te se informacije onda usporeuju s intervencijskim planom. Na taj nain nastoji se doi do slabih i jakih strana. Neki od pristupa evaluaciji procesa su57: konzultiranje kruga strunjaka; interna kontrola potroenih sredstava; evaluacija sudjelovanja u programu i zabiljeenih informacija: stupanj participacije, cjelovitost podataka, dokumentacija glede izloenosti sudionika pojedinim dijelovima programa, upotreba izvora informacija i konzultiranje savjetodavnih tijela;
56 Windsor i sur. (1984), u: V. Damoiseaux i sur., str. 203. 57 Ibid, str. 204.-205.

POGLAVLJE

138

 istraivanje populacije ili ljudi koji su sudjelovali (ili bili izloeni) programu prevencije; pomno istraivanje pojedinih dijelova programa; testiranje dijelova programa unaprijed: mjernih instrumenata, medija koji e biti koriteni i informativne poruke, pisanih materijala, vizualnih pomagala, radija i televizije. Evaluacijom uinkovitosti ispituje se je li zabiljeen kakav uinak i moe li ga se pouzdano pripisati obavljenoj intervenciji. U tu svrhu potrebno je imati dobro promiljen predmet evaluacije kako bi bilo mogue izvesti pouzdane prosudbe glede reprezentativnosti i stupnja do kojeg je na temelju podataka mogue generalizirati. Ako se eli pokazati uinak, uzorak mora biti dovoljno velik. Rezultati procjenjivanja uzorka esto su iskrivljeni58. Do koje je mjere pregled ili procjena uzorka pouzdano obavljena oznauje se internom valjanou. Ponavljajui istraivanje moe se vidjeti hoe li se dobiti jednaki rezultati. Ako se nalazi istraivanja podudaraju, proces istraivanja moe se smatrati pouzdanim. Neeljeni utjecaji koji predstavljaju prijetnju internoj valjanosti intervencije su59: neplanirani dogaaji koji utjeu na varijable uinka; promjene koje se dogaaju u osobnim ivotima sudionika; ranija mjerenja koja utjeu na rezultate; iskrivljenost koja je rezultat primjene novih mjernih instrumenata; vraanje na prosjek; autonomni procesi selekcije koji se dogaaju meu sudionicima; odustajanje sudionika; kombinacija dvaju ili vie spomenutih imbenika. imbenici koji mogu utjecati na eksternu valjanost intervencije - odnosno razmjer do kojega je ono to je mjereno pretrpjelo stanovit utjecaj jesu60: interakcija izmeu mjerenja i intervencije; interakcija izmeu selekcije i intervencije; uinak eksperimentalne situacije; uinak drugih (prethodnih) intervencija. Za evaluaciju uinka nuno je da razliiti dijelovi cijele intervencije budu jasno opisani. To su61: sastavnice intervencijske strategije koje su primijenjene; nain na koji je, i u kojoj mjeri je (i iz gledita vlasti kao i primatelja) svaki od dijelova strategije bio proveden;
58 Nadine Herwig, u: V. Damoiseaux i sur., str. 205. 59 Ibid, str. 208.-209. 60 Campbell i Stanley (1966), u: V. Damoiseaux i sur., str. 209. 61 C.B. Krger, Drug abuse, a review of the effectiveness of health education and health promotion, Utrecht

POGLAVLJE

(Dutch Centre for Health Promotion and Health Education), 1994, str. 6.

139

 obuka i transfer znanja koje su primili provoditelji intervencije; nain na koji je, i mjere u kojoj je, programu pruena potpora ili otpor; narav i razmjer prevencijskih aktivnosti s kojima je u natjecanju, a koje su bile od utjecaja u provedbi; specifini instrumenti upotrijebljeni u mjerenju kognitivnih, stvarnih ili uinaka na ponaanje; karakteristike dosegnute ciljane skupine kao i kontrolne skupine. Vano je da se za svaki element otkrije mjerna jedinica koja e omoguiti mjerenje. Naknadna mjerenja treba provoditi bar jednom godinje po zavretku prve intervencije. Tijekom intervencijskog razdoblja valja brino biljeiti izloenost drugim prevencijskim porukama. Ako se uinke naknadnog istraivanja kani specificirati, zahtijeva se visoka razina odaziva (najmanje 75%)62. Projekt istraivanja djelotvornosti vaan je davateljima potpore kao i onima koji se u organizaciji bave upravljanjem resursima, jer je to nain da se usporedi utroeno i dobiveno63. Odnos uloenog i dobivenog u zdravstvenom programu povezuje dobitke, izraene brojem jedinica za koje se intervencija pokazala uspjenom, i trokove koje je to iziskivalo. Kako bi bilo mogue usporeivati razliite programe, vano je da se svaki od programa slui istim mjernim sustavom. Studije djelotvornosti u praksi pate od mnogih ogranienja. Kvantifikacija odreenih trokova ili dobitaka, kao i proces njihova odmjeravanja prema (moguim) prednostima i nedostacima, pokazuje se vrlo tekim zadatkom i podloan je znaajnim utjecajima. Konano, nemogue je unaprijed znati za koliko e postotaka pasti trokovi zdravstvene skrbi nakon uspjena okonanja prevencijskog programa ili koliku vanost valja pridati imbenicima poput poveanju blagostanja uenika u koli. Teko je takoer mjeriti vaan uinak prevencijskog djelovanja poput poveanja socijalne kompetencije. Provoenje istraivanja uinkovitosti, usprkos svemu, postaje sve vanije, posebice u prijavama za potpore. Kako bi se unaprijed moglo optimalno proraunati svrsishodnost, vano je jasno izraziti imbenike rizika. Rije je o imbenicima koji bi mogli utjecati na provedbu projekta, a koji mogu zahtijevati prilagodbu u hodu (ukljuujui i financijsku). Meu imbenicima rizika moe se razlikovati one na koje je mogue utjecati i one na koje nije mogue utjecati. Tekoe koje predstavljaju imbenici rizika na koje je mogue utjecati mogue je prevladati ugraivanjem sigurnosnih klauzula kako bi se rizik sveo na najmanju moguu mjeru. Tipian primjer imbenika rizika na koji je mogue utjecati bio bi sluaj kole koja naputa projekt usred provedbe. Kako bi se neutraliziralo takav rizik, obvezu kole mogue je formalizirati pisanim ugovorom, umjesto oslanjanja na usmeni dogovor. Doputenja za prevencijske aktivnosti, poput onih

