EVROPSKI UNIVERZITET BRKO DISTRIKT

Pedagoki fakultet
Matematika i fizika

SEMINARSKI RAD
PREDMET: OPTA FIZIKA II
TEMA: ELEKTROSTATIKE POJAVE

Profesor: Student:
Doc. dr Alija Muhibi Maja Vasi

Brko distrikt
Novembar, 2017. godine
POJAM ELEKTROSTATIKE

Elektrostatika je dio nauke o elektricitetu koji prouava naelektrisana tijela u

stanju mirovanja, njihova uzajamna dejstva i fizike procese u okolnom prostoru.
Iz samog naziva moe se zakljuiti ime se ova nauka u stvari bavi:
Elektro asocira nas na naelektrisanu esticu
Statika odnosi se na neto statino, nepokretno, tj. u stanju mirovanja.

NAELEKTRISANJE
Istorija naelektrisanja
Prva saznanja o elektrinim i magnetnim pojavama potiu iz antikog doba.
Oko 1000 godina prije nove ere, stari Grci su iz Baltike oblasti donjeli
materijal kojeg su nazvali elektron, danas poznat kao ilibar. Kad se komad
ilibara protrlja vunenom tkaninom, ilibar i tkanina stiu osobinu da
privlae pramenove vune, kose ili drvene opiljke. Engleski doktor Vilijem
Gilbert je krajem XVI vijeka podrobno ispitao ovu pojavu. Ustanovio je da i
drugi materijali (npr. staklo, ebonit, krzno ivotinja) trenjem stiu osobinu
da privlae druga tijela. Vilijem Gilbert je tijela koja trenjem stiu ovu
osobinu nazvao naelektrisana.
Prva teorija o elektricitetu predloena je od strane Bendamina Frenklina.
Oko 1747. godine Frenklin je ove dvije vrste naelektrisanja nazvao pozitivnim i
negativnim da bi ih razlikovao.
U XVII vijeku zapoela je ubzana izgradnja aparata za proizvodnju i uvanje
elektriciteta.
Krajem XVIII vijeka stupa na naunu scenu Kulon sa svojim zakonima o
privlaenju elektrinih i magnetnih veliina.
Nagli napredak nauke o elektricitetu otpoeo je kada je profesor anatomije
Galvani otkrio nove izvore elektriciteta. Do tada je trenje bilo jedini i slabo
izdani nain proizvodnje elektriciteta. Nakon saznanja za Galvanijeva
otkria, Volta ih je otpoeo sistematski izuavati.
Slijede Amperov zakon o magnetnom polju elektrine struje (1820), otkrie
zakona o otporu protoku elektrine struje, i Omov zakon (1827). Svakako
najznaajnije eksperimentalno otkrie je Faradejev zakon o elektromagnetnoj
indukciji (1831.) koji je uobliio u elektromagnetnu teoriju Dems Klark
Maksvel (1865).
Elementarno naelektrisanje

Osnovni dijelovi materije su atomi.

U sreditu atoma na vrlo malom prostoru zgusnuti su protoni i neutroni, koji
ine njegovo jezgro. Omota jezgra ine elektroni koji se kreu velikim
brzinama oko njega. Elektroni su elementarne estice, koje posjeduju
negativno naelektrisanje. Protoni su elementarne estice koje posjeduju
naelektrisanje jednako po veliini naelektrisanju elektrona, ali suprotnog
predznaka, dakle pozitivno.
Koliina naelektrisanja koju posjeduju elektron i proton oznaava se kao
elementarno naelektrisanje, jer nema manjeg u prirodi.
1e = 1,6 10-19 [C] ili [As].

Slika 1. Sastav atoma

Danas je poznato da se tijela mogu naelektrisati na nekoliko naina:
- trenjem,
- dodirom,
- elektrostatikom indukcijom,
- zagrijavanjem i
- fotoelektrinim efektom...