POGLAVLJE

62 Ibid, str. 6. 63 Martien van Dongen, u: V. Damoiseaux i sur., str. 214.-215.

140

potrebnih da se postavi izloba, odri kakva glazbena priredba ili dijele informacije valja dogovoriti unaprijed, i u skladu s propisima. Meutim, na neke imbenike rizika nije mogue utjecati, poput politike nestabilnosti ili promjene graninog nadzora (to moe dovesti do poveanja opskrbljenosti drogom i promjene predvienih postotaka korisnika droge u regiji). U praksi, upravo imbenici rizika na koje nije mogue utjecati prouzroe mnogo nepredvienih problema.

9.3. ISTRAIVANJE UINAKA PREVENCIJE

U prvom dijelu ovoga Prirunika u aritu je bila prevencijska politika. Ovdje je naglasak stavljen na vanost evaluacijskog istraivanja. Dolje su navedena neka od glavnih obiljeja takva istraivanja, preuzeta iz prirunika koji je izradilo dansko Ministarstvo financija64. Rije je tekom predmetu. Tekst nije svakom itatelju lako dostupan. Postoji velik broj dobrih prirunika koji pruaju informacije o razliitim metodama i konceptima. Evaluacijsko istraivanje dio je kruga politike. Politiku moemo opisati kao zbirku namjerno i impulzivno odabranih smjernica. Krug politike sastoji se od est elemenata65:
POGLAVLJE

1. priprema politike: formuliranje problema, prikupljanje i analiziranje koje rezultira preporukama o politici koju valja provesti; 2. odreivanje politike: donoenje odluka o sadraju politike; 3. operacionalizacija politike: prevoenje utvrene politike u praktine mjere; 4. provedba politike: primjenjivanje odabranih lijekova, to dovodi do postignua politike, zamiljenih uinaka i usputnih uinaka; 5. evaluacija politike: evaluiranje sadraja, procesa, postignua i uinaka prevencijske politike; 6. povratna sprega: prilagoavanje politike na osnovi informacija o sadraju, procesu, postignuima i uincima te same politike.

64 Ministry of Finance, Department of Policy Analysis, Is policy effective? - approaches for the evaluation of 65 Ibid, str. 3.

current policy, The Hague, 1989

141

Pri izradi plana presudno je vano da se evaluacija unaprijed pripremi i, gdje je to nuno, prilagodi tijekom cijeloga procesa. Ako je unaprijed izraen dobar plan istraivanja, onda e za potrebe politike koja bi mogla biti razvijena u budunosti nalazi istraivanja biti na vrijeme na raspolaganju. Ako je provedba istraivanja pogoena u pravo vrijeme, izbjegava se mjerenje poetnih uinaka (tegobe nicanja zuba) te previanje strukturnih uinaka. Dobrim planiranjem moe se osigurati da se dovoljno vremena ostavi za razliite faze istraivanja. Naprimjer, ako je nuno, bilo bi mogue ostaviti vrijeme da se isproba pregled koji uzima u obzir specifine (sezonski odreene) okolnosti, ako i ostaviti vrijeme da se pobolja usklaenost izmeu zasebnih dijelova istraivanja66. U donjem podsjetniku mogu se nai sastavnice koje treba obuhvatiti planom evaluacije politike (5. element u krugu politike)67. Tablica 29.

PLAN EVALUACIJE PREVENCIJSKE POLITIKE

Aspekti kojima se valja pozabaviti su: cilj evaluacijskog istraivanja, kontekst i istraivaka pitanja; istraivaka metoda koju valja primijeniti; izbor predmeta istraivanja; metoda prikupljanja podataka; metoda obrade podataka; organizacija istraivanja i izvjetavanja. Socijalne probleme i probleme politike mogue je prevesti u istraivaka pitanja. Evaluacija politike koja odatle proistjee u idealnom sluaju vodi do politikih preporuka i prilagoavanja politike68. Prevoenje problema politike u istraivake probleme provodi se postavljanjem istraivakih pitanja. Kad je rije o evaluacijskom istraivanju za prevencijsku politiku, ona se tiu sljedeih predmeta69: potreba za politikom: slui li postojea politika stvarnim potrebama ili je pruanje usluge prizvalo potrebu za njom? uinkovitost politike: u kolikoj su mjeri ciljevi programa postignuti? Ako je odreena mjera uinkovita, moe li se to objasniti izvornim prikazom problema i je li mogue procijeniti je li odabrana mjera aktualne politike najuinkovitija i u trenutnoj situaciji?
66 Ibid, str. 66.-67. 67 Ibid, str. 4. 68 Ibid, str. 102. 69 Ibid, str. 14.-15.

POGLAVLJE

142

 djelotvornost politike: moe li se uz jednak napor ostvariti i vea uinkovitost? Bi li iste rezultate bilo mogue postii i uz manje napora? provedba politike: kako je dogovorena politika pretoena u konkretno djelovanje i do kakvih je rezultata dovela? Ovo takoer moe ukljuivati i pitanja koja se tiu operacionalizacije politike, realizacije postignua politike i prijenosa unutar ciljane skupine i svih koji su njome obuhvaeni. popratni uinci politike: jesu li se ostvarili i nenamjeravani uinci i jesu li dobri ili loi? Kad odreujemo ciljeve istraivanja politike, mogu nam se nametnuti mnogi problemi70. Ciljevi su esto nejasni i nisu kvantificirani. Zapravo, ciljevi mogu imati simbolino znaenje. est je sluaj da strane koje imaju razliite interese imaju i razliite ciljeve. Materijalni ciljevi provoditelja, naprimjer, zasjenjuju ope ciljeve politike. Takoer je est problem mijenjanje ciljeva tijekom vremena ili se je, kako je vrijeme protjecalo, manipuliralo razinom koja je u poetku ciljana. Prethodno je mogue utvrditi oekuje li se kao odgovor na istraivaka pitanja opisno ili uzrono obrazloenje. Opisno obrazloenje upuuje koji dio skupine ispitanika posjeduje odreenu kvalitetu. U uzronom obrazloenju navode se, naprimjer, prosudbe u obliku: x utjee na y71. Nakon to je politika implementirana, oekivana se situacija moda pojavila ili se nije pojavila, ali je nemogue unaprijed rei moe li se promijenjena, ili nepromijenjena, situacija pripisati djelovanju politike72. Obrazac istraivanja usmjeren je na to da omogui obrazloenja razliitih odnosa unutar analitike sheme. Ovisno o istraivakim pitanjima, mogue je izabrati razliite obrasce istraivanja73. Prihvatljivi su slijedei tipovi: obrasci zasnovani na samo jednom, i to naknadnom testiranju, obrasci zasnovani na prethodno-naknadnom testiranju te obrasci zasnovani na sa-bez testiranju. Glavna ideja u pozadini potonjega pristupa jest da se u aritu nalaze dvije skupine: jedna koja je izloena intervenciji (eksperimentalna skupina) i druga koja nije bila izloena intervenciji (kontrolna skupina). esto se unutar jednog istraivakog programa kombiniraju razliiti obrasci istraivanja. Takav pristup poveava pouzdanost rezultata istraivanja. U evaluacijskom istraivanju koje tei donoenju openitijih sudova, naprimjer glede uinkovitosti odreene prevencijske metode, esto se preporuuje uzeti reprezentativan uzorak ukupne populacije74.

POGLAVLJE

70 Ibid, str. 16.-17 71 Ibid, str. 20.-21. 72 Ibid, str. 25. 73 Ibid. str. 26. 74 Ibid, str. 36.

143

Mnoge varijable nisu izravno zamjetljive. Stoga ih je nuno prvo operacionalizirati. Tako, naprimjer, varijablu namjera (kao varijablu/indikator za ponaanje) moemo mjeriti sluei se brojnim pitanjima u upitniku poput: planirate li sljedeih nekoliko tjedana popuiti doint? Izbor tehnike prikupljanja podataka ovisi o istraivaevoj namjeri i ogranienjima (poput vremena i novca koji mu stoje na raspolaganju) kao i svrsi i ogranienjima same tehnike. Svaka tehnika ima znatan broj nedostataka. Zbog toga se esto u isto vrijeme koristi nekoliko razliitih tehnika. Izbor odreene metode analize podataka uvelike ovisi o informacijama kojima se raspolae kao i o cilju istraivanja. Ciljnu varijablu mogue je podijeliti u nekoliko relevantnih kategorija. To se moe predoiti u tablicama. Budui da podatke treba prikazati to je jasnije mogue, od koristi mogu biti aritmetika sredina, mod ili medijan75. U evaluacijskoj se studiji analiziraju dvije ili vie varijabli kako bi se otkrilo je li program (prevencijska intervencija) rezultirao namjeravanim ishodom. Osnovu ovakvu pristupu predstavljaju pretpostavljeni odnosi unutar analitike sheme. Usporeujui meusobno skupine, onu koja je bila izloena programu i onu koja nije bila izloena programu, mogue je bolje dokazati uinkovitost prevencijske intervencije. Vano je da (kvazi) kontrolna skupina i eksperimentalna skupina budu meusobno to slinije76. Ako doe do selektivnog izostanka odaziva, rezultati istraivanja - to se tie uinkovitosti - mogu biti iskrivljeni. To dovodi do pod-zastupljenosti odreenih skupina unutar istraivane populacije77. Kada postoji premalen uvid u relevantne varijable, kvalitativno je istraivanje kljuno. Ono je dragocjen oblik istraivanja. Hoe li se tko, meutim, odluiti za kvantitativno ili kvalitativno istraivanje, ovisi o istraivakom pitanju. Kvantitativnim istraivanjem istraivanom se predmetu pristupa putem brojeva. Istraiva promatra veliinu, rast, razmjer fenomena, problema ili ponaanja i usmjerava pogled na velik broj sluajeva. U kvalitativnom istraivanju naglasak je na nainu kojim se oituje odreeno ponaanje. Istraiva ga temeljito prouava. Kvalitativno istraivanje moe se usmjeriti i na samo jedan sluaj. Nedostatak takva pristupa jest da je na njemu tee zasnovati openitije valjane zakljuke. Izvjetaji koji se pripravljaju tijekom provedbe projekta mogu biti ili bitni ili proceduralni. Bitni su meu-izvjetaji vrlo vani za vee istraivake projekte; oni omoguuju da usred tijeka projekta podesi smjer provedbe. Proceduralni meu-izvjetaji vani su u realizaciji planiranog i prorauna. Konani izvjetaj mora biti dostupan tijelu koje je naloilo provedbu projekta. Ovisno o tomu o kojem je tijelu rije, mogu se - ili ne moraju - dati preporuke. Uvijek se zahtijeva kratki saetak78.