Slika 2. Staklena ipka postaje pozitivno naelektrisana kada se protrlja svilom dok
svila postaje negativno naelektrisana. (a) Staklenu ipku privlai svila. (b)
Istoimeno naelektrisane ipke se odbijaju. (c) Istoimeno naelektrisane svilene krpe
se odbijaju.
 Slika 3. Naelektrisanje dodirom

KULONOV ZAKON

Kulonov zakon je osnovni zakon elektrostatike iz koga proistie praktino

cjelokupna teorija elektrostatikog polja. Eksperimentalno, pomou torzione
vage, Kulon je doao do zakljuka da je elektrina sila izmeu dva
naelektrisana tijela srazmjerna proizvodu optereenja jednog i drugog, a
obrnuto srazmjerna kvadratu rastojanja izmeu njih, tj. sila kojom tijelo 1
(izvor sile) djeluje na tijelo 2 je:
Kulonova sila meusobnog djelovanja naelektrisanja ima pravac dui koja
spaja take u kojima se nalaze naelektrisanja Q1 i Q2.

Slika 4. Pravac i smjer sile za sluaj a) Istoimenih i b) Raznoimenih

naelektrisanja
U meunarodnom sistemu (SI) jedinica, konstanta k je k9109 [Nm2/C2].
Ta konstanta je priblino ista i kada se merenja vre u vakuumu, pa se k izraava kao:
Ukoliko sistem koji posmatramo sadri n takastih naelektrisanja ona
nezavisno djeluju elektrostatikim silama. Rezultujua sila koja djeluje na
odreeno naelektrisanje predstavlja vektorski zbir sila koje djeluju izmeu
posmatranog naelektrisanja i svih ostalih:

Slika 5. Vektorsko sabiranje Kulonovih sila

Primjer 1.
Dva takasta tijela naelektrisanja Q1 i Q2 nalaze se u vazduhu na rastojanju
r12 = 0.2 m. Odrediti vektor Kulonove sile kojim tijelo naelektrisanja Q1
djeluje na tijelo naelektrisanja Q2, ako je:
Q1 = 410-11 C i Q2 = 610-11 C;

Rjeenje:
 ELEKTROSTATIKO POLJE
Kulon je jo 1785. godine uoio i formulisao osnovni zakon o sili izmeu
naelektrisanih tijela. Zakon se moe eksperimentalno potvrditi samo za silu
izmeu vrlo malih naelektrisanih tijela, koja se mogu smatrati
matematikim takama (tzv. takasto naelektrisanje ili probno
naelektrisanje; eksperimentalno: naelektrisana kuglica). Isto tako prilike
postaju jednostavne za prouavanje i mjerenje kad se takasto
naelektrisanje nae u okolini velikog, na primjer metalnog, naelektrisanog
tijela (slika 6.).

Slika 6. Elektrina sila u okolini naelektrisanog tijela

Neka se pretpostavi da su tijelo i kuglica naelektrisani pozitivnim naelektrisanjem.
Eksperimentom se opaa da je sila na naelektrisanu kuglicu utoliko vea to je vei
iznos naelektrisanja kojim je naelektrisana i to u bilo kojoj taki prostora.
Umjesto promjene koliine naelektrisanja kuglice, mogue je mjenjati njen
poloaj oko metalnog tijela (P1, P2, P3, ...). U svakoj taki prostora sila koja
djeluje na kuglicu e imati uopteno razliitu veliinu, pravac i smjer. Sila
zavisi dakle i od fizike veliine prouzrokovane prisustvom naelektrisanog
tijela. Ta veliina se zove elektrino polje naelektrisanog tijela, E. Sila koja
djeluje na takasto naelektrisanje moe se, prema tome, izraziti proizvodom
dvije nezavisne veliine:
=

Jaina elektrinog polja E, u nekoj taki, jednaka je odnosu sile F koja

djeluje na naelektrisanje (postavljeno u tu taku) i koliine naelektrisanja Q,
a smjer polja jednak je smjeru koji bi imala elektrina sila koja djeluje na
pozitivno naelektrisanje postavljeno u tu taku. Jaina polja u odreenoj
taki prostora moe se odrediti, poznavajui silu F koja djeluje na
naelektrisanje Q (dovedeno u tu taku) pomou izraza:

=

Primjer 2
Odrediti vektor jaine elektrostatikog polja na rastojanju r = 0,2 m od
takastog naelektrisanja Q1 = 410-11 C.

Rjeenje:
Vektor jaine elektrostatikog polja koje oko sebe stvara takasto
naelektrisanje Q, na rastojanju r, u vazduhu, jednak je:
Predstavljanje elektrostatikog polja

esto matematiki model nije dovoljan da bi se stekla potpunija predstava o

elektrinom polju, pa se polje predstavlja geometrijski, pomou tzv. linija
elektrinog polja.

Slika 7. Primjer linije polja usamljenog takastog naelektrisanja

Pri tome, linija elektrinog polja ima svojstvo da joj je tangenta, u bilo kojoj
njenoj taki, podudarna sa pravcem vektora jaine polja u toj taki, kako je to
prikazano na slici.
Smjer linija polja, prema konvenciji, ide od pozitivno naelektrisanog tijela
prema negativno naelektrisanom tijelu. Skup linija polja, koji predstavlja
posmatrano polje, naziva se spektrom polja.
 Slika 8. Linije sila elektrinog polja: a) izolovano takasto pozitivno naelektrisanje;
b) izolovano takasto negativno naelektrisanje; c) dva raznoimena takasta
naelektrisanja; d) dva istoimena takasta pozitivna naelektrisanja.

Homogeno elektrino polje

Za elektrino polje kae se da je homogeno ako mu je u svakoj taki jaina
elektrinog polja istog inteziteta i smjera. Sila koja djeluje na pozitivno
naelektrisanje, +Q , unjeto u homogeno elektrino polje (slika 9.) je u
sjmeru polja, a sila koja djeluje na negativno naelektrisanje, -Q , suprotna je
smjeru polja. Polje je homogeno, ako su linije sila polja meusobno
paralelne.
 Slika 9. Homogeno elektrino polje

Elektrostatiko polje u supstancijama

Interesantno je razmotriti elektrostatiko polje u prisustvu vrste supstancije.
U tom smislu, nuno je izvriti podjelu vrstih supstancija u odnosu na
sadraj slobodnih elementarnih nosilaca naelektrisanja (elektrona) na
provodnike, koji sadre veliki broj slobodnih elementarnih naelektrisanja, i
dielektrike (izolatore), koji gotovo da ne sadre slobodna elementarna
naelektrisanja.
Kao neposredni rezultat djelovanja sile u elektrinom polju uoavaju se dvije
vane pojave: polarizacija dielektrika i influenca u provodnim tijelima.
Elektrostatiko polje u dielektricima

Slika 10. Polarizacija dielektrika. a) Predstava homogenog dielektrika;

b) Proces polarizacije; c) Konani efekti polarizacije.
Statika elektrina polja pri mirujuim naelektrisanjima mogua su samo u
elektrino neprovodnim materijalima, to jest izolatorima. Izolatori se stoga
nazivaju i dielektrici (grki: dia - kroz), jer kroz njih djeluju elektrine sile. U
njima normalno nema slobodnih naelektrisanja. Ako se takvi materijali
unesu u elektrino polje, u njima moe doi samo do odreenog
razmjetanja naelektrisanja u atomima i molekulima: pozitivna
naelektrisanja se malo pomaknu u smjeru polja, negativna u suprotnom,
stvarajui tako dipole. Ta je pojava nazvana polarizacija dielektrika.
Elektrostatiko polje u provodnicima

Slika 11. Efekti pojave elektrostatike indukcije u provodnom tijelu.