POGLAVLJE

75 Ibid, str. 48.-51. 76 Ibid, str. 51.-57. 77 Ibid, str. 57.-59. 78 Ibid, str. 72.-73.

144

Evaluacijsko istraivanje prua podatke o provoenoj politici kako bi oni koji je provode mogli procijeniti njenu vrijednost. Budui da je projekt dovren, istraivai mogu procijeniti politiku naglaavajui njene uinke. Procjene se mogu odnositi na79: - promjenu koja se dogodila u ciljnoj varijabli; - mjeru u kojoj je dolo do promjene; - odnos izmeu uoena smanjenja i ciljanog smanjena (u kojoj je mjeri cilj ostvaren); - stvarni uinak usporeen s predvienim uinkom - stupanj uinkovitosti mogue je izraziti kvocijentom stvarnog i predvienog uinka pomnoenim sa 100; - tehniku provedivost ciljeva; - postojanje ili nepostojanje potrebe za politikom (re-evaluacijska studija).

9.4. MJERENJE IZVEDBE

Mjerenje izvedbe oblik je evaluacijskog istraivanja s ugraenim termostatom. Karakterizira ga trajno promatranje politike kako bi je se moglo dovoljno unaprijed prilagoavati. U tipinoj evaluacijskoj studiji provedba i uinci politike obino su u prvom planu80. Pri mjerenju izvedbe naglasak je na ulaznim aktivnostima i izlaznim informacijama. Mjerenje izvedbe je sredstvo kojim se nadzire proizvodne procese - u ovom sluaju prevencijski proces. Ono pretpostavlja stalan proces promatranja i odjeka, mjerenja izvedbe i prilagoavanja. Ako se taj proces slijedi, eventualne razlike izmeu norme i ostvarenih rezultata moe se rano uoiti. Ako postoji razlika, mogue je odluiti treba li normu (cilj) prilagoditi ili valja poduzeti druge mjere. eli li se uspostaviti sustav mjerenja izvedbe, nuno je prevencijski rad vidjeti kao proizvodni proces i tako ga i analizirati. Tu su ukljueni sljedei elementi81:

POGLAVLJE

Mjerenje izvedbe je sredstvo kojim se nadzire produkcijske procese - u ovom sluaju prevencijski proces.

79 Ibid, str. 72.-73. 80 Ibid, str. 91.-92. 81 Ibid, str. 84.

145

Prikaz 7.: Prevencija kao proizvodni proces

POGLAVLJE

Da bi se mogla izmjeriti izvedba, nune su mjerne jedinice poput indikatora, normi i brojanih indeksa. Indikatori ulaznih vrijednosti oznauju upotrijebljene resurse: ljudstvo, financije i slino. Indikatori procesa pokazuju to pojedinac i skupina ini: naprimjer, kontaktiranje sa kolama ili vlastima, dijeljenje informacija ili odravanje treninga i sline aktivnosti. Indikatori izlaznih rezultata odnose se na ciljeve projekta: naprimjer, distribucija 20.000 broura ili prikazivane videa uz popratni govor u 100 kola. Indikatori uinka trebaju mjeriti socijalne uinke izlaznih rezultata: naprimjer, smanjenje zlouporabe kanabisa. Pri razvijanju normi, mogue je osvrnuti se u prolost ili pak promotriti produkcijski proces kojega drukijeg prevencijskog programa. Brojani indeksi su kompilacije pojedinanih indikatora ili indikatora i normi. Do njih je mogue doi usporedbom stvarne situacije i norme. Nadalje, izlazni rezultat mogue je usporediti s ulaznom vrijednosti ili aktivnostima. Stavljanjem u odnos uinka i izlaznih rezultata dolazi se do jo jednoga brojanog indeksa. Indeksi neto govore o djelotvornosti, uinkovitosti, produktivnosti ili kvaliteti prevencijskoga procesa82. Kad se uspostavlja sustav mjerenja izvedbe, mogu se razlikovati sljedei koraci83: 1. Identifikacija problema: analiza ciljeva organizacije (naprimjer, prevencijske ustanove ili kole s kojom se surauje), postojei sustav informacija i postojea organizacijska struktura. Odatle se stjee uvid u probleme koji su posljedica razlika izmeu stvarnih ciljeva i ciljeva kako ih vidi organizacija. 2. Planiranje zamisli i uvodni korak, ukljuujui vremenski raspored, proraun i podjelu odgovornosti. S ovim planskim okvirom moraju biti suglasne sve ukljuene strane.
82 Ibid, str. 85.-87. 83 Ibid, str. 90.-91.