Ako se provodno nenaelektrisano tijelo unese u elektrino polje, sile polja e
djelovati na njegova elementarna naelektrisanja. Pozitivna elementarna
naelektrisanja (protoni) su vezani za jezgra atoma i nemaju mogunost
pomjeranja, dok e se slobodni elektroni kretati kroz provodno tijelo u
smjeru suprotnom od smjera elektrinog polja. Na slici 10. prikazani su efekti
te pojave koju nazivamo elektrostatika indukcija ili influencija. Efekti
pojave elektrostatike indukcije su, dakle, to se na jednom kraju provodnog
tijela u elektrinom polju grupiu slobodni elektroni, a na drugom njegovom
kraju ostaje manjak elektrona.
ELEKTROSTATIKI POTENCIJAL I NAPON
Do pojma elektrinog potencijala moe se doi ako se naelektrisanje q pod
uticajem vektora jaine polja, , slobodno ili djelovanjem sile kree po nekoj
putanji. Analogne prilike postoje i u mehanici. Tijelima na istoj visini
pripisuje se jednaka "potencijalna energija". Ako se tijelo spusti pod uticajem
gravitacione sile, na novoj visini ima niu energiju za iznos koji je jednak
izvrenom radu prilikom sputanja. S druge strane, rad se ne vri ako se tijelo
kree du puta normalo na smjer djelovanja sile. Slino se i naelektrisanju u
elektrinom polju, (a i samim takama u kojima se naelektrisanje nalazi ili ga
tamo zamiljamo), mogu pripisati razliite potencijalne energije.
Matematiki je najjednostavnije da se poetni nivo potencijalne energije
uzima u beskonanosti. Tamo je jaina elektrinog polja jednaka 0 i nema sile
koja djeluje na naelektrisanje, pa niti promjene energije pri pomjeranju. Ako
se pozitivno naelektrisanje q dovede iz beskonanosti u neku taku
elektrinog polja, izvreni rad jednak je elektrostatikoj potencijalnoj energiji
u toj taki Ep. Rad je pritom jednak nuli za elementarne pomake normalne
na smjer polja. Ako bi, pak, pozitivno naelektrisanje pod uticajem polja bilo
odvedeno u beskonanost, na tom putu bi se dobio (a ne utroio) rad.
Odnos izmeu rada i naelektrisanja na kome je rad izvren, odnosno
potencijalna energija jedinice pozitivnog naelektrisanja zove se elektrini
potencijal. Potencijal V u nekoj taki polja je:

=

a potencijalna energija naelektrisanja q u nekoj taki elektrinog polja bie:

Ako dvije take elektrinog polja, ili dva naelektrisana tijela, imaju razliite
elektrine potencijale V1 i V2, pri emu je V1 vee od V2 , tada razlika
potencijala izmeu te dvije take predstavlja elektrini napon i oznaava se
sa U:

Ako posmatramo dvije take u elektrinom polju u kojima naelektrisanje ima

razliite potencijalne energije, iz definicije napona :
slijedi:

Poto je promjena elektrine potencijalne energije, pri premjetanju

naelektrisanja q, jednaka radu elektrinog polja, dobija se:

ELEKTRINA KAPACITIVNOST
Da bismo tijelu koje je ve naelektrisano predali dodatnu koliinu
naelektrisanja istog znaka potrebno je uloiti energiju odnosno izvriti rad
nasuprot djelovanju elektrinih sila. Naelektrisanje tijela moemo poveavati
sve dok posjedujemo dovoljno energije. Odnos koliine naelektrisanja nekog
tijela i njegovog elektrinog potencijala u odnosu na Zemlju predstavlja
elektrinu kapacitivnost tog tijela:

=

 Kondenzator
Razmotrimo ta se deava kad dvije metalne ploe prikljuimo na izvor
napona, recimo bateriju od 4,5 V. Ploe su postavljene jedna naspram druge
na malom rastojanju. U toku kratkog vremenskog intervala, koji je reda
veliine milisekunde, kroz provodnike i bateriju tee elektrina struja.
Napon izmeu ploa raste i u jednom trenutku postaje jednak naponu koji
vlada izmeu polova baterija. Tada se ovo usmjereno kretanje elektrona
prekida. Jasno je da su ploe naelektrisane istim koliinama raznoimenog
naelektrisanja (+ i ). Ovakav sistem se naziva kondentazor, a opisani proces
punjenje kondenzatora. Napunjen kondenzator u sebi sadri akumuliranu
elektrinu potencijalnu energiju koja moe da se oslobodi i iskoristi pri
pranjenu kondenzatora.
Pod kondenzatorom se generalno podrazumjeva sistem od dva provodnika
naelektrisana koliinama naelektrisanja + i koja su razdvojena
dielektrikom.
Kapacitet kondenzatora predstavlja odnos koliine naelektrisanja i napona
(razlike potencijala koja vlada izmeu provodnika):
U pogledu geometrije provodnika koja ine sistem, kondenzatori se dijele na:
ploaste, cilindrine i sferne.

Slika 12. Vrste kondenzatora: a) ploast; b) sferni; c) cilindrian

S obzirom na stalnost kapaciteta razlikuju se nepromenljivi i promenljivi

kondenzatori.

Slika 13. Simboli kondenzatora stalnog kapaciteta b) promenljivog

c) elektrolitski
Povezivanje kondenzatora

Dva ili vie kondenzatora mogu bit povezani redno, paralelno ili mjeovito
(redno-paralelno).

Slika 14. a) Redna veza kondenzatora; b) Ekvivalentni kondenzator.

Redno vezani kondenzatori C1, C2, ..., Cn ponaae se kao neki ekvivalentni
kondenzator Ce, s tim da kapacitivnost ekvivalentnog kondenzatora bude
takva da, spolja posmatrano, ostane isti odnos izmeu koliine elektriciteta
q i napona U.
Poto u ovakvoj (rednoj) vezi kondenzatora protok elektriciteta mora biti
isti (po zakonu o nestilivosti elektriciteta), a pretpostavlja se da su svi
kondenzatori bili prazni, onda je:
Ako se eli ovakav sistem redno vezanih kondenzatora predstaviti jednim
kondenzatorom ekvivalentne kapacitivnosti Ce, tj. pomou jednog
kondenzatora sa naelektrisanjem q izmeu ijih krajeva je napon U,

tada ekvivalentnu kapacitivnost Ce odreujemo iz izraza:

Slika 16. a) Paralelna veza kondenzatora; b) Ekvivalentni kondenzator.

Dva, ili vie, paralelno vezanih kondenzatora takoe se mogu zamijeniti
jednim ekvivalentnim kondenzatorom kapacitivnosti Ce.
U sluaju paralelne veze, napon U na svim kondenzatorima je isti, pa vai:

pa je:

Slika 15. Primjer mjeovite veze kondenzatora.

Primjer 3
Izraunati ekvivalentnu kapacitivnost Ce grupe kondenzatora prikazane na
slici, ako je C1 = 20 nF, C2 = 30 nF, C3 = 45 nF, C4 = 15 nF.

Rjeenje:
Ekvivalentnu kapacitivnost odreivaemo postupno, zamenjujui grupe
kondenzatora ekvivalentnim kapacitivnostima:
kondenzatori C3 i C4 su vezani paralelno pa je ekvivalentna kapacitivnost:

kondenzatori C2 i C34 su vezani redno pa je:

kondenzatori C1 i C234 su vezani paralelno pa je ekvivalentna kapacitivnost:

ZAKLJUAK
Elektrostatika je u potpunosti prirodna pojava. Stara je koliko su stari i
elektroni i atomi, ili tanije reeno koliko je stara i Zemlja. Elektrostatika se
pojavljuje vie ili manje kod obavljanja mnogih svakidanjih poslova: eljanja
kose, milovanja dlake, hodanja po sintetikoj prostirci ili PVC-ploicama,
skidanja sintetikih odjevnih predmeta, dodirivanja kvake na vratima,
jutarnjeg dodira automobila zimi, sjedenja u automobilu, odmotavanja
ljepljive trake, nasipavanja sipkih materijala, nakupljanju neistoa na
plastinim povrinama, brisanja plastinih povrina, namotavanja rola
plastike
U ovom seminarskom radu objenjen je pojam naelektrisanja, kao i zakoni i
pojave koji predstavljaju elektrostatiku kao oblast fizike.