146

3. Inventarizacija postojeih informacija: i prije provedbe proizvodnog procesa prikupi se mnogo informacija koje je mogue ukljuiti u sustav mjerenja izvedbe, uz malo optereenje ukupnog prorauna. 4. Strukturiranje sustava: ono ukljuuje razradu indikatora, normi i brojanih indeksa te odmjeravanje odgovornosti. 5. Razrada i dokumentiranje: valja razraditi procedure te dokumentirati tijek informacija i raunalne programe. Dokumentiranjem sustav postaje manje ovisan o onima koji su ga osmislili, koji ga provode i ostalim ljudima koji su u nj ukljueni. 6. Informiranje: kako bi se prevladalo svaki oblik suprotstavljanja, vano je posvetiti punu pozornost razvoju i provedbi programa informiranja javnosti. 7. Testiranje sustava: poeljno je sustav iskuati u jednom dijelu organizacije. To je vano da bi se lake suoilo s uvodnim problemima kao i da bi se osiguralo da su djelatnici upoznati sa sustavom. 8. Provedba: ako je mogue, neka neko vrijeme usporedno djeluju i stari i novi sustav. Istraivanje elemenata kao to su: tedljivost, djelotvornost i uinkovitost ponekad se takoer naziva revizijom vrijednosti za uloeni novac. Ono ukljuuje neovisno i sustavno provjeravanje organizacije kako bi se prikupile objektivne informacije koje upuuju gdje je mogue poboljati djelotvornost, uinkovitost i upravljanje financijama. Naglasak je pritom na pitanjima koja se tiu ukljuenih organizacija, a ne na pitanjima usmjerenih na politiku. On pokriva kombinaciju provjere legitimnosti, djelotvornosti i uinkovitosti84. Provjera legitimnosti odnosi se na ispitivanje legitimnosti troenja i istraivanje pouzdanosti i obuhvatnosti evidentiranja. Ispitivanjem djelotvornosti provjerava se pruaju li se usluge koje organizacija nudi to je tedljivije mogue. Ispituje se odnos izmeu uloenog (radnih sati, materijala) i postignutih rezultata. To se naziva investicijskom analizom. Nadalje, vano je utvrditi je li izvedba ostalih strana ostvarena pod najpovoljnijim uvjetima i jesu li procesi odluivanja i implementacije obavljeni na primjeren i ekonomian nain85. Provjera uinkovitosti obavlja se periodiki. Njome se provjerava doprinose li usluge koje organizacija prua u dovoljnoj mjeri ostvarenju ciljeva i zacrtanih uinaka.
84 Ibid, str. 94.-97. 85 Ibid, str. 94.-97.
POGLAVLJE

147

Revizija vrijednosti za uloeni novac podijeljena je u dva koraka: pilot-projekt i glavni istraivaki projekt. Kod pilot-projekta promatra se uinkovitost i djelotvornost organizacije u cjelini i odluuje o istraivakom projektu. Rezultati se izlau u izvjetaju koji ukljuuje ciljeve i njihovu nutarnju hijerarhiju. U glavnom istraivanju ispituje u kolikoj mjeri organizacija doprinosi ostvarenju ciljeva koje je sama postavila. Glavni istraivaki projekt obino provodi multidisciplinarni tim86.

9.5. EVALUACIJA JAVNIH MEDIJSKIH INFORMATIVNIH KAMPANJA - PRIMJER

U svjetlu injenice da prevencijske aktivnosti ukljuuju i upotrebu masovnih medija, vrijedno ih je poblie promotriti. Masovne medije mogue je upotrijebiti kao primjer predmeta za daljnju evaluaciju87. Mnogo je iskustva steeno o informiranju glede alkohola. Mediji poput radija i televizije najee su koriteni u irenju takvih informacija. Istraivanja pokazuju da emitiranje prevencijskih poruka putem medija dosee iroki krug ljudi. Uvelike je, meutim, sporno postiu li takve medijske poruke eljeni uinak na stav i ponaanje (pijenje).
POGLAVLJE

Pri evaluiranju uinka medijskih kampanja nailazimo na metodoloki problem. Sve do danas malo je poznatih pouzdanih istraivanja preventivnog uinka na upotrebu alkohola koji je rezultat medijskih kampanja. Veina rezultata zapravo upuuje kako je na pijenje teko utjecati. Istraivanja pokazuju kako su vani razmjerno stroi propisi koji odreuju reklamiranje alkohola ako je cilj uinkovitost prevencije. Jo odreenije, to se odnosi na odreene reklame koje u kombinaciji s konzumacijom alkohola promiu stanoviti ivotni stil. Reklame se slue najnovijim trendovima u uporabi jezika, potrebama i stilovima kako bi uputili to uinkovitiju poruku. U javnim informativnim kampanjama vie se naglaava kako nauiti kritiki promatrati neposrednu okolinu i ljude te kako ponuditi nove perspektive za alternativni nain ivljenja. Sudei prema analizama utroenog i dobivenog, ini se da javne informativne kampanje ne postiu velik uinak. Javne informativne kampanje ne doseu toliko daleko kao reklamne poruke. Posljednjih godina medijske kampanje protiv alkohola vie su usmjerene na mijenjanje osobnog ponaanja. ini se da na stavove i ponaanje vie od svega utjeu ovjekovi drutveni odnosi i socio-kulturna okolina.
86 Ibid, str. 97. 87 M. Montonen i J. Partanen, Alcohol and the mass media, Copenhagen (World Health Organization), 1988.

148

Istraivanje takoer pokazuje kako ograniena koliina zastraujuih informacija moe biti uinkovita kada je javnost u mogunosti dosegnuti ozbiljnost komuniciranog dogaaja i kada se zastraujui element kombinira s preporukama kakvim se ponaanjem moe izbjei opasnost88. Medijske kampanje pokazuju se uspjenima u utvrivanju niza negativnih stavova prema zlouporabi droga i promicanju zdravih stilova ivljenja. Ako su prevencijske poruke usmjerene mladoj populaciji u rizicima, bolje je ne sluiti se masovnim medijima. Uinkovitije je dosei ih putem malih, lokalnih projekata. Openito govorei - kao to smo ve spomenuli - teko je evaluirati stvarne uinke medijskih kampanja. Neovisna kontrolna skupina ne postoji te je nemogue analizirati eljene ili neeljene uinke. Preporuuje se: uinak medijskih kampanja moe se poveati njihovim kombiniranjem s prevencijskim programima usmjerenima na zajednicu; ako se skupinu mladih u rizicima eli dosegnuti prevencijskom porukom, manji, lokalni projekti bit e mnogo uspjeniji.

Medijske kampanje pokazuju se uspjenima u utvrivanju niza negativnih stavova prema zlouporabi droga i promicanju zdravih stilova ivljenja.

POGLAVLJE

88 W.R. Buisman, Mass media drugs campaigns in Europe, rad prezentiran na 35. Meunarodnom kongresu o

alkoholu i ovisnosti o drogama, 1988..

149

POGLAVLJE

150

10. KOJI SU KRITERIJI KVALITETE ZA PREVENCIJU?

POGLAVLJE

10

151

KOJI SU KRITERIJI KVALITETE ZA PREVENCIJU?

Ljudi koji se profesionalno bave prevencijom mogu biti razliitih gledita, potjecati iz razliitih profesionalnih pozadina ili drati se razliitih definicija prevencije. Usprkos tomu, razliiti istraivai nastojali su utvrditi nekoliko kriterija temeljem kojih bi se moglo unaprijediti kvalitetu prevencije. Proitavi i prouivi Prirunik, itatelj e razumjeti da ako se eli poluiti eljene uinke, potrebno je primijeniti projektni, odnosno programski utemeljen pristup. On ukljuuje poduzimanje nekoliko opih koraka: planiranje, postavljanje ciljeva, razvijanje projekta/programa, provedbu, evaluaciju i trajno praenje. U ovom poglavlju odabrana su tri popisa koji naznauju formalne kriterije koje pri razradi preventivnih programa valja zadovoljiti. Prvi popis kriterija izradili su Janssen i Geelen, drugi je OSAP-ov (Office for Substance Abuse Prevention), a trei su sastavili Molleman, Van Driel i Keijsers. Ove popise kriterija moe se usporediti pri odreivanju predvienih koraka u projektima prevencije. Tijekom takve provjere postat e jasno koji je korak preskoen ili neprimjereno odraen.

POGLAVLJE

10

152

KRITERIJI KVALITETE
Pri razradi projekata i programa prevencije mogue je izraditi razliite popise formalnih kriterija koje valja ispuniti. Kako u svijetu postoje brojni predloeni popisi, ovdje navodimo samo njihov sueni izbor: KRITERIJI KVALITETE ZA PROJEKTE PREVENCIJE JANSSEN I GEELEN U donjoj tablici nalazi se popis kriterija to su ga sastavili nizozemski istraivai Janssen i Geelen a koje bi, idealno, projekti prevencije u podruju skrbi za mentalno zdravlje trebali ispuniti89. Tablica 30-a.

KRITERIJI KVALITETE ZA PROJEKTE PREVENCIJE (1)

Kriteriji su: 1. Razrada projekta 1.1. Openito Dobar projekt: - Podupire vjerojatnost oekivanih uinaka; - Pretpostavlja mogue negativne uinke prevencije; - Ukljuuje, gdje god je mogue, lanove ciljane skupine u razradu projekta; - Specificira kako se oekivani razvoj odnosi prema oekivanom dometu. 1.2. Detekcija Dobar projekt: - Procjenjuje ozbiljnost i razmjer problema i s njim povezane trokove; - Iskoritava postojee epidemioloke spoznaje; - Obrazlae izbor odreene teme. 1.3. Analiza problema Dobar projekt: - Analizira pozadinu problema na mikro, mezo i makro planu, kao i njihove meuodnose; - Temelji se na uvidu u imbenike rizika i zatite, te razlikuje imbenike na koje se moe utjecati od onih na koje se ne moe utjecati; - Koristi se raspoloivim znanstvenim spoznajama.
89 M. Janssen i K. Geelen, Prevention is better than a cure - Quality criteria for preventionpin mental health

POGLAVLJE

10

care [Beter voorkomen], Dutch Centre for Public Health, Utrecht, 1993, str. 56.-57.

153

Tablica 30-b.

KRITERIJI KVALITETE ZA PROJEKTE PREVENCIJE (2)

1.4. Odreivanje cilja Dobar projekt: - Precizno opisuje predviene prijelazne uinke; - Precizno opisuje predviene krajnje preventivne rezultate; - Precizno opisuje prevencijsku ciljanu skupinu/e; - Precizno opisuje posredne ciljanu skupinu/e; - Odreuje ciljeve na nain koji omoguuje jednostavnu verifikaciju ostvarenosti; - Skicira pregled ciljeva. 1.5. Odreivanje strategije i izbor metodologije Dobar projekt: - Analizira prostor intervencije; - Odabire intervenciju utemeljenu na poznavanju uinkovitih strategija; - Primjenjuje skladan splet zahvata na mikro, mezo i makro planu; - Odmjerava doseg, djelotvornost i provedivost odabrane strategije i metodologije; - Unaprijed provjerava intervenciju ili se slui drugdje prethodno prokuanom intervencijom. 1.6. Planiranje projekta Dobar projekt: - Posjeduje sustavno osmiljen projektni plan, koji razrauje razliite korake i njihov redoslijed; - Ukljuuje evaluaciju i probna razdoblja. 2. Realizacija projekta Dobar projekt: - Provodi se sustavno u skladu s planom; - Usklauje se s djelovanjem ostalih ukljuenih sudionika (administrator, davatelji usluga, ostale razine itd.). 3. Rezultat Dobar projekt: - Prilagoen je svojom svrhom i oblikom ciljanoj skupini; - Privlaan je ciljanoj skupini (dobar grafiki izgled, nizak ulazni prag, niska cijena). 4. Proirenost Dobar projekt: - Skree ciljanim skupinama pozornost na proizvod; - Proiruje jasan i razumljiv opis proizvoda; - Proiruje jasan i razumljiv opis projekta. 5. Doseg i vanost Dobar projekt: - Smjera na uinke irokog dosega unutar ciljanih skupina; - Smjera na drutveno poeljne uinke. 6. Uinci Dobar projekt: - Oituje ostvarenost posrednih/prijelaznih uinaka; - Pokazuje da su eljeni konani rezultati ostvareni.

POGLAVLJE

10

154

Kriterije kvalitete obuhvaene ovom tablicom naizgled je lako primijeniti u praksi, no svi nisu ostvarivi. Naprimjer, ostaje teko pokazati da je krajnji rezultat projekta prevencija. Nadalje, pokazuje se kako nikad ni jedan projekt prevencije nije udovoljio ba svim kriterijima. Dijelom je rije o injenici da jedan djelatnik u prevenciji rijetko kada moe ispuniti sve u tablici navedene kriterije. injenica da svi kriteriji nisu ostvarivi govori neto i o samim kriterijima. Postavljeni su kriteriji poprilino visoki. Valjalo bi ih stoga radije promatrati kao svojevrsne poticaje kojima se ohrabruje poboljanje kvalitete. Meutim, kvaliteta je relativan pojam. Kako emo ga definirati ovisi o viziji i ulozi svih koji su ukljueni u prevenciju. To znai da e onaj tko financira projekt kvalitetu specificirati drukije nego onaj tko je projekt razradio ili pak onaj tko ga provodi. Svi bi se oni vjerojatno ipak suglasili kako je najbolji nain da se postignu rezultati upravo pristup usredotoen na projekt, koji potuje naelo dobre problemske analize, pomno promiljene strategije i konkretnih ciljeva. Moe se utvrditi kako se ovi kriteriji kvalitete odnose na sve tipove prevencijskih projekata. Popise valja smatrati podsjetnicima prema kojima provjeravamo jesu li uinjeni ispravni koraci. Povrh toga, mogue je razmotriti zato su neki koraci proputeni. Naposljetku, moe se rei da ako projekt ne ispuni sve postavljene kriterije, to je esto odraz uvjeta pod kojima djeluju djelatnici u prevenciji. OBILJEJA UINKOVITIH PROGRAMA - OSAP OSAP u svojem priruniku neto odreenije analizira obiljeja uinkovitih programa prevencije na osnovi studija odreenih sluajeva programa prevencije usmjerenih na zajednicu. Karakteristike uinkovitih programa uvrteni su u tablicu90:

POGLAVLJE

10

90 Prevention Plus II, str. 237.

155

Tablica 31.

OBILJEJA UINKOVITIH PROGRAMA

Obiljeja su: 1. Program se zasniva na pomnom planiranju sviju ukljuenih. 2. Program sadri opis operativnih ciljeva, zasnovan na podacima prikupljenim ispitivanjem potreba te razraenim planom provedbenih koraka. 3. Program se sastoji od razliitih aktivnosti kojima se ostvaruje cilj (razailjanje informacija, edukacija, razvijanje sposobnosti, osposobljavanje djelatnika, utjecaj javnog zakonodavstva i osobnih uputa). 4. Program je usmjeren na sve slojeve stanovnitva: sve dobne skupine, skupine u visokim rizicima i socijalno-kulturne podskupine. Utjecaj svake od skupina i njihovi meusobni odnosi ukljueni su u razradu programa. 5. Program ukljuuje mehanizam trajna prikupljanja podataka i cost-benefit analize. Podatci koji se prate i vrednuju odnose se na promjene u ponaanju i mogu se povratno povezivati s procesom planiranja, kako bi se program, ako je nuno, mogao prilagoavati. 6. Program se vezuje uz specifine potrebe pojedinih podskupina. 7. Program je dio vee cjeline te tei promicanju zdravlja i dobrobiti zajednice. Zajedno s drugima koji nastoje oko prevencije ostvaruje povoljnije uvjete ivljenja. 8. Temeljna je pretpostavka programa da je prevencija odgovornost zajednice koju trebaju organizirati mjesne vlasti i agencije. Program ima za cilj osvijestiti javnost za vlastitu odgovornost za zdravo ponaanje. 9. Program nije jednokratna aktivnost, nego se protee na dulje razdoblje. Pravodobne preventive aktivnosti odraavaju se na kasnije tijek pojedineva ivota. Program je, ako je potrebno, mogue prilagoavati promijenjenim okolnostima. 10. Program uvodi u suradnju vie socijalnih sustava i drutvenih razina. 11. Pozitivne uinke programa moe se objavljivati preko medija. Ukljuenje politiara na ovom koraku moe biti presudno za nastavak projekta. 12. Program se moe iznova provoditi. UINKOVITOST PREVENCIJE (PREFF FF I) NIGZ PREFFI su razvili nizozemski strunjaci za prevenciju i ono provoditeljima nudi pomo u poboljavanju uinkovitosti njihovih intervencija91. Osobito je korisno ako se na razliitim koracima preventivnoga djelovanja provjera obavlja redovito.
91 G. Molleman, W. Van Driel, J. Keijsers, PReventie EFFectiviteits- Instrument PREFFI 1.0, Development

POGLAVLJE

10

of an effectiveness instrument for prevention practice [ Ontwikkeling van een effectiviteitsinstrument voor de gvo/preventiepraktijk] Utrecht, (National Centre for Health Promotion and Disease Prevention) 1995.

156

Dodatak Obrazac A

OPIS PROJEKTA ILI PROGRAMA PREVENCIJE

1. Naziv projekta/programa ................................................................................................ .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 2. Pozadina ............................................................................................................................ .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 3. Prevencijski cilj ................................................................................................................ .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 4. Ciljana skupina kratak opis ciljane skupine ukljuujui i socio-kulturna obiljeja ................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 5. Oblik intervencije ............................................................................................................ .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 6. Obiljeja projekta ili programa (koraci, dijelovi, intervencije itd.) ........................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. ..................................................................................................................................................

157

7. eljeni rezultati pri evaluaciji ........................................................................................ .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 8. Planiranje ........................................................................................................................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 9. Financiranje ...................................................................................................................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. . 10. Suradnja ........................................................................................................................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 11. Metoda evaluacije rezultata post-evaluacija .......................................................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 12. Prenosivost i proirenost projekta/programa nakon evaluacije ........................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 13. Obuavanje djelatnika u prevenciji ............................................................................ .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 14. Projektni ili programski menadment ....................................................................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. ..................................................................................................................................................

158

Obrazac B

EVALUACIJA (FAZE) PROJEKTA ILI PROGRAMA PREVENCIJE

Naziv projekta ili programa: ........................................................................ Faza u provedbi: ............................................................................................ Vremensko razdoblje: ................................................................................... Ispunio/la: ...................................................................................................... Datum: ............................................................................................................ 1. Opis poetnog stanja: ..................................................................................................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 2. Iskustva steena u promatranom razdoblju: .............................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 3. Procjena iskustva: ............................................................................................................ .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 4. to moe zakljuiti na temelju opisanog u 1., 2. i 3.? ............................................ .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 5. Koje preporuke za naredno razdoblje proizlaze iz prethodnih zakljuaka? ........ ................................................................................................................................................. ................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................

159

6. to je konkretno planirano u narednom razdoblju? ................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 7. Tko mora biti upoznat s tim planovima? ................................................................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 8. to se oekuje od provedbe planiranog? .................................................................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 9. Koji preduvjeti moraju biti ispunjeni da bi provedba bila uspjena? ....................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 10. Kako najbolje ostvariti preduvjete vane za provedbu? ........................................ .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 11. Kakav je plan djelovanja u narednom razdoblju? ................................................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 12. Je li planom predviena evaluacija u odreenim intervalima? ............................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 13. Opii i procijeni iskustva steena u provedbi plana djelovanja: ........................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. ..................................................................................................................................................

160

14. Opii krajnji ishod ili rezultat: .................................................................................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 15. Kako e se i/ili kada prosuivati ishod/rezultat? ................................................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 16. Kako i/ili kada e se odluiti hoe li se poetni problem iznova uzeti u postupak ili e se pristupiti provedbi sljedeih koraka? .................................................................... .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 17. Kako je ishod odluke objavljen, kome i je li obrazloen u pisanu obliku? ............ .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. 18. Koji su naredni koraci u nastavku procesa i kojim su planom djelovanja predvieni? ............................................................................................................................. .................................................................................................................................................. .................................................................................................................................................. ..................................................................................................................................................

161

162

BILJEKE

163

164